Tribina: Herceg Bosna

U prostorijama Hrvatskoga slova u petak 10. listopada održana je tribina na temu Herceg Bosne, odnosno ''Srcem za Hrvatsku – Herceg Bosna za Republiku Hrvatsku'', o doprinosu borbe hrvatskih branitelja i hrvatskoga naroda iz Herceg Bosne za slobodu i opstojnost Lijepe Naše. Govorili su bivši predsjednici HDZ-a u BiH Božo Raić i Dario Kordić, te Josip Vidović, tajnik HDZ-ova odbora za branitelje i časnik HV-a i HVO-a, a bio je tu i Ante Marić, jedan od autora dokumentarnog filma urađenog 1992-e, prikazanoga u prvom dijelu tribine.

Na uratku je inače podpisan i Obrad Kosovac, dok je tekst čitao Edo Peročević, a istaknuti protagonisti filma koji objašnjava pozadinu nastanka Hrvatske zajednice Herceg Bosne, u ono bremenito doba neposredno pred agresiju koja je zapravo već bila u tijeku, Raić i Kordić, 23 godine kasnije Zagrepčanima su još jednom progovorili o događajima iz onoga doba, s poveznicom na današnje prilike u Bosni i Hercegovini, glede Hrvata i njihove perspektive.

P1010530

Ante je Marić uvodno spomenuo kako sam film, ''sklepan'' na brzinu, ''na kotačima'', nije na visokoj tehničkoj razini, radila ga je postava od petorice ljudi. Što je, tu je, radilo se s čim se moglo i imalo. Uspjelo se napraviti pet dokumentarnih filmova sve u svemu . U to doba četnici su već upali u Hercegovinu, rezervisti JNA i paravojne snage su se grupirale oko Čapljine, namjeravajući dalje prema Dubrovniku.

U samom filmu autori govore s hrvatskim uglednicima iz više mjesta u Herceg Bosni, bili su u Grudama, Travniku, Bugojnu, Busovači, ''predivnom hrvatskom gradiću u Lašvanskoj dolini'', s crkvom Sv. Ante, bistrom gorskom vodom i ljudima odlučnima onda – kada je Mate Boban iz Gruda poručio ''osnovat ćemo Herceg Bosnu'' i tako bi učinjeno – kao i danas, kada se na Herceg Bosnu i dalje gleda kao na ''fantomsku organizaciju'', ''zločinačku republiku'', a zna se kako je do toga došlo i u čijem interesu. Nakon svih ovih godina, svejedno, može se ustvrditi kako je Herceg Bosna bila i ostala platforma za daljnje poboljšanje statusa Hrvata u BiH.

Film je priča o hrvatskoj zajednici Herceg Bosne koja obuhvaća dijelove Hercegovine i srednje Bosne, koji su pak nekad bili u sastavu Banovine Hrvatske. ''BiH živi posljednje dane mira, dubokoga bosanskog sna, u koji je zapala davno, onda kad je šaptom pala''... Stvarnost su prožimali ''skamenjeni ostatci prošlosti. I duh naroda koji je u skladu sa zbivanjima [novim političkim procesima] iskočio iz ljušture, u koju su ga uvijek nanovo trpali osvajači. Ponovno je oživio i želi sudjelovati u stvaranju budućnosti. Hrvati Herceg Bosne putuju već 400 godina, i dosta im je toga''.

