Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Tko će koga prije lustrirati, mi jugo-komuniste ili oni pobjedničku vojsku Domovinskog rata?
LustracijaOno što moramo i možemo uspješno lustrirati, politička je podloga na kojoj oni egzistiraju i s koje crpe otrov, a onda tek u manjoj mjeri i same pripadnike toga miljeaPredmet neprovedene lustracije, zaglavni je kamen političke platforme sa koje nastupa jugoslavenska desnica, maskirana u takozvanu hrvatsku ljevicu, a nerijetko i u takozvanu hrvatsku desnicu.
Kako provesti lustraciju
Ipak, radi potpune istine treba istaknuti kako lustracija, osim zdrave političke klime i pokojeg lustriranog državnog službenika, ne može riješiti problem kadra koji nije podložan lustraciji, umreženog i vrlo sofisticiranog potomstva, ali i duhovnog pomlatka onih koje želimo lustrirati.
Participacija toga kadra u institucijama države, u potpunom je nesrazmjeru s njihovim udjelom u ukupnoj populaciji RH, jer oni već uhodanim metodama kapilarno prodiru u sve pore hrvatskoga društva i s lakoćom zauzimaju vrlo važna i odgovorna mjesta u državi. Dakle, ono što moramo i možemo uspješno lustrirati, politička je podloga na kojoj oni egzistiraju i s koje crpe otrov, a onda tek u manjoj mjeri i same pripadnike toga miljea, imajući pritom na umu, kako će se i nakon uspješno provedene lustracije, za potpuno ozdravljenje hrvatskoga društva trebati strpiti još koje desetljeće.
Jugoslavija - kombinacija srpskoga fašizma i nametnutog komunizma
Komunizam i fašizamVeličanje srpsko-jugoslavenskog faši-komunizma, dijametralno je suprotno svakom antifašizmu, pa i onom Hebrangovom komunističkom, jer se srpsko-jugoslavenski faši-komunizam od fašizma ni po čemu ne razlikujeIza kulise komunističko-jugoslavenske države, tog laboratorijskog proizvoda britanskoga imperijalizma, hranio se i rastao srpski hegemonizam i nacionalizam. Isti je radi stvaranja etnički očišćene Velike Srbije sebi postavio za cilj fizičko i duhovno poništavanje hrvatskoga naroda (od Bleiburga do Domovinskog rata), pa čak i obračunavanje s vodstvom hrvatskog komunističkog antifašizma (Hebrangom). Jugoslavenska je država tako postala svojevrsna kombinacija nelustriranog srpskog fašizma i nametnutog komunizma, pa je kao takvu s pravom možemo nazivati i faši-komunističkom, a sve one koji danas veličaju obilježja te i takve države, glasno prozvati i upitati za zdravlje, naročito kada je riječ o najvišim državnim dužnosnicima (jugoslavenskim desničarima, lažno predstavljenim pod nazivom hrvatska ljevica). Oni veličajući tu i takvu Jugoslaviju, ustvari veličaju tuđi imperijalizam, opravdavajući pritom nerijetko i krvavi genocid počinjen nad Hrvatima.
Veličanje srpsko-jugoslavenskog faši-komunizma, dijametralno je suprotno svakom antifašizmu, pa i onom Hebrangovom komunističkom, jer se srpsko-jugoslavenski faši-komunizam od fašizma ni po čemu ne razlikuje. Najbolji dokaz za to, nedavno je srbijansko izjednačavanje komunizma i četništva (koje je s fašizmom bilo i u koaliciji), što je nastavljeno sredinom prošle godine i u Hrvatskoj, dizanjem spomenika u Srbu.
Uz velikosrpsku politiku, koja je dobrim dijelom poražena u Domovinskom ratu, u Hrvatskoj postoji i ona jugoslavenska, opasnija i moćnija od velikosrpske, koja se s velikosrpskom često prožima, dijeleći iste interese i služeći se istim sredstvima, ali imajući pritom bitno različite ciljeve.
