Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Široka Kula i Bukovac! Gdje je to?
To da se ratni zločini koje su počinili pripadnici srpskih paravojnih formacija slabo ili nikako ne procesuiraju u Hrvatskoj dobro je poznata stvar. Međutim, postoje i slučajevi kada su čak vlasti tzv. Republike Srpske Krajine bile procesuirale najteža ubojstva da bi počinioci bili oslobođeni od strane hrvatske sudbene vlasti. U nastavku navodimo jedan od takvih primjera. U nedjelju 13. listopada 1991. Srbi - pripadnici teritorijalne odbrane Republike Srpske Krajine iz Teslingrada (Novi Lički Osik je u ljeto 1990. preimenovan u Teslingrad) su počinili užasan pokolj nad civilima, Hrvatima iz sela Široke Kule, Vukave i Bukovca. Naime, u nedjelju 13. listopada 1991. srpske snage pod vodstvom Čede Budisavljevića (rođak Jovanke Budisavljević udane Broz) likvidirali su slijedeće civile (ukupno 41 (četrdeset i jednu) osobu).
Zločini u Širokoj Kuli i Bukovcu
U nedjelju 13. listopada 1991. Srbi - pripadnici teritorijalne odbrane Republike Srpske Krajine iz Teslingrada (Novi Lički Osik je u ljeto 1990. preimenovan u Teslingrad) su počinili užasan pokolj nad civilima, Hrvatima iz sela Široke Kule, Vukave i Bukovca. Naime, u nedjelju 13. listopada 1991. srpske snage pod vodstvom Čede Budisavljevića (rođak Jovanke Budisavljević udane Broz) likvidirali su slijedeće civile (ukupno 41 (četrdeset i jednu) osobu):
Široka Kula i Vukava
1. Kate Nikšić r. 1937.
2. Verica Nikšić r. 1978. - 13 godina
3. Mande Nikšić r. 1940.
4. Ana Nikšić r. 1904.
5. Marija Nikšić r. 1901.
6. Ana Nikšić r. 1920.
7. Petar Nikšić r. 1942.
8. Ivica Nikšić r. 1974.
9. Ante Nikšić r. 1937.
10. Joso Nikšić r. 1956.
11. Petar Nikšić r. 1948.
12. Nikola Nikšić r. 1932.
13. Ana Orešković r. 1930.
14. Anka Orešković r. 1945.
15. Nikola Orešković r. 1937.
16. Mara Orešković r. 1911.
17. Milan Orešković r. 1930.
18. Kate Orešković r. 1932.
19. Ivan Orešković r. 1896. – koliko je to godina?
20. Marija Orešković r. 1901.
21. Matija Orešković r. 1912.
22. Ante Orešković r. 1937.
23. Anka Orešković r. 1935.
24. Kate Ćaćić r. 1913.
25. Ivan Štimac r. 1930.
26. Marica Štimac r. 1933.
27. Ana Vojvodić r. 1933.
28. Mile Vojvodić r. 1938.
29. Ivan Perković r. 1920.
30. Mane Rakić
31. Luja Rakić
32. Radmila Rakić
33. Dragan Rakić
34. Milorad Rakić
Osobe na popisu od 32. do 34. rednog broja po nacionalnosti su Srbi i ubijeni su zapravo samo zato što je Luja Rakić bila Hrvatica. Radmila je uhićena i mjesec dana su je držali u zatvoru u Teslingradu, beskrajno silovali i na kraju zaklali i bacili u jamu.
Bukovac, zaseok Vučići (nekoliko kilometara sjevernije od Kule):
1. Mandica Hećimović 79 g., te njezini sinovi:
2. Ivan Hećimović, 48
3. Joso Hećimović, 46
4. Mile Hećimović, 43
Zaseok Radići, stotinjak metara dalje od Vučića zaklali su:
5. Marija Pocrnić, preko 90 godina
6. Mile Pocrnjić, 54, sin Marije
7. Ana Pocrnjić, 64, supruga Milina.
Ako pogledate popis, vidjet ćete da je Verica Nikšić imala 13 (trinaest) godina i ubijena je zajedno s majkom Mandicom. Do danas trupla nisu nađena. Nikada nitko iz HRT-a nije posjetio oca nesretne djevojčice Verice (Marka Nikšića), isto vrijedi za stotine druge djece hrvatske nacionalnosti stradale tijekom Domovinskoga rata. Niti riječi.
