Koga briga za poginulu hrvatsku djecu?

Aleksandra Zec, Ružica Solar, Josip Reihl Kir...njihova imena znaju svi. Žrtve navodno počinjene s hrvatske strane u Domovinskom ratu imaju ime i prezime, imaju fotografije, imaju medijsku pažnju koju bi uostalom trebala imati svaka likvidirana nevina duša. No što je s hrvatskim žrtvama? One su samo broj, ako su i to. Koliko nas znade barem okvirni broj hrvatskih civila i branitelja poginulih u Domovinskom ratu?. Hrvatske žrtve nemaju imena niti prezimena, lica, obitelj koja je iza njih ostala. U Slavonskom Brodu u kratkom je razdoblju poginulo čak 27 djece, najmlađe je imalo godinu i pol. Zna li tko njihova imena ili o njihovoj žrtvu svjedoči samo spomenik djevojčici u Slavonskom Brodu? Zna li itko tko je Marinko Marinković?!

Nijeme činjeniceOd studenog do rujna u Slavonskom Brodu od srpsko-četničkog granatiranja poginulo je čak 27 djece. Njihova imena ne zna nitko osim pokojeg sugrađanina i roditelja kojima je život tada zauvijek stao. Optužnica za neselektivno granatiranje nikada nije podignuta dok pukovnik Slavko Lisica koji je vodio 14-mjesečni napad na taj grad napade opisuje u svojoj knjizi 'Komandant bez potrebe'Od studenog do rujna u Slavonskom Brodu od srpsko-četničkog granatiranja poginulo je čak 27 djece. Njihova imena ne zna nitko osim pokojeg sugrađanina i roditelja kojima je život tada zauvijek stao. Optužnica za neselektivno granatiranje nikada nije podignuta dok pukovnik Slavko Lisica koji je vodio 14-mjesečni napad na taj grad napade opisuje u svojoj knjizi 'Komandant bez potrebe'. Da nema sjajnog Zvonimira Despota i njegove Vojne povijesti, slavonskobrodska djeca bi i za potpisnicu ovih redaka bila tek nekakvi davno zaboravljeni ratni podatak.

Documentin kolektivni zaborav

Nedavno je Jutarnji list koji je, iako je uvijek bio blizu, dosegnuo moralno dno dna, objavio fotografiju ubijene 12-godišnje Aleksandre Zec, koju su, kažu ubili Merčepovci. Za naručitelje i izvršitelje ubojstva djevojčice ne treba biti milosti, no zašto se milost poklanja ubojicama hrvatske djece? Vesna TeršeličZašto ne objave priču o brodskim mališanima? Fotografije njihovih mrtvih, gelerima izbušenih tijela? Riječ je o principu; fotografije mrtvih osoba ne treba objavljivati jer svaka mrtva osoba zaslužuje pijetet a objavljivanje fotografija takve djece bila bi i jest dno dna novinarstva u čijoj se kaljuži hrvatski soroševski mediji već dugo koprcaju.

No, da bi se shvatilo zašto se o hrvatskim zločinima kojih je bilo neusporedivo manje nego srpskih ne govori, potrebno je znati uređivačku politiku svih 'main stream' medija. Malo toga je prepušteno istraživanju. Ono se prepušta civilnim udrugama poput famozne Documente na čelu s Vesnom Teršelič, jednom od rijetkih javnih osoba čija j biografija potpuno nepoznata. Prema podacima koji su dostupni na Internetu, Teršelič se rodila 1962. godine te nije radila ništa do početka 90-tih kada je postala gorljiva aktivistica i pokretačica antiratne kampanje.

Vrijedne ručice Documentinih 'istraživača' i piskarala stoga svako malo medijima šalju priopćenja. Urednici ih dobiju na elektroničku adresu redakcije, objavljuju u gotovo integralnom obliku i vijest je tu. Još se možda uzme koja izjava od Zorana Pusića ili pak Drage Pilsela i priča o hrvatskim 'koljačima srpske nejači' je gotova. 47 priopćenjaMedijske objave objavljene su na Documentinim mrežnim stranicama kronološkim redom - od 2006. do danas objavljeno ih je točno 47, a od toga se samo tri odnose na ratni zločin nad HrvatimaČitatelji gutaju svaki redak članka kojeg resi obično bombastičan naslov s eksplicitnim opisom zvjerstava.