Velikosrpska politika
Cilj velikosrpske politike je Velika Srbija, dok je ona jugoslavenska, laboratorijski proizvod po narudžbi Velike Britanije i služi u svrhu stvaranja nestabilne zajednice naroda. Njima, metodom vještog upravljanja nadziranim kaosom, dirigira ista ta Velika Britanija, kako bi stvorila nepovoljno i nestabilno okruženje vlastitim konkurentima za premoć u Europi.
Kada bi jednoga dana, na području Hrvatske bila uspostavljena Velika Srbija, tada bi Velika Britanija protiv iste te Velike Srbije okrenula bosanske muslimane, Albance, Bugare, Rumunje, Mađare ili pak potlačene i obespravljene Hrvate. Tako bi se upravljani kaos na ovome strateški važnom području mogao nesmetano nastaviti i osigurati zadržavanje premoći Velike Britanije nad njezinim konkurentima u Europi.
Drugim riječima, neizravni rat Velike Britanije protiv nekada snažnog i velikog hrvatskoga katoličkog naroda, koji je već stoljećima ključni čimbenik obrane stabilnosti središnje Europe, ujedno je i najvažnija bojišnica šireg ratnog sukoba, koji se također stoljećima i bez prekida, vojnim i mirnodopskim sredstvima vodi protiv iste te Europe.
Domovine sin
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Razlozi za optimizam: Hrvati među vodećim darivateljima organa u svijetu .................(25. svibnja 2012.)
- Čačić i Linić o uštedama u javnom sektoru .................(25. svibnja 2012.)
- Josipović o izjavi da je "Vukovar srpski grad" .................(25. svibnja 2012.)
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
"Nema moralno pravo nazivati se antifašlstom, tko nije istodobno i antikomunist." Riječi su to Hanne Arendt, spisateljice mučene u nacističkim logorima, koje na žalost pogađaju samu bit problema naše svakodnevice. Dodamo li tome misao prof. dr. Branimira Lukšića: „ Kada se dekiarira antifašističkim , komunizam ne definira sebe po onome što on jest (netolerantan i totalitaran zločinački sustav, koji je iza sebe ostavio 200 milijuna žrtava u svijetu), već po onome kome se on suprotstavlja.“ , možemo ustvrditi kako između zločinačke naravi fašizma i komunizma ne postoji veća razlika i na tragu gore objavljenoga članka zaključiti, kako su Hrvati sustavno uništavni sinergijom tih dvaju totalitarnih i zločinačkih sustava, nesretnim prožimanjem nelustriranog srpskog fašizma i nametnutog komunizma u srpsko-jugoslav enskoj faši-komunistič koj državi. >
Današnji Jugokomunisti iliti lažna ljevica (SDP) ili kako je to još pravilnije rekao Domovine sin; jugoslavenska desnica, su u stvari sljednici komunističke ideologije marksističkog materijalizma koji je po svojoj prirodi išao uvijek za podjelom nacionalnoga bića svakoga naroda, jer po prirodi svoga jednoumlja nije sposoban demokratski rasuđivati, a što je uvijek za posljedicu imalo neargumentirano etiketiranje svojih protivnika. Tako je i današnja podjela izazvana prigodnom izjavom 'Hrvatska će se crvenjeti!' na tragu upravo takve podjele, na podobne i nepodobne, na crvene (bijele?) i na crne, odnosno na tragu spomenutog jednoumlja. Zato se danas medijskom cenzurom ne dopušta pristup medijskom prostoru (HTV) stvarnim demokratskim snagama odnosno taj se prostor popunjava spomenutom lažnom lijevicom, a de-tuđmanizacij om HDZ-a uz pomoć projekta 'Sanader' stvara se privid lažnoga pluralizma hrvatske političke scene ili bolje rečeno političkoga vašara, da ne kažem, kokošinjca! Budućnost doista pripada nama, samo, nažalost ne i sadašnjost!