Moj je zaključak da su Verica Nikšić i ostala djeca kriva za svoju smrt, da su izazvali Srbe, jer ako nisu krivi - zašto nije provedena istraga?
Sudac u Gospiću (Pavle Rukavina) je 16. siječnja 2001., za vrijeme I. Račana i R. Ortinskoga, oslobodio optužbe počinitelje zločina, Čedu Budisavljevića i njegove drugove:
Poslovni broj : Kio-90/96-18
Republika Hrvatska
Rješenje
Istražni sudac Županijskog suda u Gospiću, Pavao Rukavina, u istražnom postupku protiv okrivljenog I. Budisavljevća Čede iz Ličkog Osika, Proleterska 8 i drugova zbog kaznenog djela iz čl. 142 KZ, rješavajući povodom podneska Županijskog državnog odvjetništva u Gospiću broj DO_K-4/00 od 11. siječnja 2001. godine, a temeljem članka ZKP, dana 16. siječnja 2001. godine
r i j e š i o je
O B U S T A V LJ A S E istraga protiv:
I. okr. BUDISAVLJEVIĆA ČEDE, sina Blagoja, r. 06.01. 1966. u Gospiću, s prebivalištem u Ličkom Osiku, Proleterska 8, Srbina, državljnina RH,
II. okr. POTKONJAKA ISE, sina Branka, r. 04.10.1944. u Ornicama-Gospić, s prebivalištem u Ličkom Osiku, N.Tesle 26, Srbina, državljnina RH,
III. okr. MARIĆ DANILA, sina Nikole, r. 06.09.1939. u Širokoj Kuli, s prebivalištem u Š.Kuli, kbr. 143, Srbina, državljnina RH,
IV. okr. ODANOVIĆA BOGDANA, sina Milana, r. 01.01.1957. u Širokoj Kuli, s prebivalištem u Š.Kuli kbr. 126, Srbina, državljnina RH,
V. okr. RADMANOVIĆA MILORADA, sina Nikole, r. 06.05.1957. u Karlovcu s prebivalištem Ličkom Osiku, N.Tesle 26, Srbina, državljnina RH,
VI. okr. KOVAČA BRANKA, sina Luke, r. 16.04.1943. u Širokoj Kuli, s prebivalištem u Š.Kuli kbr. 25, Srbina, državljnina RH,
VII. okr. KNEŽEVIĆA STEVE, sina Bože, r. 17.06.1955. u Gospiću s prebivalištem u Š.Kuli kbr. 195, Srbina, državljnina RH,
VIII. okr. LOVRIĆA DANE, sina Nikole, r. 07.11.1928. u Širokoj Kuli, s prebivalištem u Š.Kuli kbr. bb., Srbina, državljnina RH,
IX. okr. UZELAC NIKOLE, sina Dane, r. 07.01.1956. u Širokoj Kuli, s prebivalištem u Š.Kuli kbr. 64, Srbina, državljnina RH,
itd. do broja
LXXXII. LOVRIĆ MILANA sina Jove, r. 1.11.1951. u Širokoj Kuli s
preb. u L. Osiku D.Rakića 42, Srbin, drž. RH,
...da bi tijekom 1991. pa nadalje na području na području Novog Ličkog Osika i Široke Kule, prema predhodnom dogovoru da silom odvoje to područje i druge dijelove grada Gospića od RH i da tu osnuju svoje organe vlasti i to područje pripoje SAO Krajini, formirali paravojne jedinice te preuzeli i podijelili naoružanje kojim su učestvovali u napadima na L.Osik, Š.Kulu i grad Gospić na način da su bez izbora pucali iz različitog art. oružja unatoč tomu što su znali da tu žive civili... tim su sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena protiv Ustavnog ustrojstva i sigurnosti RH, pa bi time počinili kazneno djelo protiv RH, oruž. pob. u čl. 142 KZ
Obrazloženje
Rješenjem istražnog suca određeno je provođenje istrage protiv Čede Budisavljevića i drugova zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo iz čl. 120 st. 1 OKZ RH.
Tijekom istražnog postupka, državni odvjetnik je svojim podneskom, u odnosu na sve okrivljene, a ukupno ih je 82 komada, PROMIJENIO ČINJENIČNI OPIS i pravnu kvalifikaciju djela te sada optužene tereti za kazneno djelo ORUŽANE POBUNE iz čl. 142 KZ.
