Ratni zločin u Tovarniku i krivotvorena dokumentacija

Udruga dr. Ante Starčević – Tovarnik, istražujući ratni zločin u Tovarniku došla je do dakaza da su svi dokumenti mrtvozornika izdani s krivotvorenim podacima i to naknadno, 7. i 10. listopada 1991. O tome mogu posvjedočiti i preživjeli mještani, koji su zajedno, s tada još živim tovarničkim župnikom vlč. Ivanom Burikom, već u rujnu 1991. pokopali 34 ubijena branitelja i civila.

"Tražimo od DORH-a da hitno provede izvide i započne temeljite istražne radnje zbog utemeljene sumnje o kaznenoj odgovornosti dr. Ljeposave I. Stanimirović (1952) iz Vukovara i dr. Dragana Martinovića (1951) iz Šida (Vojvodina), da su radeći od 3. "Ustaški pop"Došli smo također do saznanja da je župnika Ivana Burika s nekoliko metaka 8. listopada 1991. ubio srpski dobrovoljac Kosta Gvozdenov, negdje iz okolice Valjeva, pripadnik četničke postrojbe „Dušan Silni". Kada su Gvozdenova upitali u susjednom Lovasu kakvu to čudnovatu kapu (svećenički biret) nosi na glavi, ponosno je odgovorio kako ju je uzeo „od ubijenog popa kojem više neće trebati"listopada 1991. u zdravstvenoj ambulanti Tovarnik, za vrijeme srpske okupacije sela, s ciljem prikrivanja ratnog zločina, dana 7. i 10. listopada u „lekarskim izvještajima o uzroku smrti" i „potvrdama o smrti" prijavili smrt 34-ero tovarnički branitelja i civila, ubijenih nakon okupacije sela u rujnu 1991. Temeljem tih dokumenata tadašnji djelatnik Matičnog ureda Zdravko Opačić upisao ih je 10. listopada 1991. u Maticu umrlih. Rad ambulante u tada okupiranom Tovarniku organizirao je početkom listopada dr. Vojislav Stanimirović, rezervni oficir JNA i „šef sanitetske službe i glavni za zdravstvo za zapadni Srijem"

„Bio je to ustaški pop u Tovarniku"

Došli smo također do saznanja da je župnika Ivana Burika s nekoliko metaka 8. listopada 1991. ubio srpski dobrovoljac Kosta Gvozdenov, negdje iz okolice Valjeva, pripadnik četničke postrojbe „Dušan Silni". Kada su Gvozdenova upitali u susjednom Lovasu kakvu to čudnovatu kapu (svećenički biret) nosi na glavi, ponosno je odgovorio kako ju je uzeo „od ubijenog popa kojem više neće trebati". Na upit pomalo zatečene skupine srpski vojnika i civila da nije valjda ubio „našeg pravoslavnog popa", valjevski dobrovoljac ih je umirio: „Ma ne, bio je to ustaški pop u Tovarniku."

Dokazi o povijesnom falsifikatu dr. Ljeposave Stanimirović o smrti vlč. Ivana Burika

Kontroverzno je liječničko izvješće mrtvozornice dr. Stanimirović od 12. listopada 1991. o uzroku Burikove smrti po kojemu on nije ubijen nego je poginuo od eksplozije. Pomnijom analizom rukopisa lako je ustvrditi da je liječničko izvješće o uzroku smrti tovarničkog župnika vlastoručno potpisala dr. Ljeposava I. Stanimirović. Ono što zbunjuje i nameće, po ondašnju mrtvozornicu, neugodna pitanja je činjenica da je ona napisala i potpisala sporni dokument ovjerivši ga žigom dr. Dragana Martinovića. Više preživjelih tovarničkih logoraša, među kojima i Pavo Mijoković, svjedoči da su mještani našli velečasnog Burika mrtvog na dvosjedu u podrumu. Otkopčao sam mu vestu – doslovce je izjavio – i vidio rupe od metaka na njegovim prsima. Velečasnog smo stavili u sivu najlonsku vreću, odnijeli ga na traktorskoj prikolici na groblje i tamo ga položili pored ostalih ubijenih mještana.

U matičnom uredu u službenim dokumentima pronašli smo da su mrtvozornici dr. Ljeposava I. Stanimirović i dr. Dragan Martinović žive mještane: Milu Ivančića (1928), Đuru P. Grgića (1967) i Zoru Milovanović (1948), proglasili mrtvima i izdali potvrde o smrti i uzrocima smrti, što upućuje na njihovo „odrađivanje" prljavoga posla za nalogodavce, bez imalo profesionalnosti, osnovne provjere podataka ili sućuti prema nevinim žrtvama. Navedena osobe po povratku iz progonstva 1998. godine doznale su za svoju navodnu smrt te su morale upravnim postupkom dokazivati svoj identitet i poništavati upise u Knjigu umrlih.

Za Udrugu dr. Ante Starčević - Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik