Jasna Horvat, romani Az (2009.), Auron (2011.) i zbirka priča Alemperkina kazivanja (2005.) su Ilustrirana nizanja na A

Pozornost književne kritike i zanimanje čitalačke publike u drugoj polovini 2011. godine usmjerila se na književno stvaralaštvo Jasne Horvat, dobitnicu nagrade Josip Juraj Strossmayer za književnost u 2010. godini. Ovu nagradu dodijelila joj je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti za roman Az objavljen 2009. godine u Nakladi Ljevak. Akademija je obrazloženje za dodjelu nagrade popratila sljedećim riječima: „Romanom Az Jasna je Horvat strukturirala originalno sučeljava¬nje i nadopunjavanje povijesnoga romana, beletrističke priče, sumnje u jednostavno odčitavanje povijesne i ljudske istine i iskaza stručno-sim-boličkog razlaganja. Az je složeni roman u kojem se isprepliću tri sloja zbilje: glagoljica kao sustav pisma i njemu pridruženih brojeva, životo¬pisi Konstantina Filozofa što ih, svatko u svom odsječku, pripovijeda¬ju suvremenici: Ćirilov brat Metodije, tadašnja carica Teodora, rimski knjižničar Anastazije i hrvatski knez Mutimir, te gnostički nazor o svije¬tu utemeljen na otajnom suglasju monoteističkoga kršćanskog načela i sređene mnoštvenosti svijeta." (http://info.hazu.hr/upload/file/Kal_11/Nagrada%20HAZU_obrazlozenja.pdf)

Ono bitište koje roman Az izdvaja od svih do sad postojanih više ili manje sličnih i srodnih literarnih uradaka njegova je likovna oprema (svako poglavlje jedan je glagoljički znak), ipak iscrtan kao osobno likovno autoričino umjeće, a zatim i zadnje (peto poglavlje) - Slovarij. U njemu se autorica iscrpno bavi filozofsko-simboličkim ustrojem glagoljskih znakova. Posežući za grafijskim obličjem svakog pojedinog znaka, Jasna se Horvat upušta u tumačenje njihove možebitne geneze koja seže u pradavna doba udaljena od sadanjosti više od tri tisućljeća. Ujedno, ova autorica spekulira i s biblijskim podrijetlom Hrvata nazivajući hrvatske vladare imenom Gebalim preuzetim iz povijesne ostavštine Vladimira Mažuranića, pritom navodi „Gebalim bi morao biti čovjek vezan uz pla¬ninu. Na Velebitu je doznao, Hrvati su riječ gebim izmijenili u dvije riječi – hara i hora. Osim gore, Gebalim je za njih značio prijatelja, ali i vladara svim Hrvatima. Vjerovali su da baš od gore potječe ime Hrvat... Nadmetali su se u čitanju Biblije i poglavlja u kojima im se ime spominjalo: Iz 10, 29; Iz 10, 31; Ez 27, 9; Ps 83, 8." (Az, 2009: 144)

Postmodernistička književnost

Sam naziv romana Az potvrđuje autoričinu namjeru propitivanja kulturnog identiteta područja kojemu i sama pripada. Stoga ne čudi kad u Slovariju podsjeća kako slovo A – AZ u glagoljici predstavlja križ, temeljni simbol spa¬senja i otkupljenja, kao i da je za njegovom oznakom posegnuo i sam Isus (Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodi Bog – Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar Otk ,8). Značnost komuniciranja na semantičkoj razini Jasna Horvat potvrđuje svojim novim romanom Auron (Naklada Ljevak, 2011.), premijerno predstavljenim u Zagrebu 29. studenog 2011. u knjižnici Bogdana Ogrizovića, a potom i u Osijeku 13. prosinca 2011. u Lumieru. Na oba predstavljana mnogobrojnoj zainteresiranoj publici obratila se urednica knjige dr. sc. Nives Tomašević. U Zagrebu su o Auronu sa stojišta književne znanosti govorile stručne povjesničarke i analitičarke književnosti prof. dr. sc. Dubravka Oraić Tolić i prof. dr. sc. Andrea Zlatar.

Obje su tekst smjestile u post-postmodernističku književnost, i naglasile značaj u sadržaju i inovativnost u pristupu književnom tekstu. Istaknule su specifičnu hibridnu prirodu romana i jedinstvenost tehnika prezentacije temeljne teme – zlatnoga reza. Autorica je naglasila svjesnost kako je romaneskni govor o fenomenu ljepote vezan uz brojne rizike. Samo jednim od ovih rizika navela je rizik žanrovske nedosljednosti i eventualnog napuštanja/izlaska iz prostora priče i ulazak u prostor teorije. Navela je kako je romanom Auron nastojala spojiti oba ova prostora. Tematizirala je ljepotu kako u romanskoj formi tako i u rubnicama romana koje je ispunila kolažom citata, fotografija, biografija i historiografskih dokumenata. Nadalje, strukturirajući poglavlja romana po elementima Fibonaccijeva niza, u konceptualnom smislu posegnula je za strukturom "ljepote", a kolektivna energija zapisanih kreativaca s najrazličitijih polja znanosti i umjetnosti, omogućila joj je neka nova tumačenja hrvatske kulturne baštine i njezine nedvojbene vezanosti za srednjoeuropski kulturni kontekst.

Likovni roman

U kritičkom osvrtu na književni tekst vrsna književna teoretičarka dr. sc. Andrijana Kos-Lajtman istaknula je kako „ Auron zapravo funkcionira kao prvi pravi likovni roman u hrvatskoj književnosti, svojevrstan roman-album u kojem likovno tijelo teksta sinkronicitetno supostoji uz ono verbalno čineći njegov egzistencijalan i vitalan dio. Korak naprijed u odnosu na prethodne autoričine romane koji također zapravo kolekcioniraju hrvatsku i svjetsku kulturnu baštinu - zaron je u zbilju ovodobne svakodnevice obilježene izumima najrazličitijih vrsta, tehnologizacijom i internetizacijom, čime Auron postaje još heterogeniji i začudniji patchwork – značan citat svijeta u kojem živimo. Drugim riječima, riječ je o iznimno osebujnom (hiper)tekstu koji je istodobno roman, zbirka priča, fotoalbum, likovni katalog, osječki spomenar, udžbenik, znanstveno-popularna studija, filozofska rasprava, geometrijski nacrt i enciklopedija. Upravo takav, kao polivalentan i grandiozan roman-projekt, utjelovljuje čitateljski izazov za sve one koji zaziru od prosječnosti, kako literarnih, tako i životnih konvencija." (www.ljevak.hr/knjige/knjiga-11974-auron/prikazi-3-kritike-iz-medija)

Roman Auron udijelio je drugačije shvaćanje svijeta s vrlo jasnim upućivanjem na spoznajne teorije o ljepoti i istini. Ovakvim pristupom roman Auron čitatelju dopušta novi pogled na svijet i uporabu vješto ponuđenog aparata za nova motrenja i uočavanja (ne)pravilnosti i razigranosti ljepote. Zaista ljudi, cvijeće, glazba, graditeljska baština sve se skladno prožimlje i nadovezuje u raspoznajnim odnosima u omjerima kakvi zapravo i prevladavaju u svijetu.

Projekt otkrivanja

Zato nije za čuditi se načinu na koji znalački književno kompetentna sveučilišna nastavnica dr.sc. Milica Lukić predstavlja ovu autoricu: „Već gotovo cijelo desetljeće otkako je na književnoj sceni Jasna je Horvat u svojim tekstovima zaokupljena pričom o hrvatskoj kulturnoj baštini i njezinoj prepoznatljivosti izvan nacionalnih okvira. Tomu je tako i onda kada piše za djecu i onda kada piše za odrasle. Naposljetku, tomu je tako i onda kada nastupa kao znanstvenica i sveučilišna profesorica koja uspješno i sve više iskoračuje iz svoje temeljne ekonomske struke u područje humanističkih znanosti. Njezin je književni rad u cjelini moguće okarakterizirati kao dalekosežan i dalekovidan projekt otkrivanja, očuvanja i afirmiranja hrvatske baštine preko priča o njezinoj mitologiji, predajama, početcima pismenosti, nacionalnoj i zavičajnoj povijesti uklopljenoj u kontekst europske i svjetske povijesti, znanosti, umjetnosti u svim njezinim oblicima, arhitekturi – dakle svim onim pojavama koje ulaze u temelje jedne kulture." (Hrvatska revija, 2011., 128-129.)

Na kraju preostaje podsjetiti na zbirku priča o starohrvatskoj mitologiji Alemperkina kazivanja (Naklada Ljevak, 2005., ilustracije - Pika Vončina). Naime, romani Az i Auron, vrlo promišljeno nastavljaju nisku koja je uporabom slova A – simbolom emanacije Boga – započela upravo Alemperkinim kazivanjima. Ova zbirka priča uvrštena je u katalog izabranih naslova dječje literature (The White Ravens, Internationle Jugendbibliothek, 2006.) u kojoj su Alemperkina kazivanja ocijenjena dojmljivim i zanimljivim – s posebnom pohvalnicom. Prosudbeno tijelo ovu je odluku obrazložilo činjenicom kako je Jasna Horvat koristeći brbljivu pticu Alemperku vješto prenjela stare hrvatske mitove jedva poznate izvan prostora narodnih pjesama, izreka, poslovica i narodnih običaja. Na taj način Jasna je Horvat čitatelja upoznala s pučkim vjerovanjima, pa je kombinacijom rima i ritmičke proze tekstove namijenila čitanju naglas - tako i zvučnom podsjećanju na narodnu poeziju. Mitski doživljaj svijeta pri tomu su naglasile i oplemenile zaista umjetnički vrlo primjetne ilustracije Pike Vončine.

Rezimirajući sve navedeno za uočiti je kako niz ostvaraja na slovo A, Jasna Horvat usmjerava kulturizmom prema propitivanjima filozofsko-simboličkog ustroja svijeta. A, kao slovo emanacije Božanskog, unikatno varira – bilo u promišljanju mitologema, grafema ili omjera zlatnoga reza. Jednako tako, bitno je naglasiti kako su sva tri djela ilustrirana, a kako Jasna Horvat ovom svojom odlikom pokazljivo potvrđuje ulazak likovnosti u književni korpus kao i mogućnsti variranja u isprepletanjima teksta i slike. Ova literarno-slikovna ilustrirana nizanja na A, namijenjena su onima koji su skloni knjigama-igračkama, onima koji vole postmodernističke umjetničine igrokaze. Naime, kako navodi sama autorica, svaka od ovih knjiga može se iščitavati u različitim smjerovima: s rubnica, iz kazala, Slovarija, od kraja ili, uobičajeno, od samoga početka. Dopuštajući čitatelju proaktivnu ulogu, Jasna Horvat poststrukturistički uvodi u književnost više novuma - kao literarnu paradigmu, koje predočava kao prihvatljive brojne prostorne mogućosti iščitavanja svojih djela.

Ivan Raos