Ovo je odlična primjedba o kontroliranom kaosu i prevrtljivosti Britanije, koji imaju svoju potvrdu i u povijesti: npr. neprijateljstvo , pa potom iznenadno savezništvo sa Turksom u Prvom svjetskom ratu.
s renesansom, odnosno s jačanjem trgovačke buržoazije,
ruši se jedinstvo kršćanske Europe,
rastu nacionalizmi i partikularizmi,
stvaraju se pretpostavke za protestantsku revoluciju, a zatim i francusku i boljševičku
u to vrijem Engleska iskače iz europskog jedinstva kojeg je tvorio papa,
Englezi započinju stogodišnji rat s Francuskom
(u Francuskoj)
i otada se je formirala nova engleska antikršćanska i antieuropska politika,
destabilizirati pod svaku cijenu Europu
(da bi oni mogli slobodno širiti svoje carstvo širom svijeta)
tako da se uvijek potiču savezi manjih država
protiv vodećih europskih država, sv.Rimskog carstva njemački krvi, francuskog i španjolskog kraljevstva (njihovo je umijeće
zaratiti međusobno ta kraljevstva)
na našem području engleska država je najprije igrala na kartu Srbije kako bi se oslabilo njemačko carstvo,
međutim ona isto igra protiv ruskog utjecaja
Cemu stvarate uvjek neprijatelje, kako biste odrzali tenziju u javnosti?
Hrvati i Srbi su odgajani u krscanskoj kulturi, a tu idilu je razorila masonerija, kako bi ju komunisticki zlotvori nasilno "instalirali."
Ma ljudi moji, doslo je vrijeme jedinstva svih krscanskih naroda, jer globalizacija i islamizam napreduju prema Zapadu i osvajuju ga postupno.
Manite se konacno kreiranja neprijatelja i okrenite onim stvarnim, a to su relativisti i globalisti svih vrsta.
Dobar Srbin i dobar Hrvat mogu uvjek zivjeti u miru, uz jednu napomenu: Srbi su uvjek nalazili prave i istinske prijatelje, a mi Hrvati nikada!
1. Što po vašemu mišljenju u gornjem tekstu nije objektivno?
2. Komunizam nema nikakve veze sa srpskim fašizmom, iako su u jednom povjesnom razdoblju kohabitirali dijeleći prostornu i vremensku dimenziju, jer srpski je fašizam Hrvatsku "dotakao" prije komunizma, ali i odigrao svoj krvavi pohod devedesetih nakon pada komunizma. Isti je u Srbiji i danas vrlo živahan i zajedno je s komunizmom (drugim zločinačkim sustavom) uzdignut na razinu antifašizma.
Problem se dodatno produbio tada, kada je netko u ime nas i protiv nas odlučio srpski model faši-komunistič kog antifašizma preseliti u RH podizanjem spomenika u Srbu.
3. S vašom se vizijom budućnosti uglavnom slažem, jer takvu i sam zagovaram.
Hrvati i Srbi, kao dva stara i različita naroda, trebaju naći snage i političke mudrosti kako bi napraviti iskorak u međusobnim odnosima, pa gradeći zdrave međudržavne odnose prestali biti žrtve tuđega imperijalizma (imajući u vidu kako su Hrvati žrtve i onog srpskog).
Pretpostavke za takvu budućnost treba tražiti:
a) U Srbiji i njezinom odricanju od velikosrpstva, kako na simboličnoj, tako i na praktičnoj razini.
b) U Hrvatskoj i njezinom preuzimanju odgovornosti za vlastitu budućnost, koja može postojati tek nakon lustracije faši-komunizma, povratka tuđmanizmu i demokratizacije partitokratizir anoga društva, koje treba započeti demokratizacijo m njezinih političkih stranaka, stvarnom razlogu navedenih, ali i mnogih drugih, ovdje nenavedenih hrvatskih problema.
Način na koji su postavljene ide otprilike ovako:
- engleski nacionalisti manipuliraju ovim i onim kako bi ostvarili kontrolu nad svijetom
Ako je to istina, zašto onda:
- Engleska nema svoj parlament (Škotska, Sjeverna Irska i Wales imaju i svoje posebne parlamente, osim zajedničkog britanskogI
- zastupnici iz Škotske, Walesa, Sj. Irske mogu u britanskom parlamentu glasovati za zakone koji se odnose na Englesku, a engleski zastupnici ne mogu za zakone koji se odnose na Škotsku, Wales i Sj. Irsku
- zašto se na popisima stanovništva u V. Britaniji ne može izjasniti kao Englez, a možeš npr. kao Škot, Irac, Velšanin, pa čak i "Britanac"...?
