Izlaganje na tribini "U očekivanju haaške presude skupini Hrvata"

Hvala organizatorima što su me pozvali. Čast mi je biti uz tako cijenjene predavače, uz sve vas u dvorani. Ne moram biti Hrvatica da bih generala Praljka i ostale Hrvate u Haagu podržavala. Dovoljno je biti novinarka kojoj je stalo do pravde i istine.

DianaUsmjerit ću moje kratko izlaganje na 3 bitne točke.

Prva, uloga medija u slučaju „Suđenje Praljku i ostalima". Nepobitna, neosporna činjenica je da mediji imaju odlučujuću ulogu u stvaranju javnog mnjenja. U slučaju „Praljak" godinama hrvatski (a i neki strani) mediji prešućivali su istinu i širili laži o ulozi Hrvata u ratu u BIH. Ali su rado i na veliko prenosili niz izjava političara iz tzv. "Novo, novo vrijeme" – Mesića, Vesne Pusić i da sad ne nabrajam tko još ne. Još tada kao strani novinar znala sam ono što je danas svima jasno: da je ta negativna kampanja imala za cilj ne samo obezvrijeđivanje hrvatskog Domovinskog rata.

Ona je proizvedena, financirana i režirana od međunarodnih centara moći kao dio globalističkog plana stvaranja stanja izopačenih vrijednosti u društvu. Pogotovo, ali i ne samo, u bivšim socijalističkim zemljama. Dugoročno – cilj je bio da se u ljudsku svijest usadi i ulije u glavu kult izdaje, osobnog materijalnog bogaćenja, konzumerizma, nasilja, seksualiziranja kako bi se lakše upravljalo i manipuliralo društvom te se nesmetano opljačkalo nacionalno bogatstvo niza zemalja.

O tome sam čitala još 1994. godine u ruskom dnevnom listu Pravda (11.03.1994.g.). Nacionalna država je u principu prepreka uvođenju globalne diktature te nije poželjna. Zato je uništenje tkz. hrvatskog nacionalizma cilj globalističkom lobiju u zadnjih 20 i nešto više godina. Informiranje javnosti pretvoreno je u oružje kojim se mjenja svijest čovječanstva. Sada o tome piše puno autora diljem svijeta. Spomenut ću dvije knjige – „Treći svjetski informacijisko-psihološki rat" („Третья мировая информационно-психологическая война") i „Globalna imperija Zla" („Глобальная империя Зла") ruskih autora prof. Vladimira Lisičkina i prof. Leonida Šelepina. U Hrvatskoj najbolji poznavatelj tematike informacijiskog rata je svakako prof. dr. Miroslav Tuđman, a njegova knjiga „Programiranje istine" trebala bi biti udžbenik svakom današnjem novinaru.

Nevladine udruge i kreiranje mitova

Druga točka, uloga udruge civilnog društva. Od samog početka svog djelovanja, te udruge nisu podržavale niti Domovinski rat, niti hrvatske generale. Nisu, naravno, podržavale niti šestoricu Hrvata. Čak su aktivno sudjelovale u stvaranju UdrugeHrvatski stradalnici i braniteljske udruge nisu pokušali „oteti" bar dio teritorija civilnog društva. Tek početkom 2012. godine registrirana je udruga Concordia Rediviva čiji osnivači ističu jedan od svojih identiteta kao posebno značajan – identitet branitelja u obrani od agresije. Ova udruga želi biti alternativa u dubokoj podijeljenosti onoga što nazivamo 'civilnom scenom' i u „jazu" između udruga proisteklih iz Domovinskog rata i udruga koje proistječu iz tzv. mirotvornih aktivističkih inicijativa. Naravno, za Concordiju nema novca niti iz Europe, niti iz hrvatskog državnog proračuna, pa se ona mora snalaziti kako zna i umije.mita o agresiji Hrvatske na BiH. A pod krinkom zaštite ljudskih prava stvarale su ozračje netolerancije i uvjete za progon hrvatskih branitelja. Obilato financirane iz Europe plasirale su u društvo parolu „Svaka žrtva je žrtva". Ali ta parola sestorka haagnije se odnosila na hrvatske civilne žrtve.