Prema Zakonu o općem oprostu (NN- 80/96) čl. 1 Zakona, daje se OPĆI OPROST OD KAZNENOG PROGONA I POSTUPKA POČINJENIH KAZNENIH DJELA U AGRESIJI, ORUŽANOJ POBUNI ILI ORUŽANIM SUKOBIMA U rh, U RAZDOBLJU OD 17. AUGUSTA DO 23. AUGUSTA 1996.. godine. Prema optužbi, okrivljenici su počinili kazneno djelo 1991. godine, dakle u periodu koji je obuhvaćen Zakonom o oprostu.
U smislu članka 2 stavka 2 Zakona o općem oprostu ukoliko je kazneni postupak POKRENUT, u ovom slučaju je pokrenut jer je donoseno rješenje o provođenju istrage, obustavit će se po službenoj dužnosti.
Kako svi okrivljenici podliježu Zakonu o općem oprostu, protiv njih je kazneni postupak obustavljen, kako je odlučeno u izreci ovog rješenja.
U Gospiću, dne 16. siječnja 2001.
Istražni sudac: Pavle Rukavina
I nitko nikada nije išao pitati toga Rukavinu zašto je to učinio. Nu, da vidimo, i vjerujem da će Vas zanimati, ovo: u ruke mi je dospio originalni dokument iz Štaba srpskih snaga (studeni 1991. godine, Gračac) i dajem na uvid prijepis gdje se vidi kako sami Srbi pišu o ovima zločincima.
Evo prijepisa dokumenta (preslik je dosta mutan):
Teslingrad*, 11.11.1991.
"* Grad Novi Lički Osik (ili samo Lički Osik), kojega su Srbi u ljeto 90. preimenovali u «Teslingrad», izgrađen je ranih pedesetih godina na njivama i pašnjacima hrvatskog življa pored sela Vukšić i Lički Osik (Stari). Grad je izgrađen prema sovjetskom socijalističkom modelu i planu za gradnju takvih gradova a za potrebe novoizgrađene vojne tvornice «Marko Orešković» u nedalekom selu Ćukovcu. Preko 90% radnika tvornice «Marko Orešković» i isto tako stanovnika Novog Ličkog Osika su bili Srbi doseljeni iz svih krajeva Like, djelomično i iz Bosne i Srbije. Tako je izgledala «skrb» hrvatske komunističke zagrebačke elite (Bakarić, Blažević, Pirker, Holjevac i slični) prema «narodu Like». U tvornici su Hrvati mogli dobiti samo najniže rangirani i najslabije plaćeni posao. Dugogodišnji direktor tvornice je bio Vasilije-Vajo Skendžić."
OPERATIVNI IZVJEŠTAJ (Informacija)
Predmet: Budisavljević Čedo i drugi, vršenje ubojstava, silovanja i drugih kriminalnih radnji na području Teslingrada.
Operativnim radom na terenu putem prijateljskih veza i drugim saznanjima došlo je do saznanja da je Budisavljević Čedo, pomoćnik komandira Odjelenja milicije iz Teslingrada, učinio više kriminalnih radnji koristivši svoj položaj i situaciju na terenu, tako da je u toku 10. meseca o.g. privodio više osoba u Odjelenje mlicije na informativni razgovor. Ne ocjenjujući osnovanost privođenja, informativni razgovor Budisavljević je prema našim saznanjima sve navedene osobe zlostavljao upotrebljavajući fizičku snagu, iznurivanje i maltretiranje. Tako je prilikom privođenja dvije osobe hrvatske nacionalnosti, Nikšić Antu i njegovu ženu, nakon završenog informativnog razgovora odveo iste u njihovu kuću na Brdo Nikšića u Širokoj Kuli gdje je ženu silovao na očigled muža, potom oboje ubio zatim ih zapalio u vlastitoj kući. Također se došlo do saznanja da je 11-12 osoba hrvatske nacionalnosti koje su bile pritvorene i namijenjne za razmjenu, međutim kako razmjena nije uspjela Budisavljević je zajedno s Bogunovićem Miloradom i Malinović Mirkom odveo u pravcu Ljubova gdje ih je poklao i potom bacio u jamu Golubnjača. Osim navedenog, došlo je do saznanja da je Budisavljević Čedo počinio najgnusniji zločin prema porodici Rakić iz Široke Kule. Naime, Budisavljević je 18.10. 