O Titovoj bisti, pomirbi i drugim temama

Biti protiv komunističkoga totalitarizma i svakoga diktatorskoga lika, za titoiste je znak uzgajanja ustaških zmija i promicanja fašizma u našoj zemlji. Za druge je Hrvatska planetarni primjer „novoga mračnoga srednjega vijeka". A Hrvatima su to samo poticaji da izdrže i u sadašnjim kušnjama i nadvladaju negativnosti, kako bi svojoj djeci i unucima ostavili slobodnu i mirnu zemlju koju su im predci čuvali više od tisuću godina. Zastanimo vrlo kratko uz nekoliko novih pokušaja vezivanja konopa oko hrvatskoga vrata.

Novi mračni srednji vijek

U intervjuu koji je za američki kulturni časopis LA Review of Books dao česti zagrebački gost Slavoj Žižek, Hrvatsku spominje kao primjer „novoga mračnoga srednjeg vijeka". Iznosi dva „argumenta" u korist te teze: skupljanje potpisa za 'referendum protiv ćirilice' i 'fundamentalistički pokret protiv gej brakova'. Treba reći riječ-dvije o tim „argumentima", prihvaćajući mišljenje koje je izrekao Žarko Puhovski. Tvrdi da Slavoj Žižek na svjetskoj kulturnoj sceni nije anonimus iako ga on „smatra(m) klaunom". Ta Žižekova poznatost po svijetu ne će utjecati na našu ocjenu da je spominjanje Hrvatske kao primjera za novi „mračni srednji vijek" samo njegova slaba i zločesta klaunovska figura.

Ako pod „fundamentalističkim" pokretom misli na pobornike definiranje obitelji kao zajednice žene i muškarca, očito je propustio vidjeti dvije stvari: „pokret" se nije usmjerio „protiv" bilo koga nego je bio „za" (definiranje obitelji kao zajednice žene i muškarca) i, drugo, danas tu, po njegovoj prosudbi, srednjovjekovnu Hrvatsku vodi koalicijska vlada lijevoga centra. Sve ljevičarski vitez do viteza i pokoja vitezica.

Hrvatski fundamentalzam

U hrvatskom je Saboru prošle godine (2014) na prijedlog te ljevičarske Vlade RH usvojen Zakon o životnom partnerstvu kojim se uređuje „životno partnerstvo osoba istog ObiteljAko pod „fundamentalističkim" pokretom misli na pobornike definiranje obitelji kao zajednice žene i muškarca, očito je propustio vidjeti dvije stvari: „pokret" se nije usmjerio „protiv" bilo koga nego je bio „za" (definiranje obitelji kao zajednice žene i muškarca) i, drugo, danas tu, po njegovoj prosudbi, srednjovjekovnu Hrvatsku vodi koalicijska vlada lijevoga centra. Sve ljevičarski vitez do viteza i pokoja vitezica.spola, načela, sklapanje i prestanak životnog partnerstva, postupci nadležnih tijela u svezi sa sklapanjem i prestankom životnog partnerstva, vođenje registra o životnom partnerstvu te pravni učinci životnog partnerstva", a životno partnerstvo definirano kao „zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola sklopljena pred nadležnim tijelom u skladu s odredbama ovoga Zakona."

Taj je hrvatski zakon u javnosti ocijenjen jednim od najliberalnijih na svijetu među zakonima koji uređuju partnerstva u istospolnim zajednicama. Zna li to novovjeki vitez Žižek? „Činjenica da se „netko ne slaže sa stajalištima gay populacije, ne znači da je zato primitivan, nazadan i slično, nego da drugačije misli. ... HHO se „protivio i danas se protivi zakonu ulice, moralu linča i psihologiji rulje." ... Upravo stoga, podižemo danas svoj glas protiv pravog pogroma koji se odigrava na javnim površinama u RH prema aktivistima i volonterima građanske inicijative „U ime obitelji", koji prikupljaju potpise za referendum tražeći da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca." (Izjava HHO-a o pravu na referendum).

I pored toga pogroma nad onima koji „drukčije misle", čemu se priklonila i aktualna ljevičarska vlast, na referendumu se „za" izjasnilo 65.87 posto birača od onih koji su glasovali, a 33.51 posto je bilo „protiv" definiranja braka kao zajednice muškarca i žene. Ne isključujemo mogućnost da će i demokratske stečevine, kojima su se i u tom slučaju priklonili hrvatski ljudi, g. Žižek proglasiti nečim vrlo nerevolucionarnim, zastarjelim i obojenim srednjovjekovnim mrakom. Zanimljivo je kako nije uzeo kao primjer „srednjovjekovnoga mraka", neku od desetak europskih država koje su protiv „gay brakova", nego je tu kvalifikaciju prilijepio Hrvatskoj koja dopušta istospolne zajednice.

Vukovar

Drugi njegov „argument" za potkrjepu teze o novom mračnom srednjem vijeku među Hrvatima je „skupljanje potpisa za referendum protiv ćirilice". Dokazna mu je vrijednost jednaka onoj o „gej brakovima". Predlažemo g. Žižeku da kad opet dođe u Hrvatsku neka ga njegovi domaćini povedu do naših mjesta i gradova u kojima zajedno žive Hrvati i Srbi pa neka fotografira ploče s nazivima tih mjesta i gradova. Neka se, uz to, raspita je li tko prosvjedovao protiv tih ploča na kojima su nazivi na latinici i na ćirilici. Stvar je u tomu da nitko nije tražio referendum protiv ćirilice. Iz Žižekova je vidokruga ispalo ime grada o kome se govori u priči o ćirilici: Vukovar.

Govorilo se o ćirilici u Vukovaru, a ne o uporabi ćirilice u Hrvatskoj. Ako mu to razlikovanje ništa ne govori neka na Googlu upiše samo Vukovar 1991. i pročita bar neku od obavijesti koje će tamo naći i pogleda bar jednu fotografiju razrušenoga grada. To svakako ima veze s ćirilicom u tom gradu. Ove dvije-tri pripomene su dovoljne s obzirom akademsku razinu na kojoj je Žižek plasirao vijest o „novom mračnom srednjem vijeku" potkrjepljujući ga "Antifašisti"Uz novi mračni srednji vijek i jedno veliko zlo svijetloga našega doba – fašizam, nadvilo se, kako prikazuju, nad zemlju Hrvatsku. Opet su se na pozornicu popeli klaunovi i izveli predstavu o fašistima i antifašistima. Ponižavajuće, tužno i nedostojno čak i za zajednicu sa znatno nižim pretenzijama od hrvatske. Što bi još trebalo učiniti da svi vide da iza ovdašnjih bijednih „profašističkih" i „antifašističkih" igrokaza stoje isti scenarist, redatelj i organizator. Dvadesetak ljudi oko Starčevićeva groba u Šestinama trebala je, zadnje nedjelje u veljači 2015, odglumiti postrojavanje neke vojske, a na najavu toga postrojavanja na Jelačić placu, na isto mjesto i u isto vrijeme odlučili su doći „antifašisti" pa je „vojska" odlučila promijeniti lokaciju i otići u Šestine.primjerom Hrvatske. Da je danas A.G.Matoš živ opet bi pisao „1909" gledajući kako mu Hrvatsku „objesiše,/ Ko lopova, dok njeno ime briše, /Za volju ne znam kome, žbir u uzama".

Fašizam i antifašizam

Uz novi mračni srednji vijek i jedno veliko zlo svijetloga našega doba – fašizam, nadvilo se, kako prikazuju, nad zemlju Hrvatsku. Opet su se na pozornicu popeli klaunovi i izveli predstavu o fašistima i antifašistima. Ponižavajuće, tužno i nedostojno čak i za zajednicu sa znatno nižim pretenzijama od hrvatske. Što bi još trebalo učiniti da svi vide da iza ovdašnjih bijednih „profašističkih" i „antifašističkih" igrokaza stoje isti scenarist, redatelj i organizator. Dvadesetak ljudi oko Starčevićeva groba u Šestinama trebala je, zadnje nedjelje u veljači 2015, odglumiti postrojavanje neke vojske, a na najavu toga postrojavanja na Jelačić placu, na isto mjesto i u isto vrijeme odlučili su doći „antifašisti" pa je „vojska" odlučila promijeniti lokaciju i otići u Šestine.

Policija je pratila i „uhićivala" i jedne i druge. Zabavno nedjeljno jutro. Na glavnom zagrebačkom trgu su ostali samo borci „protiv fašizma". Ipak nismo uspjeli saznati ništa o tomu protiv čega stvarno prosvjeduju, osim protiv postrojavanja „vojske". Ali nismo saznali ni tko su današnji hrvatski „fašisti", ni kako se manifestira njihovo djelovanje, ni koji su im politički ciljevi, ni koja im se djela, ako su što već napravili ili rekli, stavljaju na teret. Nikakvi šeširi na glavama „antifašista", prosvjednika na Jelačić placu, nisu uspjeli sakriti da je ispod njih „kapa s tri roga" i petokrakom sprijeda. Da bi oni bili „antifašisti" moraju postojati i „fašisti". I – kraj priče.

Za nastavak predstave Vesna Pusić lako može odobriti dodatnu pomoć iz državne blagajne. Jedan ili dva dana mediji su bili puni vijesti o tim „događanjima" a onda su zašutjeli jer je organizator očito uvidio da je upotrijebio prejaka borbena sredstva koja bi dulja medijska ekploatacija mogla učiniti neuvjerljivim u budućim „sučeljavanjima" kojih će prije izbora biti u izobilju.

