Zaboravljena 90-ta obljetnica osnivanja stranačke koalicije 'Hrvatska zajednica'

 

Dr. Ante Trumbić i dr. Ivan Lorković - od jugoslavenstva prema hrvatskoj samostalnosti

Srpski književni glasnik objavio je u kolovozu 1902. godine članak političara Nikole Stojanovića u kojemu se autor obraća Hrvatima riječima 'do istrage naše ili vaše'. Isti članak odmah je pretiskao zagrebački 'Srbobran'. Nijedna relevantna hrvatska ili srpska institucija nije reagirala, ali je u Zagrebu došlo do spontanih prosvjeda (S. Radić). Dalji tok događaja je kontroverzan. Uprkos srpske prijetnje istrijebljenjem osniva se Hrvatsko-srpska koalicija (H/S Koalicija), a isti Nikola Stojanović biva, uz suglasnost hrvatskih političara, uključen 1915. g. u Jugoslavenski Odbor, koji će postati glavnim inicijatorom stvaranja zajedničke jugoslavenske države pod srpskom krunom. Uskoro je Svetozar Pribičević zavladao u H/S Koaliciji i u Narodnom vijeću Države SHS. Nameće se pitanje, koji su to čimbenici naveli hrvatske političare da se bace u zagrljaj onih koji su im izrijekom ili prešutnim odobravanjem obećali uništenje? Je li to zbog pojačane mađarizacije i perfidnosti bečkog dvora ili zbog naše poslovične naivnosti? Tema zaslužuje pomniju razradu. 'Makar je ideja o jedinstvenom narodu Hrvata i Srba zapravo bila zabluda, to je shvaćanje prevladalo u redovima hrvatskih političara i utrlo put južnoslavenskom državnom ujedinjenju' (H. Matković).

Usuprot upozorenjima Stjepana Radića ('ne srljajte kao guske u maglu'), Pribičević je polulegalno organizirao odlazak izaslanstva Narodnog Vijeća u Beograd gdje je dana 01. XII. 1918. g. uručena od strane starčevićanca dr. Ante Pavelića, zubara, adresa regentu Aleksandru Karađorđeviću za ujedinjenje Države Slovenaca, Hrvata i Srba sa Kraljevinom Srbijom. Ostvaruju se slutnje nekih hrvatskih političara da će balkanski mentalitet beogradske čaršije pokazati pravo lice ubrzo po preuzimanju vlasti. Već 05. prosinca 1918. padaju prosinačke žrtve na Jelačićevom trgu, slijede rekvizicije i bezakonje, što je sve dovelo do razbuktavanja nezadovoljstva u narodu. Već krajem siječnja 1919.g. dr. Ivan Lorković piše dr. Anti Trumbiću: 'Režim u državi je apsolutistički, reakcionaran.'

Takovo stanje je zahtjevalo akciju. U uvjetima apstiniranja Radićeve Seljačke stranke nametala se potreba za objedinjavanjem hrvatskih političkih grupacija koje bi u Privremenom narodnom pretstavništvu u Beogradu zastupale hrvatske interese, što je dovelo do osnivanja Hrvatske zajednice dana 17. srpnja 1919. godine u Zagrebu.

Osnivačkoj skupštini HZ prisustvovali su pretstavnici svih dijelova banske Hrvatske (Dalmacija se uključila kasnije), kao i brojni pretstavnici BiH iz Sarajeva, Mostara, Bugojna, Tuzle, Banja Luke, Travnika, Ljubuškog i dr. Hrvatskoj zajednici pristupa brojna grupa građanskih intelektualaca.: dr. Fran Barac, dr. Mate Drinković, dr Albert Bazala, dr. Fran Potočnjak, Kerubin Šegvić i dr. )

Zajednici se pridružuje, što je posebno značajno, i Hrvatska težačka stranka iz Bosne u kojoj se ističu dr. Jozo Sunarić, dr. Juraj Šutej, fra Didak Buntić, dr. Bariša Smoljan i dr.

Jedan od idejnih osnivača HZ bio je i dr. Ante Trumbić, koji je formalno ušao u Zajednicu tek ujesen 1924. godine. Kreator jugoslavenskog zajedništva, ministar vanjskih poslova, intelektualac i demokrat, Ante Trumbić je bio i ostao za Hrvate persona gratissima….

dr AnteTrumbićNo taj isti Trumbić je već početkom 20-tih godina doživio svoju osobnu političku katarzu. God. 1924. zajedno sa HZ pristupa Radićevom republikanizmu i upozorava da je ugrožen ne samo razvitak nego i opstanak hrvatskog naroda, a izlaz traži u hrvatskom nacionalnom suverenitetu. U suglasju sa Mačekom (HSS) i dr. Antom Pavelićem, kasnijim Poglavnikom (HSP/frankovci), Trumbić je pokušao nakon ubojstva Stjepana Radića intervenirati u Parizu i Londonu za poboljšanje položaja hrvatskog naroda. To razdoblje hrvatskog političkog jedinstva i suradnje Trumbića, Mačeka i Pavelića često se zanemaruje.