1991. priveo na informativni razgovor Rakić Manu, njegovu kćerku Radu i sinove Rakić Dragana i Milana. Za napomenuti je da je ovo srpska porodica a privedena je zbog osnova sumnje da je surađivala s hrvatskim vlastima i hrvatskim oružanim formacija. U zatvoru su navedene osobe boravile 12 dana i na zahtjev vojnih organa, koji su se nalazili u tvornici "Marko Orešković", informativni razgovor s istim osobama obavljali su, osim Budisavljevića, i kojima se ne znaju prava nego samo konspirativna imena i to "Zolja", "Rambo", "Ćato" i jedan vodnik Davidović Nenad. Svi su se privremeno nalazili na zadatku u Tvornici MOL a pripadali su riječkom korpusu. Sada se ne nalaze u Teslingradu nego su premešteni na Plitvice. Prilikom ovog ispitivanja Budisavljević je prema zatvorenicima primjenjivao najbrutalnije metode primjene sile u pritvoru u Dječjem vrtiću tukući ih kablom od struje dok ja Rakić Radu više puta silovao. O ovomu silovanju očevidac je bio njezin brat Dragan. Nakon puštanja Budisavljević je navesena lica odveo do navedene jame na Ljubovu gdje ih je pobio i bacio u jamu. Ženu Rakić Mane (Luja, nap. a.), koja je bila hrvatske nacionalnosti silovao je u njihovoj kući, zatim ju je ubio i kuću zapalio. Ove bestijalne zločine je Budisavljević učinio nad nedužnim srbskim življem jer im nikada nije dokazana suradnja s ustašama.
Budisavljević je od Rakić Mane oduzeo osobno vozilo "Ford Eskort" koje su on ili njegovi ljudi prodali u Bosni. Ovakvim svojim postupcima, koji više ne graniče s ničim ljudskim, isti je ne najgrozniji način zatro porodicu Rakić kao i uništio imovinu kako bi prikrio tragove koji su nestali u jami Golubnjači.
Iz više izvora došlo je do saznanja da je Budisavljević u ovo ratno vreme opljačkao više kuća i stanova u Teslingradu, izvršio brojna djela razbojništava oduzimajući od građana motorna vozila i ostale predmete.
Radi se o osobi koja pronosi glasine da on nikom u Teslingradu ne treba da polaže račune, već da su njegovi predpostavljeni u Kninu, da radi za državnu bezbednost, za Orlovića.
Detaljne podatke o njegovim aktivnostima i nezakonitim radnjama mogu se dobiti od njegovih ortaka, odnosno pomagača i izvršioca, a to su: Bogunović Milorad i Malinović Mirko te Grujičić Bogdan.
Kako su navedeni izvori saznanja u najvećoj mjeri vrlo vjerojatni, to je potrebno čim prije lišiti slobode Budisavljevića, Grujičića, Malinovića i Bogunovića, te provesti detaljnu kriminalističku obradu nad istima. Svako kašnjenje može imati za posljedicu negativni efekt, a napose držanje ovakovih lica na slobodi i nekažnjeno može koštati života više nevinih lica.
U Gračacu, 11.11.1991.
(Podpisi i žigovi nečitki)
Dalje, Budisavljević i pomagači su uhićeni u ljetu 1992. i odvedeni u Knin. U Kninu ih je pravosuđe Republike Srpske Krajine osudilo na dugogodišnje zatvorske kazne koje su idržavali u Kninskom zatvoru do kolovoza 1995. godine.
Kako smo vidjeli, «hrvatsko pravosuđe» je rečene srpske zločince oslobodilo!
Josip Hećimović Nikšić
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Razlozi za optimizam: Hrvati među vodećim darivateljima organa u svijetu .................(25. svibnja 2012.)
- Čačić i Linić o uštedama u javnom sektoru .................(25. svibnja 2012.)
- Josipović o izjavi da je "Vukovar srpski grad" .................(25. svibnja 2012.)
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
Za koju bi godinu mogli početi dizati spomenike četničkim ubojicama, kao što to već čine u Srbu.
Na žalost, Široka Kula nije jedino mjesto nekažnjenoga četničkog pokolja.
Uz poznata mjesta evo jednoga od brojnih manje poznatih:
Župa Promina
Ubijeni civili u Domovinsko-obra mbenom ratu:
1. AGIĆ, ROKO Josipov, rođen 10. II. 1925., umro od posljedica batinanja u kninskom zatvoru 6. IX. 1993., sahranjen kraj Gospe Čatranjske.
2. ARALICA, MARKO Filipov, rođen 17. XI. 1911., pretučen i sutradan umro od posljedica u siječnju 1993., sahranjen u Mratovu.