Politička priča Hrvata Herceg Bosne

Tijekom stoljeća, pale su mnoge žrtve na hrvatskim bojištima. Bosnom su nekad vladali hrvatski banovi i kralj, najpoznatiji iz dinastije Kotromanića. Oni su bili katolici i manihejski heretici odnosno ''bosanski krstjani''. HBŠto je (bila) Herceg Bosna? Politička, prostorna, gospodarska, kulturna i prometna zajednica hrvatskoga naroda koja obuhvaća prostor 30 općina od Neuma do Vareša, od Konjica do Jajca. S nekim neznatnim odstupanjima, prostor koji je bio definiran kao banovinska Hrvatska na prostoru BiH. Sa sjedištem nominalno u Mostaru, ali zbog ondašnjeg stanja u Mostaru prenesenog u Grude. Bila je to odluka, politička deklaracija hrvatskoga naroda koja je htjela prije svega izraziti što hrvatski narod neće ni pod koju cijenu: nikakvu Jugoslaviju ni Srboslaviju. Herceg Bosna je bila politička podloga za mirno razrješenje konflikta.Mijenjali su vjeru. Od 15.st. kada su Osmanlije osvojili Bosnu, Hrvati katolici postaju raja, Hrvati krstjani se islamiziraju. Na granice osvojenih područja, po ''krajinama'', Turci naseljavaju Srbe i Vlahe. Stoga je danas Bosna i hrvatska i srbska i muslimanska, svatko ima svoj dio. Pitanje je kroz stoljeća ostalo isto: Bosna cijela ili podijeljena. Bosna nezavisna ili u sastavu Jugoslavije, Bosna unitarna ili konfederativna. Iznesena je politička priča Hrvata Herceg Bosne.

Što je (bila) Herceg Bosna? Politička, prostorna, gospodarska, kulturna i prometna zajednica hrvatskoga naroda koja obuhvaća prostor 30 općina od Neuma do Vareša, od Konjica do Jajca. S nekim neznatnim odstupanjima, prostor koji je bio definiran kao banovinska Hrvatska na prostoru BiH. Sa sjedištem nominalno u Mostaru, ali zbog ondašnjeg stanja u Mostaru prenesenog u Grude. Bila je to odluka, politička deklaracija hrvatskoga naroda koja je htjela prije svega izraziti što hrvatski narod neće ni pod koju cijenu: nikakvu Jugoslaviju ni Srboslaviju. Herceg Bosna je bila politička podloga za mirno razrješenje konflikta.

Činile su je dvije hrvatske zajednice, hercegbosanska na jugu te Bosanska posavina s blizu 520 tisuća Hrvata, od ukupno 750 tisuća popisanih u travnju 1991-e godine, u čitavoj BiH. Optimalno s nekim diobama i potezima Herceg Bosna je mogla obuhvatiti do 550-560 tisuća, s oko 75% od ukupnoga hrvatskoga pučanstva. U tome trenutku, krajem 1992-e godine, Herceg Bosnu je sačinjavalo 420 tisuća Hrvata. Njihovo je demokratsko pravo bilo, usred turbulentnog okruženja, izjasniti se kako i gdje živiti u sljedećem periodu.

Dakle, Hrvati Herceg Bosne su se preko svojih političkih predstavnika izjasnili. Kao narod koji na tom prostoru ima ako ne veća a ono ista prava kao i svi ostali. Napokon je došlo i vrijeme da ta prava ostvare. U posljednjih 70 godina, za dviju Jugoslavija, ta prava bila su narušena za hrvatski narod. U drugoj su Jugoslaviji bila i manja nego za dinastije Karađorđević. Sudbina je bila ravna genocidu, hrvatski narod sustavno je potiskivan, sa svih područja, i uskraćivana su mu sva moguća prava. Potiskivanjem, iseljavanjem, uz optužbe za ''ustaštvo''.

Srednja Bosna

Hrvati iz srednje Bosne dovedeni su na rub izdržljivosti. U slučaju razlaza, odnosno rastakanja BiH, hrvatski narod bi posegnuo za svojim povijesnim pravom. Okolnosti su bile nastupile, jer BiH nije postojala odavno ni kao država ni kao zajednica. Nije funkcioniralo ni gospodarstvo ni promet, bez ikakve pravne sigurnosti. BiH je postala otvoreni poligon za napade prema hrvatskoj državi i njezinom narodu, nad kojim je već vršen i izvršen genocid. Uspostava Herceg Bosne kao zaštitnog mehanizma od daljnjih ugroza nije imala alternativu. U BiH nije bilo konzenzusa, potrebnog dogovora o razilaženju mirnim putem.

