Kontinuitet crvenog fašizma traje do danas

Nekoliko posljednjih dana hrvatski režimski mediji (više su protuhrvatski nego hrvatski) iz nostalgije prema „dobrim komunističkim vremenima" oživjeli su već davno zaboravljeni vokabular. Ti su mediji puni izraza klerofašizma, tame, mraka i sl. A sve to potječe, kojeg li čuda, od Katoličke crkve u Hrvata i to na Badnjak koji „će navijestiti najveći katolički blagdan mira i ljubavi" (koja nepismenost i teološko neznanje!). Dok je papa sasvim u redu, hrvatski biskupi ga ne čuju i ne slušaju. Antikatolički, a sigurno i antihrvatski teološki nepismeni i neprofesionalni novinari, imaju dovoljno bahatosti da poučavaju biskupe i svećenike o osnovama katoličkog nauka.

A koju bi to poruku oni mogli ponuditi osim govora mržnje? I eto tako pojavio se u Hrvatskoj „govor mržnje don Stojića u noći mira i ljubavi", tj. propovijed Damira Stojića na polnoćku izazvala je da „se nad braniteljskim šatorom u Savskoj 66 spustio mrkli mrak". A Stojić je govorio o KampanjaKako ništa nije izvan konteksta izborne kampanje to je forsiranje takvih uvredljivih kvalifikacija signal čitateljima i biračima da su katolici klerofašisti. I da se onda jasno opredijele za koga će glasovati. A sve se to javlja u dan kada je nastupilo vrijeme izborne šutnje. Eto tako sam se i ja podsjetio na ono što sam već odavno zaboravio tj. da sam klerofašist. Sad mi je malo lakše što sam doznao koje mi je mjesto u današnjoj Hrvatskoj.moralnim pitanjima u rijetko nadahnutoj i za savjest ljudi poticajnoj propovijedi (za one koji imaju savjesti). Govorio je o problemu moralnog zla pobačaja općenito, a onda u Hrvatskoj. Možda nije trebao spominjati hrvatsku situaciju. Tada vjerojatno ne bi bilo „mrklog mraka" u Savskoj ulici? A taj „mrkli mrak" potječe naravno od klerofašista (skoro smo zaboravili na taj često spominjani izraz iz doba doba komunističkog „svjetla").

No, kako ništa nije izvan konteksta izborne kampanje to je forsiranje takvih uvredljivih kvalifikacija signal čitateljima i biračima da su katolici klerofašisti. I da se onda jasno opredijele za koga će glasovati. A sve se to javlja u dan kada je nastupilo vrijeme izborne šutnje. Eto tako sam se i ja podsjetio na ono što sam već odavno zaboravio tj. da sam klerofašist. Sad mi je malo lakše što sam doznao koje mi je mjesto u današnjoj Hrvatskoj.

Kad smo već kod različitih fašizama ne bi bilo nekorisno podsjetiti koje su sve vrste fašizama postojale i koje još postoje. A fašizam je vrsta totalitarizma. Kada se već govori o totalitarizmima hrvatskim državljanima treba skrenuti pozornost da je u Hrvatskoj danas jedan totalitarizam omražen, a drugi je simbol ljubavi kao što to zastupa predsjednik, najveći broj najmoćnijih medija i predsjednikovo biračko tijelo. A ne zna se koji je totalitarizam gori. Zato objektivni teoretičari ne prave gotovo nikakvu razliku između tih dvaju zala.

Totalitaristi

Tako je npr. njemački filozof. J. Habermass komunizam nazvao lijevim fašizmom. A njemačka filozofkinja i Židovka Hanna Arendt, koja je s fašizmom imala velikih problema, kazala je da nitko nema moralno pravo nazivati se antifašistom tko istodobno nije i antikomunist. To u Hrvatskoj naravno ne vrijedi. Predsjednik je „antifašist", ali i komunist titoist. I toliki drugi. Dakle totalitaristi. Kako je hrvatskom narodu izraz komunizam nametnut kao nešto pozitivno i poželjno to taj izraz, nažalost, nema kod puka ono značenje koje treba imati s obzirom na njegova učinjena (ne)djela. Jer komunisti su čovječanstvu nanijeli više zla od fašizma. I u Hrvatskog isto tako.

Zato je komunizam možda bolje nazivati lijevim fašizmom ili, ja bih rekao, crvenim fašizmom da ga se razlikuje od crnoga fašizma. Ako to ne bi bila uvreda za fašiste? To što se hrvatski takozvani „antifašisti" samozvano tako imenuju samo znači da su i oni fašisti, tj. u skladu s Habermasom lijevi ili crveni fašisti.

