Hrvatska i "Zapadni Balkan"

Za one Hrvate koji još uvijek u glavi nisu na čistu u vezi s načinom ulaska te mjestom i ulogom Hrvatske u EU i 'Našoj Regiji' evo malo najnovije medicine.

Nakon ponovnog uspjeha na njemačkim parlamentarnim izborima prošli tjedan kancelarka Angela Merkel, izjavila je:'' Uvijek smo govorili da države ZAPADNOG BALKANA imaju perspektivu pristupanja EU, ali i da se moraju pridržavati uvjeta. Upravo u vezi s Hrvatskom me žalosti što moramo netom nakon pristupanja već ponovo govoriti o tome čega se netko ne pridržava'' (Večernji List, 24.09. 2013).

Vratimo se još malo unatrag, u tjedan prije toga. Na trećem sigurnosnom („bezbjednosnom") forumu BALKAN 2020. održanom u Beogradu (21.O9. 2013.) kojem su bili nazočni vodeći, trenutni i bivši dužnosnici NATO-a i EU, među njima i Kolinda Grabar –Kitarović, bivši predsjednik Europske komisije i ministar vanjskih poslova Italije Franco Frattini izjavio je:'' Proširenje EU na ZAPADNI BALKAN počelo je ulaskom Hrvatske, a bit će završeno tek kada sve zemlje članice ove regionalne zajednice postanu članice EU '' (Blic, 22.09. 2013.).

I kada bi se sada tragom ovakvih i sličnih izjava čelnika EU o članstvu Hrvatske u novoj 'regionalnoj' zajednici vraćali unatrag iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, došli bi smo do 24. studenog 2000. - te godine i Mesićeva Balkanskog summita država nastalih raspadom Jugoslavije u Zagrebu, na kojem je bez znanja i pitanja hrvatskog naroda potpisana pristupnica Hrvatske recikliranoj novoj Jugoslaviji (minus Slovenija + Albanija) pod službenim imenom ZAPADNI BALKAN.

Od tada do danas zasipani smo brdom indentičnih izjava svih bivših i trenutnih dužnosnika EU koji stalno u prvi plan ističu čvrstu pripadnost Hrvatske 'novoj' regionalnoj zajednici ZAPADNI BALKAN i hrvatskim političarima šalju jasne poruke da se drže potpisanih obveza koje iz tog članstva proističu.

Hrvatskim političarima, naime, od tada se stalno daje na znanje da se moraju pridržavati potpisanog plana o obnovi neke vrste Jugoslavije (minus Slovenija plus Albanija) koju su Mesić i njegovi mentori izvana (Bildt, Patten, Chirac) lukavo (u obliku tzv. non papera) podvalili tadašnjem premijeru Račanu i njegovom ministru vanjskih poslova Piculi u završnoj deklaracije tog skupa.

„Pacta sunt servanda"

'Pacta sunt servanda' (Potpisano se mora poštovati) često je nakon toga, s priličnom dozom zlobe i ironije znao s visoka podbadati hrvatske političare bivši slovenski ministar vanjskih "Regija"Ako je u sadržaju Zagrebačke deklaracije, koja je na završetku tog skupa usvojena i potpisana i bilo nešto nejasno i dvosmisleno sve dileme je otklonilo vrijeme i razvitak događaja od tada do danas. Savršeno je jasno da hrvatskim političarima nakon toga nije ostalo puno prostora za kreaciju i vođenje vlastite državne vanjske politike, jer su bili obvezni svoje vanjsko političko djelovanje usmjeriti uglavnom na povezivanje Hrvatske s drugim članicama 'svoje Regije'.poslova Dimitrije Rupel, budući da su slovenski političari odbili nazočiti Mesićevom summitu bivših jugo republika uz obrazloženje da je na njemu previše balkanske kuhinje za njihov osjetljivi želudac.

Ako je u sadržaju Zagrebačke deklaracije, koja je na završetku tog skupa usvojena i potpisana i bilo nešto nejasno i dvosmisleno sve dileme je otklonilo vrijeme i razvitak događaja od tada do danas. Savršeno je jasno da hrvatskim političarima nakon toga nije ostalo puno prostora za kreaciju i vođenje vlastite državne vanjske politike, jer su bili obvezni svoje vanjsko političko djelovanje usmjeriti uglavnom na povezivanje Hrvatske s drugim članicama 'svoje Regije'.

Za one koji vole teorije zavjera možda još samo treba spomenuti da je deklaracija o stvaranju ZAPADNOG BALKANA potpisana 24. studenog u Zagrebu, točno na godišnjicu osnutka prve Jugoslavije, odnosno istog datuma kada je 1918. hrvatsko izaslanstvo iz Zagreba s sličnim zaključcima krenulo u Beograd.

Tek kada se temeljito istraži i razriješi pitanje o značenju zagrebačkog Balkanskog summita i mračna uloga tadašnjeg hrvatskog predsjednika Mesića u planiranoj, korak po korak, regionalnoj ugradnji hrvatske države u novojugoslavensku zajednicu ZAPADNI BALKAN, steći će se jasnija slika i bolji uvid u uzroke današnjeg nezavidnog političko - gospodarskog stanja u kojem se Hrvatska (kao talac 'Regije'), trenutno nalazi.

No, za one koji malo pozornije prate što se s Hrvatskom od tada događa, dvojbe nema. Grubo rečeno, od Mesićevog zagrebačkog summita zemalja nastalih raspadom SFRJ, Hrvatska je za EU i svijet službeno postala jedna od zapadnobalkanskih republika s sjedištem u Zagrebu. Spoznaja o tome postala je evidentnom činjenicom. Uostalom, zar sva dosadašnja politička praksa, izjave i odnos čelnika EU spram Hrvatske to ne potvrđuju?

Pitanja

Pravo pitanje na koje sada treba tražiti odgovor jest - zašto hrvatski vladajući političari i mediji još uvijek o tome šute i drže u zabludi narod u Domovini? Zašto mu i dalje mažu oči smokvinim listom 'dobrosusjedske suradnje' kako bi se bez ikakvih pitanja pomirio s namjerom da se njegova, od balkanske tiranije konačno slobodna zemlja, ponovo ispod žita, 'neprimjetno' utopi u nekakvu fantomsku zapadnobalkansku zajednicu s kojom se većina hrvatskih državljana nikada ne bi pomirila?

Zašto su Mesićevi izabranici i nasljednici na vlasti u Zagrebu (Sanader, Kosor, Milanović, Josipović) godinama obmanjivali i još uvijek svjesno obmanjuju hrvatski narod u Domovini da je Hrvatska ulaskom u EU uspjela pobjeći s Balkana iako ga čelnici EU stalno uvjeravaju u suprotno? I ne samo čelnici EU nego (doduše puno obazrivije) i uvijek dobro informirani srpski političari. Poglavito oni povezani s vrlo utjecajnim ljudima iz centara moći 'međunarodne zajednice' koji unaprijed znaju što se to Hrvatskoj kuha u 'novom' zapadnobalkanskom loncu.

Tako je npr. čelnik Samostalne Srpske Stranke u Hrvatskoj (inače, predsjednik Odbora za vanjsku politiku hrvatskog Sabora) Milorad Pupovac, u intervju za beogradski B92 još tamo davne 2007. Godine znakovito rekao:

''Za dvadeset godina, sasvim sam siguran, ljudi će znati ono što treba znati... Za dvadeset godina će hrvatsko-srpski odnosi i prostor od Rumunjske granice do Sutle (slovenske granice o.a.) biti bitno, bitno drugačije uređeni....''.

Da i ne nabrajamo koliko je puta veliki meštar sveg hrvatskog nereda od 2000. - te do danas, Stipe Mesić, javno priznao da je 'naša Regija' (nova Jugoslavija) gotova stvar. Na primjer, na sastanku nekakve Igmanske inicijative (koja okuplja 140 tzv. nevladinih udruga iz bivše Jugoslavije) koncem lipnja 2005. god. u Beogradu,on je izmamio buran pljesak okupljenih nakon što je kazao:'' Ideja da Hrvatska treba pobjeći iz Regije i odvojiti se od svojih susjeda promašena je. Upravo suprotno. Hrvatska mora ostati i činiti sve što može kako bi Regija postala stabilna i mirna'' (Novi List, 28. O6. 2005).

Autentičan glas cijele „Regije"

Ili kada je pri kraju svog predsjedničkog mandata, u sklopu priprema za Sarajevski summit čelnika EU - Zapadni Balkan (koji je zamišljen kao proslava desetgodišnjice Zagrebačkog na kojem su udareni temelji ZAPADNOG BALKANA) posjetio Sarajevo i MesićDa tadašnjeg hrvatskog predsjednika na odlasku ipak ne bi mimoišlo zasluženo priznanje, pobrinuli su se njegovi domaćini, Komšić i Silajdžić koji su u zajedničkoj izjavi naglasili su da je upravo on - Mesić - ''tijekom svoja dva mandata bio autentičan glas cijele Regije''.okružen svojim domaćinima Silajdžićem i Komšićem na konferenciji za medije (19.11.2009.) stavio šlag naslavljeničku tortu izjavom:'' Moram reći kako su europski i svjetski mehanizmi načistu da je s arhitekturom ovog prostora gotovo i da sada moramo razvijati međusobnu suradnju na putu cijele Regije u Europ''.

Doduše, Mesić je usput zaboravio spomenuti tko su bili ti 'međunarodni' arhitekti preuređenja prostora bivše Jugoslavije u ZAPADNI BALKAN i tko je s hrvatske strane bio glavni arhitekt koji je Hrvatsku ponovo ugradio u taj, za Hrvate kobni prostor.

No, da tadašnjeg hrvatskog predsjednika na odlasku ipak ne bi mimoišlo zasluženo priznanje, pobrinuli su se njegovi domaćini, Komšić i Silajdžić koji su u zajedničkoj izjavi naglasili su da je upravo on - Mesić - ''tijekom svoja dva mandata bio autentičan glas cijele Regije''.

Apsolutno je svakom razumnom političaru, novinaru i običnom čovjeku jasno da ponovno guranje i zadržavanje Hrvatske u raljama nekakve nejasne balkanske asocijacije donosi kaos, nesređeno stanje u državi i u konačnici - opet krvoproliće. Politički analitičari s nesumnjivim svjetskim autoritetom odavno već upozoravaju koliko Hrvatskoj to šteti i čiji se zapravo interesi ostvaruju nastavkom njene pogubne balkanizacije.

Problem je jedino u tome što se njihovi glasovi rijetko čuju u domovini.

Željko Dogan