U srednjoj Bosni, Travnik je sadržavao većinsko hrvatsko pučanstvo, 65 tisuća, odnosno nekih 37% Hrvata. U obližnjem Vitezu bilo je 46% Hrvata, relativna većina. U okružju su bile tri međusobno vezane općine. Travnik je procvao u doba Austrije, ali je zato izrazito stagnirao za Jugoslavije. Devedesetih, muslimani su relativna većina s 45, 46%. U općini Bugojno Hrvata je bilo 62% uoči Drugog svjetskog rata. I tamo je sustavno vršen genocid nad Hrvatima, poticano iseljavanje. Devedesetih i danas, muslimani su većina.

Jedan dio hrvatskih intelektualaca iz Sarajeva, kao i ''političke'' oporbe, protivio se formiranju Herceg Bosne. Ti ''samostalni, nadnacionalni, hrvatski intelektualci'', trebali bi biti i politički Hrvati da bi bili nacionalna savjest. Imali su bezbroj mogućnosti i izazova iskazati se u tome smislu. Jedino su, međutim, narušili jedan dio svog vlastitog ugleda. Neke stranke iz RH nudile su bianco rješenja, ne ulazeći u raspoloženje hrvatskoga naroda. Ali svaka pomoć na način koji ne odgovara narodu unutar Herceg Bosne, realno, bila je bezpotrebna, i ''kontraproduktivna''.

OdnosiŠto se tiče odnosa prema bosanskohercegovačkim muslimanima: da se dokazati da su nastali iz hrvatskoga nacionalnog korpusa, ili pretežno iz toga korpusa. Ali treba pustiti da se taj narod osjeća i konstituira onako kako on to želi, sve drugo bilo bi zabluda, kao i ona o granicama na Drini, čitavoj Bosni, itd. Povijesno je neupitno da je u državnopravnom smislu BiH bila hrvatska, ali povijest ima svoj hod. Danas, Bosna je i hrvatska, i srbska, i muslimanska.Što se tiče odnosa prema bosanskohercegovačkim muslimanima: da se dokazati da su nastali iz hrvatskoga nacionalnog korpusa, ili pretežno iz toga korpusa. Ali treba pustiti da se taj narod osjeća i konstituira onako kako on to želi, sve drugo bilo bi zabluda, kao i ona o granicama na Drini, čitavoj Bosni, itd. Povijesno je neupitno da je u državnopravnom smislu BiH bila hrvatska, ali povijest ima svoj hod. Danas, Bosna je i hrvatska, i srbska, i muslimanska.

Privremeno središte Herceg Bosne bilo je u Grudama, dobro prometno povezano sa srednjom Bosnom, južnom Hercegovinom, blizu hrvatske granice. Same su od sebe postale centar. Odande je bio i Mate Boban, izabran za predsjednika Herceg Bosne. Osamnaestog prosinca 1992-e odluka o formiranju donesena je u Grudama, a Mostar je označen glavnim gradom. U tom je času bio okupiran, opkoljen, srbski i crnogorski rezervisti s četnicima izazivaju incidente. Ideja je, jasno, očuvati narod.

U suradnji s dijasporom radilo se na bolnici, radi smještaja mogućih ranjenika. S nadom sačuvati je i za mirnodopsko vrieme. Formiran je jedan mali centar karitativne pomoći, tu je dolazila pomoć iz svijeta, od ljudi iz inozemstva, distribuirala se do zadnje općine Herceg Bosne, i to ne samo hrvatskom narodu, nego se pomagalo i potrebitim Srbima i muslimanima, ako su ostali gladni. Hrvati su bili odlučni u obrani svojih nacionalnih interesa, koje će znati obraniti. Dobra obrana nemoguća je, međutim, bez pravodobne informacije. Zato su postojali pričuvni oblici, kao Radio Posušje, u slučaju medijske blokade, rušenja odašiljača HRT-a. Tehnika je bila prisutna, Hrvatski Radio nasušno potreban.