Kada se sve to uzme u obzir i zbroje se klerofašisti i crveni fašisti onda ispada da je Hrvatska fašistička zemlja. To smo imali priliku nedavno čuti u izraelskom Knessetu, na predsjednikovim gostovanjima po „regiji" i od tzv. „antifašista" koji su puni bijesa vrijeđali one koji su skupljali potpise za predsjedničke kandidate. Posve su točno detektirali. U Hrvatskoj je, prema tome, totalitarizam dominantniji nego demokracija.

HRTNe treba biti čak ni pametan da se uoči kakvim se pitanjima i s kojim motivima „gađaju" pojedini predsjednički kandidati. Zar u Hrvatskoj nema ni jednog novinara koji bi kandidatima mogao postaviti „nezgodna" pitanja kojih se podobni HTV-ovi novinari boje? Nitko da postavi pitanje o demografiji, najgorućijem pitanju hrvatske stvarnosti, pitanju morala, pobačaja, solidarnosti i sl. A da ne govorimo o pola milijuna „biračkih duhova". To je sve nevažno. Na HTV nemaju pristup hrvatski novinari nego protuhrvatski.Zato nimalo nije i ne može biti neobjašnjivo i čudno da mediji, koje predvodi udbaška tzv. HTV, predstavljaju raskoš bijede i sumrak manipulacije, zapravo pravi „mrkli mrak". U zadnjem televizijskom predstavljanju predsjedničkih kandidata pet novinara (za koje hrvatski birači sa sigurnošću znaju za koga će oni glasovati) sramotno neprofesionalno postavljaju pitanja kojih bi se i pučkoškolci posramili. I to ciljano. Npr. pitanje zašto se predsjednikove skladbe sada više izvode nego prije? Ili treba li privatizirati Dinamo? I slične budalaštine.

Ne treba biti čak ni pametan da se uoči kakvim se pitanjima i s kojim motivima „gađaju" pojedini predsjednički kandidati. Zar u Hrvatskoj nema ni jednog novinara koji bi kandidatima mogao postaviti „nezgodna" pitanja kojih se podobni HTV-ovi novinari boje? Nitko da postavi pitanje o demografiji, najgorućijem pitanju hrvatske stvarnosti, pitanju morala, pobačaja, solidarnosti i sl. A da ne govorimo o pola milijuna „biračkih duhova". To je sve nevažno. Na HTV nemaju pristup hrvatski novinari nego protuhrvatski.

Sumrak crvenofašističke demokracije

U skladu s crvenim fašizmom, koji se ne susteže od hakiranja internetskih portala (kao što je npr. Portal Dnevno), ne štede se ogromna sredstva samo da bi se spriječile informacije koje kompromitiraju crvenog predsjednika. Uredništvu Radio Vatikana upućuju se protestne note zbog komentara koji izražava privatno stajalište, a ne nužno i stajalište Katoličke crkve. Koja sloboda misli i izražavanja! Sumrak crvenofašističke demokracije! Istina nikada nije bila omiljena diktatorima i totalitarcima svih boja. A ovog perfidnog sprječavanja istine i širenja laži mnogi birači nisu ni svjesni. Ta laž ima više lica.

Jedno je i to da se predsjednik „prepoznao" u poruci kardinala Bozanića kao onaj koji najviše odgovara zahtjevima za predsjednika. A on je sve suprotno od onoga što bi pravi predsjednik trebao biti. Nečuveni cinizam i pokvarenost. Ali on je Brozov učenik i učenik titoista Moše Pijade. Od njega je prije 72 godine na zasjedanju AVNOJ-a u Bihaću iz „mrkle tame" sinulo „svjetlo" koje sjaji do danas.

Njegov program „crvenjenja Hrvatske", naravno u avnojevskoj verziji, glasi:

„Potrebno je zato stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo da palimo. Pripucaćemo pa ćemo se povući. Nemci nas neće naći, ali će iz osvete da pale sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije. Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku. Teže će biti sa onima koji imaju neki posed. Njih ćemo povezati uza se predavanjima, pozorišnim predstavama i drugom propagandom. Tako ćemo postepeno proći kroz sve pokrajine. Seljak koji poseduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima platu i ima hleba, za nas ništa ne vredi. Mi od njih moramo učiniti beskućnike, proletere. Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira." (Dokument se nalazi u Arhivu vojnoistorijskog instituta u Beogradu u fajlu Štaba vrhovne komande (JVUO) pod oznakom K-12, 30/12).