3. BANDALO, ANA Josina, udova Mij atova , rođena 16. VI. 1920., vjenčana 20. VI. 1941., umrla početkom 1993. pod nepoznatim okolnostima (istodobno kad je bio pokolj u Pu1janima 2. II. 1993., sahranjen kraj Sv. Mihovila.
4. BIBIĆ, MARTINA Zdravkova, rođena u Zadru 28. XII. 1984., poginula u Zadru od granate 28. III. 1993.
5. BRAČIĆ, ANA-MANDA Džajina, žena Ivanova, rođena 13. VI. 1921., ubijena u Puljanima u svojoj kući 2. II. 1993.. kada se njih petero skupilo i smišlja1i kako će bježati iz sela pred četnicima.
6. BRAČIĆ, BOŽE-KRSTE Ivanov, rođen u Pu1janima 23. II. 1940., ubijen ispred svoje kuće 2. II. 1993.
7. BRAČIĆ, IVAN (Bećarić) Lukin, rođen u Puljanima 16. II. 1914., ubijen zajedno sa svojom suprugom (br. 5) i još troje susjeda (pod br. 8,27. i 30) u svojoj kući 2. II. 1993.
8. BRAČIĆ, MARICA (Iva1jeva) Petrova, udova Ivanova, rođena u Oklaju 26. III. 1926., a udana u Puljane, ubijena u kući Ivana Bračić (Bećarića) 2. II. 1993.
9. BURNAC, MATE (Maćo) Ivanov, rođen u Selinama (Puljane) 15. XI. 1926., poginuo od granate u Selinama 16. IX. 1991.
10. ČAVLINA, MARIJA Markova, žena Paškina, majka poginulog vojnika Marka Čavline (pod brojem 3.) nađena obješena ispred svoje kuće -vjerojatno mučena jer su joj tri sina bila u Hrvatskoj vojsci.
11. DUJIĆ, MARKO Ivanov, rođen u Suknovcima 31. 12. 1927., nakon što je uzeo svoju ušteđevinu iz banke u Kninu nađena je obješen o stablo u svojem dvorištu u prosincu 1991.
12. DUVANČIĆ, ANA Milina, udova Paškina, rođena u Trbounju udana u Razvode, bježeći iz sela nagazila na Ininu i poginula između 25. i 30. VI. 1992.
13. DUVANČIĆ, IVAN (Ivac) Markov, rođen u Razvodu 28. II. 1914., ubijen na kućnom pragu između 25. i30. VI. 1992.
14. DUVANČIĆ, MARIO Josin, rođen 1962., živjeli u Vukovaru, nije izišao iz Vukovara, ne zna se za njega.
15. ĐAK, ANA Matina, udova Paškina, rođena 25.1. 1906., umrla pod nepoznatim okolnostima 1993.
16. DŽAJA, ANTE (Klice) Milin, rođen 25. VII. 1980., poginuo u svom stanu zajedno sa svojim ocem i djedom 2. III. 1993.
17. DŽAJA, IVAN (Goso) Antin, zaselak Klicići, rođen 3. X. 1913., poginuo zajedno sa svojim sinom i unukom u sinovom stanu na Šubićevcu u Šibeniku prilikom granatiranja Šibenika 2. III. 1993. (sin i unuk su navedeni pod br. 19. i 16.)
18. DŽAJA, KRSTE Antin, rođen 10. I. 1928., nagazio na minu 27. XI. 1992., odveden u Knin pa u Beograd, umro od posljedica u Primoštenu u prenoćištu Marina Lučica 25. VI. 1996., sahranjen u Mratovu 28. VI. 1996.
19. DŽAJA, MILE (Klice) Ivanov, rođen 18. II. 1952., poginuo u svom stanu na Šubićevcu u Šibeniku zajedno sa svojim ocem i sinom 2. III. 1993.
20. DŽAJA, PETAR (Klice) Antin, rođen 10. II. 1928., slijep od rođenja, zaklan od četnika ispred kuće 25. I. 1993., sahranjen u Mratovu.
21. DŽAPO IVAN, Ivanov, rođen u Oklaju 14. VIII.1912., ubijen od "krajinske milicije" na području Oklaja 15. XII. 1992.
22. DŽEPINA, MARIJA-MARA Markova, udova Antina, rođena u Bogatićima 5. X. 1929., poginula nagazom na podmetnutu minu pored vlastite kuće u rujnu 1992.