Odnos hrvatskih medija

Kakav je bio odnos hrvatskih medija prema Hrvatima srednje Bosne? Dario Kordić rekao je kako Hrvati općenito smatraju Hrvatima samo one iz zapadne Hercegovine. Ali ima ih svuda, i u srednjoj Bosni žele hrvatski jezik u školama i da ih čuva hrvatska vojska, a ne srbska. Političke organizacije Hrvata u srednjoj Bosni želile su sve riješiti mirnim putem, ali ni pod koju cijenu i ni na Dario KordicnObranaHrvatska zajednica zamišljena je kao organizacijski oblik, politički plus pripremanje terena za vojnu obranu. Uskoro slijede Vukovar, Škabrnja, Alija Izetbegović tvrdi da će JNA koja razara Hrvatsku braniti BiH. To zvuči uvredljivo za Hrvate u BiH. Kroz Hrvatsku zajednicu Herceg Bosne, krizne stožere, organizirali su se. Rat je ubrzo došao te 92-e, Hrvati su u tome trenutku jedina organizirana snaga obrane spram Srba. Glede hrane, lijekova, streljiva, humanitarne pomoći, bilo čega, cijelo to vrijeme iz Sarajeva kao prijestolnice Hrvati nisu dobili apsolutno ništa. A svo vrijeme rješavalo se probleme s gladnima i nemoćnima. Bez pomoći ''nadležnih''.kakav način kroz Jugoslaviju ili unitarnu Bosnu. Moguća je bila konfederativna ili kantonizirana, ali nezavisna BiH. Toliko o porukama filma iz onih dana.

Govoreći o filmu, odnosno kontekstu filma iz tih dana, Božo Raić je istakao kako je žalosna istina, da gotovo ni jedna činjenica nije toliko maglovita i krivotvorena u životu hrvatskoga naroda kao postojanje Hrvatske zajednice Herceg Bosne. Razlozi za postojanje nisu, međutim, nipošto bili avanturistički, nego nužnost, za očuvanje hrvatskoga naroda. Raspad SFRJ 1991-e, bio je više nego očit. Srbi pripremaju nasilno održavanje Jugoslavije, nakon odvajanja Slovenije i Hrvatske. Neki Hrvati asistiraju Izetbegoviću. Muslimani ne znaju što bi.

Međunarodna zajednica, iako treba, ne posreduje, bar ne kako i koliko bi trebala. Mirnoga rješenja nema niti na vidiku. Jedino Hrvati imaju jasan stav. Muslimani su navodno neutralni, ali žele ostati u Jugoslaviji, pod nekim svojim uvjetima. Špekuliraju s asimetričnom Jugoslavijom. Hrvati su, naprotiv, jasno rekli NE. Srbima je poslana poruka da predaje – nema. Mnogi mladići već su se uključili u obranu Hrvatske. Hrvati su se morali organizirati.

Velikosrpski projekt već se počeo ostvarivati u BiH, koja je poligon za razaranje hrvatskoga teritorija. Početkom listopada, u Ravnom, blizu Trebinja, svjedočimo o prvom genocidnom ''rješenju'' u BiH. Nitko se nije oglasio, Alija Izetbegović već se izjasnio kako ovo ''nije naš rat''. Tamo je očišćeno svo hrvatsko stanovništvo. Pregovori s muslimanskim vodstvom vode se o referendumu. Ali Alija Izetbegović spekulira s ostankom u Jugoslaviji, a nije ni siguran u eventualni rezultat referenduma. Narod gine, vlast se raspada...