Ako se ovaj dokument prevede na suvremeni jezik ove 2014. godine onda ne čudi sve više beskućnika, a bit će ih i više. Onih koji ne rade ima oko pola milijuna i treba ih biti, prema ovome programu, još i više, a i onih koji ne primaju „platu" i nemaju „hleba". Zato je dobro da se odsele. Toga se Moša Pijade u to doba nije sjetio. U Hrvatskoj je sve spaljeno, tj. ugašena svaka proizvodnja, uništen seljak i radnik jer on „za nas ništa ne vredi". Oni koji dobro rade treba ih spriječiti u tome tako da im se smuči i da pobjegnu. Najkvalitetniji i najobrazovaniji kadar treba demotivirati i „prisiliti" da ode u inozemstvo te da se nikada ne vrati. Treba uništiti svaki sam o slobodi i blagostanju. O redu i miru da se i ne govori. Spada li u urednu i uređenu državu činjenica da se ne zna ni broj birača nego se u skladu s partijskim potrebama odlučuje o broju birača („pa ćemo na taj način postati gospodari situacije"). I to posve nekažnjeno.

Razaranje Hrvatske

I sada se možemo zapitati: Tko to stvara razdor i mržnju u Hrvatskoj? Tko to zagovara rat? Naravno, svećenici sa Stojićem na čelu. Tako kažu režimski RazaranjeJe li ideološki rad završen? Da jest onda bi svi Hrvati i hrvatski građani bili za državu Hrvatsku i za očuvanje njezina suvereniteta, slobode, prosperiteta i sl. A to nije slučaj. To potvrđuje činjenica da jedan dio tzv. etničkih Hrvata mrze hrvatsku državu. To su javno i bez imalo sustezanja i s ponosom izjavili. Između ostalih, i neki akademski građani, fakultetski profesori, novinari, čelnici udruga koje razaraju hrvatsko društvo i siju podjele i mržnju.mediji u Hrvatskoj koji se zgražaju na Stojićevu izjavu da rat još nije završen. A je li ideološki rad završen? Da jest onda bi svi Hrvati i hrvatski građani bili za državu Hrvatsku i za očuvanje njezina suvereniteta, slobode, prosperiteta i sl. A to nije slučaj. To potvrđuje činjenica da jedan dio tzv. etničkih Hrvata mrze hrvatsku državu. To su javno i bez imalo sustezanja i s ponosom izjavili. Između ostalih, i neki akademski građani, fakultetski profesori, novinari, čelnici udruga koje razaraju hrvatsko društvo i siju podjele i mržnju. I za to imaju sve povlastice i primaju dobre plaće od poreznih obveznika koji u kantama za smeće traže nešto za pojesti. Tko stoji iza privilegiranih? Oni koji ih financiraju i instruiraju da bi razarali Hrvatsku.

Podsjetimo se samo na kratku lekciju iz povijesti kada su malobrojni časni hrvatski komunisti neposredno poslije rata skraćeni za glavu (npr. Andrija Hebrang) ili su protjerani, pobjegli ili marginalizirani samo zato što su htjeli više samostalnosti Hrvatske (ne samostalnu Hrvatsku izvan Jugoslavije). A ni to nisu mogli postići. Najveće zasluge za to snose drugi nečasni hrvatski komunisti koji su sebe skupo prodali kao sluge, a ostatak hrvatskog naroda uništili. Velika većina tih komunista prozvali su se tzv. „antifašistima" tj. crvenim fašistima koji od tada do danas nikada nisu htjeli samostalnu hrvatsku državu, a ne žele je ni danas. Zato je ova država „slučajna".

Da su je htjeli kao samostalnu onda bi je očuvali nakon pada vlasti NDH. Ne smije se, naime, poistovjećivati vlast i državu. Država je kao brod koji plovi, a vlast je posada. Nitko pametan i moralan neće potopiti brod zato što je posada loša. Umjesto toga smjenit će posadu i nastaviti ploviti brodom. Komunisti to nisu htjeli. Oni su radije uništili brod i izgradili novi od dijelova staroga broda. Hrvatski je brod i dalje u opasnosti sve dotle dok su kormilari hrvatski crveni fašisti. Kontinuitet crvenog fašizma traje do danas. Nema mira bez pravde, a pravda se sastoji u priznaju svih, pokajanju i spremnosti da se odluči da se gradi država zajedno, a ne da se razara.

Stipe Kutleša