Vesna Tominac Matačić odigrala ulogu života u predstavi o Vesni Parun

Prije gotovo dva mjeseca sam sjedio na kavi s Vesnom Tominac u Kolding caffeu, pričala je o svojoj novoj predstavi; Vesni Parun. Pjesme Vesne Parun kao da su pisane za Vesnu Tominac Matačić, ona ih duboko proživljava i u njima pronalazi sebe kao glumicu. Predstava "Ja koja imam nevinije ruke" o životu Vesne Parun projekt je iza kojeg stoje glumica Vesna Tominac Matačić i kazališni redatelj Ivan Leo Lemo. Skupili su najzanimljivije djelove života Vesne Parun, jedne od najznačajnijih hrvatskih književnica.

Prvi utisak o Vesni Tominac Matačić prilikom ulaska u Kolding caffe je bio o njezinoj pojavi glumice, nježan izgled i vrlo odlučan karakter... Tako djeluje i na daskama... Iako Vesnu svi doživljavamo kroz sapunice, Vesna na daskama je nešto drugo, ono drugo za svoju dušu, gluma nečeg što voli. Glumi snažne priče i jake karaktere. Vesna Parun je inspirirala njenu glumu. Književnica Parun se u svom životu usredotočila na istinu i hranila svoj život njome, iako je često govorila da laž osigurava mnogima životnu lagodnost. Neshvaćena Vesna Parun često je hrvatsko licemjerje nagradila pogrdnim izrazima. Tražeći ljubav, Parun je pronalazila ljudsku sebičnost u ljubavi, nije bila previše sretna u tom segmentu života, pisanjem je podsjećala na sve svoje zablude i promašaje, oskudnost okoline i prevarantska politička društva naše zemlje. Vesna Parun je bila omiljena u pjesmama, ali režimi je nisu voljeli. Bez dlake na jeziku, s istinom u džepu, samo su joj knjige bile dom. Vesna Tominac Matačić osjetila je veliku nepravdu prema djelu Vesne Parun, indoktrinirano društvo političkim razlikama zamjerilo je Vesni Parun svašta, ali je vrlo malo tko primijetio njenu veličinu. To je najviše zasmetalo Vesni Tominac Matačić i vrlo emotivno je prikazala Paruničinu bol, baš kao da je njena, kao da je ona prolazila ponovo kroz društvo našeg licemjerja i patnje, društvo koje ne zna procijeniti nečiju veličinu i zaštiti veličinu tog djela.

Vrlo emotivan stav oko veze Paru --Tominac osjećao se u zraku, a to je predstavi dalo posebnost. Fascinatnom lakoćom Tominac-Matačić je nama prenijela prijekor prema zapostavljenoj ulozi Parun u našoj književnosti. Na kraju su suze Vesne Tominac Matačić očarale gledatelje, ona je bila jedna eksplozija emocija, nadahnuća i iskrenosti prema djelu Vesne Parun. Vesna Tominac Matačić je odigrala ulogu života, u kojoj je pokazala umjetnost pokreta i misli u jednom. Teatar ITD, onako olinjao i ostario, ružan i raskliman, dobio je jednu predstavu koja zaslužuju bolji ambijent.

Igor Drenjančević