gdje je to izjavila? Ako tko zna, neka napiše, bilo bi zanimljivo.

Povratak u neku novu "Jugu" je nemoguć, ali će nakon 04. prosinca 2011. biti stvoreni svi preduvjeti za za stvaranje Velike Srbije. Oni koji su postavili Josipovića, Mesića, Pusićku i ostale velikosrbe na ključna mjesta u institucijama hrvatske države će zadovoljno trljati ruke, jer je ionako očekivano vrijeme za to bilo 2014. godina, a ovi su im uštedili vrijeme i zaslužuju novčanu nagradu, "alal im vera".

Citat Grgur:

Povratak u neku novu "Jugu" je nemoguć, ali će nakon 04. prosinca 2011. biti stvoreni svi preduvjeti za za stvaranje Velike Srbije. Oni koji su postavili Josipovića, Mesića, Pusićku i ostale velikosrbe na ključna mjesta u institucijama hrvatske države će zadovoljno trljati ruke, jer je ionako očekivano vrijeme za to bilo 2014. godina, a ovi su im uštedili vrijeme i zaslužuju novčanu nagradu, "alal im vera".

Ma nemoj! Od 1990. godine HDZ lomi pogaču s velikosrbima, abolira ih, imenuje saborskim zastupnicima, prodaje im naftu, daje im novce za nerazvijena područja, ispunjava sve željice jer u zadnje im je vrijeme o velikosrpskim glasovima ovisio opstanak, a ti i dalje baljezgaš da se sve puši.

AVNOJ je odredio hrvatske granice.
Istina (ovakve kakve su danas)- mi smo samo i njih branili (to bi bilo kao kada bi Njemačka tražila povrat 50% Poljske)
Hrvatska je izgubila BiH, Vovodinu i Boku a dobila Istru (Dalmaciju su partizani "oslobodili" od vlasti NDH - Italija je, naime kapitulirala prije)toliko o maršal Josipovom spajanju hrv. krajeva
Rašković je predstavnik hrv. Srba (kakvi god oni bili hrvatski su)
Jugosipović je pozvao deklariranu velikosrbsku obitelj na rođendan u Dubrovnik čiju književnost je nekoliko dana prije svojatala SANU. Pa kralj Aca kao nositelj velikosrbske ideje je čak svojim sinovima dao imena Petar(čitaj Srbin) Andrej (Slo) te Tomislav (Hrv) jer je to sve njegov narod sa tri imena...
Zašto vama smeta "Hristos se rodi!" (pa vi ste isključiv čovjek)
Program Kukurikua previše Vas ne zanima. Bilo koja stranka bit će Vam bolja od ove prepune ratnih zločinaca, kriminalaca i udbaša. - ali ćete ipak dati glas sljednici SKH
zanimljivo

Citat horvatbaor:

Da li Hrvati u Hrvatskoj znaju da su Hrvati u Srbiji na stalnoj meti ekstremnih organa vlasti i paravlasti. Hrvati u Srbiji ne mogu se javno deklarirati kao Hrvati, a još manje da u sredinbama gdje su u velikoj manjini da iskažu neko svoje mišljenje koje je drugačije od mišljenja velikosrpske većine.

Zato svi Hrvati u Hrvatskoj moraju znati da svaki izbori su izbori za Hrvatsku. Ako se ne shvati to kao borba za opstanak Hrvatske, mnogi Hrvati bi mogli platiti preskupu cijenu za lijenost i neizlazak na izbore. Naime, nijedan Srbin se javno nije odrekao politike koja zagovara veliku Srbiju, naprotiv tu politiku stalno provode iz dana u dan.

Moj je savjet, svi na izbore, jer ako na izbore izađe manje od 50% birača za mene su takvi izbori neligitimni. Manje od 50% birača koji izađu na izbore je isto što i vladavina mnjine nad većinom.

Veoma sam gladan, pa bih jednog Kukurikua u loncu za juhu, nadam se prije zore.

Bravo horvatbaor, odličan komentar! Evo upravo sam sada i ja jednom svom jako dobrom prijatelju sa Portala Dragovoljca napisao kako idem spremati ovećeg lignjuna, ala Yusipović, u rerni sa reš pečenim kumpirima. Bit će za prste polizat uz salatu putaricu i koju pivicu. Ha, ha, ha.