- zašto u Velikoj Britaniji već skoro 15 godina Englez nije bio premijer? Tony Blair i Gordon Brown su Škoti, a sadašnji premijer Cameron je škotsko-židovsk og podrijetla.
- zašto Englesku prenatrpavaju useljenicima iz svih dijelova svijeta. Gdje su ti engleski nacionalisti da to spriječe?
Gdje je, na kraju krajeva, taj engleski nacionalizam???
Ako je itko od vas ikada bio u Engleskoj ili ima prijatelje Engleze, onda zna odgovor: NIGDJE! NEMA GA! (barem ne u mainstreamu)
Nacionalistička desnica u Engleskoj (BNP, NF itd.) je još više marginalizirana , nego ova kvazidenica u Hrvatskoj.
P.S.
Ne čude me ove teorije urote o britanskoj moći. Gotovo svaki narod ih ima. I Srbi tvrde da Englezi rade sve protiv njih.
Rusi tvrde da je Britanija navela Gruzijce da napadnu Abhaziju.
Južnoafrički Buri optužuju Engleze da su oni krivi za pad Apartheida, i dovođenje Mandele na vlast.
ITD., ITD.
O toj Britaniji praktički svi imaju nekakve teorije urote. A sami Englezi u jadnoj poziciji da jadnije ne može...
Nacionalizam nije generički pojam: on se u svakoj naciji manifestira na drugi način. Ipak, ugrubo bi se mogao podijeliti na dva oblika: jedan oblik je vezan za teritorij (staatsgebunden ), a drugi za narod (volksgebunden).
Tipični predstavnici prvog oblika su Amerikanci. Prvo je, naime, nastala Amerika kao država, a tek onda je se izdefiniralo ono što se zove "američki narod". Ovaj oblik je svojstven i bivšim kolonijalnim silama koje su imale vlast nad ogromnim teritorijima, kao što su Britanija i Francuska (kod Francuza se i dan-danas očituje nacionalizam jakobinskog tipa).
Drugi oblik se očituje kao kulturni fenomen naroda koji su tijekom svoje povijesti često bili bez države, ali su se očuvali kao narod. Tu svakako spadamo mi, Hrvati, a dobar primjer su donekle i Židovi.
I dok kod drugog oblika nacionalizma prevladava težnja za očuvanjem duhovnih, kulturnih i drugih odrednica pojedinog naroda, prvi oblik je ekspanzionistič ki: bitna je vlast i kontrola nad što većim teritorijem. Takvom obliku odgovaraju koncepti kao što su "multikulturaln ost", "globalizacija" , "svjetsko tržište".
Britanija, kao bivša kolonijalna sila, sigurno se nije odrekla svojih ekspanzionistič kih namjera, samo što ih danas ne ostvaruje vojnom silom, nego na mnogo suptilnije načine. Ona, kao i Amerika i još neke velesile, ima popriličan broj pojedinaca, skupina i lobija u čijim rukama je koncentrirana ogromna moć. A moćnicima se ona ne čini nikad dovoljno velika i stalno ju nastoje povećati. Tako stvari stoje odvijeka i mislim da tu nema nikakve teorije urote.
Vi izgleda ne razlikujete različita povijesna razdoblja.
Situacija danas u SAD-u i Velikoj Britaniji se ne može usporediti s onom prije 50, 60, 100 i više godina.
Što se tiče nacionalizma u tim zemljama...
SAD je sve do godine 1965. bio nešto kao nacionalna država europskog tipa.
Naime, SAD je sve do 1965. imao imigracijski zakon koji je propisivao etničke kvote za useljenike prema popisu stanovništva SAD-a iz 1890. godine. Tako da je ukupni broj useljenika morao odgovarati po etničkom sastavu popisu stanovništva iz 1890. i 1900. godine.
Takav sustav je namjerno uveden 1924.g. kako bi se davala prednost doseljenicima iz Velike Britanije.
Sve do negdje 1970-ih je vladalo opće mišljenje u SAD-u da su samo ljudi britanskog podrijetla jedini pravi Amerikanci.