Hrvatska zajednica zamišljena je kao organizacijski oblik, politički plus pripremanje terena za vojnu obranu. Uskoro slijede Vukovar, Škabrnja, Alija Izetbegović tvrdi da će JNA koja razara Hrvatsku braniti BiH. To zvuči uvredljivo za Hrvate u BiH. Kroz Hrvatsku zajednicu Herceg Bosne, krizne stožere, organizirali su se. Rat je ubrzo došao te 92-e, Hrvati su u tome trenutku jedina organizirana snaga obrane spram Srba. Glede hrane, lijekova, streljiva, humanitarne pomoći, bilo čega, cijelo to vrijeme iz Sarajeva kao prijestolnice Hrvati nisu dobili apsolutno ništa. A svo vrijeme rješavalo se probleme s gladnima i nemoćnima. Bez pomoći ''nadležnih''.

Jedino rješenje

Herceg Bosna bila je jedino rješenje, do nekakvoga razrješenja krize pod pokroviteljstvom mirovne konferencije EU-a. Dok Hrvati krvare, ''intelektualna elita'' u Sarajevu, na žalost i dio katoličkog svećenstva, okreće se protiv Herceg Bosne. Proglašavaju je paravojnom, zločinačkom, žele je demontirati. Jedinu državnu organizaciju u Bosni koja je funkcionirala. Nažalost, već spomenuti faktori doprinijeli su znatno da se Herceg HB i RHBosna ''utopi'' danas kako je uronjena, i danas, u bosanskohercegovačku turobnu stvarnost.

UbojstvoNekih 15 dana prije Kordićeva dolaska ubijen je Jozo Kafadar, u pola bijela dana. Hrvat iz Viteza, ubijen u Šušnju, na obiteljskom imanju, s 2 hitca u glavu, 2 u prsa. Gospodin Kordić održao je u Busovači svoj možda i oproštajni politički govor, upitavši glasno smije li se spomenuti Herceg Bosna? Hrvatski branitelji ginuli su za tu ideju, branivši sebe i svoje. Tisuće ljudi na stadionu su 5 minuta skandirali ''Herceg Bosna'', ime koje se nije smjelo spomenuti. Dva-tri dana poslije američko veleposlanstvo se oglasilo priopćenjem, spominjući ''ratnog zločinca'' koji uskrsava Herceg Bosnu.Diskreditaciji su zamjetan doprinos davala piskarala. Nikad nisu izgovorili ''Herceg Bosna'' bez atributa, već samo uz ''zločinačka'', i slično. Ali treba biti ponosan na doprinos Herceg Bosne u ratu. Tu je i započeo poraz Srba, na bojnom polju. [Uostalom, zar nije lord Owen rekao: ''Nemojte se nadati da ćete za zelenim stolom dobiti ono što niste kadri osvojiti na vojnom planu''. Bolne su stoga spomenute karakterizacije Herceg Bosne, koja je bila nucleus državnog ustrojstva koji je čuvao Hrvate u Bosni.

Dario Kordić je otpočeo emotivno, izrazivši zadovoljstvo događajem u prostorijama Hrvatskog slova. Spomenuo je uzništvo hrvatske braće, u haškim tamnicama i širom Europe. Ali mnogi divni ljudi bili su i ostali uz uznike. Prva misao o Herceg Bosni bila je kako je krvarila sveta hercegbosanska zemlja u Domovinskom ratu, ali krvari i danas. ''Kao što je Krist krvario za nas, vjerujem da će doći do uskrsavanja Herceg Bosne''.Tisuće branitelja položili su živote na oltar domovine.

