U ova vremenima zanimljivo se podsjetiti na jedan davni (1981.) razgovor druga Bakarića s novinarima Fokusa Obradom Kosovcem i Stjepkom Martinovićem. Osim što je u njemu Bakarić potvrdio kako je engleska obavještajna služba organizirala beogradski puč s kojim je Jugoslavija ušla u 2. svjetski rat, vrijedi posebno istaknuti pripreme komunista za kritične izbore 1938.: „Odlučeno je da se ne ide samostalno na izbore, nego s opozicijom... da komunisti idu u sve opozicione partije". Zvuči li nam to sve poznato?(mm)

Razgovor s dr. Vladimirom Bakarićem, (Fokus 9/1981)

lan Predsjedništva SFRJ i Predsjedništva CK SKJ dr. Vladimir Bakarić primio nas je u svom kabinetu u zgradi CK SKH, odakle se vidi Zagreb kao na dlanu", pišu u svom uvodu u razgovor s dr. Bakarićem novinari Fokusa Obrad Kosovac i Stjepo Martinović. "Razgovarat ćemo o njegovoj bogatoj, predratnoj revolucionarnoj djelatnosti i događajima koji su prethodili ustanku naših naroda i socijalističkoj revoluciji. Tema zanimljiva, još i danas nedorečena, s mnogobrojnim detaljima koje tek treba osvijetliti". Drukčije nije moguće prevladati unasuproćenost mita i historije. To se, Vladimir Bakarićeto, mora činiti četrdeset godina nakon događaja! "Za uvod u razgovor poslužili smo se Enciklopedijom:

Prva rečenica u Jugoslavenskoj enciklopediji u tekstu o vama glasi: 'Bakarić Vladimir političar, državnik i marksistički teoretičar...' Mi bismo dodali tome – jedan od najbližih Titovih suradnika, borac i revolucionar, a iznad svega čovjek, humanist". (Fokus)

Dr. Bakarić se ogradio od nekih od tih odrednica i Odnos s TitomJa sam Tita dobro proučavao i slijedio sam njegove direktive, ja mislim, vrlo dobro. No, međutim, teško bi bilo reći da smo bili jako bliski suradnici u tom smislu da dnevno budemo zajedno. Mi dnevno nismo bili praktički skoro nikada zajedno. Sastajali smo se uvijek kada je bilo nešto važno, razgovarali smo kad je on trebao nešto od mene, kad sam ja trebao nešto od njegapovukao izvjesnu distancu i prema Titu:

"Treće, moja suradnja s Titom... Ja sam Tita dobro proučavao i slijedio sam njegove direktive, ja mislim, vrlo dobro. No, međutim, teško bi bilo reći da smo bili jako bliski suradnici u tom smislu da dnevno budemo zajedno. Mi dnevno nismo bili praktički skoro nikada zajedno. Sastajali smo se uvijek kada je bilo nešto važno, razgovarali smo kad je on trebao nešto od mene, kad sam ja trebao nešto od njega. Onda smo se našli i nije bilo nikakvih problema. U tom smislu jesmo najbliži suradnici, ali u onom dnevnom ne..."

Jedan od najznačajnijih Bakarićevih odgovora došao je na pitanje o 27. ožujka 1941. godine.

Bakarić: 27. mart nije bio inicijativa Partije. Ni Tito nije znao za njega. Priređivala ga je engleska obavještajna služba, kojoj je – što će biti dalje – bilo svejedno. Kako smo mi u to Titovrijeme vodili borbu protiv fašizma, to je, naravno, svaka akcija koja je lomila veze s fašizmom, bila vrlo popularna. Posebno su tih dana bili u akciji studenti i drugi u Beogradu. I kad je puč izveden, cijeli Beograd se pridružio. Mi – ja, na primjer, Tito – nismo znali što je to i što će ti pučisti reći. To što su naši izišli na ulice u Beogradu, to je bilo, razumije se, pravilno, ali je bilo pitanje da li će to uspjeti ili je to jedna neuspjela podrška nečemu nepoznatom. Zato je u Zagrebu i bilo teško agitirati za demonstracije, jer publika nije znala što je to.

"Znate, dođe srpski general za predsjednika vlade, znate, to je nekako – hvala ti lijepo! Ne obećaje ništa bolje nego ono što je bilo do tog momenta. Tako je u Zagrebu bilo teško organizirati demonstracije, negdje drugdje je bilo relativno lako. Na primjer u Splitu. Split je imao demonstracije, Karlovac je imao, i ne znam tko sve još nije...

"Mitra Mitrović je došla tog dana iz Beograda s informacijama za Tita. Onda je održan sastanak i zauzet stav".

(Mitra Mitrović – bivša Đilasova supruga?)

