Milanović i njegovi drugovi uništavaju Hrvatsku

Prije dosta godina, ne sjećam se više gdje, pročitao sam ciničnu izjavu jednog engleskog političara koji je rekao kako, izvana gledajući, izgleda da je hrvatska nacija - nacija glupih ljudi. Doduše, dodao je on, u Hrvatskoj je pametnih puno više, ali nekako se uvijek dogodi da na površinu isplivaju oni najgori.

MilanovićEuropski uljuđena i orijentirana Hrvatska zgrožena je Milanovićevim istupima u Saboru, pred medijima i stranim državnicima. Njegova zbunjujuća frazeologija, spektakularna dvoličnost i 'bivša' strast za blaćenjem vlastitog naroda i crkve ispod su svakog standarda civilizirane osobe i zrelog političara zapadne demokracije.I doista, dok slušate najnoviju hrvatsku tragikomičnu političku senzaciju, Zorana Milanovića, kako se neprestano zapetljava nastojeći ostaviti dojam da razumije ono o čemu priča dođe vam da se smijete i plačete istovremeno. Čovjek zaista ostane zapanjen pred činjenicom da se jedan takav odkačeni redikul mogao popeti na sam vrh piramide vlasti u Hrvatskoj.

Da li itko, osim naivnih Hrvata u Domovini, još uvijek vjeruje da je taj vakumirani talac tatine jugokomunističke prošlosti u stanju voditi današnju Hrvatsku? I rješavati složene probleme i izazove s kojima se ona u ovim tranzicijskim vremenima suočava?

Europski uljuđena i orijentirana Hrvatska zgrožena je Milanovićevim istupima u Saboru, pred medijima i stranim državnicima. Njegova zbunjujuća frazeologija, spektakularna dvoličnost i 'bivša' strast za blaćenjem vlastitog naroda i crkve ispod su svakog standarda civilizirane osobe i zrelog političara zapadne demokracije.

Svjestan da nije dorastao funkciji koju trenutno obnaša Milanović se koprca kao riba na suhom i sve žešće napada i vrijeđa svakoga tko ukazuje na apsurdnost 'njegove' politike i ponašanja. U njemu nema zapravo ničeg originalnog, kreativnog ni pozitivnog. Jedino čime se 'proslavio' do sada je balkanski primitivna arogancija bez pokrića i iracionalno sklepane fraze koje u sebi nose svu tjeskobu njegove 'bivše' odnarođenosti i slijepog sudaranja sa stvarnošću u kojoj sada živi.

Lupetanja

Lupetanja nepromišljenih gluposti u početku su bila sporadična, onda učestala, i kada se na svim frontovima zapetljao kao pile u kučine, apsolutno neizbježna. Na političkom i gospodarskom planu kao i po pitanju puno toga drugog danas više nitko nezna što Milanović zapravo hoće, koga zastupa i gdje stoji. Očito ga je ulovila panika kada je shvatio da se izborom za lidera 'slučajne države' i 'paradoksalne nacije' uvalio u nešto čemu nije dorastao, čemu ne pripada i što do kraja ne razumije.

InteresiOpterećen svojom prošlošću, on naprosto ne može shvatiti niti se pomiriti s time da kao predsjednik hrvatske vlade sada treba predstavljati interese i vrijednosti hrvatskog naroda kao cjeline, a ne samo svoje partije. Zbog toga se na mjestu hrvatskog premijera ponaša kao razjareni bik u staklarskoj radnji koji uništava sve čega se dotakne.Opterećen svojom prošlošću, on naprosto ne može shvatiti niti se pomiriti s time da kao predsjednik hrvatske vlade sada treba predstavljati interese i vrijednosti hrvatskog naroda kao cjeline, a ne samo svoje partije. Zbog toga se na mjestu hrvatskog premijera ponaša kao razjareni bik u staklarskoj radnji koji uništava sve čega se dotakne.

I kada je postalo potpuno razvidno da postojanje hrvatske slobode i države predstavlja za njega fatamorganu koju on nije u mogućnosti shvatiti ni prihvatiti,poput malog djeteta ulovljenog u krađi, on još žešće zavarava sebe i druge kako je uistinu iskreni predstavnik hrvatskog naroda, koji rješava, a ne umnožava njegove probleme.

Svađe, podjele i problemi u Hrvatskoj se umnožavaju jer Milanovići 'bivši' drugovi na vlasti uporno ignoriraju stvarnost, vrijeme u kojem žive i narod koji predstavljaju. Što su više 'bivše' umišljeni da sve znaju i da su jedini u pravu, to Hrvatska pod njihovom vlašću brže tone. Njihove 'bivše' zablude i sveznanje u vrlo kratkom roku doveli su Hrvatsku u slijepu ulicu.

Na unutarnjem planu, to se prije svega odnosi na nagli porast nezaposlenosti, vanjskog duga, duboke podjele i socijalni nemir. Industrijska proizvodnja pada, izvoz pada, kreditni rejting pada, investiranje pada, standard pada... Koje objašnjenje i rješenje Milanović i njegovi ministri nude za trenutno poražavajuće stanje u Hrvatskoj osim demoniziranja prijašnje HDZ-ove vlade i politike?

Da li su oni nakon preuzimanja vlasti Hrvatsku pogurali naprijed ili su je povukli natrag? Da li mentalno kolonizirani 'bivši' Jugoslaveni koji trenutno vladaju Hrvatskom doista misle da će njenim povratkom i ponovnom reintegracijom u 'našu Regiju', čime se, uz rasprodaju nacionalnog bogatstva, uglavnom bave, hrvatskom narodu donijeti prosperitet i bolju budućnost?

Vezivanje uz „Region"

Ako bi Milanović, na osnovu onog što su on i njegovi partijski drugovi u svom mandatu do sada učinili, rekao narodu: 'Mi nismo na vlasti u Hrvatskoj da bi je pogurali naprijed već da bi je osiromašili, vratili natrag i zadržali u regionalnoj zajednici s Srbijom' - on bi narodu rekao istinu. Ovako se zbunjeni narod u čudu pita kako to da su im usta puna Europe, a u praksi Hrvatsku užurbano i sve čvršće vežu za Srbiju i 'našu Regiju'. Rade dakle isto ono što su radili komunisti u bivšoj Jugoslaviji. Narodu pričaju jedno a drugo, IstinaAko bi Milanović, na osnovu onog što su on i njegovi partijski drugovi u svom mandatu do sada učinili, rekao narodu: 'Mi nismo na vlasti u Hrvatskoj da bi je pogurali naprijed već da bi je osiromašili, vratili natrag i zadržali u regionalnoj zajednici s Srbijom' - on bi narodu rekao istinu. Ovako se zbunjeni narod u čudu pita kako to da su im usta puna Europe, a u praksi Hrvatsku užurbano i sve čvršće vežu za Srbiju i 'našu Regiju'. Rade dakle isto ono što su radili komunisti u bivšoj Jugoslaviji. Narodu pričaju jedno a drugo, suprotno od toga rade.suprotno od toga rade.

Sjećate li se beskrajne lavine neukusnih, tipično balkanskih izmišljotina i montiranih optužbi, koje su, nakon ponovnog instaliranja na vlast, Mesić i 'bivši' jugokomunisti obrušili na 'Tuđmanov zločinački i kriminalni režim' i euforičnih obećanja da će poslije njega Hrvatskom teći med i mlijeko? Sada, kada je pod vladavinom 'bivših' jugokomunista narodu daleko teže jer su Hrvatsku politički i ekonomski vratili u stanje (ako ne i gore) kakvo je bilo prije raspada Jugoslavije, svi se prave se da ne vide da je car gol.

U tome im pomaže dobro podmazan orkestar 'bivših' jugointelektualaca i navijačkih novinara u vodećim hrvatskim medijima naviklih toviti se na državnim jaslama. To govori puno o neovisnosti medija, stanju demokracije i apsurdnosti trenutne političke klime u Hrvatskoj kojoj se stranci smiju, a pošteni Hrvati stide.

Pod Milanovićem i njegovom vladom kakav-takav vanjski ugled Hrvatske je uništen. I to nije nikakvo pretjerivanje. Hrvatska je u očima svijeta postala balkanski prevrtljiva država kojoj se ne može vjerovati.

Da li je itko tko ima zrno političke pameti i iskustva mogao predvidjeti da će Milanović, zbog navodnog spašavanja jednog isluženog jugoudbaša, pred sam ulazak u EU zabiti nož u leđa Njemačkoj i Hrvatsku dovesti u sukob s najmoćnijom članicom, jedinim odanim prijateljem i sponzorom ulaska u EU? Da će uspjeti do kraja razočarati i od Hrvatske udaljiti njene izvaneuropske simpatizere i saveznike, u prvom redu Ameriku.

Sramoćenje Hrvatske

Slučajno? Nepromišljeno? Ili je hrvatskom Kim-Jong-u podmetnuto sa strane? Kako bi se pokazalo da su Hrvati bili i ostali podmukli Balkanci bez časti i karaktera, budući da na takav način zahvaljuju svojim njemačkim i američkim prijateljima. Kojima, između ostalog, u velikoj mjeri duguju pobjedu i slobodu izborenu u Domovinskom ratu.

Nema sumnje da je od instaliranja Mesića za predsjednika i povratka na vlast 'bivših' jugokomunista Hrvatska u odnosu na EU i vanjski svijet srozala ugled i sve više postaje problematična država. Nešto poput Sjeverne Koreje. Taj 'uspjeh' temelji se na uvjerenosti 'bivših' jugoudbaša i njihovih spozora izvana kako je Hrvatska ponovo postala njihov plijen.

Čak i površnom pratitelju političkih zbivanja u Domovini neizbježno se nameće zaključak da novostvorena hrvatska država od njenih vodećih političara, recikliranih iz bivšeg sustava, nije do kraja shvaćena i prihvaćena.

Mesić, Račan, Josipović, Pusićka i Milanović, vrijeđajući sramote vlastiti narod gdje god stignu. Njihova duboka želja da ocrne Hrvate prikazujući ih stalno u ružnom svijetlu, vuče svoje korijenje iz jugokomunističke nostalgije kojom ponovo žele zatrovati ne samo vanjskopolitičke odnose, već i mlade naraštaje u Domovini.

Zahvaljujući takvoj 'njihovoj' politici u vrlo kratkom roku od europski perspektivne Hrvatske napravili su predmet ismijavanja i zapadnobalkanski pašaluk kojeg svatko zaobilazi i ignorira. Osim naravno, dobrih starih 'prijatelja' u Beogradu i 'međunarodnoj zajednici' stvaratelja bivših Jugoslavija u Londonu koji ih podupiru i skupa s njima ulažu golemi napor da takvu posrnulu, osiromašenu i izoliranu Hrvatsku što čvršće povežu i zadrže u slijepom crijevu bivše... –'Regije'.

Kako bi skorim ulaskom Srbije u EU i njenom ponovnom dominacijom u 'novoj' regionalnoj zajednici Zapadni Balkan s jedne strane, i odnarođenim 'bivšim' Jugoslavenima na vlasti u Hrvatskoj s druge, opet imali pouzdane partnere za provođenje svoje 'bivše' balkanske politike i planova na tom prostoru.

Igra bez granica

I tako se bivša 'igra' bez granica ponovo vladajućih Jugoslavena i njihovih sponzora izvana sa svojih 4,5 milijuna talaca u Hrvatskoj nastavlja. Samo ovaj put 'demokratska'. I sve se to savršeno dobro uklapa u planove 'međunarodne zajednice' da na prostoru bivše Jugoslavije ponovo oživi i uspostavi 'novu' jugobalkansku zajednicu. Kojom će ponovo dominirati velikosrbi. Kao u 'dobra stara vremena'.

UgledNema sumnje da je od instaliranja Mesića za predsjednika i povratka na vlast 'bivših' jugokomunista Hrvatska u odnosu na EU i vanjski svijet srozala ugled i sve više postaje problematična država. Nešto poput Sjeverne Koreje. Taj 'uspjeh' temelji se na uvjerenosti 'bivših' jugoudbaša i njihovih spozora izvana kako je Hrvatska ponovo postala njihov plijen.Bilo kako bilo jedno je sigurno - s ovakvim političarima na vlasti, Hrvatska u Europskoj zajednici i 'našoj regiji' u budućnosti ne može izbjeći tretman i sudbinu sličnu onoj koju je imala u bivšoj Jugoslaviji.

Zar nije paradoksalno da demokratski izabranim čelnim predstavnicima hrvatske države danas temeljno političko pitanje i preokupacija nije zaštita i promocija slobode i ugleda konačno slobodnog vlastitog naroda, već njegovo ocrnjivanje, vraćanje i reintegracija u bivšu... – 'Regiju' !?

No, za ljude koji su u bivšem političkom životu bili zatvorski čuvari i progonitelji slobode Hrvata to nije ništa neobično. I ne treba se uopće čuditi što im zbog štete i sramote koju ponovo nanose vlastitom narodu nije nimalo neugodno. Možete li zamisliti Milanovića da se pri svom sljedećem verbalnom šamaru Hrvatima, poput onoga o 'ćirilici kao potrebi Vukovara', zacrveni?

Usput rečeno, zar vas on u ovoj najnovijoj, potencijalno vrlo opasnoj, torturi Vukovara ćirilicom ne podsjeća na nekog od onih odkačenih čudaka iz napetih holivudskih psyco filmova? Koji najprije polije grad benzinom, onda zapali buktinju i s njome juri ulicama. I kada vatra plane on se najednom pojavi iza ugla s vatrogasnim crijevom u ruci uvjeravajući razjarene građane da ima požar pod kontrolom.

Povijesno iskustvo nas upozorava da ima nešto vrlo opako u političkim piromanima koji se nakon podmetanja požara pretvaraju u vatrogasce.

Stavljajući se u slučaju nametanja ćirilice Vukovaru na stranu lukavog Pupovca i Šešeljevih velikosrba na vlasti u Beogradu, Milanović je definitivno pokazao svoju 'bivšu' ćud. Očito mu ugrađeni 'bivši' refleks, koji ga instiktivno stavlja na stranu svih drugih samo ne Hrvata, još uvijek savršeno funkcionira. To je nasljedna i za mnoge sinove bivših jugopartijskih sekretara, oficira i direktora neizlječiva bolest.

Mržnja

Voljeli oni to priznati ili ne, mnogi od njih svijesno, a neki podsvjesno patološki mrze današnju hrvatsku slobodu i državu. S posebnom strašću one koji danas u njoj ne KatastrofaMladi, visoko obrazovani i sposobni ljudi puni svježih ideja i želje za dokazivanjem, ako nemaju 'bivšu' vezu, nemaju nikakve šanse za zapošljavanje u Hrvatskoj. U takvoj situaciji ne preostaje im ništa drugo osim iseljavanja vani i pridruživanja milijunskoj masi već iseljenih Hrvata koji svojim vrijednim radom, znanjem i sposobnošću prinose ugledu i prosperitetu drugih zemalja. Ovo nije toliko sramota koliko je katastrofa za Hrvatsku.prihvaćaju 'njihovu' novu anarholiberalnu i 'bivšu' jugorasističku politiku u odnosu na Hrvate.

Istina o Milanoviću je ta da je on nesposoban premijer koji je loše stanje u Hrvatskoj uspio dramatično pogoršati. Njegov najveći problem je što i dalje narodu obećava ono što, s ljudima kojima se okružio, naprosto ne može ostvariti. Bazen mozgova u njegovoj vladi jednostavno je previše plitak i zamućen 'bivšim' odgojem i naslijeđem.

Izgubljeni u bivšem prostoru i vremenu Milanović i njegovi ministri iz dana u dan dokazuju da su više-manje jalovi i korumpirani jugonostalgičari, koji nemaju gotovo ništa zajedničko s Hrvatima i Hrvatskom. Poglavito onima koji su se žrtvovali i izborili za njenu slobodu. Iza njih ne stoje nikakva postignuća ni zasluge za hrvatski narod i državu pa prema tome nisu smijeli biti nagrađeni vodećim pozicijama u današnjoj vlasti i državnim institucijama.

Nažalost, prigrabivši vlast u Hrvatskoj jugokomunistička 'zlatna mladež', koja uglavnom nije sudjelovala u obrani i stvaranju hrvatske države, bivšim je kadrovima toliko popunila sve ključne segmente u društvu da je ostalo malo, ako uopće, mjesta za mlade, sposobne, ničim bivšim opterećene stručnjake u Domovini i iz iseljeništva. Koji bi donijeli toliko potrebno znanje i pozitivne promjene.

Mladi, visoko obrazovani i sposobni ljudi puni svježih ideja i želje za dokazivanjem, ako nemaju 'bivšu' vezu, nemaju nikakve šanse za zapošljavanje u Hrvatskoj. U takvoj situaciji ne preostaje im ništa drugo osim iseljavanja vani i pridruživanja milijunskoj masi već iseljenih Hrvata koji svojim vrijednim radom, znanjem i sposobnošću prinose ugledu i prosperitetu drugih zemalja. Ovo nije toliko sramota koliko je katastrofa za Hrvatsku.

Napaćeni hrvatski narod koji se konačno izborio za svoju slobodu zaslužuje bolje političare na čelu države. One koji će zastupati njegove želje i potrebe. Koji će osjećati, a ne glumiti da mu pripadaju. Koji će, bez obzira iz koje stranke dolazili, zastupati interese i vrijednosti naroda kao cijeline. Isto onako kako to čine demokratski izabrani političari u drugim državama slobodnog Zapada. Političare na koje će biti ponosan jer neće više dopustiti da u Hrvatskoj gospodar bude svatko i pita se svatko, Hrvati najmanje.

Hrvatska je već bolesna od stalnog tamničenja odnarođenim političarima tipa Milanović koji vlastitom narodu oduzimaju nadu, sigurnost, identitet i dostojanstvo života u svojoj bogatoj i prelijepoj zemlji. Ona treba svoje političare koji će biti izvorni, autentični i stvarni predstavnici hrvatskog naroda, a ne one koji obećavaju i govore jedno, a čine drugo.

Vrijeme je za promjene.

Željko Dogan