Evo i jednoga zanimljivoga komentara u forumu Nacional-a na temu ' Karamako: Povratimo dignitet antifašizmu' iz kojega možemo lako izčitati što nas čeka (što to komentator priloženog komentara očekuje od eventualne pobjede sdp-a), kada na izborima (slučajno) pobjedi SDP:
Vlaisavljević, 03.11.11. 19:47
'Ustašo,tebi i ustašama je stalo da antifašizma kao do lanjskog snijega,Brzo ćeš i ti dolijati.Još samo 30-tk dana.Nitko u svijetu ne sudi antigašistama.. ..već tvojim ustašama,fašist ama i nacistama.'
Prije svega očito je da on ne zna da ustaše nisu nikada bili nacisti, jer su državu tek stvorili i branili ju od četnika i komunista i za to su uvijek bili za dom spremni (za obranu svojega doma). Drugo, ustaše nisu nikada bili niti fašisti (opet iz spomenutoga razloga), jer Ustaštvo nije bila nikakva ideologija, kao što je to bio (i jo uvijek je) komunizam, kao i prije spomenute dvije ideologoije. Ustaški pokret je bio upravo to – POKRET! A za razliku od Partizanskoga pokreta, (koji je u početku bio hrvatski, a kasnije je Titovom naredbom postao Jugoslavenski odnosno antihrvatski-to je i danas), Ustački pokret je bio oslobodilački i državotvorni.
Kod toga je zanimljivo primjetiti još ito da kod nabrajanja nije spomenuo četnike – oni su valjda njegovi anđeli i mirotvorci? Pa da, potpisao se sa svojim prezimenom …
Ono 'državotvorni' je toliko zasmetalo Jugoslavenima (jer je onemogućavalo stvaranje bilo kakve Jugoslavije i globalistima, da su 15. travnja na optuženičku klupu stavili i državotvornu hrvatsku vlat, državotvorne Branitelje (i iza rešetaka), a time i samu (čak i međunarodno priznatu) Hrvatsku državu! S obzirom da u to vrijeme Tuđman nije bio živ, Britanci su odmah dali svoju primjedbu: 'Hrvatska je prerano priznata!'. Taj prigovor Engleza bio je dostatan da se Prvoga Hrvatskoga predsjednika Dr. Franju Tuđmana osudi makar i već mrtvoga za sada već poznati udruženi zloćinački pothvat'! Pothvat protiv koga? Zar pothvat goloruke (razoružane) žrtve protiv do zuba naoružanoga agresora? Takvo nešto dogodilo se prvi puta u novijoj (pa i starijoj) povjesti ljudske civilizacije!
Trebalo bi postaviti pitanje Velikome Zapadu (Europi i Americi) kakvi su to partizani bili njihovi saveznici i da li su spremni preuzeti na svoju dušu i sve njihove masovne zločine? Kakvi su to anti-fašisti, kada njihovi zločini nadmašuju čak i naj bujniju maštu hitlerovih nacista i talijanskih fašista i po broju ( I DO TRIDESET PUTA VEČIM) i po metodama! Da li su tolike i takve zločine radili i zapadno-europsk i i američki SAVEZNICI i da li to znači da savezništvo znači i savez u zločinima koji su protivni Povelji UN-a? Čemi ili komu onda ta povelja uopće i služi, kada se tako bezsramno krši, odnosno NE PRIMJENJUJE SE?

Nu pad HDZa danas je zalog za bolje sutra. Poniženi ,razvlašćeni ,materijalno osiromašeni,..H DZovci njih 220000 su falanga koja sama može pojesti SDP za doručak. Poželimo im taj pobjednički pohod.

Citat dduvnjak:

Nu pad HDZa danas je zalog za bolje sutra. Poniženi ,razvlašćeni ,materijalno osiromašeni,..HDZovci njih 220000 su falanga koja sama može pojesti SDP za doručak. Poželimo im taj pobjednički pohod.

Devedeset posto te brojke predstavljaju karijeristi koje će iskoristiti prvu priliku da okrenu ćurak. A HDZ je potrošio sve kredite i doista Vam se čudim što se javno zalažete za povratak te zločinačke stranke na vlast.

A HDZ je stranka prepuna osuđenih i potencijalnih ratnih zločinaca. Usto i veleizdajnika koji su prodavali naftu Mladićevoj soldateski, podržavali pljačkašku privatizaciju, prodali Posavinu, Sloveniji prije Račana nudili Savudrijski zaljev, Karadžiću dubrovačko zaleđe. Tih pišljivih 200 tisuća članova nije ni za šljivu podbočiti. Mentalni im je sklop sličan SDP-ovima. Prije 11 godina pitao sam tetku i uglednoga sportskoga radnika, a oboje su bili članovi SDP-a, kako mogu glasati za Budišu kojega su moji susjedi zvali mrtvim puhalom. Odgovoriše mi da im je tako stranka naredila. Tako i hadezeovci. Da imaju imalo odvažnosti i demokratske svijesti, odavno su mogli pridonijeti čišćenju stranke kojom je najprije vladao crveni general, potom salonski despot, a onda i oktroirana novinarka koja je promijenila hrpu broševa, prezime, vjeru, partiju i tko zna što još.

I svaki put kada netko napadne HDZ, onda se iz naftalina vadi priča o stvaranju Hrvatske. Jest, nema zbora tko je vodio hrvatski narod u samostalnost. To nikako ne može biti zločin jer svi narodi teže da omeđe svoj životni prostor. Ne može biti HDZ-ov grijeh čak ni to što su ga stvarali crveni generali, udbaši, milicajci i kvazidemokrati, nego činjenica da su spomenuti od demokracije napravili karikaturu, uveli najprizemniji drp-sistem, rasprodali narodno blago i «humano preselili» bosanske Hrvate sa svojih ognjišta.

Hvala Triarios na ovoj savršenoj interpretaciji zla. Naša (moja) oholost širom mu je otvorila vrata. A mislila sam da sam dovoljno pametna, jaka i stabilna. Zato moja potpuno pogrešna interpretacija. Vidjela sam ono što sam željela vidjeti. Bolno je saznanje istine o sebi. I o drugima. A zlo, ne zao čovjek, nego zlo u čovjeku gromoglasno nam (mi) se smije i ruga, svim našim (mojim) slabostima, taštinama, jadu i neslozi. Hvala još jednom na rastjerivanju maglice!

Za desetak godina shvatit ćeš kakvoga si bandita podržavao. On je zakuhao sve zlo Hrvatima, a nezaustavljiva lavina hadezeovskih apetita sada je dovela do katastrofe slične onoj argentinskoj. A ovo o ideologiji doista je apsurd. Najveći nedemokrat od samostalnosti Hrvatske bio je baš tvoj Franjo Tuđman. Ali uzalud ja pišem. Mentalni sklop generalovih obožavatelja toliko je poremećen da bi u izboru između oca ili Tuđmana oni prije stavili ruku u vatru za toga apsolutista južnoameričkoga tipa.

...me podsjeća,svojim vokabularom i stanjem svijesti, na izvjesnog D.Pilsela,koji počesto uspoređuje, pojedine osobe i događaje iz Hrvatske, sa južnoameričkim tj.argentinskim stanjem.
I koji je sada našao istomišljenika u osobi don.A.Grubišića ,čudnovatog tipa pod okriljem sveč.odore.
Možda Pilsela ,dotični don AG, podsjeća na,uglavnom,lij evo orijentirane i revolucionarne svečenike Južne Amerike,pa mu se zato i priključio u stranku.
On čak zna što bi fanatik " koji veliča Tuđmana " učinio svom ocu ,poradi ljubavi prema prvom predsjedniku.

Pa ako je i od / možebitnog / Pilsela,...
nije neočekivano.I takovi tipovi bi mogli danas-sutra sjesti u Sabor.

Citat Jardo:

...me podsjeća,svojim vokabularom i stanjem svijesti, na izvjesnog D.Pilsela,koji počesto uspoređuje, pojedine osobe i događaje iz Hrvatske, sa južnoameričkim tj.argentinskim stanjem.
I koji je sada našao istomišljenika u osobi don.A.Grubišića,čudnovatog tipa pod okriljem sveč.odore.
Možda Pilsela ,dotični don AG, podsjeća na,uglavnom,lijevo orijentirane i revolucionarne svečenike Južne Amerike,pa mu se zato i priključio u stranku.
On čak zna što bi fanatik " koji veliča Tuđmana " učinio svom ocu ,poradi ljubavi prema prvom predsjedniku.

Pa ako je i od / možebitnog / Pilsela,...
nije neočekivano.I takovi tipovi bi mogli danas-sutra sjesti u Sabor.

