Hrvatska je vječno ucijenjena

Specijalni rat protiv Hrvatske dobio je ovih dana nova nadahnuća. Titoistička ljevica uvijek je bila pogodan konj za rušenje Troje. Sa svih strana čuju se povici, kao odjeci ideoloških anatema: ustašizacija, fašizacija! Opća ideološka mobilizacija rastrubi se svake godine u travnju, i tijekom svibnja i lipnja, od obljetnice do obljetnice, titologija se pokaže kao neka vrsta neokomunističke pseudoznanosti, političke filozofije koja budničarski napada na mir, savjest i pamćenje hrvatskog čovjeka i društva! Da se radi o stvarnom pijetetu nad žrtvama Drugog svjetskog rata, onda bi se u miru komemoriralo, obilježavalo, a ne bi se drečalo po medijima i ulicama o fašizmu koji se budi – već 25 godina – a nikako da se probudi.

Od početka devedesetih traje ta protuhrvatska larma o fašizmu koji se trebao automatski probuditi s obnovom hrvatske države. Za titoističku ljevicu hrvatska država i fašizam su sinonimi. Za nju ne postoji režim koji se luči od države, za nju postoji ideološka, tvarna, duhovna i povijesna identičnost – za njih je svaka nacija bitak zla. Na takvim polazištima ne može se daleko stići.

Ipak, ovdje se ne radi samo o lijevoj paranoji niti spontanitetu otpora prema činjenici da jednom moraju prihvatiti LarmaOd početka devedesetih traje ta protuhrvatska larma o fašizmu koji se trebao automatski probuditi s obnovom hrvatske države. Za titoističku ljevicu hrvatska država i fašizam su sinonimi. Za nju ne postoji režim koji se luči od države, za nju postoji ideološka, tvarna, duhovna i povijesna identičnost – za njih je svaka nacija bitak zla. Na takvim polazištima ne može se daleko stići.kako svijet nije crno-bijeli. Titoistička ljevica je jedno od oruđa specijalnog, propagandno-psihološkog rata protiv Hrvatske koji se vodi u raznim oblicima u zadnja dva i pol desetljeća. Sad je u prestrojavanju, s naglaskom na stvaranje halabuke i dekoncentriranja nesređene izvršne vlasti, koja ni uz najbolju namjeru, što zbog vlastitih untarkoalicijskih dubioza, što zbog latentne opstrukcije svakog dijaloga od strane fanatičnih milanovićevskih post-boljševika, još se nije ni stigla baviti životnim problemima ove nacije.

Crvenoj propagandi cilj je stvoriti tenzije oko NDH i Jasenovca i natjerati i predsjednicu i premijera – što su već gotovo i uspjeli – da se zaklinju pred javnošću kako je ustaški režim bio zločinački, a Jasenovac, po Stepinčevim riječima, velika povijesna ljaga – kao da su oni za to odgovorni ili kao da bi se trebali nužno o tomu izjašnjavati kad se od njih zatraži ispit savjesti – u suprotnom su suspektni. U čemu je ključni problem s tim „zaklinjanjima“? U tomu što se ista stvar ponavlja iz godine u godinu, toliko da već postaje mučno, kao da se radi o testu kojeg mora proći svaki Hrvat e da bi dobio javnu licencu za obnašanje visokih funkcija! Radi se o prikrivenoj lustraciji, vrlo perfidnoj psihološkoj metodi, zamci u koju upadaju svi hrvatski političari zbog vlastite oportunosti.

Verbalni i psihološki teror svake godine od travnja do lipnja

Što se nas tiče, Hrvata koji bi trebali u ovoj zemlji živjeti, a ne preživljavati, mi trpimo verbalni i psihološki teror svake godine od travnja do lipnja – u tom razdoblju gubimo tri mjeseca života na uvijek ista prepucavanja, zbog političkog teatra Goldstein company ili Pupovčeva Etno d.o.o., subvencioniranog iz proračuna države koju bi natjerali da im plaća ideološke penale do Sudnjega dana. Društvo političkih reketara nikada nije nije izgubilo na svojoj vitalnosti. Hrvatska je vječno ucijenjena. Patologija titoističke ljevice – koja nije u stanju u miru Božjemu komemorirati obljetnice u Jasenovcu u travnju i svibnju, i za Dan antifašizma u lipnju – uvijek preraste u nepodnošljivu mentalniu moralnu, psihološku i ideološku agresiju. Ta priča traje od 1991., dio je strategije KOS-a i Udbe koja nikad nije prestala niti je posve poražena, samo se prilagođavala vremenu, odnosima snaga – trasformirala se, ali je uvijek na snazi. Nakon oružanih i terorističkih EtnobiznismeniEtnobiznismeni na državnom proračunu eksploatiraju jasenovački izvor žrvotslovlja, da bi od tantijema živjeli svi budući naraštaji hrvatskih ideoloških reketara. Jasenovac se redovito nameće kao proljetna top-tema jer još nije završio proces pacifikacije hrvatskog naroda. Nije li prestrašno danas nakon Domovinskog rata, Vukovara i Ovčare, pred hrvatsku savjest stavljati jasenovački zlokobni cvijet kao totem onih koji Hrvatsku – izmučenu desetljećima komunizmu – lustriraju kao latentno fašističku zemlju!?metoda, prešla je poslije Domovinskog rata na propagandno-psihološki koji je od dvijetisućite u nekoliko tsunamija (pogotovo u vrijeme haaškoga potopa) gotovo demoralizirao ovaj narod i bacio ga u frustraciju i skepsu o sebi samom i vlastitoj budućnosti.