Vratimo se još dalje u prošlost. Sami američki oci utemeljitelji su bili nacionalno svjesni Englezi, koji su bili ponosni na svoje korijene.
Thomas Jefferson, autor američke deklaracije o neovisnosti, je 1776.god., za vrijeme rasprava o tome kako bi trebao izgledati službeni pečat SAD-a, tražio da to bude prikaz Hengesta i Horsae. Naime, Hengest i Horsa su prema starim engleskim legendama, dvojica braće koja su vodila anglo-saksonska plemena u naseljavanju Britanije u 5. stoljeću (inače, legenda je slična onoj hrvatskoj priči o dolasku Hrvata, koje su predvodili petero braće i dvije sestre).
Zatim, Benjamin Franklin se otvoreno zalagao da se zabrani useljavanje neengleza u SAD, tvrdeći da Englezi kao osnivači američke države imaju pravo odrediti tko se smije, a tko ne smije useljavati u tu zemlju.
Dakle, iako su se otcjepili od Engleske, ti rani Amerikanci se nikada nisu sramili svog podrijetla. Dapače, smatrali su da njihov politički sustav dolazi iz specifičko anglosaksonskih korijena.
Od takvih mišljenja danas u SAD-u nije ostalo ništa.
SAD se negdje oko godine 1960. potpuno promijenio. (Možda je to posljedica činjenice da su, unatoč pokušajima da to spriječe, Anglo-Amerikanc i postali manjina u SAD-u negdje oko 1930. godine).
Danas vladajuće mišljenje, da su "Amerkanci" svi stanovnici SAD-a, postoji jedva nekih 50 godina.
A to mišljenje je posljedica općenito velikih promjena na Zapadu poslije drugog svjetskog rata i nastojanja ljevičarskih elita da potisnu etnocentrizam iz mainstream kulture.
Što se tiče Francuske, slažem se s vama u vezi jakobinizma. Ali ste zaboravili napomenuti da se jakobinske tendencije u Francuskoj smatraju ljevičarskima. Francuska desnica se nikada nije prestala boriti protiv jakobinskog univerzalizma. Od Josepha de Maistre, preko Charlesa Maurrasa pa sve do današnjeg Nacionalnog fronta... uvijek je bilo francuskih konzervativaca koji su se protivili idejama francuske revolucije prema kojima je narod samo "skup građana". I danas na francuskoj desnici ima onih koji traže da se pojam "francuska nacija" definira kao etnička kategorija.
Citat:Dobro. Ali, ono što je problematično su insinuacije da iza tih navodnih želja za dominacijom stoje nekakvi "nacionalisti". Politika koja se danas provodi unutar tih zemalja je sve samo ne nacionalistička .
Nacionalizam drugog tipa (volksgebunden) o kojem sam govorio u prethodnoj poruci, javlja se često kao obrambeni mehanizam kod naroda kojima je upitan državni suverenitet i/ili teritorijalni integritet, pa je tako mogao biti prisutan i kod Amerikanaca, posebice pri stvaranju države. No, već nakon Prvog svjetskog rata, a naročito nakon Drugog, SAD postaje svjetska sila broj jedan i njezine aspiracije daleko prevazilaze okvire državnih granica. Američki nacionalizam prelazi u prvi tip (staatsgebunden ), kojem nimalo ne smetaju (dapače, uglavnom su od koristi) ljevičarske ideje poput egalitarizma ili multikulturalno sti, sve dotle dok služe svojoj svrsi, a to je uspostava kontrole nad tržištem, kapitalom, resursima i prirodnim bogatstvima na globalnoj razini. I doista, kada pitate zašto je SAD upletena u tolike ratove i sukobe diljem svijeta, svi odgovori se mogu svesti pod jedan zajednički nazivnik: zato jer štiti svoje nacionalne interese. Ta zaštita američkih nacionalnih interesa na uštrb drugih država i nacija može se observirati npr. i u zloglasnom Kissingerovom memorandumu NSSM 200 iz 1974.
