Jača utjecaj Rusije, Turske i Izraela

Ministrica vanjskih poslova SAD-a Hillary Clinton priprema se za putovanje na Balkan, jer trenutačna politička situacija u tom dijelu svijeta očigledno zahtijeva da se u regiju pošalje američki top-diplomat. Nije tajna, naime, da utjecaj EU-a i SAD-a na jugoistoku Europe pada, a da su istovremeno sile poput Turske, Rusije i Izraela sve aktivnije na Balkanu.

Grčka, prva balkanska zemlja koja je postala i članica NATO-a i EU-a, velika je priča o uspjehu u jugoistočnoj Europi, sve dok nije sve krenulo nizbrdo. Štoviše, problemi i neizvjesnost u regiji više su od pukog prelijevanja krize iz euro-zone: Balkan prolazi nestabilnu tranziciju iz jedne relativno dobro definirane sigurnosne zone u neku, za sada, ambivalentnu priču u kojoj na scenu stupaju neki novi važni glumci, a nekadašnje "zvijezde" gube i interes i utjecaj.

Razdoblje koje je trajalo otprilike od potpisivanja Daytonskog sporazuma 1995. godine do veljače 2008., kada je Kosovo proglasilo neovisnost, definira se kao Pax Americana, jer su svi važni čimbenici u EU-u prihvatili Washington kao "čuvara balkanske sigurnosti". Čak i Moskva, sve dok se Priština nije osamostalila. To Rusija, nekoliko je puta ponovljeno, ne može prihvatiti. Kosovska neovisnost podijelila je i EU: čak pet članica odbija priznati postojanje nove države na Balkanu.

S pucanjem međunarodnog konsenzusa oko Balkana Washington je naglo gubio utjecaj na Balkanu, a američka diplomacija, ekonomska ili vojna sredstva sve su više gubila na vrijednosti. S gubitkom interesa za promicanje pozitivnih vrijednosti na Balkanu Amerikanci su dobivali epitet nekoga tko u jugoistočnoj Europi može više problema stvoriti nego ih razriješiti.

Vakuum

UtjecajHtjeli to oni ili ne, svojim povlačenjem sa balkanske scene, Amerikanci i Europljani stvorili su vakuum, kojeg su požurili popuniti drugi "igrači". Tijekom proteklih nekoliko godina, utjecaj Rusije, Turske, pa čak i Izraela u porastu je.Gubitak američkog vodstva na Balkanu poklopio se s krizom euro-zone, što je rezultiralo i slabljenjem snage Bruxellesa koji više nije imao mogućnosti regiji osigurati jasan put za buduće integracije, odnosno poticaj za glavne strukturne reforme, kako u politici, tako i u ekonomiji. Na terenu je zavladao strah da će, nakon što 2013. godine Hrvatska uđe u EU, svako daljnje pridruživanje biti zaustavljeno.

Htjeli to oni ili ne, svojim povlačenjem sa balkanske scene, Amerikanci i Europljani stvorili su vakuum, kojeg su požurili popuniti drugi "igrači". Tijekom proteklih nekoliko godina, utjecaj Rusije, Turske, pa čak i Izraela u porastu je. Uz to, nekoliko krugova slobodnih izbora dalo je lokalnim političarima i institucijama nemjerljivo više legitimiteta koji podrazumijeva i prkos prema međunarodnim arbitrima i njihovom diktatu.

Tako je Ured visokog predstavnika u BiH, kojeg su kreirale potpisnice Daytonskog sporazuma, postao gotovo beznačajna institucija. Neki čak tvrde da je neokolonijalni OHR postao glavni kamen spoticanja za bh. tranziciju prema demokraciji i međuetničkom konsenzusu.

Turska i Rusija

Vakuum kojeg su ostavili zapadnjaci popunjavaju, prije svega Turska i Rusija. Turski premijer Tayyjip Erdogan odlučio je intenzivnijom prisutnošću "osvojiti" iznova nekadašnje dijelove Otomanske imperije, nauštrb ambicija za članstvo u EU ( ako su te ambicije ikada imale realno uporište s obzirom na to da je Turska država upitnog poštivanja ljudskih prava, da progoni svoje manjine poput kršćana ili Kurda, te da i dalje pod okupacijom drži dio Cipra). Turska podupire muslimane u regiji smatrajući ih ostavštinom bivšeg imperija. Baš kao što je Erdogan i rekao, nakon što je u lipnju 2011. pobijedio na izborima: "Sarajevo je danas pobjednik, baš koliko i Istanbul!" Ljetos je čak ustvrdio da mu je Alija Izetbegović, na bolničkoj postelji, ostavio Bosnu "u amanet".

U međuvremenu, značajno je ojačao i ruski utjecaj na Balkanu. Osim financijske pomoći koju su dali Cipru, ili ponude Grčkoj za korištenje luke Pirej, Rusija je postala i glavni financijer u Bosni i Srbiji. Kamen temeljac ruskog utjecaja na Balkanu bit će plinovod Južni tok, koji će se proširiti na većinu zemalja u jugoistočnoj Europi. Očekuje se čak da će ruski predsjednik Vladimir Putin osobno sudjelovati na prosinačkoj svečanosti početka gradnje plinovoda u Srbiji.

Uloga Izraela

No jedna od najzanimljivijih promjena svakako je sve aktivnija uloga Izraela. Tako je ojačana vojna suradnja s Grčkom, baš kao i suradnja dviju zemalja na istraživanjima plinskih nalazišta u istočnom Sredozemlju. Izrael je također počeo razvijati bliske odnose sa srpskim entitetom u Bosni i Hercegovini, a očekuje se, u bliskoj budućnosti, i da Izrael produbi svoje veze s Bugarskom, Rumunjskom i Srbijom.

Uza sve navedeno, stanje koje jako komplicira sigurnosnu arhitekturu Balkana jest i jačanje vehabijskog pokreta. A Washington i Bruxelles uporno odbijaju priznati ozbiljnost ovih problema. SAD se okrenuo Bliskom istoku i izazovima duž Pacifika, EU se bori s vlastitom egzistencijalnom krizom. Ostane li tako, balkanski problemi će potrajati i bit će mnogo teže rješivi nego je to bilo u razdoblju od 1995. do 2008.

* Gordon N. Bardos je njujorški stručnjak za balkansku politiku i sigurnost

Radio Slobodna Europa