Zbivanja oko 2. svjetskog rata

Na kraju 1. svjetskog rata nezadovoljstvo najširih slojeva naroda u svim je zemljama JAustro-Ugarske monarhije, pa i u Hrvatskoj, bilo golemo. Preživjelima je bilo dosta frontova, rata, blata, gladi i umiranja. Kada su pak po slomu frontova konačno došli svojim domovima, dočekalo ih je strašno siromaštvo, bijeda, bolest i smrt, razorene obitelji i korupcija. Bilo je naravno i onih koji su iskoristili rat i nagomilali bogatstvo. Oni ratne strahote nisu niti osjetili. Bili su to gospoda birovi, bilježnici, različiti državni službenici, trgovci, odvjetnici, zemljoposjednici i zelenaši. Nije trebalo dugo da plane iskra bunta sa snažnim socijalnim i nacionalnim nabojem.

Prilike pred 2. svjetski rat pružale su nadu da je došao povijesni trenutak da Hrvati ponovo imaju svoju državu. No međunarodni događaji umonogome su otežali realizaciju hrvatskoga sna. Naime, 25. ožujka 1941. u bečkom dvorcu Belvedere predstavnici Kraljevine Jugoslavije Cvetković i Cincar-Marković potpisuju pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu. Samim time izgubljena je nada za stvaranje hrvatske države. Ali na sreću, Hrvatima tradicionalno neskloni Britanci, preko svoje su tajne službe uspjeli pridobiti skupinu zrakoplovnih časnika oko generala Borivoja Mirkovića, da pod vodstvom tadašnjeg zapovjednika zrakoplovstva, generala Dušana Simovića, uz pomoć stranačkih prvaka, u noći od 26. na 27. ožujka 1941. izvrše državni udar: svrgnu vladu Dragiše Cvetkovića, odstrane kraljevske namjesnike, dovedu na vlast malodobnog kralja Petra II. i isprate kneza Pavla preko granice u Grčku te preuzmu vlast. Ovaj udar poznat je kao „beogradski puč".

Novonastalu situaciju koriste Hrvati okupljeni oko Ante Pavelića te 3. travnja 1941. šalju kapetana Vladimira Krena, koji zrakoplovom odlazi u njemačko zapovjedničtvo u Grazu, gdje je uspio postići dogovor s Nijemcima da njihovo zrakoplovstvo neće bombardirati hrvatske gradove i mjesta, osim pojedinih vojnih ciljeva.

Tako se ponovo javlja nada da će na svetome hrvatskome tlu, tu gdje su naši preci stoljećima branili svoju slobodu, a time i slobodu Europe, Hrvati ponovo imati svoju državu. Hrvati su svojim radom na hrvatskom tlu, prepunom svakog dobra i bogatstva, stvorili uvjete za sređen, uredan i čestit život sebi i svojim pokoljenjima, a svojim kulturnim radom stvorili su sebi mjesto među ostalim naprednim i uljuđenim narodima Europe. Ali 1918. godine Srbija je na prevaru zaposjela hrvatske zemlje, a države tzv. demokracije stvorile su versailleskim diktatom nenaravnu državnu tvorevinu, onda nazvanu državom Srba, Hrvata i Slovenaca, a koju je diktatorskim dekretom srpski kralj diktator prekrstio imenom Jugoslavija. Beograd je pod pokroviteljstvom Velike Britanije i Francuske, od prvog časa uvodio i podržavao najstrašniju tiransku strahovladu ad Hrvatskom, koju su plaćale hrvatske zemlje, obeščašćujući hrvatska seljačka ognjišta. Tisuće i tisuće hrvatskih sinova poubijao je, povješao i utamničio samo zato što se nisu mogli odreći svoje domovine, svoga imena, svoje hrvatske časti i svoga ljudskog ponosa. (o.a. izdaja Britanaca na Bleiburškom polju samo je slijed takvog stava prema Hrvatskoj).

Beogradski su vlastodršci uvođenjem kraljevske diktature htjeli ne samo uništiti svaku hrvatsku narodnu i državnu osebujnost, nego štoviše istisnuti s lica zemlje svaki trag hrvatske opstojnosti. Radi toga je u kolovozu 1939, uoči novog svjetskog rata, bio potpisan sramotan sporazum kojim se odobrava tek jednom dijelu hrvatskog naroda tobožnja autonomija, naravno s odlukom da se ukine čim dođe pravi čas. Time se htjelo zavrati hrvatski narod da se u ovom ratu bori za versaillesku tvorevinu Jugoslaviju, za srpsku državu, svoju tamnicu.

6. travnja 1941. počeo je rat između Sila osovine i Jugoslavije. Beograd je bombardiran, a dan kasnije njemačka vojska prodire iz Bugarske u Srbiju. U Zagrebu se užurbano priprema doček njemačkih vojnika koji su doživljeni kao oslobodioci.

