Slučaj Lansirne stanice torpeda

Grad Rijeka se u mnogim slučajevima vezanim uz primjenu Zakona o zaštiti kulturnih dobara slijepo drži slova zakona, tj. strogo primjenjuje zakonske odredbe. Tako je donio rješenje o utvrđivanju spomeničke rente Lučkoj upravi za zaštićena lučka skladišta iako se u njima većim dijelom ne vrši gospodarska aktivnost. Nemogućnost izuzeća opravdana je time što nije Grad donio zaštitu niti sporni članak zakona o spomeničkoj renti. On tek mora poštovati i primjenjivati zakon.

Drugi zabilježeni slučajevi u kojima Grad također nije mogao učiniti izuzeće vezani su uz otpis dugova po spomeničkoj renti. I ovdje su se držali zakona. Ali zakona se ne drže kada trebaju nenamjenski potrošiti sredstva prikupljena od spomeničke rente. Tako je u šest izvješća Državnog ureda za reviziju uočeno kako je Grad nenamjenski potrošio sveukupno oko 20 milijuna kuna sredstava od spomeničke rente. U čl. 114.b Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara piše kako se prihod od spomeničke rente može koristiti isključivo za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara. Nameće mi se pitanje zašto se i u ovom slučaju Grad izričito ne pridržava zakona.

NedosljednostGrad Rijeka nije nedosljedan samo u tome što dio prihoda spomeničke rente ne troši namjenski , već i u samom raspodjeljivanju prihoda spomeničke rente. Lucka uprava RijekaJedna od nedosljednosti je neulaganje u obnovu lansirne stanice torpeda. Grad Rijeka to opravdava time što ne može preuzeti inicijativu za obnovu kulturnog dobra kojemu nije vlasnik. No inicijativu je imao da osmisli program obnove fasada i krovova kuća unutar zaštićene cjeline, grobnica na Kozali i Trsatu ili secesijskih liftova u Grohovčevoj ulici. Za ova kulturna dobra nije im smetalo što nisu u vlasništvu Grada.Grad Rijeka nije nedosljedan samo u tome što dio prihoda spomeničke rente ne troši namjenski , već i u samom raspodjeljivanju prihoda spomeničke rente. Jedna od nedosljednosti je neulaganje u obnovu lansirne stanice torpeda. Grad Rijeka to opravdava time što ne može preuzeti inicijativu za obnovu kulturnog dobra kojemu nije vlasnik. No inicijativu je imao da osmisli program obnove fasada i krovova kuća unutar zaštićene cjeline, grobnica na Kozali i Trsatu ili secesijskih liftova u Grohovčevoj ulici. Za ova kulturna dobra nije im smetalo što nisu u vlasništvu Grada. Najveći apsurd se desio kada su zbog pritiska javnosti inicirali obnovu lučkih dizalica na Mole longu u koja su utrošili značajna sredstva.

No za lansirnu stanicu im treba inicijativa od vlasnika, Lučke uprave. Međutim, tehnički gledano, vlasnik nije Lučka uprava već Republika Hrvatska. Lučka uprava, kao što joj i samo ime govori, upravlja lukom u ime Republike Hrvatske. A inicijativa o obnovi rampe došla je od Konzervatorskog odjela koji je sastavni dio Ministarstva kulture te koji zastupa interese Republike Hrvatske u domeni zaštite kulturnih dobara. No na ovu inicijativu Grad Rijeka se oglušio. Da budemo precizniji, inicijativa o obnovi lansirne stanice dolazi već oko dvadeset godina od Miljenka Smokvine, a Konzervatorski odjel ju je, za razliku od Grada Rijeke, podržao i učinio sve da obnovu započne.

Apsurd

Da apsurd bude veći, Grad Rijeka na osnovu zaštićenih lučkih skladišta, od tvrtke Luka Rijeka d.d. koja ima sklopljeni ugovor o koncesiji s Lučkom upravom, ubire značajna sredstva. Bivši ravnatelj Lučke uprave, Bojan Hlača, u Sušačkoj reviji, br. 57. izjavio je kako navedena uprava izdvaja godišnje 9 milijuna kuna na račun spomeničke rente. Iako nisam mogao provjeriti istinitost ove tvrdnje, došao sam do podatka da je Luka Rijeka d.d. u 2013. godini platila 531.168,00 kn spomeničke rente.

S ovim sredstvima Lučka je uprava mogla od početka prikupljanja rente do sada sama konstruktivno obnoviti lansirnu stanicu. Jer troškovi konstruktivne sanacije iznose oko 8,5 milijuna kuna. No ova sredstva je Grad Rijeka nenamjenski potrošio za „tekuće proračunske potrebe". Iako bi s oko 10 milijuna kuna prikupljenih sredstava rente godišnje, svake godine mogao obnoviti jednu lansirnu stanicu torpeda.

Whiteheadova tvornica značajno je poglavlje u povijesti Rijeke, jedan od svjetskih spomenika industrijske baštine, mjesto na kojemu su se prvi puta upotrijebile desetine tehničkih inovacija (od prve praktične upotrebe žiroskopa do prvog korištenja električne rasvjete u ovom dijelu Europe).

Osim neulaganjem u fizičku zaštitu kulturnog dobra svoj stav prema njemu gradska uprava pokazala je i njegovim neuvrštavanjem u Strategiju kulturnog razvoja Grada Rijeke i njegovim nespominjanjem u planovima za kandidaciju Grada Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture 2020. Zanemarivanjem jednog od najreprezentativnijih kulturnih dobara koje Rijeka baštini dokazala je da ne zaslužuje nositi ime prijestolnice kulture.

Željko Bistrović