Jasenovac i žrtve

Velik dio hrvatskog naroda koji je bio spreman opraštati i pomiriti se opet je izigran. Lakoća kojom je nedavno Maršalova bista izmještena s Pantovčaka i darovana Kumrovcu upravo je za ovo podneblje nevjerojatna. Isto tako lakoća kojom je ista ta predsjednica najavila da će obići kumrovečki muzej kako bi vidjela gdje se nalazi njezin izmještenik - nije za povjerovati. A tek lakoća s kojom je pet do dvanaest otkazala kumrovečki izlet - to je pravi triler. Za razliku od njezina prethodnika, koji je bio i ostao čvrsto na liniji, Kolinda Grabar Kitarović sebe vidi kao predsjednicu koja treba manevrirati lijevo-desno. Predsjednica i naših i vaših.

I dok se sada jugonostalgičari u Kumrovcu klanjaju darovanoj bisti kao zlatnom teletu, svi se ostali pitaju što je s njihovim simbolima, junacima, državnicima, idealima i šutke očekuju hoće li se naći netko "na ovim prostorima" koji će bez straha otkriti što se uistinu dogodilo u ratu i poraću.Tko će napokon zaustaviti antifašističke laži? Dok se u Kumrovcu slavi pobjeda, oni koji nisu s njima opet ispadaju gubitnici. Naime, jednostavno se ne osjećaju "antifašistima", iako bi se po svim civilizacijskim normama tako trebali osjećati. Jeste li ponovno građani drugog reda ako niste bili u partizanima, ako izjednačujete komunizam s fašizmom, ako niste surađivali s UDBOM, ako u obiteljima nemate miješanih brakova, ako ste za Tita sigurni da je zločinac, ako mislite da se u socijalizmu živjelo lošije?

Je li se već rodio političar koji bi predstavljao te Hrvate? Neki su se uzdali u predsjednicu koju smo prije tri mjeseca izabrali. No i ona se još traži. Ponizno plazi pred Jasenovcem, sama kao duh, pa opet šutke mimo cijelog svijeta obilazi Bleiburg i kad smo napeto strahovali da će u Kumrovcu zabiti za 2:1, iznenada ipak napušta teren. I tako se ova povijest nastavlja neodlučenim rezultatom.

No sve ostaje na svomu mjestu; dio hrvatskog naroda i dalje su negativci, a temeljni krimen jest Jasenovac. No da je Hrvatskoj neki pravi državnik koji bi se latio posla i uspostavio povjerenstvo koje bi stalo na kraj toj nesnosnoj jasenovačkoj simbolici i mitovima oko svih zbivanja tih godina, hrvatski bi narod bio oslobođen. Tek bi se tada prestalo vagati je li prije nastao "partizan" ili "ustaša". No toga nema, nitko ne želi konačno izbrojiti žrtve niti provjeriti izvorna svjedočanstva ni o čemu, pa ni o Jasenovcu nekoliko godina nakon rata.

Zašto antifašisti nisu ostavili logor kao spomenik

Pita li se itko od žestokih hrvatskih antifašističkih političara zašto komunisti logor nisu ostavili kao spomenik, kao svjedočanstvo, pa bismo ga ŽrtveDa je Hrvatskoj neki pravi državnik koji bi se latio posla i uspostavio povjerenstvo koje bi stalo na kraj toj nesnosnoj jasenovačkoj simbolici i mitovima oko svih zbivanja tih godina, hrvatski bi narod bio oslobođen. Tek bi se tada prestalo vagati je li prije nastao "partizan" ili "ustaša". No toga nema, nitko ne želi konačno izbrojiti žrtve niti provjeriti izvorna svjedočanstva ni o čemu, pa ni o Jasenovcu nekoliko godina nakon rata.možda posjećivali kao Auschwitz, nego su ga sravnili sa zemljom i zameli mu svaki trag!? Jedan je sudionik omladinskih radnih akcija iz pedesetih godina pripovijedao da su kopajući u Jasenovcu naišli na gomilu zakopanih ljudskih kostiju. Njihov je komandant, vidjevši to, odmah naredio da se sve ponovno zatrpa i da omladinci zaborave što su vidjeli. Ni danas nitko ne želi otkopati istinu. Ne žele istražiti kad se kaže da na takozvanom popisu jasenovačkih žrtava ima mnogo imena koja se ponavljaju, imena ljudi koji su umrli negdje drugdje i imena osoba koje nikad nisu postojale!

Nisu htjeli slušati ni rezultate legendarne Vukojevićeve komisije koja je do 1999. uspjela evidentirati 2238 jasenovačkih žrtava, namjeravajući i dalje istraživati. I umjesto da se nastavilo temeljito ispitivati je li bilo dvije, pet, 100 ili 700 tisuća žrtava, nakon 3. siječnja 2000. godine Račan je jednostavno ugasio komisiju. Mit mora ostati mit. I nijedna politička opcija koja je bila u Saboru i koja je imala sve instrumente da nešto poduzme nije gotovo ništa pokrenula. Osim deklarativno.

Naime, tako će ostati vazda, sve dok je ovdje političara koji se svi odreda nekoga plaše, a hrabri su jedino prigodničarski učiniti kakvu gestu koja bi se svidjela i "lijevoj" i "desnoj" strani, gestu koja će im donijeti glasove.

Moneta za potkusurivanje

Odnošenje Titove biste iz Predsjedničkih dvora nije izgledalo kao konačni obračun s diktatorom i zločincem kako bi se očekivalo od predsjednice jedne demokratske države. Više je to bilo simbolično ispunjavanje obećanja vlastitim biračima da bi ih umirila. Ona se Tita nije odrekla, ona ga je darovala. Ako pak iskreno misli da je Tito diktator ili nedajbože zločinac, kako to da se istog tog zločinca usudi darovati jednoj službenoj ustanovi?! Pa onda ga je još htjela i posjetiti da vidi je li se u Kumrovcu ugodno smjestio. Uh, Tito je zaista teško pitanje, jer su i "moji nono i nona bili na njegovoj strani".

Broz je u današnjoj Hrvatskoj često moneta za potkusurivanje - sad je veliki diktator, sad je malo manji diktator, sad je Hrvat, sad Jugoslaven, sad nam je vratio Istru, sad nam je uveo Goli otok ...izvučeš ga od prilike do prilike, toliko da ti ga bude pomalo žao koliko ga zlorabe. Mašeš njime pred jednim biračima, a u nj upireš prstom pred drugim. Pred jednim biračima mičeš ga iz svog ureda, pred drugim biračima daruješ ga muzeju.

A tko godbio na vlasti ne želi se s njim do kraja obračunati. Kako je Mesić kazao - stanimo na kraj povijesnim revizionistima - toga se svi i drže. Ništa se ne rasvjetljuje, mitovi ostaju mitovi, svi guštaju držeći glavu u pijesku, a nacionalno pomirenje odgađa se unedogled ...

Jozo Renić