7. travnja 1941. mr. ph. Teodor Košak preuzima građansku vlast u Međimurju. Ondje je ostrojena prva hrvatska vojna jedinica - Čakovečka konjanička pukovnija pod zapovjedništvom satnika Ivana Žagara. Proglas o preuzimanju vlasti u Međimurju glasio je:

"Hrvatice, Hrvati! Međimurci, Međimurke! Nepokolebivom voljom hrvatskog naroda, preuzimam ovim časom građansku vlast nad teritorijem Hrvatskog Međimurja, uključivo obćinu Strigovu sa Razkrižjem. Povodom toga pozivam cjelokupno pučanstvo, da se svim mojim naredbama i nalozima bez daljnjega pokorava, kako bi se uzdržao najveći red i mir. Najmanji rad protiv interesa hrvatskog naroda kaznit će se najstrožom kaznom.

Mr. Teodor Košak, ljekarnik, povjerenik za Hrvatsko Međimurje.

U Čakovcu, dne 7. travnja 1941. godine"

Istog dana dogodio se sukob između hrvatskih i srpskih vojnika u Đakovu, pri čemu je đakovačka katedrala pogođena topovskom granatom. U noći 7./8. travnja 1941. u Velikom Grđevcu, nedaleko od Bjelovara pobunio se 108. pričuvni puk kojeg su činili Hrvati. Zapovjedništvo puka preuzeo je Hrvat, narednik Cvek. Na putu prema Bjelovaru pridružuje im se 40. dopunski puk poručnika Supančića. Uz pomoć hrvatskoga građanstva, vojnici slamaju otpor preostale vojske i srpskih žandara. Pobunjena vojska, poduprta gradskim načelnikom dr. Julijem Makancem, narodnim zastupnikom Franjom Hegedušem, Fabijanom Antoljakom, v.d. kotarskog predstojnika Verhasom i Tomom Funtekom, ušla je 8. travnja u Bjelovar, zaposjela vojarne i razoružala oficire Srbe.

Prijetnje koje su hrvatskim ustanicima uputili ban Šubašić i zapovjednik srpske vojske general Nedeljković, ostale su bez učinka.

Maček je 8. travnja preko radija pokušao Hrvate nagovoriti da ostanu vjerni jugoslavenskim vlastima te da se ipak odupru njemačkom napadu na Jugoslaviju. Svi njegovi pokušaji ostali su bez učinka.

Već 9. travnja 1941. slijedi srbočetnička odmazda. Tog dana je 2. konjički puk „Car Dušan Silni" iz Virovitice, povlačeći se s položaja iz sela Peteranca kod Koprivnice stigao u selo Donji Mosti kod Bjelovara, a sljedeće jutro, 10. travnja 1941. na sam Veliki četvrtak, počinio gnusni pokolj nenaoružanih mirnih seljaka u selu Donji Mosti.

Josip Broz Tito u to vrijeme traži od srbijanskog generala Orlovića oružje za borbu protiv Ustaša i hrvatskih „zaštitara" - seljačkih vojnih postrojbi HSS-a.

Na Veliki četvrtak 10. travnja njemačka vojska ulazi u Zagreb. Po cijelom gradu izvješene su hrvatske trobojnice, Hrvati na ulicama slave dolazak njemačkih osloboditelja u grad, jugoslavenski vojnici s glava skidaju šajkače i gaze ih, ljudi se penju na njemačke tenkove i grle začuđene njemačke vojnike, u gradu vlada opća euforija.

Tog je dana pukovnik Slavko Kvaternik preko radio valova proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku. Sadržaj proglasa je sljedeći:

„Hrvatski narode! Božja providnost i volja našeg saveznika, te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskoga naroda i velika požrtvovnost našeg Poglavnika doktora Ante Pavelića, te ustaškog pokreta u zemlji i inozemstvu odredili su da danas pred dan Uzkrsnuća Božjeg Sina, uzkrsne i naša Nezavisna Država Hrvatska! Pozivam sve Hrvate, u kojem god oni mjestu bili, a naročito sve častnike, dočastnike i momčad cjelokupne oružane snage i javne sigurnosti, da drže najveći red i da svi smjesta prijave zapovjedničtvu oružane snage u Zagrebu mjesto gdje se nalaze, te da cijela oružana snaga smjesta položi zakletvu vjernosti Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i njenom Poglavniku. Cjelokupnu vlast i zapovjedničtvo cjelokupne oružane snage preuzeo sam danas kao opunomoćenik Poglavnika!

Bog i Hrvati! Za Dom spremni!„

Isti dan i dan nakon toga Hrvati dižu bunu u Bilom Brigu kod Vagnja u Dalmaciji, u Crikvenici, Šibeniku, Splitu, Sisku, Kerestincu, Doboju, Livnu i Rijeci.

Ustaše kao naorganiziranija skupina u tom općem metežu, uspostavljaju Glavni Ustaški Stan u Zagrebu u Ilici 8, pod zapovjedništvom Ćire Ćudine. Poglavnikov zamjenik Slavko Kvaternik 12. travnja uspostavlja privremenu vladu, koja je dobila naziv Hrvatskog državnog vodstva. Poglavnik dr. Ante Pavelić u Hrvatsku ulazi preko Sušaka u rano jutro 13. travnja, u pratnji ustaške vojnice. Budući da mu je priređen svečani doček u svim mjestima kroz koja je prolazio, u Zagreb je stigao tek 15. travnja u 4 sata ujutro. Njegov dolazak objavio je službeno toga dana S. Kvaternik , a u 6,45 sati poslijepodne govorio je prieko krugovala sam Poglavnik, najavivši da je preuzeo vlast, da je jučer zamolio, a danas od Hitlera i Mussolinija dobio priznanje Nezavisne Države Hrvatske. 16. 4. Sastavljena je prva hrvatska državna vlada i izvršena je prisega vjernosti. Kralj Petar II. i njegova vlada pobjegli su sa 27 zrakoplova, krcatih zlatom, u Grčku, a zatim u Egipat. 17. travnja jugoslavenska vojska bezuvjetno kapitulira. Isti dan izbija pobuna hrvatskih mornara u Boki Kotorskoj, a Srbi dižu u zrak razarač „Zagreb".

Komunistička je partija Jugoslavije od svog osnutka, godine 1919. stajala na jugoslavenskom stanovištu, na čelu s Titom. Tito je zabilježio: „Dva dana prije ulazka njemačkih trupa u Zagreb, CK KPJ (Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije) - koji se u to vrijeme nalazio u Zagrebu - održao je zajedničku sjednicu sa CK KPH (Centralnim komitetom Komunističke partije Hrvatske), na kojoj je odlučeno da se pošalje delegacija u štab IV armije sa zahtjevom da se izda oružje radnicima i antifašistima za borbu protiv Ustaša. Na dan ulaska Nijemaca u Zagreb, CK KPJ na svojoj je sjednici odlučio da se većina članova CK probije pješice u Bosnu, Crnu Goru, Srbiju i Sloveniju radi preuzimanja u svoje ruke rada oko pripreme Partije i naroda za ustanak. Politbiro CK KPJ odredio je Beograd za svoje središte; odatle je bilo lakše rukovoditi pripremama u svim oblastima".

Kako je iznio Vladimir Dedijer ("Tito - Prilozi za biografiju", Beograd 1954., str. 53) -"... u Hrvatskoj su ne samo seljaci, već i radnici predavali komuniste u ruke Ustaša..." - pak je vodećim komunistima bilo vruće pod nogama.

Od svibnja 1941. Jugoslavija više ne postoji na međunarodnoj pozornici pa je tako npr. jugoslavensko poslanstvo moralo je napustiti Moskvu, no KPJ je ostala i dalje jugoslavenska. Ona se u duhu njemačko-sovjetskog sporazuma nije ničime dizala protiv Osovine i NDH sve do njemačkog napada na Sovjetski savez 22. lipnja 1941. Tada je pozvala "narode Jugoslavije" da podignu oružani ustanak protiv "okupatora" i "sluga okupatora". Komunistička partija Jugoslavije uvijek je ostala na načelu zakonitosti Jugoslavije, protiv bilo kakve nezavisne hrvatske države.

Jugoslavenska je kraljevska vlada pod britanskom zaštitom u Ateni izjavila već 18. IV. da predaja ne vrijedi i da Jugoslavija nastavlja rat na strani Velike Britanije. Ova vlada u izbjeglištvu, u kojoj je dr. Juraj Krnjević, glavni tajnik HSS-a, bio dopredsjednik, a krilnik Draža Mihajlović ministar vojske, mornarice i zrakoplovstva, odnosila se dakako potpuno neprijateljski prema državi Hrvata. Ona je tek obećavala da će nakon rata Banovina Hrvatska u okviru Kraljevine Jugoslavije biti ne samo poštivana, već i njena prava proširena. Dr. Vladko Maček poslao je tajnu poruku britanskom predsjedniku vlade Winstonu Churchillu, u kojoj kaže da je "stvar Engleske stvar hrvatskog naroda".

Mnogi pripadnici jugoslavenske kraljevske vojske i ratne mornarice, posebice Hrvati, dragovoljno su se uključili u redove novoformirane hrvatske vojske.

Svibanjska katastrofa hrvatskog naroda 1945. godine, slom NDH, predaja hrvatske vojske i fizičko uništenje života zarobljenih hrvatskih vojnika, časnika i branitelja Hrvatske od strane jugokomunističkog partizanskog režima, zajedno s ubojstvom brojnih zarobljenih hrvatskih civila u pratnji vojske NDH, koincidirala je temporalno i kauzalno s političkom i vojničkom kapitulacijom Njemačke, ali nije bila posljedica sloma 3. Reicha nego fatalne politike vladara Nezavisne Države Hrvatske, poglavnika Ante Pavelića.

Zbog Pavelića, hrvatska država kao takva, ne samo Nezavisna Država Hrvatska, doživjela je sudbinu 3. Reicha – slom, propast i nestanak, dok je njemačka država preživjela, a hrvatska država, dakle, nije.