Tito je 28. ožujka 1941. godine odletio iz Zagreba u Beograd posebnim zrakoplovom kojega su mu pučisti stavili na raspolaganje. Tito je bio u kontaktu s Donovanom koji je posjetio Beograd i pripremio puč. Na 29. ožujka 1941. godine je na Čukarici održana sjednica PK KPJ za Srbiju, na kojoj je Tito ocijenio da je 27. ožujka

"Prvi veliki uspjeh dugogodišnje borbe naroda". Preokret je izvršen, rekao je Tito, "zato što je to narod htio. Nije to stvar pojedinaca, stvar male grupe ljudi, to je stvar čitavog naroda... Pojedinci su učinili ono što je htio narod". Beograd(Vjesnik, 29. travnja 1977.)

Churchill-Donovan-Tito i Beograd su pučem od 27. ožujka doveli Nijemce u zemlju. Nije onda jasno kako je "buržoazija željela imati Nijemce u zemlji", što dr. Bakarić tvrdi. Ako je Maček bio buržoazija, a Partija u Hrvatskoj isticala parolu "Za kruh, mir i slobodu", – buržoazija i Partija su bili na istoj liniji, jer je i Maček činio sve da se izbjegne rat.

Bakarić: Pa vidite, to su bile parole za mobilizaciju masa, slobodu i demokratizaciju zemlje... Još jednu parolu niste spomenuli koja je bila vrlo živa – 'Uspostavljanje veza sa Sovjetskim Savezom'. I to je spadalo u taj kurs, neću reći neutralnosti, nego osiguranja od rata i nezavisnosti".

Kominterna je 1939. rat proglasila imperijalističkim i odrekla mu antifašističko obilježje. (Fokus)

Dakle, Maček, Partija i Sovjetski Savez stajali su svi na antiratnim pozicijama, a Tito i Beograd s Churchillom i Donovanom na drugoj strani, na strani ratnih huškača, kako su u Americi nazivali Churchilla (warmonger).

Zato je, kad je rat izbio i proglašena ND Hrvatska, "bilo još i klimavo, i nesnalaženja, i svašta", kako to kaže dr. Bakarić. Značajno je to "nesnalaženje" koje je vladalo u svim taborima, među ustašama i među komunistima, a da i ne govorimo o HSS-u, kad su ustaše pružale ruku komunistima, a komunisti, isto kao i Moskva, primali na znanje stvoreno stanjePartija(Zvonimir Komarica). S iznimkom Tita!

Fokus: U tim danima sloma, kad je zavladao fašizam i kad je Jugoslavija podijeljena, značajna je vizionarska uloga druga Tita. Vi ste sami jednom prilikom rekli – da se vas pitalo, u tom trenutku ne bi išli na ustanak... Ali, Tito je rekao drukčije. Otkud mu toliko povjerenje u Partiju i u narod koji je bio s tom Partijom?"

Zaista genijalno pitanje, ako se znade da su Partija i narod ("buržuazija" koja je narod vodila!) nastupali pod parolom "Za kruh, mir i slobodu".

Bakarić: Teško je to objasniti. Tito je bio čovjek izvanredne hrabrosti, i to političke i lične. Ali nije bio avanturist, ni u kojem slučaju, tako da je ta njegova ocjena da treba ići u narodnooslobodilački rat vrlo čvrsto stajala...

"Tito je vidio snagu i mogućnost da se organizira ustanak. Ja sam rekao da ja ne bih jer nisam dovoljno poznavao kadrove na koje bih se mogao osloniti, niti jakost tih nekih organizacija. Recimo, ja sam mogao govoriti nešto o Hrvatskoj, ali izvan Hrvatske ništa, i to baš ništa. Ali kad je Tito odlučio, ja sam iste sekunde rekao: Da, treba!"

Kadrovi su u Hrvatskoj bili najbrojniji, preko pedeset posto članstva KP bilo u Hrvatskoj, nu i to je bilo objektivno zanemarivo. Dr. Bakariću to nije nepoznato. Ono što je dr. Bakarić još dobro poznavao bilo je gore spomenuto "nesnalaženje". A ono što nije poznavao, "i to baš ništa", bilo je izvan Hrvatske: Churchill i Donovan koji su Titu davali sigurnost, od kojih je dolazilo njegovo snalaženje. Ivan Supek piše o Rankoviću i Đilasu koji su došli u Hrvatsku, na partizansko područje, kao izbjeglice. Vrativši se s jedne misije Saveznicima u Italiji, čim je izašao iz zrakoplova, Đilas više nije bio izbjeglica u Hrvatskoj, nego vlast, Titoautoritet! U svojoj knjizi Wartime, Đilas o Titu piše da je bio kukavica i bez kvaliteta vojskovođe!

Fokus: U to je vrijeme vladalo mišljenje u jednom dijelu (sic!) Partije da KPJ mora svoju politiku na izborima podrediti udruženoj opoziciji na čelu s Mačekom. Kako se ta borba odvijala za izbora 1938. godine?

