Tko će koga prije lustrirati, mi jugo-komuniste ili oni pobjedničku vojsku Domovinskog rata?

LustracijaOno što moramo i možemo uspješno lustrirati, politička je podloga na kojoj oni egzistiraju i s koje crpe otrov, a onda tek u manjoj mjeri i same pripadnike toga miljeaPredmet neprovedene lustracije, zaglavni je kamen političke platforme sa koje nastupa jugoslavenska desnica, maskirana u takozvanu hrvatsku ljevicu, a nerijetko i u takozvanu hrvatsku desnicu.

Kako provesti lustraciju

Ipak, radi potpune istine treba istaknuti kako lustracija, osim zdrave političke klime i pokojeg lustriranog državnog službenika, ne može riješiti problem kadra koji nije podložan lustraciji, umreženog i vrlo sofisticiranog potomstva, ali i duhovnog pomlatka onih koje želimo lustrirati.

Participacija toga kadra u institucijama države, u potpunom je nesrazmjeru s njihovim udjelom u ukupnoj populaciji RH, jer oni već uhodanim metodama kapilarno prodiru u sve pore hrvatskoga društva i s lakoćom zauzimaju vrlo važna i odgovorna mjesta u državi. Dakle, ono što moramo i možemo uspješno lustrirati, politička je podloga na kojoj oni egzistiraju i s koje crpe otrov, a onda tek u manjoj mjeri i same pripadnike toga miljea, imajući pritom na umu, kako će se i nakon uspješno provedene lustracije, za potpuno ozdravljenje hrvatskoga društva trebati strpiti još koje desetljeće.

Jugoslavija - kombinacija srpskoga fašizma i nametnutog komunizma

Komunizam i fašizamVeličanje srpsko-jugoslavenskog faši-komunizma, dijametralno je suprotno svakom antifašizmu, pa i onom Hebrangovom komunističkom, jer se srpsko-jugoslavenski faši-komunizam od fašizma ni po čemu ne razlikujeIza kulise komunističko-jugoslavenske države, tog laboratorijskog proizvoda britanskoga imperijalizma, hranio se i rastao srpski hegemonizam i nacionalizam. Isti je radi stvaranja etnički očišćene Velike Srbije sebi postavio za cilj fizičko i duhovno poništavanje hrvatskoga naroda (od Bleiburga do Domovinskog rata), pa čak i obračunavanje s vodstvom hrvatskog komunističkog antifašizma (Hebrangom). Jugoslavenska je država  tako postala svojevrsna kombinacija nelustriranog srpskog fašizma i nametnutog komunizma, pa je kao takvu s pravom možemo nazivati i faši-komunističkom, a sve one koji danas veličaju obilježja te i takve države, glasno prozvati i upitati za zdravlje, naročito kada je riječ o najvišim državnim dužnosnicima (jugoslavenskim desničarima, lažno predstavljenim pod nazivom hrvatska ljevica). Oni veličajući tu i takvu Jugoslaviju, ustvari veličaju tuđi imperijalizam, opravdavajući pritom nerijetko i krvavi genocid počinjen nad Hrvatima.

Veličanje srpsko-jugoslavenskog faši-komunizma, dijametralno je suprotno svakom antifašizmu, pa i onom Hebrangovom komunističkom, jer se srpsko-jugoslavenski faši-komunizam od fašizma ni po čemu ne razlikuje. Najbolji dokaz za to, nedavno je srbijansko izjednačavanje komunizma i četništva (koje je s fašizmom bilo i u koaliciji), što je nastavljeno sredinom prošle godine i u Hrvatskoj, dizanjem spomenika u Srbu.

Uz velikosrpsku politiku, koja je dobrim dijelom poražena u Domovinskom ratu, u Hrvatskoj postoji i ona jugoslavenska, opasnija i moćnija od velikosrpske, koja se s velikosrpskom često prožima, dijeleći iste interese i služeći se istim sredstvima, ali imajući pritom bitno različite ciljeve.

Velikosrpska politika

Cilj velikosrpske politike je Velika Srbija, dok je ona jugoslavenska, laboratorijski proizvod po narudžbi Velike Britanije i služi u svrhu stvaranja nestabilne zajednice naroda. Njima, metodom vještog upravljanja nadziranim kaosom, dirigira ista ta Velika Britanija, kako bi stvorila nepovoljno i nestabilno okruženje vlastitim konkurentima za premoć u Europi.

Kada bi jednoga dana, na području Hrvatske bila uspostavljena Velika Srbija, tada bi Velika Britanija protiv iste te Velike Srbije okrenula bosanske muslimane, Albance, Bugare, Rumunje, Mađare ili pak potlačene i obespravljene Hrvate. Tako bi se upravljani kaos na ovome strateški važnom području mogao nesmetano nastaviti i osigurati zadržavanje premoći Velike Britanije nad njezinim konkurentima u Europi.

Drugim riječima, neizravni rat Velike Britanije protiv nekada snažnog i velikog hrvatskoga katoličkog naroda, koji je već stoljećima ključni čimbenik obrane stabilnosti središnje Europe, ujedno je i najvažnija bojišnica šireg ratnog sukoba, koji se također stoljećima i bez prekida, vojnim i mirnodopskim sredstvima vodi protiv iste te Europe.

Domovine sin