Nema detitoizacije, nema deračanizacije, samo detuđmanizacija

Nema detitoizacije, nema deračanizacije. Postojala je i postoji samo detuđmanizacija. Pravim riječima nazvana, detuđmanizacija je uništavanje domoljublja, ponosa branitelja i svih onih koji su željeli svoju državu, izjednačavanje krivice za rat, a u ime lažne pomirbe, bratstva i jedinstva. Detuđmanizacija je zaborav svih zločina, materijalnih šteta, ekocida, kulturocida, žrtava i invalida, ne traženje grobnih mjesta, sve do rasprodaje državne imovine i teritorija.

Kukuriku opcija

Gledajući na televiziji sve predsjednike Kukuriku stranaka, čovjek pomisli, bit će možda i da imaju simpatizere u narodu jer jedan predstavlja vitkost, drugi nedodirljivost, treći užitak u hrani – blagostanje, a četvrti sve manji broj radnika, a pomaže im i predsjednik kojeg bi većina žena s majčinskim osjećajima najradije zagrlila.

Predsjedniku SDP-a je Tito važniji od Tuđmana, predsjedniku Hrvatske je crvena zvijezda valjda ljepša od šahovnice, a pokojnom Ivici Račanu bi bilo draže da je se idila SFRJ nastavila vječno. Iste stavove nesumnjivo imaju i ostale tri stranke u Kukuriku koaliciji, sve su one na tragovima Tita i Račana.

Jugoslavensko blagostanje

Sve što se je događalo za vrijeme titoističke vladavine većini je hrvatskog naroda poznato. No, zbog trenutne gospodarske i svakojake druge krize vrijedi se podsjetiti na dva članka iz Slobodne Dalmacije od 7. siječnja 1989. godine.

Prvi daje odgovor na pitanje tko je imao i potrošio milijarde dolara? Tako se saznaje kako je Jugoslavija od 1949. do 1964. od SAD i zapadnih zemalja dobila nepovratno 30 milijardi dolara, na temelju kojih je zapravo i nastalo ono „naše slatko blagostanje sedamdesetih godina".

U drugom članku s naslovom „Cipele po glavi stanovnika" se navodi da je trećina građana bivše Jugoslavije, odnosno trećina „Jugoslovena" prestala jesti čokoladu. Daje se još jedan podatak u svezi sa jugoslavenskim standardom, o tome da je za posljednje četiri godine za 30 posto smanjena količina mesa u prehrani stanovništva.

Od ovakvog "blagostanja" malo tko je imao koristi, tako da se je na kraju SFRJ ipak raspala u prvom redu zbog unutarnjih odnosa i gospodarske krize, a ne zbog ustašoidnosti Hrvata.

Što ima novoga u odnosu na ekonomiju 1984.?

1984. godine Ivica je Račan dao intervju partijskom časopisu „Naše teme". Obzirom na njegovu ideološku aktualnost i danas vrijedi citirati nekoliko njegovih tadašnjih izjava:

„Prije nekoliko godina smo se snažno i za mnoge neočekivano, morali suočiti s ekonomskom krizom, s eksplozivnim rastom našega duga prema inozemstvu, s negativnim uvozno-izvoznim saldom, s enormnim unutrašnjim dugom između različitih privrednih i društvenih organizacija, teškim dobivanjem i uz „veliku cijenu" novih inozemnih kredita potrebnih za održavanje i tekuće proizvodnje, s inflacijom i investicionomanijom, koju su pratili veliki promašaji itd."

„Suočili smo se s neminovnim „stabiliziranjem" te s padom individualnog i društvenog standarda , ali i sa činjenicom da taj pad nije ni ravnomjeran ni „pravedan" za sve."

„Pitanje je naše sposobnosti da izlaskom iz ekonomske krize otvorimo novu fazu u ostvarivanju onog osnovnog u našem strateškom opredjeljenju: socijalističkog samoupravljanja, bratstva i jedinstva naših naroda i narodnosti i nesvrstanosti."

„Ovdje se ne radi samo o problemu odstupanja od Titovih ideja i metoda, već o otklonu od one linije naše revolucije koja tu revoluciju jedino čini mogućom. Siguran sam, međutim, da ćemo se tom značenju i metodi Titova rada morati još dugo vraćati, osobito ako je ovo u čemu sada plovimo donekle zamućeno. Mislim da stoga u ovom trenutku Titov metod rukovođenja i inicijativnost u socijalističkoj transformaciji društva postaju značajniji, osobito kada smo svjesni što i danas za ovu zemlju znači bratstvo i jedinstvo, odlučujuća uloga radničke klase i samoupravljanja."

HDZ – problem ili rješenje?

Prije nekoliko dana Tihomir Dujmović u objavio je komentar u Večernjem list o tome kako HDZ bez partnera s desnice sigurno gubi na izborima. Između ostaloga, Dujmović je tom prilikom napisao:

- Unatoč svom egu, Milanović je shvatio da, ako ne idu zajedno sigurno gube izbore i sazrio je preko noći. Ruža Tomašić prezire Đapića. (Valjda je g. Dujmović zaboravio kako je Đapić srozao HSP i kako ga je Sanader upotrijebio, op. a.)

- Jadranka Kosor je izgurala pregovore čak i dok su je pod nikad razjašnjenim uvjetima rušili i danju i noću. (Novinar nije objasnio čitateljima pod kojim uvjetima, ustupcima i cijeni joj je to uspjelo, op. a.)

- U istom članku Dujmović još objašnjava kako mi danas nemamo odgovor na pitanje što znači u Uniji voditi državotvornu politiku niti kako se u novim uvjetima štite nacionalni interesi. (Koja državotvorna politika je zaštitila nacionalne interese u pregovorima s EU i u svim potpisanim poglavljima?, op. a.)

Ono što je posebno ostalo nejasnim je način na koji Jadranka Kosor može HDZ udružiti s ostatkom „desnice". Hoće li radi postizborne koalicije HDZ odustati od uvjeta na koje je pristao poradi ulaska u EU? Ili će ostatak desnice, radi upitnog sudjelovanja u vlasti, odustati primjerice od reguliranja pomorske granice na međunarodnom sudu i proglašenja gospodarskoga pojasa na moru? Ili će odustati od sprječavanja da neke manjine u Hrvatskoj imaju više prava od većinskog naroda, pristati na zatvaranje najzaslužnijih branitelja za samostalnu Hrvatsku, odustati od istrage o krivotvorinama i lažnim svjedocima u Haagu, odustati od kontrole prodaje nekretnina u državnom vlasništvu...

U hrvatskom društvu manipulacijama, lažima i medijskom pranju mozga nema kraja. Isto tako, političari u Saboru funkcioniraju na način da im je vlast jedini cilj. Takvo političko djelovanje se ne može prihvatiti, jer nigdje ne vodi.

Mira Ivanišević