Za prvog predsjednika HZ izabran je dr. Matko Laginja, no čelna osoba HZ je dr. Ivan Lorković koji nakon imenovanja Laginje banom Hrvatske i Slavonije (22.II.1920.) postaje predsjednikom HZ. Uz njih u čelništvo su izabrani dr. Milivoj Dežman, dr. Đuro Šurmin, Cezar Akačić, dr. Svetozar Rittig te iz Osijeka dr. Franjo Papratović.

Stranka građanske inteligencije i politički predstavnik Hrvata

Jezgro Hrvatske zajednice sačinjavale su Starčevićanska stranka prava (Milinovci), i Napredna demokratska stranka (predsj. dr. Ivan Lorković)… Zanimljivo je da su se milinovci već 1915. g. izjasnili kao čvrsti pristalice ideje o zajedničkoj jugoslavenskoj državi (!) i u tom smislu djelovali. .

Već tijekom 1917.g. Lorković, još kao član H/S Koalicije, upozorava da Hrvatsku treba pripremiti da nakon rata bude ravnopravan partner pobjedničkoj Srbiji, a u lipnju 1918. zajedno sa dr. Đurom Šurminom istupa iz H/S Koalicije uz obrazloženje da je 'Koalicija izigrala i izigrava narodnu koncentraciju'. Iako su te 1918/19. g. sve stranke (s iznimkom pravaša Josipa Franka) uključivši milinovce i radićevce, još uvijek stajale na ideji zajedničke države južnih Slavena, ponašanje srpske strane ukazivalo je na potrebu zaštite hrvatskih nacionalnih interesa.

HZ je stranka građanske inteligencije gdje pretežu pripadnici slobodnih profesija: odvjetnici, liječnici, sveučilišni profesori, svećenici, srednji obrtnici, trgovci, posjednici, ali tu su i radnici, seljaci… To nije stranka krupnog kapitala.

Glavno glasilo HZ je dnevnik Hrvat na čelu sa dr. Ivanom Lorkovićem, uz njega su novinar Ivica Peršić i urednik rubrike Narodno gospodarstvo dr Đuro Šurmin. Zajedničar Milivoj Dežman uređivao je list Obzor.

Sazivanje Privremenog narodnog pretstavništva u Beogradu, preteče zajedničke Narodne skupštine, dovelo je do ujedinjavanja većine hrvatskih izaslanika iz raznih političkih grupacija u Narodni klub, kojemu se u početku pridružila i grupa Muslimana iz BiH. Stjepan Radić i njegova HPSS (Hrvatska pučka seljačka stranka) odbijaju sudjelovanje u Privremenom narodnom pretstavništvu, pa HZ punim pravom nosi naziv političkog pretstavnika Hrvata..

Imenovanje Matka Laginje banom i Frana Potočnjaka podbanom potvrda je HZ-e kao najjače hrvatske građanske stranke: HZ sudjeluje u državnoj vladi i dolazi na čelo hrvatske Zemaljske vlade. Jedan od njihovih prvih poteza je puštanje iz zatvora Stjepana Radića te dvojice pravaša/frankovaca zatvorenih po nalogu Sv. Pribičevića. HZ je stožerna hrvatska stranka u Privremenom pretstavništvu, objedinjuje srodne političke grupacije, bori se protiv bezakonja i centralizacije, ima zasluga da su izbori za Ustavotvornu Skupštinu (Konstituantu) bili relativno slobodni i demokratski.

No dolazi neugodno otrežnjenje: izbori od 29.XI.1920.g. donijeli su HZ nesumnjivi poraz. Dobila je svega 4 mandata dok je Radićeva HPSS dobila 50 mandata te pomela sve hrvatske građanske stranke i to u vrijeme dok je Radić bio u zatvoru.

Time uloga HZ nije završena i tu se iskazuje dalekovidnost njenog čelništva. HZ cijeni Radićevo državotvorstvo i socijalni nauk te postaje glavni pobornik ujedinjenja hrvatskih stranaka priznavajući primat HRSS. HZ postaje njena građansko-intelektualna komponenta, a s vremenom prihvaća i republikanstvo. Uprkos povremenih neslaganja, Radićeve samovolje i upornih ograda Matka Laginje, HZ na čelu sa Lorkovićem ostaje Radićev saveznik sve do njegovog zaokreta prema Beogradu i Monarhiji početkom 1925.g.