Popis hrvatskih žrtava je jako, jako dugačak i ne mogu sve nabrojiti, no zelim bar spomenuti moga, već pokojnoga, prijatelja iz Lovasa Antuna Štrangarevića. On je u minskom polju izgubio kćer i unučicu, a kako mi je rekao, sam je imao „tu nesreću da preživi". Nakon toga četnici su ga više puta pretukli te su mu bubrezi otkazali i do kraja života bio je na dijalizi. Nažalost, hrvatsko društvo, zaokupljeno problemom pukog preživljavanja, šutilo je, a šuti i danas.

Hrvatski stradalnici i braniteljske udruge nisu pokušali „oteti" bar dio teritorija civilnog društva. Tek početkom 2012. godine registrirana je udruga Concordia Rediviva čiji osnivači ističu jedan od svojih identiteta kao posebno značajan – identitet branitelja u obrani od agresije. Ova udruga želi biti alternativa u dubokoj podijeljenosti onoga što nazivamo 'civilnom scenom' i u „jazu" između udruga proisteklih iz Domovinskog rata i udruga koje proistječu iz tzv. mirotvornih aktivističkih inicijativa. Naravno, za Concordiju nema novca niti iz Europe, niti iz hrvatskog državnog proračuna, pa se ona mora snalaziti kako zna i umije.

Dopisnici

Treća točka, internacionalizacija slučaja „Suđenje Praljku i ostalima". Što su učinili predstavnici hrvatske države, novinari, aktivisti društvenih i javnih tijela? Osim nekih rijetkih primjera osobnog zalaganja (novinarka Višnja Starešina) nije organizirana bilo kakva kampanja za upoznavanje vanjskog svijeta s činjenicama i istinom. Većina u Hrvatskoj smatra da je dovoljno biti u pravo. I da oni vani to moraju znati. Peticije ili otvorena pisma do stranih veleposlanstava u Zagrebu ili do nekih y164320073423993institucija u Europi isto tako bili su više-manje primjeri osobnog čina (Hrvatsko žrtvoslovno društvo i osobno prof. Šeparović) ili zalaganja nekih namjerno marginaliziranih organizacija i udruga.

Stranih dopisnika nakon rata gotovo da i nema u Hrvatskoj ili se bave temama gospodarstva, trgovine, turizma – tj. drže se što je moguće dalje od vrućih tema. Ali to se prije desetak godina nije odnosilo na kolege iz BBS-ija koji su nekim čudom dobili pravo na uvid, snimanje i iznošenje dokumenata iz arhiva prvog predsjednika Tuđmana, uprkos oznaci „Strogo povjerljivo". Smatrajući da je pitanje časti i dostojanstva svakog novinara iznositi istinu objavila sam u Bugarskoj veliki intervju s generalom Praljkom, ma koliko da je moja Domovina i danas, kao i za vrijeme Jugoslavije, od strane većine hrvatskih novinara ignorirana i podcjenivana.

I na kraju – bilo mi je bitno, za razliku od hrvatskih kolega, saznati tko je tko u tročlanom sudskom vijeću koje sudi generalu Praljku i ostalima. Internacionalizirajući ovo pitanje došla sam do mađarskih kolega i do informacije o jednom članu sudskog vijeća – mađarskom sucu Arpadu Prandleru. Saznala sam da je poslije sloma mađarske revolucije u studenom 1956. Prandler „izabran" (zapravo imenovan, ali nije jasno od koga) za glavnog tajnika Mađarske Unije studenata (MEFESZ-a).

Godinu dana kasnije predstavljao je Mađarsku Komunističku ligu mladih u Komunističkom Internationalu Studenata u Pragu. Znam da svim pravovjernim komunistima (neovisno o nacionalnosti) je Jugoslavija draža nego samostalna Hrvatska. Zato sam danas umjereni optimist, nadam se i očekujem 29.-tog svibnja oslobađajuću presudu Praljku i ostalima, pa makar ona bila podijeljena 2:1 (kako je rekao jedan hrvatski političar u slučaju Gotovine i Markača – odluka je bila podijeljena 3:2).

Diana Glasnova

Sri, 16-08-2017, 21:19:39

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Lijepa Naša

0055_Medvednica.jpg
Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).