Sreća koja je Pavelića dovela na vlast pretvorila se, paradoksalno, u nesreću za hrvatski politički narod jer je Pavelić prihvatio Hitlerov diktat o progonu i istrebljenju hrvatskih i bosanskohercegovačkih Židova koji su bili hrvatski državljani i prirodno integralni dio hrvatskog političkog naroda. No, rasni propisi koje je Pavelić na pritisak 3. Reicha dao donijeti na samom početku svoje vladavine zavele su u crno hrvatske obitelji židovskoga podrijetla, nanijele ideji hrvatske države i Hrvatima sramotu te pola stoljeća i dulje donijele hrvatskom narodu nezasluženu etiketu koju su Titovi komunisti kao pravi licemjeri kolektivno nalijepili hrvatskom narodu. (Partizani i komunisti hrvatskim Židovima nisu nadoknadili ili vratili imovinu koju im je ustaški režim oteo, niti su rehabilitirali progonjene Židove nego su manipulirali holokaustom i upotrebljavali ubojstvo židovskog naroda za vrijeme NDH kao batinu protiv hrvatskog naroda. Istina je da se titoistima fućkalo za tužnu sudbinu Židova. Osim toga, jugokomunistički režim bio je antisemitski - nakon rata je minirao preostale židovske sinagoge u Jugoslaviji i preživjelim Židovima oduzimao imovinu u zamjenu za vizu kojom su žrtve iselile u državu Izrael, čije je arapske neprijatelje desetljećima pomagao titoistički jugoslavenski režim.)

Anti Paveliću hrvatska država je darovana od strane Adolfa Hitlera i prava je šteta za hrvatski narod što se Pavelić ponašao kao vladar onako loše i neodgovorno kako se ponašao odnosno kako je vladao.

Najgore je bilo što je Pavelić sudbinu Nezavisne Države Hrvatske vezao lancima za svoju vlastitu, političku i osobnu sudbinu. Stoga je hrvatska država kao prirodna tvorevina silom prilika i zbog sile 1945. morala ustupiti mjesto neprirodnoj odnosno umjetnoj jugoslavenskoj tvorevini, a Pavelićevu despotsku vlast zamijenila je (ništa manje) divlja ili anti-civilizacijska vlast Titovih partizana.

Jugoslavenske su komunističke oružane snage "maršala" Tita krajem 1944. uz izravnu pomoć Crvene armije zavladale u potpunosti istočnim dijelom bivše Jugoslavije; Makedonijom, Srbijom, Vojvodinom i Crnom Gorom, ali tada ne još i zapadnim dijelom prijeratne Jugoslavije: Bosnom i Hercegovinom, Hrvatskom i Slovenijom. Prostor zapadno od Drine jugoslavenske su snage osvojile u cijelosti tek u travnju/svibnju 1945. godine. Zajedno sa slovenskim nacionalistima vođa se hrvatskih nacionalista Pavelić mogao povezati u savezništvo protiv proširenja obnovljene Jugoslavije na politički teritorij Hrvatske i Slovenije, zapadno od Drine, i to upravo argumentom sprječavanja širenja komunizma na Zapad. Velikosrpski odvjetnici i glasnogovornici Jugoslavije sjedili su tijekom četiri godine rata u Londonu, a komunisti i partizani su u šumi 29. "novembra" godine 1943. obnovili Jugoslaviju i zajedno se sa četnicima borili za Jugoslaviju oružjem, svatko iz svojih motiva: komunisti da bi nakon rata instalirali komunizam, a četnici da bi nakon rata pod plaštom Jugoslavije stvorili novu veliku Srbiju za koju su etničkim čišćenjem Hrvata i bosanskih Muslimana pripremali teren još za vrijeme Drugog svjetskog rata. Da Jugoslavija nije kao država obnovljena 1943. od strane komunista, Jugoslaviju bi obnovili velikosrpski nacionalistički šovinsti, uz pomoć ili odobrenje ratnih pobjednika sa Zapada, jer je Velika Britanija kroz Jugoslaviju branila svoje nacionalne interese u vidu interesne sfere utjecaja na Balkanu. Uspostavom komunističke Jugoslavije Hrvati se 1945. nisu, unatoč marksističkoj propagandi, spasili od velikosrpskog uništenja, jer su Hrvati uništenje doživjeli 1945. od Titovih jugokomunista.

Poglavnik Pavelić mogao je pred kraj rata proglasiti vojnu neutralnost Nezavisne Države Hrvatske, kao što je to učinila Rumunjska, nakon što je u drugoj polovici 1944. napustila Osovinu. U tom slučaju je hrvatska vlada mogla njemačke jedinice pustiti da se kao bivši saveznici izvuku iz Hrvatske, bez da ih hrvatske oružane snage smatraju neprijateljskim formacijama na svom teritoriju, i pružiti njemačkom povlačenju zaštitu od napada Titovih partizana odnosno tada već respektabilne Jugoslavenske armije. Međutim, najkasnije tijekom prvih pet mjeseci 1945. godine, a posebno u siječnju/veljači 1945. godine NDH se trebala izvući iz Osovine i prebaciti na stranu zapadnih saveznika, bez obzira prihvatili to angloamerički saveznici ili ne. Bio bi to pozitivni signal koji bi se čuo sve do Jalte gdje su u tom trenutku pregovarali antifašistički saveznici i krojili novu političku kartu Europe. Gesta dobre volje trebala je doći s hrvatske strane jer angloamerički saveznici nisu prvi objavili rat Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nego je poglavnik Nezavisne Države Hrvatske objavio rat Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji. Vlada u Zagrebu, na čelu s poglavnikom NDH, nije 1941. sebi smjela dopustiti luksus da objavi rat vladi SAD u Washingtonu i britanskoj vladi u Londonu, čime je NDH od strane zapadnih saveznika još za vrijeme rata stavljena na optuženičku klupu kao agresor i kao država članica Osovine koja je prva objavila rat Amerikancima i Englezima, a ne obratno (Španjolska, članica Osovine, i Finska, također članica Osovine u 2. Svjetskom ratu, nisu objavile rat zapadnim saveznicima, i Hitler ih zbog toga nije kaznio). Posljedice su jednostrane objave rata NDH bile da su zapadni saveznici u samom startu odbacili mogućnost razgovora i pregovora s hrvatskim vlastima i Nezavisnu Državu Hrvatsku izložili ubitačnim masovnim zračnim napadima svojih moćnih, angloameričkih zračnih snaga.

Nezavisna Država Hrvatska imala je mogućnost opstati nakon 1945. godine, ali uzroci njenog sloma ne leže samo kod jugoslavenskih partizana i četnika, nego i kod poglavnika ustaškog pokreta i šefa Nezavisne Države Hrvatske Ante Pavelića.

Koliko god negirali postojanje Hrvatske u vrijeme od 1941. do 1945., ona je postojala. Teoretski Hrvati su ponovo dobili svoju državu u Socijalističkoj Jugoslaviji Ustavom iz 1974. kojim su Republike sastavnice Federacije dobile atribute državnosti, grb, zastavu, himnu, Vladu, mogućnost samoodređenja do odcjepljenja tj. izlaska iz Federacije, što je omogućilo domoljubno orjentiranim Hrvatima da se pripreme za ponovno stvaranje samostalne hrvatske države.

U tome im je išla na ruku velika ekonomska kriza koja je prouzročila krah i raspad socijalizma u Istočnoj Europi.

Najspretnije su to iskoristitili domoljubi okupljeni oko dr. Franje Tuđmana. Na prvim demokratskim izborima u do tada jednopartijskoj Jugoslaviji 1990. godine premoćnu pobjedu ostvaruje HDZ predvođen dr. Tuđmanom koji 30 svibnja 1990. konstituira višestranački Sabor. Referendumom održanim 19. svibnja 1991. većina od 93.24% birača opredjeljuje se za samostalnu i neovisnu državu. Slijedom te odluke Sabor Republike Hrvatsje 25. lipnja 1991. Donio je Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske kojim se Hrvatska uspostavlja kao neovisna država. Neuspjehom u rješavanju jugoslavenske krize 8. listopada 1991. godine raskida državnopravne sveze s dosadašnjom SFRJ.

Oružanom pobunom dijela srpskog stanovništva počinje Domovinski rat, koji je završio 1995. godine hrvatskom pobjedom u operaciji „Oluja". Hrvatska je 22. svibnja 1992. godine primljena u Ujedinjene narode kao punopravni član. Još od njezinog osamostaljenja glavni su vanjskopolitički ciljevi Republike Hrvatske ulazak u euroatlanske integracije, prije svega ulazak u Europsku uniju i NATO. Od 1. travnja 2009. članica je NATO-a, dok je 3. listopada 2005. godine Hrvatska započela pregovore o pristupanju Europskoj uniji.

Željko Tomašić
Horvatska.com

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Anti Paveliću hrvatska država je darovana od strane Adolfa Hitlera... — MIJO F 2010-04-14 22:27

..oprostite g.Ž.Tomašiću..m ala digresija..najp rije je uspostavljena DRŽAVA,PRAVA DRŽAVA sa svim atributima DRŽAVE(10.travn ja) i potom je "sklopila savez" sa silama osovine,a to što se iz povjesnih razmatranja kaže da je NDH oktroirana,Qvis linška i fašistička to je proizvoljno od povjesničara do povjesničara i jedan vid apstrakcije,a nikako događajna kronologija koju čine dani,datumi i na koncu događaji?!Tako trebamo stvari 41.-45. razmatrati,jer ispada da četiri godine NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE nije niti bilo? niti povijesno,a niti kalendarski!Vaš text opet oprostite "samo je lijepo napisan" i neznam kako da Vam kažem,a da Vas ne uvrijedim?!..mi slim da niste dorasli da o takovim stvarima pišete!? MFP!

Prijavi Administratoru

#2 Članak je ispod svakog nivoa — Guest 2010-04-14 23:20

Za razliku od MIJE F, koji na ljepši način kaže autoru da mu je članak bezvrijedan, ja mu to želim sasvim otvoreno reći. Sve je prepuno pogrješnih ocjena i komentara koji nikako ne drže vodu.
Autor misli ako je iznio neke datume, a i to selektivno, da mu je to dovoljno za poznavanje situacije u NDH.
A najveća je glupost to da je Pavelić mogao proglasiti nekakvu neutralnost i tako spasiti NDH. A Hitler nikako nije imao u planu hrvatsku državu. Jer da je to imao ne bi sklapao pakt s Jugoslavijom.