HZ u hrvatskom bloku

Hrvatski blok (HB) nastaje Javnom porukom hrvatskom narodu svih zastupnika Radićeve HRSS, Hrvatske stranke prava (frankovci) i HZ (opet jedan primjer hrvatskog jedinstva i suradnje) od 21. svibnja 1921.g., kao prosvjed protiv nacrta centralističkog ustava. Cilj HB je ujedinjenje svih hrvatskih snaga u borbi protiv centralizma. Memorandum HB (14. siječnja 1922.g.) ističe hrvatsko državno pravo i kritizira akt o ujedinjenju od 01. prosinca 1918., kao i hrvatoždersko jugoslavenstvo koje prijeti etničkim uništenjem hrvatskog naroda (!?).

HZ gubi samostalnost i podržava Stjepana Radića

Radićevom odlukom da HRSS ide sam na izbore 18. III. 1923.g. raskida se Hrvatski blok, a HZ preporuča biračima da glasuju za HRSS. Veliku pobjedu Stjepana Radića na tim izborima HZ je shvatila kao pobjedu hrvatske stvari, što je točno, iako je sama HZ ostala bez zastupnika u Skupštini (osim Trumbića i Drinkovića sa liste HRSS)..)

Suradnja HZ i HRSS je stabilna pa Radić na velikoj skupštini na Borongaju 15. IV. 1923.g. izjavljuje da se prava hrvatska inteligencija nalazi u HZ. Radićev prijedlog o osnivanju Federacije Hrvatske republikanske seljačke stranke u koju bi ušli HRSS, HZ i muslimani blizak je i Lorkoviću, koji to obrazlaže tezom 'Hrvati ostaše bez domovine. Pošto oni (Srbi, op. ND) hoće da cijela sadašnja država bude Srbija, tako mi Hrvati moramo osvješćivati svoj narod da traži svoju samostalnu hrvatsku državu' . Nedugo nakon svog pristupanja u članstvo HZ, Trumbić iznosi na Vijeću Hrvatske zajednice 25. studenog 1924. prijedlog o usvajanju republikanstva koji ne samo da je glatko prihvaćen od Vijeća, nego predložena Deklaracija upozorava na ugroženost opstanka hrvatskog naroda i usvaja ideju o narodnom suverenitetu (ist. ND).

Velikosrpska presizanja dovela su do logične reakcije dvojice značajnih hrvatskih političara i domoljuba: Predsjednik Jugoslavenskog Odbora Ante Trumbić i suosnivač H/S Koalicije dr. Ivan Lorković nalaze izlaz u republikanstvu i samostalnoj i suverenoj Hrvatskoj! I to svega nepunih šest godina nakon unije sa Kraljevinom Srbijom! Uz mnoštvo razloga koji su vjerojatno utjecali na takav slijed političkog razmišljanja, logično je pretpostaviti i njihovo duboko razočaranje u srpsku političku i intelektualnu elitu, u monarhiju, u poštenje i moral mnogih od njihovih dojučerašnjih srpskih saveznika, a sve to uz spoznaju o agresivnom velikosrpstvu i svjetonazorskim razlikama.

HZ je stupila na scenu u najkritičnijem trenutku stvaranja nove države, u vrijeme kada spor za unutrašnje uređenje države postaje sve više hrvatsko-srpskim sporom.Vodila je dvije godine hrvatsku vladu i sudjelovala u zajedničkoj, jugoslavenskoj vladi. Kao glavni politički predstavnik Hrvata u Narodnom klubu bila je na prvoj crti obrane hrvatskih nacionalnih interesa sve do ulaska Seljačke stranke u Skupštinu, a da bi ojačala hrvatsku frontu podržavala je HRSS sve do njenog zaokreta prema Beogradu.

HZ sastavni je dio hrvatske nacionalne povijesti. Dobro je prisjetiti se da su i njeni stvaratelji i pobornici, nošeni vjerom u svoj narod i hrvatsko zajedništvo, doprinijeli da obljetnicu HZ obilježavamo u svojoj nezavisnoj i slobodnoj državi Hrvatskoj.

Nikola Debelić
Hrvatsko slovo

{mxc}

 

 

Uto, 23-10-2018, 14:54:00

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

HT: Kolumna Z. Hodaka

Hrvatski tjednikOd četvrtka u prodaji

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).