Titova bista i ustaška zmija

O mahnitanju spomenutih najvećih zala među Hrvatima navode se i drukčiji argumenti. Ne postrojavaju se samo „fašističke" i „antifašističke" vojske nego potiho među nama pužu i "ustaške zmije". One su, naravno, opasnije jer ih je teško vidjeti. „Antifašisti" bi ih morali četveronoške loviti, jer zmije naprosto pužu, a ne postrojavaju se. Tu smo već dotaknuli svijet simboličkoga govora. Javna rasprava o Titovoj bisti u predsjedničkoj zgradi na Pantovčaku, očito je rasprava o simbolu totalitarnoga režima, kao što je to i govor o ustaškoj zmiji i njezinu puzanju po Hrvatskoj. Izgleda da u Hrvatskoj postoje nejasnoće oko kriterija za prosudbe o njima. Znamo da Titova bista kao simbol komunističke vlasti (uzmimo, ono što je nesporno iako ima i onih koji misle drukčije) nije samo na Pantovčaku, ali gdje se skriva simbolička ustaška zmija, o kojoj je volio govoriti bivši predsjednik Josipović? Tko bi danas u Hrvatskoj zazivao ustaštvo i zašto?

Možemo poći od postavke da je ustašama bilo najvažnije stvoriti i obraniti hrvatsku državu, ali taj pothvat nije uspio. Nakon njihove četverogodišnje vladavine, 1945. su došli komunisti i na okrutan se način osvećivali ne samo antikomunistima. Činili su velika zlodjela posebno protiv hrvatskoga naroda. Uveli su protudemokratsku diktaturu (Partije) koju su nazivali diktaturom proleterijata. Propašću i toga totalitarizma, u vrlo teškim je okolnostima uspostavljena, obranjena i oslobođena hrvatska država.

Dogodilo se, dakle, ono protiv čega su se komunisti desetljećima najžešće borili. Sam spomen hrvatske države pod vlašću komunista označavan je činom ustaštva i kažnjavan na različite načine. Može li itko navesti bar jedan razumljiv razlog zbog koga bi netko danas ustašovao i uzgajao „ustaške zmije", kad je voljom naroda na prvim slobodnim izborima (1990) izabrana prohrvatska vlast i na temelju referenduma 1991, voljom 94,17 posto od 83,56 posto izašlih birača i odlukom Sabora uspostavljena, a umom, srcem i snagom svojih najboljih sinova obranjena i oslobođena hrvatska država? Demokratska država, po volji naroda, a ne država po volji Hitlera, Staljina, ili ne znam koga!

Pobjednička hrvatska odora, odora je njezinih branitelja i osloboditelja u Domovinskom ratu, a ne ustaška odora. Što će OdoraPobjednička hrvatska odora, odora je njezinih branitelja i osloboditelja u Domovinskom ratu, a ne ustaška odora. Što će ustaše današnjoj demokratskoj hrvatskoj državi, koji bi mogao biti njihov politički cilj? Međutim, ostala je uspomena na to da je optuživanjem za ustaštvo najlakše Hrvatsku držati na koljenima. Danas su te optužbe u potpunom neskladu s elementarnom logikom i stvarnim životom.ustaše današnjoj demokratskoj hrvatskoj državi, koji bi mogao biti njihov politički cilj? Međutim, ostala je uspomena na to da je optuživanjem za ustaštvo najlakše Hrvatsku držati na koljenima. Danas su te optužbe u potpunom neskladu s elementarnom logikom i stvarnim životom.

Tuđman i pomirba

Vidjeli smo tko je pobjednik, ali što je s onima koji su izgubili vlast nad Hrvatskom (1990) i državu (1991), što je s ostatcima titoizma (komunisti, Udba, Kos...)? Drugim riječima, postoji li ipak neka zmija otrovnica koja bi htjela zariti zube u srce hrvatskoj državi? Tvrditi da danas hrvatskom državom puže ustaška zmija valjda znači da ustaše vrebaju kako bi tu državu otrovali. Zašto? Zbog toga što su narod, njegova vojska i Tuđman uspjeli u onomu u čemu oni nisu uspjeli? Tko bi u to mogao povjerovati? Ali u tvrdnju da Hrvatskom pužu titovske zmije ne bi bilo teško povjerovati, jer se one već neko vrijeme niti ne skrivaju (promisliti o Lexu Perković). Iz povijesnih su kaveza opet izmigoljili recidivi jedne ideologije koje ćemo, neka i nama bude dopušten pjesnički govor, nazvati zmijama, ali presvučenim u drugu kožu (zmijama je, naime, presvlačenje kože dio prirodnoga života).

Tvrdnja da je Titovu bistu, zbog nekoliko razloga, pa i zbog pomirbe, na Pantovčaku ostavio i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, nije pogrješna, a tvrdnja da Tuđmanova pomirba nije uspjela jest pogrješna. Da toga izmirenja nije bilo u obrani i oslobađanju naše zemlje, ne bi bilo ni hrvatske države. Dakle, uspjela je, pomirba je potpuno uspjela, Hrvatska se i obranila i oslobodila. Teško da je Tuđman pod pomirbom mislio na nekakvu titovskolenjinsku monolitnost i jednoumlje koje će dominirati i nakon rata, jer je dovoljno znao o ljudskoj naravi, slobodi i demokraciji. Bilo mu je bitno da se zauvijek napusti svaki totalitarizam i prigrli slobodna Hrvatska. Neki ljudi u Hrvatskoj na to ni danas ne pristaju.

Ivan Bekavac

Pon, 18-11-2019, 17:00:57

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.