Daruvar podsjeća ne samo na ove jugoudbaške nazovi novinare i ovog don Sancho Panza Grubišića nego i na cijelokupnu antihrvatsku, udbaško jugoslavensku bulumentu kojoj su na čelu Mesić, Yusipović, Pusići, Pupovac, Štrbac, Tadić, podrepaš Sanader s Kosoricom, SDP, HNS, IDS, SDSS - skoro da i nema a da nije protuhrvatsko.

Bila je to, po svemu sudeći, teška noć za mnoge... izgleda da hakave komentatori imaju istog dealera koji im je ovaj put uvalio užasno nekvalitetne halucinogene. I dok smo mi, kojima je savjest čista, mirno spavali, neki naši bližnji proživljavali su prave košmare.

Jardo je sanjao čudnovatog i zagonentnog don A. Grubišića. Marcus je bio okružen jugoslavenskim utvarama u liku Mesića, Yusipovića, Pusićke, Sanadera, Kosorice, Pupovca, cijelih stranaka – uzalud je urlao blaaaa!... BLAAAAA AAAAA!!! – ništa ih nije moglo uplašiti, jer ništa više „skoro da i nema a da nije protuhrvatsko“.

Dompro je prošao možda i najgore, zamišljao je da je Norac i da u željezne kaveze trpa katoličko-k omunističku gamad. Užas njegove furke olakšavala je samo vizija divnog starca koji je i Poljak, i brat, i otac i – stvaratelj Hrvatske.

Preporod, ta sirota, napaćena duša, stalno sebe hvata u razmišljanju - tko bi mogao biti komentator pod nickom 'Daruvar'?. Ima on, dakako, i važnijih tema za razmišljanje – recimo, kako da, dok čita Bambija i zamišlja Zombija, izbjegne aveti prošlosti u liku ZAMBIJA. Teško je to, posebno kad ti u erotske snove o Daruvaru stalno upadaju neki Savo i Frankenstein.

Scena je to kao iz klinike dr. Stravinskog iz besmrtnog djela Majstor i Margarita M. A. Bulgakova. Samo što ovo nije literatura – naši sugovornici zbilja pate.

Pomolimo se. I nađimo im novog dealera.

...kao da je vanzemaljac,uvl ači se u naše snove i bolje zna što netko sanja nego,u ovom slučaju ,ja.
Možda bi mu dan bio uljepšan, kada bi stvarno mogao vidjeti što sanjam.
A da ne govorim o tome kako je u stanju napraviti psihogram svakoga,koji mu nije po volji,naravno u najnegativnijem svijetlu.
A to se već zove nekim drugim imenom,rekao bih,patološka mržnja svih koji ne misle kao EH i to je već,kako se može pročitati u ozbiljnijim člancima ,ozbiljan psihički poremećaj.
Ustvari, meni je žao takovih ljudi,jer oni,poslužio bih se vanzemaljskom sposobnošću EH,nemaju lijepih snova i vjerojatno pri buđenju,prvo što osjete je mržnja.
A tko to može izdržati neoštećene psihe ?

Priča o zlu svemirskih razmjera i o ljubavi koja je u stanju nadvladati i najveće zlo.
Negacija ateizma u literaturi.
A u stvarnosti? Ako postoji zlo (a postoji svugdje oko nas), postoji i dobro (a i to vidimo da postoji, samo se o njemu manje priča i nije zanimljivo medijima, a ni većini smrtnika, dosadno je rekli bismo). A kako zovemo mi vjernici jedno I drugo?
Blago siromašnima duhom. Njihovo je Kraljevstvo Nebesko. Siromašni duhom nisu glupani i zaostali u razvoju nego mali obični ljudi koji neke istine lakše shvaćaju od mnogih velikih umova, teologa i filozofa.
Zar se teško odlučiti pokušati slijediti Dobro? U stalnoj smo borbi, ali ja sam optimist. Ne negiram i ne potcjenjuem snagu Zla, ali vjerujem u pobjedu Dobra, pa i na našem Portalu i u našoj Hrvatskoj.

Ecce Homo i Rašeljka - Majstor i Margarita!

Ecce Homo je na ovom portalu često običavao prikupljati izjave mnogih komentatora sa raznih tema i uobličavati ih u svoje komentare. Bilo je tu i nekakvih dramskih pokušaja koji bi se teškom mukom mogli svrstati pod žanr komedije, dok bi ih se puno lakše dalo valorizirati poput Severininih poetskih izričaja. Pomislio sam da bi bilo zanimljivo i Ecce Homove izjave podvrgnuti takvom tretmanu, pa sam si dao truda neke od njih skupiti na jedno mjesto. Izjave svakako nisu best-off (takve su, naime, administratori portala uredno brisali iz razumljivih razloga), ali svakako daju dobru sliku o duhovnom i mentalnom sklopu osoba među koje spada i Ecce Homo.

Za početak, evo par izjava o nekim hrvatskim braniteljima. O Dariju Kordiću Ecce Homo piše:

Citat Ecce Homo:

E stvarno ekskluzivno i perverzno do daske... hakave u posjeti notornom zločincu i masovnom ubojici! Mirnom i vedrom čovjeku, široka osmijeha i duboke vjere. Čovjeku o čijem djelovanju najbolje govore posljedice po hrvatski narod u njegovoj neposrednoj zoni odgovornosti, srednjoj Bosni, od kuda je taj narod, poslije djelovanja Kordića i sličnih, gotovo nestao. Čovjeku neposredno odgovornom za najveću sramotu mog naroda u Bosni, masakr u Ahmićima. Čovjeku odgovornom, po logici dužnosti koje je tada obnašao, za drugu najveću sramotu, masakr u Stupnom Dolu, kao i za beskrajan niz neopravdanih zatočenja, mučenja, ubojstava civila samo zbog drugačije nacije i vjere.

Zatim o Josipu Đakiću:

Citat Ecce Homo:

Nažalost, gospodin Hitrec je napisao to što je napisao, i potpisao se. Ovdje je riječ o moralnom ponoru, kulturnom suicidu. Riječ je o potpori kreaturi koja je nedavno, u Saboru, izjavila da je normalno da Hrvati u ovoj državi imaju veća prava od drugih – toliko o civilizacijskoj razini i demokratskim postignućima.

Tu je i jedna o Đuri Brodarcu:

Citat Ecce Homo:

Napisao sam: „Kristijan Horvat se izrazio krajnje nespretno, možda i pomalo neprimjereno obzirom na okolnosti...“, ali i: „Istina je da je pokojnik bio optužen za djela koja spadaju među najteža u bilo kojem pravnom sustavu – za ratne zločine, mučenja, ubojstva civila i sl. Osim toga, tijekom rata se silno obogatio, i za to postoji sasvim konkretan izraz. Ali, kako rekoh, treba pustiti ožalošćene da žale“

Dakle, Kordić je notorni zločinac i masovni ubojica, Đakić je necivilizirana kreatura, a pokojni Brodarac je bio ratni profiter (valjda je Ecce Homo mislio na taj konkretan izraz) optužen za ratne zločine. Zanimljivo. A da vidimo što nam to Ecce Homo ima za reći o Josipu Boljkovcu:

Citat Ecce Homo:

Vidite, uhićeni, gotovo mumificirani i teško pokretni čovjek u desetom desetljeću života, sve je samo ne jednostavan. Zapravo, iznimno je kompliciran.

Jedina konstanta mu je što je uvijek bio na istoj strani s Franjom Tuđmanom. Zajedno u partizanima, zajedno u partiji, zajedno u stvaranju jedne države, zajedno disidenti, pa zajedno u stvaranju druge države... prijateljstvo je to gotovo literarno.

Ovaj put nigdje ni riječi o notornom zločincu i masovnom ubojici. O čovjeku odgovornom za najveću sramotu antifašizma, kao i za beskrajan niz neopravdanih zatočenja, mučenja, ubojstava civila samo zbog drugačije nacije i vjere, koje nisu u skladu s propisanom nacijom (Jugoslaven) i vjerom (u božanstvo zvano Stari). Nigdje ni riječi o civilizacijskim dosezima i demokratskim postignućima sustava u kojem je i za kojeg je Boljkovac djelovao. Nigdje ni riječi o tome da je Boljkovac optužen za najteža nedjela u bilo kojem pravnom sustavu i da je unatoč svemu sve dosad bio zaštićena vrsta.

Umjesto toga imamo priču o teško pokretnom čovjeku u desetom desetljeću života. Jadan čovjek! Naravno, Ecce Homou ne predstavlja nikakav problem to što ovaj starčić sa istim mladenačkim žarom boljševičkih krvoloka prijeti mračnim ulicama onima koji se usude dirnuti u neku od dogmi koje je propisala komunistička kamarila. Možda čak u tome Ecce Homo vidi Boljkovčevu iznimnu kompliciranost.

Ono što je posebno gnjusno u Ecce Homovim komentarima jest činjenica da ga uhićenje i eventualna osuda Boljkovca ne zanimaju zbog zadovoljštine žrtvama i njihovim obiteljima, nego jedino u kontekstu povezivanja s HDZ-om i Franjom Tuđmanom, pa će bezobzirno insinuirati da se ovdje ne sudi antifašistu Boljkovcu, nego HDZ-ovcu Boljkovcu:

Citat Ecce Homo:

Možda uopće nije uhićen 'oznaš' i partizan Boljkovac nego onaj Boljkovac, jedan od osnivača HDZ-a, jedan od najbližih suradnika Franje Tuđmana u stvaranju neovisne Hrvatske i njegov prvi ministar unutarnjih poslova?

Kao da su zločini za koje se tereti počinjeni u ime HDZ-a, a ne u ime partizana i Komunističke partije.

Zanimljiv je i Ecce Homov komentar na temi o ubojstvu obitelji Zec:

Citat Ecce Homo:

I ne možete me uvjeriti, koliko god se trudili, da među egzekutorima, kojim god se simbolima okitili, postoji suštinska razlika – u mentalnom sklopu, u motivaciji, u zlu.

...

I pored adminovog nepotrebnog brisanja mog prethodnog komentara, ostajem pri tvrdnji da je osuda ovakvih zlodjela nešto što je neophodno za nas, za mentalnu higijenu nacije, za dostojanstvo naroda. Ne trebaju nam tu nikakvi međunarodni pritisci, nikakvi tribunali. To je nešto što moramo učiniti radi sebe.

Dosljedna osoba bi slično napisala i u slučaju Boljkovac i kad je riječ o hrvatskom antifašizmu. Ali Ecce Homo i dosljednost idu zajedno jedino u stilskoj figuri poznatoj pod nazivom oksimoron. Dapače, evo što na istoj temi Ecce Homo odgovara komentatorima koji su pozivali na dosljednost i tražili isti tretman zločina nad hrvatskom djecom kakav je imalo ubojstvo obitelji Zec:

Citat Ecce Homo:

Ali, to je zaista manje bitno, šokira i izaziva gađenje ovakav stav mija f, marcusa, kbunjevaca... to mesarsko prebrojavanje mrtve djece, svođenje na brojke, sve u stilu – jesmo ubijali djecu, ali i 'oni' su to radili još više. Kad admin već nije reagirao na onu, na vrhu navedenu tiradu Mije F (i drago mi je što nije, jer ona govori jako puno o autoru, a zapravo ništa o meni), valjda neće ni na konstataciju – zbilja mi se gadite, svi koji se niste ogradili od takvog pristupa. I povraća kad vidim da vas ipak, makar i jako malo, ima u MOJOJ zemlji.

Dakako, i gornja bljuvotina govori jako puno o njezinu autoru, a ne o onima koje proziva.

Poput dosljednosti ni argumentiranje nije Ecce Homou jača strana i nije mi jasno kako neki komentatori mogu biti impresionirani rezoniranjem koje nerijetko završava uskakanjem u vlastita usta. Evo svjež primjer iz rasprave o ekonomskim promišljanjima Gorana Marića:

Citat Ecce Homo:

Nisam čitao predmetni interview niti imam namjeru. Ne mislim čak ni, u vašem stilu, donositi ocjene napamet, bez čitanja. Pretpostavljam da čovjek jako pametno govori o nekim ekonomskim problemima i mogućim putevima za njihovo rješavanje. Sve je to krasno, i složit ću se, ovoj zemlji prijeko potrebno.

Malo dalje u istom komentaru Ecce Homo neizravno ipak donosi ocjenu napamet:

Citat Ecce Homo:

Radije ću pročitati kakve savjete Kruno Jurčić može dati nizozemskom nogometnom savezu i upravi Ajaxa. Kvalificiran je za to otprilike kao i Marić za ekonomiju.

Naravno, kad su usporedbe u pitanju, uvijek valja biti oprezan, jer nikad ne možeš biti siguran što je pisac htio reći. Možda Ecce Homo smatra da je Kruno Jurčić doista kvalificiran za davanje savjeta klubu od kojeg je glatko poražen. Ipak mi se to čini malo vjerojatnim. Kao i ideja po kojoj bi Kruno Jurčić na opisani način nekom solio pamet: sve su to Ecce Homove umotvorine.

Unatoč navedenim nedostatcima valja priznati da se Ecce Homou ponekad zna zalomiti i poneka razborita prosudba. Tako se mogu složiti sa ovim razmišljanjem o procesuiranju komunističkih zločina:

Citat Ecce Homo:

Novih uhićenja, naravno, neće biti. Mandati su pri kraju, sve snage su izgleda utrošili na Boljkovca, javnost je zabavljena aktualnijim problemima i ne pada na loše cirkuske predstave, a preostali dvojac potencijalnih uhićenika, kako sam već ranije napisao, previše zna i bolje ga je ne dirati.

Ovakav scenarij je vrlo izvjestan, pogotovo ako "strašni petlovi" dođu na vlast. Neće biti iznenađenje ako bude obustavljen i postupak protiv Boljkovca, a da ne pričamo o tome kako će se Manolić, Bulat, Perković i ostali drugovi i dalje nastaviti mirno šetati i izrugivati žrtvama za koje su odgovorni.

Budući da ovaj komentar obiluje tonovima sumornim, završit ću ga dosjetkama humornim. Nedavno je na ovom portalu bilo i rasprava o Ecce Homovom stvarnom identitetu. Neki su smatrali da bi on mogao biti jedna od EPH-ovih perjanica, ako se ne varam, Inoslav Bešker i Miljenko Jergović su bili u optjecaju. Mislim da je ipak najbolje vidjeti što nam sam Ecce Homo govori o sebi:

Citat Ecce Homo:

Dalje, Tomu zanima, ali ne želi o tome razmišljati, u kakvim se to krugovima ja krećem. Pa Tomo, iznenadio bi se. Susreti koje sam spomenuo u prošlom komentaru su isključivo poslovni kontakti – dogovori, radni ručak, obilasci proizvodnih pogona, planiranja i tako to. Po prirodi stvari, sastav je iznimno šarolik, ima tu i desnih i lijevih, i vjernika i nevjernika, radnika i direktora, i (nemoj se sad onesvijestiti) branitelja, pa čak i svećenika, sve do ranga nadbiskupa. Dobro, jučer nisam razgovarao ni s jednom crkvenom osobom (mada to stvarno nije rijetkost), ali sve ostale navedene kategorije su bile zastupljene. To je daleko relevantniji presjek naroda od Tominih „branitelja, svećenika i časnih sestara“, jer jednostavno – imaš branitelja i „branitelja“, smiješno je tvrditi da svi misle isto, a svećenici i časne sestre... nemoj me nasmijavati, ne misliš valjda reći da ta skupina (uz nevjerojatno rijetke časne izuzetke) glasuje prema vlastitom rasuđivanju i analizi? Tomo, realnost je da se krećeš u malom, zatvorenom krugu, kao i većina hakave komentatora, i da ti je slika stvarnog svijeta iskrivljena. Zato vas i zbunjuje moje pojavljivanje ovdje, zato i ne možete shvatiti kako to da, naizgled, svi dijele neke od vaših svjetonazora, a vaša opcija na svim izborima prolazi katastrofalno. U ovom odgovoru ti je dio objašnjenja, mada ne gajim iluziju da ćeš shvatiti.

Iz ovakvog samodopadnog opisa društvenog statusa koji je, tobože, daleko iznad Tominog, može se zaključiti samo jedno: Ecce Homo nije nitko drugi do znameniti Pero Ložač! Za one koji ne znaju, Pero Ložač je lik iz anegdota, sinonim za beznačajnog probisvijeta koji se hvali kako svakoga poznaje, od običnih malih ljudi sve do najkrupnijih njuški. Tako jedna anegdota kaže kako prilikom svog posjeta George Bush nije htio napustiti Hrvatsku dok se nije susreo i proćaskao sa svojim prijateljem Perom Ložačem. Druga anegdota govori o Peri Ložaču zajedno s papom na Trgu sv. Petra u Rimu prilikom blagoslova Urbi et Orbi. Kad ih je vidjelo okupljeno mnoštvo mnogi su počeli zapitkivati tko je onaj lik u bijelom pored Pere Ložača.

Šalu na stranu. Tko god pak da jest Ecce Homo, radi se nesumnjivo o jednoj od nadrealnih borgesovskih pojava, koje su, nažalost, u Hrvatskoj itekako realne. U suprotnom bi slučajevi poput Boljkovčevog već odavno bili stavljeni ad acta.