Tragom poluzaboravljene hrvatske povjesnice

Bogomdanom Kaštelanskom zaljevu, nekoć možda najljepšem na Sredozemlju, divili su se putnici namjernici, putopisci i osvajači od najstarijih vremena. Na zapadnim padinama Kaštelanskog polja (neposredno sjeveroistočno od splitske Zračne luke "Resnik") uzdižu se brežuljci Velikog i Malog Bijaća. Na tom lokalitetu, ispred crkvice sv. Marte (u Stombratama) knez Trpimir „Dux Chroatorum munere Divino" (milošću Božjom knez Hrvata) potvrdio je 852. godine darovnicu Splitskoj metropoliji i tako ostavio prvi spomen imena Hrvata (Chroatorum). Na istom mjestu, poslije četrdeset godina (892.) potvrdit će je i knezBijaćiMuncimir... Zbog tih podataka (iz prijepisa povijesnih listina) to je područje zaokupljalo znanstvenu javnost već od 18. stoljeća. (Riceputi, Farlati), a u 19. - 20, (I. Katalinić, R. Von Edelberg, Š. Ljubić, Š. Milinović, F. Bulić, M. Barada, Lj. Karaman, M. Perojević, D. Jelovina, D. Vrsalović, Vj, Omašić, T. Burić...)

Neki su autori držali da se je tu nalazila "vladarska palača u kojoj su stolovali hrvatski vladari počevši od Porina (oko 640.) pa sve do Zvonimira", da su tu Hrvati primili kršćanstvo i održavali sabore te da su ti dvori porušeni tek za vrijeme sukoba među Krešimirovim sinovima itd. Buđenjem nacionalne svijesti u drugoj polovici 19 st. zanimanje za Bijaće raslo je sve to više, neki su ih čak nazivali "drugim Solinom". Mašta je hvatala maha pak se u tragovima građevina od grubo tesana kamena slutilo ostatke nekadašnjih velebnih zdanja... Pozivajući se na usmenu predaju, pojedinci su pretjeravaliOsnivačka skupštinaOsnivačka skupština održala se 14. svibnja 1894. pokraj crkvice Sv. Marte. Uzvanici su stigli svečano okićenim parobrodom u Kaštel Novi, gdje su ih domaćini dočekali pjevanjem Lijepe naše. Zatim su kočijama nastavili put do obližnjih Bijaća. U "upraviteljstvo" društva izabrani su: Frane Bulić, Frane Šimetin, Srećko Karaman, Ivan Benzon, Ante Trumbić, Toma Poparić, Leonardo Tommaseo i Vicko Mihaljević te tvrdili da su i dijelovi portala trogirske katedrale preneseni s Bijaća! Ipak, svi su se slagali da je taj prostor od prvorazredna značenja za starohrvatsku povijest.

"Društvo za istraživanje hrvatske povijesti „Bihač"

Zato je - poslije "Hrvatskog arheološkog društva" u Zagrebu (1878.) i Marunova "Kninskog (hrvatskog) starinarskog društva" (1887.) - baš pokraj crkvice Sv. Marte, prije 120 godina (14. svibnja 1894, svečano utemeljeno i "Društvo za istraživanje hrvatske povijesti „Bihač" sa sjedištem u Splitu". Pokretač i doživotni predsjednik Bijaćidruštva „Bihač" (poslije Bihać), bio je ugledni splitski arheolog don Frane Bulić. Poziv na učlanjenje (potpisan od 51 promicatelja) upućen je 15. siječnja 1894. Kao glavni cilj spominjalo se:

"Istraživanje domaće povijesti poglavito na temelju starih isprava, kamenih i inih spomenika i pučke predaje, te sabiranje, čuvanje i obrađivanje tih spomenika (...) Okolo ovih spomenika razvila se u narodu tijekom vremena čitava povijest, koja dijelom pisana a dijelom puku kazivana, zahtijeva da se zaboravu otme prema današnjoj probuđenoj narodnoj svijesti i prema današnjoj znanosti (...) Došlo je vrijeme, da se ovog posla latimo, da bar nastojimo pripomoći, da se razjasni naša povijest, koju odlični naši rodoljubi i vrijedni pisci na temelju već našastih spomenika vrsnim uspjehom obrađuju..."

Poziv je završavao riječima:

"U ovo doba, u kojem se razvilo u svakom pogledu čuvstvo narodnog ponosa, ljubavi za svojom prošlosti, u kojem povijest uz sve pripomoćne znanosti vodi glavnu ulogu u razvitku narodnomu, a našega naroda naosob, bilo bi suvišno dalje poticati hrvatski narod, da podupre ovaj patriotični pothvat. S malim prinosom svaki rodoljub može doprinijeti dograđenju lijepe zgrade u našemu narodnomu preporodu."

Osnivačka skupština održala se 14. svibnja 1894. pokraj crkvice Sv. Marte. Uzvanici su stigli svečano okićenim parobrodom u Kaštel Novi, gdje su ih domaćini dočekali pjevanjem Lijepe Naše. Zatim su kočijama nastavili put do obližnjih Bijaća. U "upraviteljstvo" društva izabrani su: Frane Bulić, Frane Šimetin, Srećko Karaman, BijaćiIvan Benzon, Ante Trumbić, Toma Poparić, Leonardo Tommaseo i Vicko Mihaljević. U radom dijelu skupštine predstavljene su novoizrađene arheološke i topografske karte Solina i okolice, Bijaća i okolice te splitskih spomenika. Također se izvijestilo o obavljenim istraživanjima arhivske građe za Codex diplomaticus JAZU. Na kraju je zaključeno da se u povodu predstojećega "Prvog međunarodnog kongresa kršćanskih arheologa" (u kolovozu 1894.) tiska prigodna publikacija o hrvatskim spomenicima te poduzmu potrebne radnje za podizanje spomenika Franji Račkome.

Arheološka iskapanja

Od samog početka Društvo je pokrenulo niz arheoloških iskapanja i primjernu izdavačku djelatnost. Istraživali su lokalitet "Miri" u Kaštel Novome, na Rižinicama i Otoku u Solinu, u Splitskoj katedrali, u Kašjunima na Marjanu. Otkupili su 70 pergamena obitelji Soppe i "epistolar" Ivana Lucića i Stjepana Gradića. Don Frane Bulić bio je pokrenuo i istraživanja uokolo crkvice Sv. Marte, ali su ubrzo prekinuta. Splitsko Društvo Bihać, prestalo je postojati nastupanjem talijanske okupacije godine 1941. Novo Društvo Bijaći (za očuvanje kulturne baštine Kaštela) osnovano je 14. travnja l985. i do danas ostvaruje veoma zapaženu kulturnu i znanstvenu djelatnost.

Ovom prilikom želim podsjetiti I na toponime "Resnik" i "Divulje". Prvi je nastao od naziva potoka koji je s bijaćkog polja hrlio k moru. Sve do prije sedamdesetak Prodana zemljaNeki su smatrali da se je u ranom srednjem vijeku tu negdje nalazio i obalni dio starohrvatskog naselja. Nažalost, to veoma plodno zemljište prodao je 1928. godine trogirski veleposjednik Fanfogna-Garagnin (istaknuti autonomaš i talijanaš!) ratnoj mornarici Kraljevine Jugoslavije. Postojalo je mišljenje da je transakcija uslijedila namjerno, s ciljem da se onemoguće arheološka iskapanja koja je namjeravao pokrenuti don Frane Bulićgodina Bijaćiod Bijaća - preko Knežina - do pjeskovite uvale Bile, vodio je poljski put uokviren stoljetnim stablima lovora visokim desetak metara (tragovi su bili vidljivi do nedavno). Po narodnoj predaji, tim su se putom hrvatski vladari spuštali do svojih brodova...

Zapadno od Resnika, a istočno od Trogirskih Mlinica (Pantana), nalazi se lokalitet Divulje. Drži se da je tu bilo raskršće starih rimskih cesta: one što je vodila od Salone do Trogira te one što se je u pravcu sjevera odvajala put Siculija, naselja rimskih veterana. Neki su smatrali da se je u ranom srednjem vijeku tu negdje nalazio i obalni dio starohrvatskog naselja. Nažalost, to veoma plodno zemljište prodao je 1928. godine trogirski veleposjednik Fanfogna-Garagnin (istaknuti autonomaš i talijanaš!) ratnoj mornarici Kraljevine Jugoslavije. Postojalo je mišljenje da je transakcija uslijedila namjerno, s ciljem da se onemoguće arheološka iskapanja koja je namjeravao pokrenuti don Frane Bulić.

Nekoć oskudnu karađorđevićku hidroavionsku bazu s par hangara, pristanom i istezalištem, socijalistička JRM - narodnim je novcem i trudom - ubrzo pretvorila u prostrani vojno-školski centar. Osim jugoslavenskih, u njemu su se obrazovali i pitomci iz "nesvrstanih" zemalja. Baza se ubrzo proširila i na okolne, od kaštelanskih težaka nasilno oduzete vinograde i maslinike, a u brežuljku, preko puta Pantana, iskopana su prostrana podzemna spremišta za smještaj 10-12 ratnih zrakoplova. Međutim, jugo-militarističkim megalomanima ni to nije bilo dovoljno, pak su potpomognuti obilnim inozemnim zajmovima na slikovitom splitskom poluotočiću Lora izgradili još suvremeniji školski centar i ratnu luku. Divulje ipak nisu napuštali. Sve do početka Domovinskog rata tamo se nalazila helikopterska baza i sofisticirani obavještajni centar.


Frano Baras

 

Pet, 23-08-2019, 06:15:26

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.