Zastupljenost Hrvata izvan RH

Prigodom nedavnog referenduma o izbornom sustavu jedna od točaka odnosila se na Hrvate izvan RH, a to je pitanje dopisnog glasovanja. Isto tako kao kontra argument ponovno je iskrsnula tema o broju zastupnika (3), koliko Hrvati izvan RH, glasali ili ne, mogu imati u Hrvatskom saboru. Rekao bih da se ove dvije teme 'a priori' nameću hrvatskoj javnosti ne pitajući nas, koji živimo vani, izvan RH, da li su to naši zahtjevi, naši nacionalni interesi.

Pitam se koga se pitalo, s kime se je savjetovalo u vezi ovih i drugih važnih pitanja vezanih za Hrvate izvan RH. Izgleda, po običaju, domovina odlučuje, a od nas vani očekuje se da slijepo slijedimo. Želim odmah u početku naglasiti da se ovdje ne radi specifično o i jednoj strani u ovom referendumu, govorim općenito jer ovo pitanje nije novo, poteže se od samog početka, od kad postoji RH.

Nekad smo u Hrvatskom saboru imali dvanaest zastupnika u 11. Izbornoj jedinici koja pokriva Hrvate izvan RH, onda je ta brojka smanjena na pet i sada na tri. Istina je da je na prvim izborima bilo kandidata iz raznih krajeva svijeta pa se moglo reći da su Hrvati izvan RH bili dobro zastupljeni, dok sada ovo troje zastupnika pokriva uglavnom Hrvate BiH, što znači da većina Hrvata izvan Hrvatske nije zatupljena u Hrvatskom saboru.

Veći broj zastupnika

Aludirati na potrebu da Hrvati izvan RH imaju veći broj zastupnikla, kao što su nekad imali, vraćanjem oduzetih zastupničkih mjestaZastupljenostNekad smo u Hrvatskom saboru imali dvanaest zastupnika u 11. Izbornoj jedinici koja pokriva Hrvate izvan RH, onda je ta brojka smanjena na pet i sada na tri. Istina je da je na prvim izborima bilo kandidata iz raznih krajeva svijeta pa se moglo reći da su Hrvati izvan RH bili dobro zastupljeni, dok sada ovo troje zastupnika pokriva uglavnom Hrvate BiH i opcija da za izbor zastupnika 11. Izborne jedinice bude potreban isti broj glasova kao za izbor zastupnika drugih izbornih jedinmica u RH (18 000 glasova) ne će promijeniti situaciju jer Hrvati izvan RH jednostavno ne izlaze na glasovanje. Onda se logično postavlja pitanje je li nam uopće potrebna 11. Izborna jedinica? A ako već postoji da bude specifično za Hrvate iz BiH.

Po pitanju dopisnog glasovanja koje bi trebalo olakšati i povećati broj glasača među Hrvatima izvan RH upitno je da li će to imati nekog efekta, jer činjenica je da su Hrvati izvan RH masovno odustali od glasovanja na bilo kojim izborima u RH. Primjerice na zadnjim iz BiH izišlo je na glasovanje oko 17 000 glasača, dok se broj u Australiji umjesto na tisuće broji na par stotina!? Nije samo pitanje glasova nego i kandidata, da li mi uopće imamo ljude koji su voljni biti zastupnici u Hrvatskom saboru na pr. Južne Amerike, Novog Zelanada, Kanade itd? (Usput rečeno dopisno glasovanje trebalo bi postojati, kao što postoji u većini demokratskih zemalja svijeta, dostupno svakom Hrvatu).

A ako je sve ovo prožeto željom da Hrvati izvan RH imaju svoje predstavnike, da se čuje njihov glas onda postoji i jedna druga alternativa. Krajem prošle godine uspostavljeno je jedno novo tijelo od 55. osoba, iz svih većih hrvatskih zajednica u svijetu, uključujući i BiH, a to je Savjet Vlade RH za Hrvate izvan RH. (Savjet) Ako tražimo neko reprezentativno tijelo Hrvata izvan RH u kojem su istaknutiji pojedinci ne samo imenovani od Vlade RH nego izabrani od svoje zajednice onda bolje zastupanog tijela od Savjeta Vlade za Hrvate izvan RH ne ćemo naći.

Ne zaboravimo proces po kojem je došlo do ovog izbora

Počevši idejno sa Strategijom za Hrvate izvan RH; zatim zakonodavnim činom, Zakonom za Hrvate izvan RH; institucionalno, uspostavom Državnog ureda za Hrvate izvan RH i sada, zadnja karika u lancu, imenovanjem (izbor) Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH. Cijeli ovaj proces od početka pa do kraja imao je obostranu podršku većine Sabora RH, vladajuće koalicije i opozicije (u obrnutom smislu u prijašnjoj vladi). Znači sveopću podršku na političkoj sceni u domovini i jasno podršku Hrvata izvan RH, jer bez te podrške nebi bilo ni izbora za Savjet. Drugim riječima konsenzus koji se traži na relaciji domovina i izvandomovinstvo!
Istina je da je do sada Savjet pokazao malo aktivnosti na širom nivou, ali to je organizacijsko pitanje, pitanje izbora unutar Savjeta, gdje često krive osobe na specifičnim funkcijama umjesto da aktiviraju koče rad jednog tijela. To se uvijek može ispraviti izborom boljih dužnosnika. Neovisno od toga , na individualnoj bazi, Savjet je konkretan i učinkovit čin. On nije samo tu da služi Vladi RH nego može biti na usluzi svim drugim strukturama zemlje, od predsjednika države, sabora, ministarstava do političkih stranaka.

Iako u Strategiji za Hrvate izvan RH pod Točkom 5.1.3. specifično stoji:

"Putem Savjeta Hrvati izvan Republike Hrvatske sudjelovat će u kreiranju politike i programa koji se odnose na Hrvate izvan Republike Hrvatske", to ne znači da ono ne može biti na usluzi, kao što je rečeno, kao konzultativno tijelo, za bilo koje drugo pitanje vezano ne samo za Hrvate izvan RH nego za hrvatske interese općenito.

Ako nismo u stanju prihvatiti ulogu Savjeta onda se postavlja pitanje da li uopće prihvaćamo sve ostalo što je proizišlo iz idejnog dokumenta, Strategije za Hrvate izvan RH, a to je suradnja i zajedništvo Hrvata u domovini i Hrvata vani u svijetu. Dali je taj čin istinit ili samo još jedan "window dressing", uljepšani prizor, sve hrvatskom zajedništvu. Želimo li stvarno čuti što Hrvati izvan RH misle trebali bi se prvenstveno njima obratiti, to jest Savjetu Vlade RH za Hrvate izvan RH, prije nego u njihovo ime bilo što predlažemo i odlučujemo.

Stjepan Asić
član Savjeta i predsjednik Hrvatskoga svjetskog kongresa