23. JUKIĆ, MARKO-JOSIP Markov, rođen 14. III. 1938., ubijen 15. III. 1993., pokopan u vrtu pokraj kuće u Razvođu, nećak Ivan Vukušić poslije oslobođenja prenio je posmrtne ostatke kraj Gospe Čatranjske.
24. JURIĆ, PERA Pavlova, udova Antina, rođena 1909., nestala za vrijeme "Oluje" i ne zna se za nju.
25. KARAGA, ANTE (Ma1ac) Antin, rođen u Ljubotiću 12. III. 1923., ranjen u svojem dvorištu od .krajinske milicije., odveden u bolnicu, umro na putu 16. VI. 1993.
26. LACIĆ, JEKA Antina, žena Markova, rođena u Razvođu 10. X. 1904., bačena u bunar. .
27. PARAĆ, ANA Markova, žena Pavlova, rođena u Lukaru 24. XII. 1928., ubijena u kući Ivana Bračić (Bećarića) 2. II. 1993.
28. PARAĆ, JOSIP (Miran) Ilijin, rođen 14. X. 1919., ubijen u svojoj kući od četnika u utorak oko 20 sati 2. II. 1993., sahranjen u subotu, ne zna se gdje.
29. PARAĆ, KAJA (Ćivinica) Mijatova, udova Nikolina, rođena u Puljanima 1. IV. 1928., invalid, nepokretna, zaklali je četnici Arkanovci u njezinoj kući 2. II. 1993.
30. PARAĆ, PAVAO Paškaljev, rođen u Puljanima 1. IV. 1923., ubijen u kući Bračić Ivana (Bećarića) 2. II. 1993.
31. PERICA, ANTE (Patić) Matin, rođen u Mratovu 25. X. 1924., ubijen od četnika u vlastitoj kući 19. I. 1993.
32. PERICA, MILE Paškin (Džajičin), rođen u Nečvenu 10. VII. 1944., nagazio na Ininu postavljenu između Puljana i Nečvena u studenom 1991. i poginuo, ne zna mu se za grob.
33. POKROVAC, KATA Paškina, udova Matina, rođena u Puljanima 4. X. 1920.,poginula prilikom granatiranja Puljana 16. IX. 1991.
34. POKROVAC, MARIJA Josipova, rođena u Kninu 16. IX. 1979., poginula u Oklaju kraj crkve Sv. Mihovila za vrijeme granatiranja prominskih sela 16. IX. 1991.
35. POKROVAC, MARKO Antin, rođen u Selinama 11. III. 1940., zadužen da bolnička kola izvuče iz kanjona Čikole i da ih doveze u ambulantu Unešić, ubijen od četnika na putu Drniš -Šibenik između Pakova Sela i Pokrovnika 20. IX. 1991.
36. SARIĆ, MARIJA-ZORNA Antina, udova Andrijina, rođena u Mratovu 10. I. 1937., udana u Lukar, zaselak Drage, ubijena 10. VI. 1993., zamotana u deku (pokrivač) i bačena u bunar.
37. VEROVIĆ, MARIJA Paškina, udova Božina, rođena 13. V. 1911., poginula prilikom granatiranja Puljana 16. IX. 1991.
38. VUCIĆ, IVAN (Prcak) Matin, rođenu Čitluku 22. VII. 1915., bačen živ u bunar od četnika Arkanovaca tijekom veljače 1993.
39. VUCIĆ, KATA Paškina, žena Ivanova, rođena u Oklaju 7. X. 1914., ubijena sa svojim mužem (br. 38) i bačena u bunar.
40. VUCIĆ, MARIJA (Maša) Antina, žena Matina, rođena u Mratovu 1914., ubijena sa svojim mužem (br. 41) i bačena u bunar.
41. VUCIĆ, MATE (Bili) Matin, rođenuČitluku3. V. 1911., bačen u bunar tijekom veljače 1993.
42. VUCIĆ, TOMICA udova Matina, oko 73 godine, ubijena kod ovaca 24. III. 1993., pokopana kraj Sv. Martina u Mratovu, prenesena u Ok1aj kraj Sv. Mihovila.
43. ZELIĆ, IVAN Josipov, rođenu Čitluku 1. X. 1937., živio u Razvodu, nestao za vrijeme "Oluje" i ne zna se za njega.
44. ZELIĆ, JOSIP (Jokan) I1ijin, rođen u Matasima 7. III. 1910., ubijen u njegovu vinogradu 18. V. 1993. godine.
Podatci su preuzeti s: www.visovac.hr/.../Promina.htm
Pokoj vječni svim hrvatskim žrtvama!
Dok Hrvatskom vladaju udbaši nema nade da će se išta popraviti.
Još je bolje pitanje da li ima hrabrosti za organiziranje onih snaga u Hrvatskoj, koje bi po preuzimanju vlasti (izborne pobjede) bile u stanju revidirati pravosuđe, provesti lustraciju, te ne podleći pritiscima iz EU u provedbi kakve-takve pravosudne osude zločina razdoblja komunizma i posebno Domovinskog rata ?
iz perspektive današnje gospodarske situacije u Hrvatskoj, nezaposlenosti i brojnih kriminalnih afera, pitanja o zločinima od prije 60 ili 20 godina, te energiji i troškovima koje bi "država" trebala u to usmjeriti, čine se "besmislenima" jer "ima puno životno važnijih stvari"! No, istina je upravo u tomu, da na lošim temeljima nikada neće biti izgrađena stabilna kuća !
Hrvatskoj, očito je, treba odlučna i jaka ruka, koja će kroz neko razdoblje, na pr. 5 godina, provesti "pospremanje kuće", stvoriti stabilnost sustava i privrednog okoliša, prvenstveno izgradnjom morala !
A moral se izgrađuje kroz primjenu pravosuđa ! posebno prema NEPRIJATELJIMA HRVATSKE !
Aktualnu politiku na Pantovčaku i Markovu trgu, člancima poput ovog Sulejmanovog, treba svakodnevno bombardirati !
Možda im skrene znrnce pažnje, možda im proradi zrnce samokritike i preispitivanja savjesti, pa možda neće donositi odluke poput financiranja Dana četništva u Srbu !
Možda sam samo naivan, jer izlaz je jedino u "izbornoj pobjedi i preslagivanju saborskih klupa"!
Ali kako ?
Odgovor nisu dali niti Jurčević, niti Tuđman na svojoj tribini - propustili su priliku što im se ukazala!
Ostaje, okrenuti se na sasvim novu stranu...
Strašne teme za koje se nema snage ni komentirati!
Neka im vječna slava i počivali u miru!
Pitanje za nadlezna tijela koja su dopustila amnestiju za takva teska djela. Ovo je odlican clanak koji pokazuje da imamo opet pravni titoizam po kojemu su hrvatske heroje sudi kao Hrastova za najobicniju obranu a oslobadja se monstrume tipa Budisavljevic koji je silovao, ubijao ljude itd. Tu zvijer poput Budisavljevica bi trebalo ponovno suditi i nevjerojatno je da ima ovako malo komentara i reakcija na ovaj prestrasan i pretuzan tekst koji pokazuje vladavinu cetnicke pravne drzave u Hrvatskoj kao uvjeta ulaska u EU.
Dobro znam gdje je to.
U tom sam kraju rodjen,tu sam ugledao svjetlost dana..
U Perusicu da budem precizniji.
To je cisto Hrvatski kraj .Oduvijek je bio i oduvijek (Hvala Bogu i ostao)..
Izuzetak je bio
LICKI OSIK naselje napravljeno poslije
drugog Svjetskog rata uz Vojnu tvornicu
"Marko Oreskovic"
gradjen je nekih dvadesetak godina,po
uzoru na Staljinove "Novo Socijalisticke"
tvorevine
Bez duse i srca i bez veze sa narodom i krajolikom u kojem je naprosto "NA SILU POSTAVLJEN
Bio je pretezno naseljen Srbima iz Gornje Like a i dosta Velikim brojem bas
"Cistih Srbijanaca" iz Srbije koji su bili povezani sa tom Vojnom tvornicom...
U cisto Hrvatskom kraju taj je gradic
sa svojim bijelim .zutim i crvenim trosprsatnicama bio ANOMALIJA sam po sebi
Kad se tome doda KOMPLETNO TUDJI "ALIEN" KARAKTER stanovnika prema svemu Hrvatskom.
ONDA SE DOBIJA ZAISTA JUGOSLAVIJA U MALOM
Isli smo u tu Idustrijsku skolu mi Perusicka djeca i djeca iz okolnih Hrvatskih sela zajedno sa Pravoslavnim djacima iz GORNJE LIKE
Ucitelji su svi odreda bili prosrbski i Cetnicki nastrojeni..
Predavali su ekavicom,velica li Beograd i Srbiju..