Neumoljive brojke

Medijske objave objavljene su na Documentinim mrežnim stranicama kronološkim redom. Od 2006. do danas objavljeno ih je točno 47. Od toga se samo tri odnose na ratni zločin nad Hrvatima. Veselin ŠljivančaninRiječ je o mlakoj reakciji na presudu Veselinu Šljivančaninu iz 2007. koji je za zločin na Ovčari u Haagu dobio tek pet godina. Druga objava vezana za srpske zločine je ona povodom uhićenja Ratka Mladića dok se u trećoj osuđuju četnički grafiti na zgradi Borovo Commerca iz 2010. godine. Tri objave u pet godina!

Teršelič nije smatrala potrebnima reagirati na sramotno nedavno puštanje vukovarskog krvnika Šljivančanina na slobodu nakon osam godina zatvora, nije nikada spomenula slavonskobrodsku djecu a kamoli ostale civile, nije pozivala na kažnjavanje odgovornih za okupaciju Vukovara, nije spomenula sramotnu višegodišnju pravosudnu trakavicu u kojoj je glavni akter Mihajlo Hrastov koji jednostavno mora biti kriv iako je nekoliko puta oslobađan optužbi...Popis srpskih zvjerstava za koje nitko nije kažnjen bio bi predugačak. Možda je i Vesna Teršelić smatrala da nema dovoljno tinte i mrežnog prostora da traži pravdu za svaku nevinu hrvatsku žrtvu.

Voditeljicu Documente podsjetit ćemo samo na njezinu raniju izjavu koja glasi: 'Nemamo čak ni poimenični popis djece ubijene u ratu. Upravo zato što nisu utvrđene činjenice o svim žrtvama rata, treba nam regionalna komisija kao istražno tijelo u čijem bi završnom izvještaju bio i popis ubijenih i nestalih, popis logora i drugih mjesta zatočenja, popis masovnih grobnica', istaknula je Vesna Teršelič.

Slavonski Brod - djeca ubijena od srpskih granata do rujna 1992.

(klik za uvećati, izvor: slobodanpraljak.com)

Popis postoji no ne postoji volja stoga zapamtite barem ovo ime: Marinko Marinković imao je samo godinu i pol kada je njegov život 3. svibnja 1992. prekinula srpska granata.

Na žalosnim i tragičnom popisu su i šestogodišnja Ankica Dujmović, dvanaestogodišnji Dejan Mijatović, sedmogodišnji Marko Petrović, trinaestogodišnji Bojan Timarac, šesnaestogodišnji Dalibor Gojković, četrnaestogodišnji Đuro Altgajer, sedmogodišnja Davorka Pavelić, trogodišnja Kristina Trogrlić, tri godine starija Sabina Hodžić, jedanaestogodišnji Jurica Marijić, šesnaestogodišnji Krešimir Katinić, četrnaestogodišnja Vedrana Jurković, devetogodišnja Martina Altgajer, četverogodišnja Ivana Petrović, petogodišnji Dalibor Marinković, šestogodišnji Tomislav Crnković, desetogodišnji Tihomir Matković, petnaestogodišnja Dragica Andraković, sedamnaestogodišnji Miro Bajan, devetogodišnja Andrijna Marinković, petnaestogodišnja Barbara Lisek, desetogodišnji Goran Marić, sedamnaestogodišnji Dalibor Hometa...

Za kraj još jedna Teršeličkina izjava: 'Nikad nije prekasno da se Gotovina pokaje'. Uz to dodajem da nikada nije kasno da se i Vesna Teršelič pokaje jer i prikrivanje zločina jest kažnjivo djelo ali i grijeh.

Klara Petrnović

Pon, 10-12-2018, 02:16:04

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).