Upravo smo na početku prave osme ofenzive titoista koji jurišaju s podmlatkom, podignuli su sve svoje snage, ćelije, udruge, agenture, ilegalce da bi aktualnu Vladu ocrnili i onemogućili da bilo što napravi. Jasenovac im je neiscrpna tema. Jasenovac kao kultno mjesto vječne hrvatske krivnje. Etnobiznismeni na državnom proračunu eksploatiraju jasenovački izvor žrvotslovlja, da bi od tantijema živjeli svi budući naraštaji hrvatskih ideoloških reketara. Jasenovac se redovito nameće kao proljetna top-tema jer još nije završio proces pacifikacije hrvatskog naroda. Nije li prestrašno danas nakon Domovinskog rata, Vukovara i Ovčare, pred hrvatsku savjest stavljati jasenovački zlokobni cvijet kao totem onih koji Hrvatsku – izmučenu desetljećima komunizmu – lustriraju kao latentno fašističku zemlju!?

Fašizam je njihova opsesija

Svaki normalan čovjek osjeća pijetet prema ljudskim žrtvama u krvavim ratovima, ali da nam netko napada na savjest, da nas mori svojim opsesijama, da nam utjeruje tuđe dugove, da svi hrvatski naraštaju budu pod anatemom – to je već perverzija koju nam pokušavaju nametnuti da bi se vječno posipali pepeo i postali bezlični i pokorni, da bi nam izvadili živac i umrtvili nas kao poslušnike novih poredaka. Svi koji odbiju pokloniti se toj ideološkoj dijabolici zloporabe nečijih žrtava, vaganja vječne nedužnosti i krivnje, padaju u politički i društveni Had. Oni koji utjeruju krivnju, koji stalno isljeđuju što tko misli, i kojima je poklonstvo pred „njihovim“ žrtavama nova religija – nisu od Boga.

Mučno je kad odvagnemo: na jednoj strani Hrvatska poharana "Fašizacija"Sintagmu „fašizacija stvarnosti“ skovao je Viktor Ivančić 1993. godine. Takvi ljudi nikada nisu izišli iz te pomaknute kulturnjaci 1057665S1stvarnosti. Na žalost, u nju su uvukli našu svakodnevicu. Tjeraju nas da živimo u njihovom ideološkom konstruktu i stvarnosti kakvom je oni vide. To je drama ovoga naroda. Nikada nam nisu sjašili s grbače ti prokletnici. Ne daju nam da živimo kao ljudi.dužništvom, nezaposlenošću, ekonomskom depresijom, političkom konfuzijom a na drugoj kao prioritete koje nam nameću – tko je vikao za dom spremni, tko je na nekom derneku nosio ustašku kapu i koliko je žrtava bilo u Jasenovcu. Nakon velikosrpske mitomanije, nakon fantastičnih brojki – i nemogućnosti da povjesničari dezideologizirano pristupe toj temi – komu vjerovati? Prošle godine, nakon što je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović izbacila Titovu bistu s Pantovčaka, ljevica i dalje, kao svoju referentnu točku, kao „veliki prasak“ svog ludila uzima upravo taj trenutak. Nikad joj nisu oprostili. Zato je sada tjeraju da se posiplje pepelom, da govori ono što oni žele čuti. I to je njihov cilj. Da im se vladari pokoravaju. Da Pupovca hranimo mi i njegovu feralovsku četu koja je, usput rečeno, bila jedna od prvih konjica koja je početkom devedesetih, uz obilate Soroševe dotacije, krenula u blaćenje Hrvatske kao profašističke.

Sintagmu „fašizacija stvarnosti“ skovao je Viktor Ivančić 1993. godine. Takvi ljudi nikada nisu izišli iz te pomaknute stvarnosti. Na žalost, u nju su uvukli našu svakodnevicu. Tjeraju nas da živimo u njihovom ideološkom konstruktu i stvarnosti kakvom je oni vide. To je drama ovoga naroda. Nikada nam nisu sjašili s grbače ti prokletnici. Ne daju nam da živimo kao ljudi.

Ogadili su nam vlastitu zemlju, zato ne dopustimo da pobijede: duhovno, psihološki, da nam oduzmu svu snagu ili da nam zamrače sunce kako su to simbolički učinili nekidan u Bogovićevoj u Zagrebu. Ta njihova inverzirana simbolika govori o njima samima. Sunce zamračuju oni sami, uostalom, fašizam je njihova opsesija. Oni se bude s tim svako jutro. Ja se ne bih sjetio ni da fašizam igdje postoji da ne vidim njih koji razgone i vide crnog vraga na svakom koraku, a ne vide ga u sebi samima. Pomrčina je duhovna kategorija, a mi smo usred nje.

Zoran Vukman

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.