Puno Darijeve drage braće prisutni su večeras, i iz drage Bosanske posavine. Iz toga područja, iz Modriče, Dervente, Broda, koji nisu danas na prostoru ''Federacije BiH'', ali po daytonskom sporazumu ušli su i Herceg Bosna i sjeverni dio hrvatskih područja. S više sloge i jedinstva, sigurno bi se ostvarilo i bolje rezultate. Uspjelo se ostvariti nešto, sa srcem i znanjem. Vareš, Kakanj, i još neki – nismo ih se odrekli. Tu je i ''Hrvatska zajednica soli'', Hrvati širega tuzlanskog prostora. Usor, Bihać, mnogi drugi prostori, s hrvatskom većinom nisu uspjeli pridružiti se. Herceg Bosnom Hrvati su kvarili i pokvarili planove srbskih moćnika, uslijedila je odmazda, putem haškog tribunala, za Hrvate koji su htjeli ostati u prostoru srednje Bosne.

Po povratku u slobodu, što je Kordić zatekao?Toga 22. lipnja u Busovači, nakon 19 godina. Dario je molio svaki dan, danju i noću, živio s vjerom za napaćeni hrvatski narod. U crkvi Sv. Ante Padovanskog jedna prekrasna misa. Stadion nogometnoga kluba u Busovači, sa 6-7 tisuća ljudi, slično kao u zračnoj luci Zagreb, gdje je doček bio prelijep početkom lipnja. Dario je govorio, u ime svih naših zatočenika koji se žele i nadaju vratiti. Nekoliko minuta uglavnom duhovnih poruka. U očima ljudi zabrinutost, pomalo strah.

Nekih 15 dana prije Kordićeva dolaska ubijen je Jozo Kafadar, u pola bijela dana. Hrvat iz Viteza, ubijen u Šušnju, na obiteljskom imanju, s 2 hitca u glavu, 2 u prsa. Gospodin Kordić održao je u Busovači svoj možda i oproštajni politički govor, upitavši glasno smije li se spomenuti Herceg Bosna? Hrvatski branitelji ginuli su za tu ideju, branivši sebe i svoje. Tisuće ljudi na stadionu su 5 minuta skandirali ''Herceg Bosna'', ime koje se nije smjelo spomenuti. Dva-tri dana poslije američko veleposlanstvo se oglasilo priopćenjem, spominjući ''ratnog zločinca'' koji uskrsava Herceg Bosnu.

Stanari, a ne podstanari

Dario Kordić prekinut je pljeskom svih prisutnih u dvorani Hrvatskoga slova, da bi nastavio: ''Hrvati nisu podstanari nego stanari u Bosni. Biti će svoji na svome, sviđalo se to nekome ili ne''. Gledamo li budućnost Hrvata u Bosni i Hercegovini, nikada nije Kordić bio više uvjeren u njihovu budućnost. Što je jamstvo opstanka u Bosni? Kristov put, jer nema jamstva u broju. Tu je naša budućnost. Relativno bliske 1699-e godine HDZBranitelji u ovom trenutku podupiru HDZ, jer kao hrvatski branitelji imaju plan za budućnost hrvatske djece. Neprijatelji su danas zajednički, oni koji nisu nikad želili Hrvatsku. Mislili su vladati tisućama godina, ali neće. Udbaši, komunisti, izdajnici, kosovci. Zločinci koji su Hrvatskoj namijenili obezglaviti je. Sve to podržavaju razni, ne samo Josipović, Mesić, Pusić, već i mnogi ostali. Hrvati su uvijek tražili samo slobodu. Vrijeme je došlo za spašavanje, od udbaša. Nećemo dići ruke od Hrvata nigdje u BiH, dok svi ne budu ravnopravni. Ako bude potrebno braniti ćemo hrvatske nacionalne interese i u Sarajevu.Eugen Savojski došao je do Sarajeva.