Govorimo, još jednom ponavljam, o nacionalizmu vezanom za državu. Kad je u pitanju nacionalizam vezan za narod, njegovi pobornici u današnjoj Americi su uglavnom na marginama društvenog utjecaja. Nešto drugačija situacija je u Europi, gdje su se u skorije vrijeme počeli javljati pokreti i stranke desnog predznaka (Griffinov BNP u Britaniji, Wildersovi pristaše u Nizozemskoj, Jobbik u Mađarskoj..), i to uglavnom zbog ne baš uspjelog koncepta multikulturaliz ma koji je puno obećavao, a malo davao. No pitanje je mogu li se takvi pokreti svrstati pod etiketu nekakve "ekstremne desnice", koju im mediji često prišivaju. Eto, dotakli smo se Francuske, a francuski desničari uopće ni ne koriste termin extreme droite, budući da oni vuku intelektualne korijene među ranim anti-marksistič kim socijalistima, antiklerikalcim a, te ujedno pokazuju tradicionalno veliku odbojnost prema Crkvi, kapitalizmu i buržoaziji, a to se odnosi i na današnji Front National. Neki smatraju da je i naš Starčević bio pod utjecajem te francuske "socijalističke " desnice.
Nigdje i nikada nisam rabio pojam engleski nacionalizam, već uvijek i iskjučivo britanski imperijalizam, a imperijalizam kao takav, ne mora baš pod svaku cijenu biti u izravnoj vezi s nacionalizmom predmetnog imperijalizma.
Ne bih rekao da su bili "privilegirani". Naziv "WASP" se pojavio tek 1950-ih. A to su već godine kad drastično opada njihova moć u SAD-u. Pa i sam taj naziv "WASP" sami "WASP"-ovci nikada nisu koristili, to je zapravo bila etiketa koju su im pripisivali njihovi protivnici.
Mogao bih sad uširoko o tome. Pukušat ću skratiti priču...
Taj se naziv, uglavnom, odnosi na elitu britanskog podrijetla (uglavnom, potomci prvih doseljenika iz 16. i 17. st.) koja je živjela u sjeveroistočnom dijelu SAD-a. To je regija poznata pod nazivom New England (Nova Engleska).
Taj naziv se ne odnosi na Anglo-Amerikance iz drugih dijelova SAD-a (primjerice na mormone u Utahi, koji su gotovo 100% engleskog podrijetla, i vjerojatno imaju više anglosaksonske krvi nego ovi koji se popularno zovu "WASP"-ovci).
Kad govorimo o "rasizmu", toga, uglavnom, kod "WASP"-ovaca nije bilo. Bijelci s robovlasničkog juga su bili, većinom, škotskog podrijetla (oni s WASP-ovcima nisu imali nikakve veze). Štoviše, WASP-ovci su pokrenuli rat protiv njih kako bi ukinuli ropstvo (Građanski rat, 1861–1865.).
Kako bi se shvatila iznimno komplicirana situacija u vezi s nacionalizmom u SAD-u, treba se znati ovo:
Četiri glavne migracije iz Velike Britanije su odredile identitet Amerike:
1. migracija:
1620-1640. doseljavanje engleskih puritanaca (kalvinistički nekomformisti) iz East Anglije na sjeveroistok SAD-a (osnivači Nove Engleske).
2. migracija
1640.-1675. doseljenje "kavalira" (viša klasa) iz južne Engleske u Virginiju.
3. migracija
oko 1700. doseljavanje engleskih i velških kvekera u Delaware. Ti kvekeri su pacifisti, odbijaju se boriti s Indijancima, zalažu se za ukidanje ropstva. Njihovi potomci su i danas među najliberalnijim Anglo-Amerikancima.
(Richard Nixon je vjerojatno najpoznatiji potomak.)
4. migracija
Oko 1717. počelo doseljavanje velikog broja obitelji sa graničnog područja između Škotske i Engleske. Oni su se često prvo zadržavali u sjevernoj Irskoj, prije nego što su došli u Ameriku. Zato ih u SAD-u zovu "Scots-Irish", a u Velikoj Britaniji su poznati kao "Ulster Scots". Po vjeri su prezbiterijanci (kalvinistička sekta nastala u Škotskoj, i danas najrasprostranjenija vjera u Škotskoj).
