U Hrvatskoj isti problem

Hrvatska i Slovenija imaju isti problem u političkom odnosu prema zločinima iz vremena Titovog boljševističkog komunizma, neprivođenju i neprogonu odgovornih zločinaca i ubojica za poslijeratne masovne pokolje. Problem je nepriznavanje zločina od sadašnje vlasti svodi se na zamjenu intelektualnih elita. Prave hrvatske i slovenske društvene elite iz vremena sredine 20. stoljeća su pobijene, a oni iz šume nametnuli su svoje zločinačke postupke.

Djeca partizanskih ubojica i ideologa komunizma, stekla su privilegij novca, elitnog stanovanja u otetim stanovima, zabave, povlaštenih mirovina, inozemnog školovanja, stipendija i specijalizacija te su u 50-godišnjoj prisilnoj šutnji o zločinima njihovih očeva i majki, ugodno se uhljebili u politici nasljeđujući u moralu i etici svoje pretke. Komunistička dinastija ovladala je politikom novog doba i posve je jasno da im se ne silazi s vlasti. Zato traže sve načine kako bi se svi zločini zaboravili, oni – djeca komunizma ostali na vlasti, dok se neki od njih deru iz petnih žila – NEMA REVIZIJE POVIJESTI!!!

U biti boje se razobličavanja zločina i zločinačkih privilegija na kojima su stjecali sve svoje povlastice. To je sva mudrost zašto se ni 25 godina u slobodnoj Sloveniji i Hrvatskoj ne mogu dogoditi pošteni demokratski procesi prihvaćanja istine. Jedna od primjera takve politike je i Vesna Pusić, koja najnovije podržava kako lustracija uopće nije potrebna.

U tom razotkrivanju zločina i zločinaca Hrvatska ima još jedan dodatni problem, a to su posljedice obrambenog Domovinskog rata i poslije njega pokušaj da se na istom modelu prisilne šutnje iz 1945. i poslije, pomoću lažnih optužbi i izvrtanja činjenica (Jadovno, Jasenovac, Srb i sl.), uhljebe razni etički-trgovci odnosno lažni tumači manjinskih demokratskih prava i sloboda.

Na tom se gnojištu laži množe svi oni koji zastupaju tzv. civilna prava a ne priznaju najosnovnije pravo na otkrivanje istine, dostojanstvo žrtve, prava na grob i pokop. Radi se jedino o pohlepi za privilegijama vlasti i zgrtanju onog što im ne pripada. I tu se množe laže elite političara, analitičara, humanista i sl., nakićenih raznim sveučilišnim nazivima, a etičke i moralne norme posve su im strane. Oni su u službi ovih na vlasti, pa posredstvom medija, tumače narodu kako su hrvatski dombrani (i prije i sada - narodni neprijatelji) pogubni za tzv. demokraciju.

Tekst i fotografije: Damir Borovčak