Niz rijeku Bosnu potom je velik broj Hrvata otišao u Slavoniju, svega 30-ak tisuća ostalo ih je u Bosni. Danas ih ima 450 do 500 tisuća. Pred Domovinski rat bilo ih je 850 tisuća, unatoč Bleiburgu i Križnom putu. Zašto ne uskrsnuti sada, kada postoji samostalna hrvatska država? Granice su nepravedno postavljene. Jedan je hrvatski narod, jedna je hrvatska domovina. Jedno je hrvatsko biće. Treba vjerovati, a Bog je blagoslovio hrvatski narod.

Josip Vidović: kao hrvatski branitelj, upitao se u svom izlaganju zašto smo postali sluge, što se dogodilo hrvatskom narodu? Otkud duhovna, materijalna, moralna kriza? Devedesetih godina doživljen je uspon. Unatoč svemu, prisjetimo li se 18. studenoga 1991-e, i Vukovara, Škabrnje, proglašena je i Hrvatska zajednica Herceg Bosne, na taj značajan datum. Naravno, već početkom listopada 1991-e, dogodilo se Ravno, potpuno je razoreno. JNA i četnici su krenuli. Izetbegović je sve to odšutio, to nije bio njegov rat. [Ravno je inače HVO oslobodio 8 mjeseci kasnije.]

Šest do sedam mjeseci je trajao rat u Bosanskoj Posavini. Često se spominje da je ''prodana'', što je navodno grijeh Franje Tuđmana. To je potpuno netočno. U Posavini su izginuli najbolji hrvatski sinovi. Činjenica je, svaka brigada koja se tamo borila, a imala je četiri-pet tisuća ljudi, izgubila je 500 do 600 pripadnika. Srbi su bili sve snage uperili na Posavinu, koja je vojnički i junački branjena.

Ono što je i danas notorna činjenica, i dalje se kriju muslimanski zločini nad hrvatskim narodom u BiH. Datuma 23. listopada 1992-e godine, kod Prozora, Rame, muslimanske snage napalesu Hrvate, HVO iz pravca Uskoplja. Poginuo je vojnik Zadro, počeo je sukob. Jajce je palo Srbima u ruke, ali to su im omogućili Muslimani, ne propustivši Hrvate koi su išli pomoći u Jajce. Uzdol, Grabovica, Uskoplje, Bugojno, Križančevo selo, Buhine kuće, Trusina, i još mnogo mjesta – muslimanski pokolji žena, djece, staraca, za koje ni do danas nitko nije odgovarao. Ratne operacije bile su uspješne sve do oslobađanja Bosanskog Grahova, krajem srpnja 1995-e, što je ubrzo omogućilo Oluju.

Branitelji u ovom trenutku podupiru HDZ, jer kao hrvatski branitelji imaju plan za budućnost hrvatske djece. Neprijatelji su danas zajednički, oni koji nisu nikad želili Hrvatsku. Mislili su vladati tisućama godina, ali neće. Udbaši, komunisti, izdajnici, kosovci. Zločinci koji su Hrvatskoj namijenili obezglaviti je. Sve to podržavaju razni, ne samo Josipović, Mesić, Pusić, već i mnogi ostali. Hrvati su uvijek tražili samo slobodu. Vrijeme je došlo za spašavanje, od udbaša. Nećemo dići ruke od Hrvata nigdje u BiH, dok svi ne budu ravnopravni. Ako bude potrebno braniti ćemo hrvatske nacionalne interese i u Sarajevu.

BiH je i hrvatska zemlja. Želimo biti ne treći, nego prvi entitet. Kada HDZ dodje na vlast, osnovalo bi se ministarstvo useljeništva. Radi obrane hrvatskih interesa, a mladi, stručni i obrazovani ljudi dobiti će prostor. Treba se zalagati za Hrvatsku bez sluganskoga mentaliteta. Jer od naroda sa svim preduvjetima za prosperitet postali smo sluge. Moramo zasukati rukave, dobra je politika bilo koja opcija desne orientacije. Domoljubni Hrvati trebaju vladati Hrvatskom.

dr. Slaven Šuba

Uto, 23-10-2018, 12:44:56

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).