Oni su prvo došli u Novu Englesku, ali su ih puritanci od tamo protjerali. Zatim odlaze na granična područja i bore se s Indijancima za životni prostor.
Od ovog soja potječu svi oni poznati legendarni borci protiv Indijanaca. Ova grupa uvelike određuje kulturu Apalača, kao i velikog dijela juga SAD-a. Oni oko godine 1810. većinom prelaze s prezbiterijanstva na baptizam i metodizam.
(Poznati današnji potomci ove grupe su npr. John Wayne, Elvis Presley, Ronald Reagan, John McCain, Bill Clinton...)
Dakle, u trenutku osnivanja SAD-a, tamo postoje četiri "britanska" etno-kulturna područja. A termin "WASP" se odnosi na samo jedno od njih - sjeveroistok (Nova Engleska), i to samo na viši sloj stanovništva.
Nadalje, u trenutku osnivanja SAD-a, Englezi su bili oko 70% stanovništva.
Tako da je govoriti o anglosaksonskoj dominaciji besmisleno. Oni su osnovali tu državu, pa valjda imaju pravo na "dominaciju".
Tijekom 19. stoljeća, naravno, dolazi do velikog doseljavanja Nijemaca, Iraca, Talijana, Židova, Poljaka, Skandinavaca...
Većina Anglo-Amerikanaca se protivila njihovom doseljavanju, ali je "WASP"-ovska liberalna elita odobravala doseljavanje misleći da će uspjeti asimilirati nove doseljenike.
Kad je postalo očito da to nije moguće, donji slojevi stanovništva su izvršili pritisak na elitu da donesu poznati imigracijski zakon iz 1924. god. (koji sam spomenuo gore).
Taj je zakon u potpunosti zabranio doseljavanje iz Azije, a oštro ograničio doseljavanje iz Europe, dajući prednost doseljenicima iz Britanije.
No, Englezi su već tada bili manjina u SAD-u.
Nova neanglosaksonska elita, ukida imigracijski zakon 1965. godine. I otada počinje npr. veliko doseljavanje Meksikanaca...
Na popisu stanovništva iz 2000. godine oko 25 milijuna ljudi se izjasnilo kao Englezi (tj. englesko podrijetlo). To je oko 9% stanovništva SAD-a.
Dakle, od 70% stanovništva 1790.g. pali su na 9% 2000.g.
U eliti ih više nema nigdje. Predsjednik je crnac, potpredsjednik je Irac (John Biden), u Obaminoj administraciji nema gotovo nijednog Anglosaksonca, u Kongresu se mogu izbrojati na prste jedne ruke... U Vrhovnom sudu SAD-a nema više niti jednog Anglo-Amerikanca. ITD., ITD.
Ovaj današnji SAD nema nikakve veze s onim SAD-om koji su osnovali George Washington, Thomas Jefferson, John Adams i ekipa.
Citat:Da. Ali, to upravo koincidira s padom anglosaksonske moći u SAD.
Ovaj američki inernacionalizam-globalizam započinje za vrijeme F.D.Roosevelta, koji je bio Nizozemac. Njegovi glasači su, uglavnom, bili nebritanski novi doseljenici i njihovi potomci.
Sve one četiri britanske grupe u SAD-u, koje sam gore spomenuo, su se zalagale za izolacionizam i protivile miješanju SAD-a u strane ratove.
Rast ovog "globalizma" jest simbol i simptom promjene etničke strukture SAD-a u 20. stoljeću.
SAD je danas država bez većinskog naroda... bez identiteta, pa je valjda logično da takva zemlja neće poštovati identitete drugih zemalja.
Vrlo je opasno da je takva zemlja najmoćnija zemlja na svijetu.
Citat:Front National ima nekoliko "ideoloških" krila. Zapravo i cijela desnica.
A ja sam gore govorio o onom dijelu francuske desnice koji korijene vuče od Josepha de Maistrea (monarhizam, hijerarhija, katolicizam, i najvažnije - odbojnost prema ideologiji "ljudskih prava", nacije kao "zajednice ravnopravnih građana").
Pozdrav,
kbunjevac