Bakarić: ... Tada je odlučeno da se ne ide samostalno na izbore, nego s opozicijom. Međutim, naša praktična politika u to vrijeme kreće malo drugim pravcem. Takozvana lijeva inteligencija je bila otprilike na toj liniji. Titova linija je bila drukčija, da treba biti samostalan. I tu smo imali diskusiju o tome trebaju li svi komunisti ući u tu stranku radnog naroda. To je bila teza Vicka Jelaske u Dalmaciji. I imali smo žestoku bitku da kažemo – ne! Mislili smo da će to biti prilično usko, naročito pod tadašnjim terorom. I zato smo odlučili da komunisti idu u sve opozicione partije. I to ne zato da bi širili komunističku propagandu, nego da bi širili zahtjev za pučki front i demokratizaciju zemlje.

"Tako smo mi ušli u mnoge organizacije i u mnogima bili viđeni. Čak u HSS-u neke su lokalne organizacije bile pod našim rukovodstvom. Kod samostalaca u Hrvatskoj nije bilo ni jedne organizacije koja nije bila pod nekim našim utjecajem. Mi smo imali neke ljude u Glavnom odboru, tako da smo neke stvari mogli obaviti preko Glavnog odbora samostalaca. Naravno, neke velike stvari ne, jer je to ipak bila građanska partija koja je imala svoje tvrde direktive preko kojih nije mogla ići".

Komunističke su snage bile "uske", toliko slabe da nisu mogli sami nastupiti, ali su bili toliko elastični da su se mogu prilagoditi i priključiti drugima. Dr. Bakarić Churchilspominje "jedan dio katoličkih političkih ljudi, koji se okupljaju formalno oko Hrvatske straže (Kaptol), "bojovnu organizaciju – križare s Protulipcem: ... oni su bili glavni razbijači jedinstvenog studentskog pokreta, oni su izdavali antimarksističku literaturu. Ne znam da li je itko više, i to najblesavije, najpodlije pisao što može da bude. Dali su naslov seriji 'Mosk', Titova linijaTakozvana lijeva inteligencija je bila otprilike na toj liniji. Titova linija je bila drukčija, da treba biti samostalan. I tu smo imali diskusiju o tome trebaju li svi komunisti ući u tu stranku radnog naroda. To je bila teza Vicka Jelaske u Dalmaciji. I imali smo žestoku bitku da kažemo – ne!dakle prevarili su ljude". I jasno, nisu imali kompleks manjine kao komunisti. Oni su kasnije ipak postali "saveznicima" Churchill-Donovan-Titove terorističke taktike, da do ustanka može dovesti samo "nacističko nasilje" (kao Kerestinec).

Dr. Bakarić je iznio nekoliko zgoda koje govore o općem "nesnalaženju", u kojemu se jedino Tito snalazio i snašao te ćemo ovdje navesti dvije takve zgode:

"Kako su oni bili zbunjeni, evo primjera: Idem ja ulicom, ide auto bivšeg bana Šubašića pored mene. Zaustavi se, stane. Iziđe van Budak, mali jedan moj kolega, frankovac. 'Kamo ideš?' Rekoh: Idem nekamo: 'Sjedni!' Sjednem ja u auto i on mene vozi po Zagrebu u automobilu Glavnog ustaškog stana. I onda ja kažem: Vrijeme je da idem. 'Kamo ideš? Hajde, reci mi da te dobacim do stana'. Ja kažem – ne, hvala, ti ćeš me iskrcati ovdje. 'Zašto?' Pa, ne treba da znadeš gdje stanujem. 'Ali ne, pa sad smo mi dobri s Nijemcima i s Rusima, idi ti kući slobodno!' Rekoh: Ništa, hvala ti na savjetu, ali pak bolje je ovako. Onda on nešto malo razmišlja i veli: 'Dobro, možda je ipak bolje, ali, ako Hebrangtrebaš auto, ipak mi se javi'.

„Vidite da su bili i oni tu zbunjeni.

„Ili, dođe mi drugi kolega u zelenoj ustaškoj uniformi, digne ruku i kaže: 'Spremni!' Što ću mu odgovoriti? Odi vrit, Mirkoviću! Naravno, iza toga se izgubim. Nije me prijavio, nije ni mislio na to da je mogao pozvati policiju. A ja sam se odlučio na ovakav reaktivno bezobrazan postupak zbog toga što, ako mu samo kažem – Zdravo, on će reći: 'Pazi, ova svinja se poklonila pred novom vlašću'. A s druge strane nisam mogao ništa drugo nego tako, eto, reći mu nešto".

Dr. Bakarić se je sjetio i dr. Branka Jelića koji mu je svojedobno pisao:

"Ja nisam sudjelovao u ratu, pa nemam nikakvih predrasuda". To kao da je bio i njegov lajtmotiv u ovom razgovoru, iako je on sudjelovao i vodio rat, ali pere ruke od Beograda i Churchill- Donovan-Titove terorističke taktike i žrtava rata.

Misli se da dr. Bakarić nema utjecaja. Novinarima je obećao nastavak razgovora: "ako poživim dugo, onda se možete nadati". Vjerojatno je time najavio da će se sada opet razboljeti. To je cijena koju on obično plaća za svoje izjave. Andrija Hebrang je, među drugim, zbog ovakvih izjava platio glavom.

R.A.

Čet, 28-05-2020, 20:19:42

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.