Prijavi Administratoru

#3 Vidi Vraga — Guest 2010-04-14 23:51

Za bozic ce ove godine bit moja zelja da se vi "vratite" u tu Hrvatsku od 74 i da GLASNO zapjevate VILU VELEBITA na Splitskoj Rivi.
Isto kao vasi CETNICKI prijatelji, idoli ili clanovi vase obitelji "gosp. Tomasic"!
Sta su 90 bezkaznjeno pevali o kruhu, salati i Josipu Brozu Milosevicu. Matr...mu.u.p.. .

Mogli bi skupljat MODRU MAST PO Ti JELU !
Par mali udaraca pendrekon po glavi "tvrdoglavin magarcima ili majmunima" djeluju ponekad "cuda".
Mozda se "opametni" ?
Tako je se tada HRVATE UCILO, postovani.
Bar je se EXCesIVNO trudilo. To je bijo MARSALSKI PLAN. Djece je bilo masovno, TUCALO se KAMEN na GOLOM OTOKU. Preporucavam to iskustvo i placam vam jedosmjerno putovanje. U zaborav isto kao vas clanak. Dijaspora je isto Marsalsko delo. Ulozilo se DUGOROCNI ULOZAK. VELIKA JE CIJENA.
Vidi se po cvikama tko je seljacina koja se mora skrivat kao CACA UDBASA. Hrvatskih ubojica do nana danasnjeg po cijelome svjetu. ON ce se vratiti.

A i ovi CETNICI na portalu mi idu na zivac sta mi daju minus. MEKUSCI JEDNI.
BAS ME BRIGA. Moze i dok vam prst odpadne tuc minuse.
Kralja Petra vam...

Cuvat ce mo "kraljevsku" Contenance,
ipak smo na HKV !

Prijavi Administratoru

#4 Ustaše — Zagi 2010-04-15 09:06

Anti Paveliću hrvatska država je darovana od strane Adolfa Hitlera i prava je šteta za hrvatski narod što se Pavelić ponašao kao vladar onako loše i neodgovorno kako se ponašao odnosno kako je vladao.

Podvala!

Hrvatski je narod stupio u obranu N.D.H čim je proglašena a koliko je cijenio svoju državu i držao do njene obrane svjedoči kraj rata koje je dočekalo 16 hrvatskih ustaških divizija, potpuno opremljene i fanatično spremne i obučene vojske, od običnog vojnika do generala.

To što su svjetske silnice išle u drugom smjeru nije bilo zbog N.D.H već nacizma i fašizma.

Prijavi Administratoru

#5 berlin1911 — berlin1911 2010-04-15 11:52

Ni pod kojim uvjetima Hrvatska kao Država nije mogla opstati. Svi pokušaji prelaska na stranu saveznika bili su/bi onemogućeni u startu.
Osnovni razlog uspostave svih Jugoslavija (pa tako i slijedeće, koja je po mom mišljenju već tu - jer kako drugačije nazvati zajedničku carinsku uniju, integrirano sudstvo i policiju, stalno omalovažavanje bilo kakve pro samostalne ideje, regionalneIgman ske i ine incijative, isprike svih svima, naglašavanje zajedničkih osobina, zanemarivanje razlika - iako one obogaćuju - ali u drugim stanjima i nisu poželjne u ovom..)
Kao dokaz prvoj rečenici podsjećam na trenutno stanje- dakle nakon dobivenog rata, uspostave nezavisnosti, snažne vojske, nadzora granica, svoje valute, neprivatizirane državne imovine, stanja ukupnog duga na razini 10mlrd sve smo/su doveli u slijedeće stanje:
- rat baš i nije dobiven (Srbija je izgubila Kosovo a dobila Vojvodinu i 50% BiH
- nezavisnost je izgubljena ovisnošću koraka koje moramo poduzimati kako bi se prilagodili uvjetima ulaska u EU
- vojska broji 10-ak tisuća vojnika i kako netko reče istukli bi jwe bilo BBB-i bilo Torcida
- granice toliko nadziremo da dr Dabić ljetuje u Hrvatskoj na Čiovu ( dva puta)
- valutu imamo ali upravljamo njome suprotno našim interesima (precijenjena je i ovakva pogoduje uvozno-bankarsk om lobiju
- stanje ukupnog duga 2000g bilo je na razini 9,5mlrd od čega je od Jugovine preuzeto 5mlrd - danas smo na min 45mlrd i trend je više nego očit

Prijavi Administratoru

#6 G.Tomašić — gracena 2010-04-16 19:30

citat:
"Koliko god negirali postojanje Hrvatske u vrijeme od 1941. do 1945., ona je postojala. Teoretski Hrvati su ponovo dobili svoju državu u Socijalističkoj Jugoslaviji Ustavom iz 1974. kojim su Republike sastavnice Federacije dobile atribute državnosti, grb, zastavu, himnu, Vladu, mogućnost samoodređenja do odcjepljenja tj. izlaska iz Federacije, što je omogućilo domoljubno orjentiranim Hrvatima da se pripreme za ponovno stvaranje samostalne hrvatske države."

_____________

Znači, ipak, je postojala država NDH ?