Stanovnici Lickog Osika kao pravi
Dosljaci,prolet eri bez imanja i tradicije
nisu imali nikakvih korjena ni veza sa Hrvatskim stanovnistvom u Okolici
Ta djeca nisu imali baka i djedova ili kuca na selu kao mi
BILI SU ZAISTA STRANI ELEMENAT
Doveden tu da nas Posrbi,Razvodni Asimilira
Nikada se sa nama ni njima nisu sklapala prijateljstva niti smo jedni druge posjecivali...
TO SU BILA DVA SVIJETA
JEDAN HRVATSKI,DRUGI SRBSKO CETNICKO JUGOSLAVENSKI
Nije nas,Hrvatsku djecu u skoli trebalo uciti da volimo Hrvatsku
To se namecalo samo po sebi jer smo bili konstantno na udaru
SRBSKOG SOVINIZMA I AROGANCIJE
Od profesora.ucite lja pa do zadnjeg Srbina cistaca..Do onih primitivnih gornjo Lickih momcina iz Medka,Bunica,Gr acaca,Vrebca,Ma zina,Vrhovina.. . sa drukcijim imenima od nasih
I s druge strane CISTE EKAVICE Srba izSmedereva,Val jeva,Svetozarev a..
Ako Vam ovo zvuci kao RASIZAM u pravu ste,ONI SU BILI TI KOJI SU NAS HTJELI NAPRAVITI DA BUDEMO KAO ONI.
Bila je tu ta tanka linija koja nas je razdvajala
I NIKAKVA JUGOSLAVIJA TO NIJE MOGLA
POPRAVITI
Cak smo ih izmedju sebe zvali
"Indijancima"
Hrvati koji su odrasli u Istri ,Zagorju,Zagreb u,Medjumurju tesko mogu razumjeti Licke Hrvate koji su
bili zaista u stalnoj borbi za svoj INDENTITET,
I nerjetko su bili sukobi i fizicke naravi na nogometnim utakmicama,vlak ovima itd..
Uvjek je uz njih bila njihova MILICIJA,VOJSKA ,VLAST..
Smatrali su nas ustvari sviju
"USTASAMA"
Tako je to trajalo godinama..taj vulkan ispod povrsine..
A kad je buknuo DOMOVINSKI RAT
LICKI OSIK SE PRETVORIO U CETNICKI BUNKER
Naoruzan do zuba okruzen bodljikavom zicom i mitraljezima Vojske Krajine..
Branioci Perusica,Gospic a i okolnih Hrvatskih mjesta i sela pruzili su
Zilav i junacki otpor toj UZRUPACIJI
HRVATSKE DRZAVNOSTI I TERORU VELIKOSRBA
I crta bojisnice je bila ispred samoga ulaza u taj
LICKI OSIK..JUGOSLAVE NSKOG NASELJA U MALOM,JUGOSLAVI JE U MALOM..
Hrvatski stanovnici tog mjesta bili su na silu istjerani i isprmlacivani a
NAJGORA JE SUDBINA SNASLA NESRETNE
STARCE ZENE I DJECU
SIROKE KULE sela u blizini LICKOG OSIKA
Na njima su cetnicki krvoloci iskalili svu mrznju bjes i nemoc..
Tko pozna kakovi su stanovnici LICKOG OSIKA bili prema svojim susjedima
I PRIJE RATA
Nemoze biti iznenadjen tim uzasnim pokoljima nepojmljivih normalnom covjeku
SVE SE TO DUGO KUHALO DESETLJECIMA U
JUGOSLAVIJI
I da su mogli citava bi Hrvatska bila
poklana kao LICKI OSIK
To je bila ta monstruozna
IDEJA VELIKE SRBIJE NA HRVATSKOJ ZEMLJI
To sam kao mladic dobro zapamtio
taj Sovinizam, i slijepu iracionalnu mrznju
koja vodi u ubistvo,u pokolj..
A sada nam neki govore da to treba zaboraviti,pono vno natrag u ASOCIJACIJE SA NJIMA..
DALI NIKADA NECE HRVATI NAUCITI..
Kao taj sudac iz Gospica,(Hrvat? )sa svojim oprostima u krivo vrijeme I KRIVIM POCINIOCIMA
I dan danas nevolim ici u LICKI OSIK
Iako tu sada zivi drugo stanovnistvo..
LICKI OSIK sa svojim oronulim fasadama
i metcima i granatama isaranim proceljima
i dan danas je meni
SIMBOL
VELIKOSRBSKE AROGANCIJE,
AGRESIJE,STRANO G ENTITIJA
LUDOSTI I ZLOCINA..