Kad, ste već iskazali dobru volju da nas koji nismo dovoljno upućeni o proteklim zbivanjima iz hrvatske povijesti ( moja malenkost npr.), biste li bili ljubezni pa dodatno mi rastumačili što je poanta pjesme autora Ante Čavke ? O čemu, o komu,a napose poradi čega autor se mišlju javno oglašava ?
_____________

TKO SE BOJI MRTVIH USTAŠA

Ustaša ima posvuda. U jamama. U škrapama. U šumama.

Neki su u dimu napuštenih tvorničkih dimnjaka.

Neki već desetljeća bez traga, bezimeni, neobilježeni, nepokopani.

Ustaša ima svakakvih.

Ustaše novorođenčad. Ustaše starci.

Ustaše od pet, deset i petnaest godina.

Ustaše rođeni deset, dvadeset, trideset godina

Poslije ustaša.

Tko se mrtvih boji još? Da ima milijarda ustaša,

takvih kakvi su, mrtvi, ne mogu ni vlati trave prelomiti.

Tko se još boji mrtvih ustaša?

Akademici se boje. Neki voštani. Neki mramorni.

Svi redom ozbiljni.

Ustaše ih svakodnevce progone. Voštani, mramorni, ozbiljni,

akademici vide ih posvuda, nebrojene.

Kao pijanci bijele miševe. Guštere. Kao guje ispod kreveta.

U snu im ne mogu pomoći sve nauke.

Na javi ni boca crvenog, odležalog komunizma.

Akademici, mrtve su ustaše i da ih je milijarda.

Čemu se vama mrtvih bojati?

Tko zna zašto se netko nekoga boji.

I kad je mrtav.

Pedeset godina mrtve ustaše. Pedeset godina živi svjedoci.

Svaki dan u glavama. Da čovjek poludi.

Grijehe ne oprašta vrijeme. Ni akademija.

Netko sasvim drugi, tko priča,

tko kaže:

smrt će ipak morati

oprati prljave ruke mnogima.

Ante Čavka

Prijavi Administratoru

#7 + — VoC 2010-04-16 19:41

Uspjela sam vam dati dva plusa gracena, ne znam kako odjedanput to je moguce? Bozija providnost i pravednost

Prijavi Administratoru

#8 Gđo Voc — gracena 2010-04-16 21:46

Da ste mi dali dva minusa, umjesto dva plusa, prihvatila bih bez zamjerke, jer, plusu ili minusu pored mog komentara, osobno ne pridajem pažnju, niti me uveseljava, a još manje žalosti.

Nadam se da će te sa razumijevanjem protumačiti si i prihvatiti navedeno.

Prijavi Administratoru

#9 + — VoC 2010-04-16 21:49

mene zabavlja (naravno da takva ili bilo kakva druga priznanja nista ozbiljno ne znace ni meni): ali dala sam pluseve za pjesmu koju ste otipkali.

Prijavi Administratoru

#10 Previd o osobi autora članka — Guest 2010-04-17 10:27

Moli se GRACENA i svi drugi štovani čitatelji portala HakaVe primiti k znanju, da predmetni članak ne dodjeljuju g. Željku Tomaševiću te ga povodom njega ne nazivaju, budući je ovaj članak uradak gosp. Željka Tomašića, dakle potpuno druge osobe!

Prijavi Administratoru

#11 Nehotični previd — gracena 2010-04-17 10:51

"Moli se GRACENA"

I bez molbe, priznajem pogrešku.

Moj grijeh, moj grijeh, moj grijeh.

Upućujem javno ispriku g.Željku Tomaševiću , te ga ujedno lijepo molim, da mi oprosti moj nehotični previd.

Poradi brzopletosti , a uslijed
zaprepaštenosti poradi pojedinih krajnje neozbiljnih navoda u tekstu nisam posvetila pažnju nazivu autora.

-----
"te ga povodom njega ne nazivaju,"

_________

Ukoliko se ovo odnosi na tel.pozive, u tom slučaju, ograđujem se od zlonamjernih poziva upućenih bilo kome od prisutnih autora članaka ili komentatora, osobno se takovim činima nikada nisam , a niti ću služiti.

Prijavi Administratoru

#12 g.Tomašić — gracena 2010-04-17 11:43

Molim lijepo, da riječi iz komentara ne shvatite kao provokaciju upućenu na osobnoj osnovi.


Svatko ima pravo vlastitim umom promišljati o bilo kojem pitanju da je riječ . Ne zamjeram vam , a niti ograničavam pravo da slobodno , glasno i jasno iznesete vlastito viđenje o proteklim događanjima, ili o osobi pojedincu aktivnom učesniku ili suučesniku vezano uz događanje.

No, počesto me začudi nakon što propratim priloge s koliko spremnosti su Hrvati voljni javno obznaniti da su i oni također vješti perači prljavog rublja, a ne jedino svi ini. Neprekidno se po Net portalima vrti jedna te ista priča o Poglavniku.

Koliko mi je znano kompletnu arhivsku građu države NDH prenijeli su titoisti komunisti u Beograd. Pitam se poradi čega? Zašto ju ne vrate vlasnicima ?
Te da konačno steknemo priliku spoznati istinu potkrijepljenu na temelju vjerodostojnih dokaza. Puka nagađanja i promišljaji pojedinaca ponaosob, ne polučuju pozitivne efekte , dapače služe isključivo za raspirivanje i nadalje nesloge među Hrvatima.

Ne pokušavam opravdati pod svaju cijenu eventualne krive procjene situacione ili možebitne učinjene propuste Poglavnika NDH-a, ako ih je doista svjesno počinio, kako mnogi navode. Uporno želeći prikazati javnosti isključivo i jedino pogreške Poglavnika , a niti jednom rječju i dio dobra.

Pojedini to čine hotimice tendeciozno, s namjerom da prebrišu dio hrvatske povijesti. Kakova god da je bila, to je dio hrvatske povijesti.

Dužnost nam je osuditi sve loše počinjeno, ali, i ne smetnuti s uma, tko i što je bio uzrok, a što posljedica.

Nisam opsjednuto „zaljubljena „u nijednu političku ličnost-lidera iz prošlosti, a ni sadašnjosti. Pokojnog prvog predsjednika dr.Franju Tuđmana također mnogi javno opisuju kao lidera vrlo složenih karakternih osobina, ,despotskog pristupa, no, unatoč tim i takovim opisima, do groba sam mu zahvalna za sve što je činio za spas Domovine. Nastojim što je moguće objektivnije sagledati stvar iz svakog ugla, pa tek potom zauzeti osobni stav, naravno, u dosegu koje mi moje umne mogućnosti dopuštaju.

Osobno cijenim i štujem prvenstveno hrvatske ratnike,i bez obzira o kojem vremenskom povijesnom razdoblju da je riječ, jer, bili su oduvijek spremni, a i danas su hvala Bogu mnogi još uvijek unatoč svem zlu koje nas opsjeda još uvijek trunu po jamama ,jarcima , preoranim ledinama upravo zahvaljujući bešćutnosti duša lidera-političara.

Stihove g.A.Čavke sam usput navela, jer, izreka veli:

„Lako je biti general poslije bitke“

Velite, da nije bilo pokojnog prvog predsjednika dr.Franje Tuđmana, ne bi bilo danas RH? Slijedom vaše logike , da nije postojao dr.Ante Pavelić, biste li vi imali priliku danas upisati misao: "Koliko god negirali postojanje Hrvatske u vrijeme od 1941. do 1945., ona je postojala. „ , pridodajem k vašoj izjavi: i djelomično od svijeta priznata kao samostalna i suverena .“

Nadalje, zar, vi, zaista vjerujete , i bez obzira na opisni dio karakterne osobnosti pokojnog Poglavnika NDH, da bi Englezi višestoljetno povezani čvrstim prijateljskim zagrljajem sa Srbijom i četnicima drage volje poštedjeli Hrvate od zlosretne sudbe ne samo u slučaju Bleiburg, neg' uopće? Osim toga, tko je dao blagoslov na Jalti da se omogući i pod svaku cijenu bezuvjetno opstanak boljševiško-kom unističke Jugoslvaije, nauštrb Hrvatima , i ostalim narodima koji su nakon blagoslova saveznika prisiljeni bili podnositi protiv vlastite volje i nadalje tiraniju poradi poodavno zactanog plana naših susjeda o ostvarenju vječnog im sna , Velike Srbije.

Nije prihvatljivo ukoliko imate jasne spoznaje o tadašnjem rasporedu političkih snaga i ciljeva moćnika u svijetu, a i dan danas nema velike razlike u stavovima i modusu ostvarenja zactanih ciljeva moćnika svijeta . SAD , Engleska, Francuska , Rusija, i nadalje čvrsto naslanjaju se leđima uz Srbiju. Promiče li vam ova činjenica svjesno ili nesvjesno ?

Zbore da pobjednici zaslužuju isključivo prava da pišu povijesnu istinu . Ako je tako, komu i zbog čega je u interesu da unatoč činjenici što su uspješno ostvarili pobjedu na vojnom polju hrvatski generali trunu u haaškoj sudnici, a istina ostane zgurana pod tepihom? Razdoblje 41-45 iz naše povijesti tumačiti isključivo zauzećem crno-bijelog stava ,tj. da je Poglavnik dr.Ante Pavelić isključivi krivac za slom države NDH , i posljedično nastalu stravičnu patnju Hrvata vezano za slučaj Bleiburg smatram krajnje neozbiljnom izjavom.

Velite, da nam je Hitler poklonio NDH? Ako niste pročitali njegovo književno djelo Mein Kampf preporučam vam da ga čim prije pročitate, nakon toga će vam biti jasnije s kojom mjerom „ ljubavi“ je gledao i prihvaćao Hrvate kao sebi ravne i dobrodošle na karti njegova budućeg svijeta, da je kojim slučajem uspio ostvariti vlastite zamisli.

Prijavi Administratoru

#13 + — VoC 2010-04-18 06:02

Zbivanja oko 2. svjetskog rata u Hrvatskj jos uvijek su proizvod ideoloskih natezanja na stetu Hrvatske a ne znanja i argumentirane kriticne analize. Kad bi se tako pisala vojna povijest, Hrvatska ne bi i danas bila "zapadni balkan" (pod "saveznicima") i optuzivana svaki cas za svoje bitke. Takav uradak moze proci samo u "state departmentu".

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments