Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Krvava sudbina hrvatskog življa Široke Kule u dva posljednja rata
U utorak 13. listopada navršeno je devetnaest strašnih godina od srpskog pokolja nad 34 kuljskih Hrvata, događaj koji "mediji" gotovo da ne spominju - čine li to namjerno ili slučajno - to ostavljamo na prosudbu javnosti. Komemoraciju žrtvama prepustili su župniku iz Vukšića, a nikada na komemoraciju ne dođu niti hadezeovi političari iz Gospića. Taj strašan pokolj u Širokoj Kuli i Vukavi izvršili su kuljski Srbi, sumještani i susjedi žrtava, u dva navrata i to 29. rujna i 13. listopada - uz put da kažemo da se Norcu i drugovima sudilo za navodno nedjelo od 16. listopada u Gospiću.
Osim same nasilne smrti ovih nevinih ljudi, ovdje se provlače dvije kozmičke strahote, prva je da je krvnik poznavao žrtvu - pobogu bili su susjedi! - i gledao joj je mirno u oči i klao. Josef K. bi rekao, kao pse. Druga, još strašnija strahota od takove smrti je činjenica da su ih mrtve poredali pored ceste i zvali "sladoledare", tvrdeći da su Srbi poklani od Hrvata. Zaklani ljudi su u smrti postali neljudi. Samo trinaest trupala je poslije rata pronađeno.
Ono što treba jasno reći, pokolj nisu izvršili nikakvi "uvezeni četnici", niti JNA, ili slične budalaštine, nego domaći Srbi (potomci partizana i četnika iz Građanskog rata 1941./45.) - susjedi nesretnih žrtava iz same Kule ili iz Bunića, i to nad bespomoćnim stanovnicima tih sela, starcima, ženama i djecom, nad onima koji nisu mogli pobjeći, ili nisu htjeli ne vjerujući da im susjedi mogu učiniti zločin, koji nadilazi svaku maštu i nadvisuje svaku okrutnost.
Govoriti o pomirenju sa "zavedenim" Srbima, koji se vraćaju ili su se već vratili, nije ništa drugo do li priprava za novi zločin koji će se zbiti ponovno, i to kao posljedica kružnog tijeka vremena i povijesnih događaja i nedovoljne dijakritičke prosudbe povijesti, što najbolje pokazuje identičnost dvaju krvavih događaja, koje su izvršili Srbi u razmaku od samo pedeset godina. Ono što se događalo od 91. do 95. samo je nastavak, ili ponavljanje onoga što se zbivalo od 41. do 45. i, ako se dužno i sućutno ne sjetimo žrtava nad kojima su se iskalili očevi i djedovi ovih zlikovaca, samo ćemo potaknuti sinove i unuke ovih sadašnjih četnika da to isto učine s budućom generacijom Kuljana (srećom, to se neće dogoditi jer je Kula za Hrvate demografski mrtva).
Široka Kula u povijesti
Kada se od Gospića skrene desno, prema prijevoju Ljubovo u pravcu Korenice, odmah na usponu u brda počinje Široka Kula, iznad koje se smjestilo malo selo Vukava. Još u rimskim vremenima se uočio strateški značaj toga položaja i već tada se tu grade utvrde i tvrdi grad na putu koji vodi u Panoniju, kojih ostatake i danas nalazimo. U predosmansko vrijeme grad-utvrda se zvao Široki Turanj (Široki Toranj), kojeg su osmanski osvajači zauzeli (prije toga je domicilno stanovništvo pobjeglo u Gradište), a selo ponovno naselili s muslimanskim življem iz susjedne Bosne. Mjesto su nazvali Široka Kula. I u ostale dijelove Like naselili su rečeno muslimansko stanovništvo (na plodnije dijelove pokrajine) te nešto Vlaha iz gornjeg tijeka Pive i Tare na neplodnije dijelove, što će imati velikih reperkusija na događaje iz Građanskih ratova 1941./45. i 1991./95.
Nakon osmanskog poraza pod Bečom 1683. hrvatske povijesne pokrajine (Slavonija, Lika i Dalmacija) su se oslobodile osmanskog zavojevača, i dobile novog, možda još gorega - Austrijance. Prijašnji doseljeni muslimanski živalj se vratio natrag u Bosnu (pravi turski živalj - treba ih razlikovati od doseljenih muslimana iz Bosne - iz okolice Perušića nije otišao; prihvatili su katoličku vjeru i njihovi potomci još i danas žive u Perušiću i okolici). U pustu Kulu austrijske vlasti su naselili Hrvate iz okolice Otočca i Vlahe s istoka Balkana. Žrtva i krvnik su stupili na povijesnu pozornicu. Važno je napomenuti da se nakon odlaska osmanske vlasti s njom nisu povukli prije doseljeni Vlasi, koji su pod utjecajem velikosrpske i srpskopravoslavne promidžbe u XIX. stoljeću postali Srbi.
Za austrijskih vremena ti Vlasi su bili povlašteni, a te povlastice bile su još veće u vrijeme karađorđevićevske Jugoslavije, kada su isključivo Vlasi bili žandari ili su radili u ostalim državnim službama. Premlaćivanje i ubijanje Hrvata je postala opća pojava, što je posebno eskaliralo nakon ustaškog napada na žandamerijsku postaju u Brušanima. Žandari su vršili masovne pretrese hrvatskih kuća i premlaćivali i ubijali Hrvate. Gotovo svi odrasli Hrvati su morali predati oružje, kojega nisu imali niti za lov, te su ga morali kupovati (stare i neispravne lovačke puške od susjeda Srba) i predavati ih vlastima. Moj djed Joso, iz Bukovca, morao je prodati kravu da bi kupio pušku i predao ju vlastima.
Građanski rat 1941./45.
Raspad Jugoslavije i stvaranje neovisne Hrvatske, lički Hrvati su dočekali s olakšanjem. Pomislili su da su svoj na svome i da će sada i njima biti lakši život; nu prevarili su se. Srbi su se u prvo vrijeme ukutrili, iako su se prvi srpski zločini u okolici Podlapače dogodili oko 12. travnja jer im je u to vrijeme majčica Rusija bila u savezu s Hitlerom i nije im padalo na pamet akcija. Nu, nakon Hitlerovog vjerolomnog napada na Rusiju, Srbi zadojeni mržnjom te potpomognuti od anacionalnih Hrvata i komunističkih lumpenproletera (najveći zločinac inspirator zločina protiv Hrvata i hrvatske države bio je gospićki lumpenproleter i moskovit Blažević I. Jakov; zanimljivo da mu se sestra udala za četnika Đoku Jovanića i iz toga nakaznog braka je zloglasni zagrebački advokat Dragan Jovanić). Srbi četnici, uz pomoć komunista (u čas su se složili) su krenuli; prvo u Donjem Lapcu i Srbu, potom po ostalim dijelovima Like.
Mora se znati da se ustaška vojnica formirala tek početkom srpnja 1941., dakle nisu bili povod nikakvi ustaški pokolji ili slične stvari. Srpski gerilci se uskoro dijele na dvije vojske, obadvije dominantne srpske: na četnike i partizane. Razlika je bila u odnosu prema Talijanima, iako su Talijani poprilično pomagali i partizane, te u tome što je u srpskim partizanima bilo nešto Hrvata komunista. Jedan broj nesretnih Hrvata (izvan komunističkog kruga) morao je ući u tu srpsko-partizansku vojsku da spasi goli život. Događaji iz 91. pokazuju da rat 1941./45. nije bio protufašistički (kako oni još i danas kažu, protustaški) bio je protuhrvatski u svakom pogledu, i bio je protiv Hrvata, svih i svuda. I sudbina Hrvata u Titovoj Jugoslaviji to isto potvrđuje.
Tako krajem 41. počinje četničkopartizanski (četokomunistički, onovremeni termin) pokolj i u Širokoj Kuli, iz koje će se gotovo sav hrvatski živalj otići u progonstvo, u Gospić i Perušić. Sve hrvatske kuće su opljačkane i zapaljene, crkva Svetog Mate (izgrađena 1705.) je već 1942. zapaljena i uništena. Crkveno kamenje je 1948. bilo upotrebljeno za gradnju zadružne štale.
Za vrijeme toga rata (i neposredno poslije) poginulo je i ubijeno 137 ljudi, pogledati tabele. Ono što upada u oči je da su susjedi Srbi hvatali žive ljude i odvodili u srpska sela (Divoselo, Bunić, Počitelj, Vrebac, Medak, Kozjan itd.) gdje su te ljude mučili i masakrirali, i gdje im se gubi svaki trag. To se ponovilo i u ovome ratu.
Civilne i vojne žrtve Drugog svjetskog rata u Širokoj Kuli i Vukavi (1941.-1947.)
Tabela 1. - Civilne i vojne žrtve u Š.Kuli i Vukavi od 1941. do 1947.
U tabeli 2. u stupcu djeca, vidi se da su Srbi oteli šestoro djece i odveli u svoja sela i ritualno zaklali. O uzvraćanju hrvatske strane za vrijeme Drugog svjetskog rata nećemo govoriti zbog dva razloga; prvo, zato što se zadnjih šestdeset godina samo o tome pisalo, i to stostruko uvećano; i drugo jer su se Hrvati borili na svojemu državnom i etničkom ozemlju, dakle nisu išli u Šumadiju da ratuju.
Dolazi 45., rasulo, poraz i srpska okupacija. U Gospić ulazi zloglasna koljačka skupina tzv. 26. divizija sastavljena gotovo isključivo od dalmatinskih Hrvata (????). U gradu i okolicu počinje krvavi ples. Na tisuće Hrvata bez ikakvog suđenja je ubijeno i zakopano na nepoznatim mjestima. Na desetine i desetine starijih i mlađih muškaraca su partizani odvoili i bacali u jame bezdanke, jednu pored Donjeg Lapca (žrtve čije kosti je Rašković D. Jovan, četnički vojvoda i ratni zločinac, 90. brojao kao srpske) i drugu pored Ogulina. Partizani su vukli po Perušiću i okolnim selima rajarene i krvožedne Vlajinje koje su na ulicama i po kućama prstima upirale na nevine ljude, koje je OZNA odvodila i nakon mučenja ubijala (jedan od istaknutih oficira OZNE bijaše Ante Karić, sic!?, krunski svjedok na suđenju Oreškoviću i Norcu, u Rijeci).
Preživjeli Hrvati su se vratili u Kulu, obnovili kuće i u strahu nastavili živjeti. Mnogi su se odselili u Zagreb ili u inozemstvo. Početkom pedesetih komunisti su im oduzeli plodnu zemlju u Ličkom Osiku i osnovali vojnu tvornicu "MOL" u kojoj za Hrvate nije bilo mjesta, bolje rečeno, posla je bilo sporadično, radili su samo kao obični radnici i to polutani ili oženjeni za srpkinje. Za svoje su osnovali čitav socijalistički grad (Lički Osik, pokušali su ga zvati Lički Osijek ili Teslingrad) kamo su dovukli iz srpskih dijelova Like i Bosne, te iz Srbije radnike i "stručnjake". U čistom hrvatskom kraju, srpska enklava. Ta je politika vođena iz hrvatskog Zagreba, sic!?.
Izbori 90. i opet ista stvar, iz Korenice Rašković prijeti: glasajte za HDZ, pa ćete vidjeti što će vam se dogoditi. Kuljani znaju da su Srbi naoružani, znaju da Srbi imaju oružje i da će opet udariti. I dogodilo se. Pomoći ni odkuda, a Bog je daleko. Oni koji su mogli, pobjegli su u Gospić ili Zagreb, oni koji su ostali mučki su pobijeni.
Najmlađa žrtva (Verica Nikšić; zanimljivo, rođeni stric je gledao njezinu pogibiju jer je bio oženjen za Vlajinju i ostao je u Kuli) je imala 13 godina, a najstarija 95 godina (Ivan Orešković).
Poslije Oluje Kuljani su se vratili, Hrvatska država im je napravila kuće u kojim sada žive, opet su u strahu i osluškuju. Krvnici su oslobođeni svake odgovornosti, samo još nedostaje da se vrate; sve žrtve nisu pokopane, nedostaje 13 ljudi. Državni odvjetnik iz Gospića, P.Rukavina, na naredbu iz Zagreba obustavlja svaki kazneni progon Srba četnika - zbog nedostatka dokaza, kaže. Seljani su izgradili novu crkvu Svetog Mate, posvetili su ju za Svetog Matu 2000.
A Latin u svojoj Latinici i dalje komada nemoćnu žrtvu, te nariče za palim četnicima! Doista, pitam vjernike: Što je pakao i gdje je pakao, ja odgovaram: dobri ljudi idite u Liku, idite u Široku Kulu pa ćete saznati što je Pakao.
Za kraj, mudri ljudi su rekli da je mržnja i nagon za uzvraćanjem (osvetom!) znak slabosti i nemoći. Danas sam tako slab i tako nemoćan!
Nesretni Kuljani i dalje žive u strahu, osluškuju Zagreb bojeći se vraćanja Srba. Ovo je popis žrtava iz rujna i listopada 91.
Civilne hrvatske žrtve srbskog terora u Širokoj Kuli i Vukavi 1991.
Široka Kula i Vukava
1. Kate Nikšić r. 1937.
2. Verica Nikšić r. 1978. - 13 godina
3. Mande Nikšić r. 1940.
4. Ana Nikšić r. 1904.
5. Marija Nikšić r. 1901.
6. Ana Nikšić r. 1920.
7. Petar Nikšić r. 1942.
8. Ivica Nikšić r. 1974.
9. Ante Nikšić r. 1937.
10. Joso Nikšić r. 1956.
11. Petar Nikšić r. 1948.
12. Nikola Nikšić r. 1932.
13. Ana Orešković r. 1930.
14. Anka Orešković r. 1945.
15. Nikola Orešković r. 1937.
16. Mara Orešković r. 1911.
17. Milan Orešković r. 1930.
18. Kate Orešković r. 1932.
19. Ivan Orešković r. 1896. – koliko je to godina?
20. Marija Orešković r. 1901.
21. Matija Orešković r. 1912.
22. Ante Orešković r. 1937.
23. Anka Orešković r. 1935.
24. Kate Ćaćić r. 1913.
25. Ivan Štimac r. 1930.
26. Marica Štimac r. 1933.
27. Ana Vojvodić r. 1933.
28. Mile Vojvodić r. 1938.
29. Ivan Perković r. 1920.
30. Mane Rakić
31. Luja Rakić
32. Radmila Rakić
33. Dragan Rakić
34. Milorad Rakić
A ako preživjela žrtva ne može, ili neće shvatiti, kauzalnost događaja i recidivnost zločina i krvnika, tada nije niti za žaliti. Svako jednostrano pozivanje na pomirdbu i suživot s hrvatske strane, Srbi tumače kao kukavštinu, defetizam i malodušnost, što im daje još više snage da slijedeći put udare još žešće i još okrutnije.
Josip Hečimović Nikšić
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Udruga pravnika Vukovar uputila pismo Milanoviću .................(24. svibnja 2012.)
- Karamarko: HDZ osniva vladu sjeni; Ante Sanader kooptiran u Predsjedništvo .................(24. svibnja 2012.)
- HDSSB: Vlada ruši mostove hrvatskog jedinstva .................(24. svibnja 2012.)
- Splitski intelektualci: Organizirat ćemo antigay paradu! .................(24. svibnja 2012.)
- Amnesty International i dalje zahtjeva istrage protiv Vladimira Šeksa i admirala Domazeta .................(24. svibnja 2012.)
- Povratak Denisa Latina .................(23. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
Dosta dobar povjesni pregled zbivanja, s obzirom na prostor o kome se govori.
Poštujući činjenicu da autor dolazi iz gore obrađenog kraja Hrvatske i poštovanja prema nevinim žrtvama odustati ću od bilo kakvog negativnog komentara i bilo kakvog dopunjavanja povjesni činjenica.
Mugu samo reći učimo iz vlastite prošlosti i ne dozvolimo da nas i našu dijecu ponovo zadesi ista sudbina, da nas nadolazeći srpski ekstremizam ne pregazi *nespremne*.
Ubojstvo civila ne zastarjeva, niti se može dobiti oprost, zato Jusufe usmjeri sve svoje snage i sposobnosti u otkrivanju svih onih koji su sudjelovali u ubojstvima nevinih iz Široke Kule, pogotovu jer su to susjedi srbi koji ponovo žele srpsku Liku.
Imaš svu moju potporu u traženju srpskih krvnika.
SRAMOTA!
Politički Zagreb uvijek je u Liki radio u korist jednih (Srba) na štetu drugih, pa Rukavinu, zbog radnog mjesta (a ONI su i opsani, oni i "ubijaju"), možda možemo i razumjeti, ali ne opravdati.
Danas nije lako naći drugi posao.
Samo onaj tko je zivio sa takvim "susjedima" zna o cemu "Jusuf" govori.
Htio bih samo da iz vlastitog iskustva
pridodam ovom svjedocenju,
Svjedocenju koje mozda nece razumjeti n Hrvati iz Zagorja ,Istre,Medjimuj a,ili Zagreba
Moji neposredni susjedi iz Perusica (kuca uz kucu),rodjeni u Perusicu (Lika),otac Srbin iz Donjeg Kosinja (Lika)bivsi cetnik otisao u partizane negdje 1943 ili kasnije,ipak nosioc "odlikovanja" majka Hrvatica iz Perusica iz dobre Hrvatske kuce.
I prije rata su bili nasilni i bezobrazni kradljivi problematicni ,slabi djaci negativni do krajnosti i na bilo sto Hrvatsko...ONO sto su volili zvati "Ustasko" gledajuci nas izazivacki.Na povrsini su se pokazivali Jugoslavenima ali su ih svi smatrali Velikosrbima tj. Cetnicki orjen tiranim.Pred njima se nista "nacionalno" nije smjelo ni spomenuti..Nism o jedni drugima vjerovali..I uvijek je bila doza prijetnje da ce nas prijaviti Miliciji za bilo kakvu sitnicu..Jer ta "Milicija je isto bila "Njihova"Volili su skupljati,pisto lje,puske i raznorazno oruzje i javno ga pokazivati.Kao da se nikada nisu mogli dosta naoruzati..Nemo gu reci da su bili religiozni,ne,n isu isli u nikakve crkve,jednostav no su bili taj Jugoslavenski "podmladak" iz "mjesanog braka" koji je kao po pravilu uvijek antihrvatski.Ca k je i majka (Hrvatica) bila zagrizena Jugoslavenka i da,cetnikusa..
Mozda Vam ovo sve izgleda apsurdno,
u ovome "Kulturnom"20-2 1 stoljecu u "Kulturnoj"Evropi
i meni je sada,ali to je bila ta kruta,Jugo-real nost,terora vlasti i cetnickih susjeda,denunci janata,prismotr e i pracenja..
Tako smo mi zivjeli sa tim susjedima sve do prije rata 1991.Stari otac,im je umro desetak godina prije rata,sinovi otisli na rad u Zagreb,negdje u neke gradjevinske firme,kamiondzi je ,ili tako nesto..
Cim je planuo taj "drugi" rat sa Srbima pale su brzo lazne maske i oni su kao mnoga njihova "subraca" da odletjeli "svome jatu" i da,,pogadjate ,u cetnike.
Stariji Pere u Pakrac, u Krajinsku policiju,mladji Branko,u Knin u zloglasne specijalce ili tako nesto...
Mladji je navodno poginuo negdje u Krajini,Stariji je prezivio u Beogradu je.
Culi smo da je majka (koja se odmah po pocetku rata odselila u Beograd) umrla prije desetak godina...
Kucu je otkupio mjestanin Hrvat obnovio je i lijepo sredio..
I tako su zauvijek permanentno nestali moji susjedi..
Eto to vam je ta prica o Prosrbskim,Mjes anim brakovima i tenzijama i netrpeljivostim a u kojima se zivjelo u bivsoj Jugoslaviji..
Jedan drugi susjed (da i njega spomenem)je dirigirao Krajinsk-cetnic ku topovsku paljbu sa brda Ljubova izabiruci "selektivne
ciljeve" susjeda Hrvata...
Takovih prica ima puno...
Od tih Perusickih Srba malo je ostalo..
Sami su od silne mrznje prema Hrvatskoj Drzavi,Zastavi, upravi, ,vojski
izabrali izbjeglistvo i odlazak..
Samo su DVA (2) je(koliko znam) sudjelovali u ratu na Hrvatskoj strani u Domovinskom ratu,
( zene su im bile Hrvatica,mozda je i to bio faktor)
Sve u svemu cudna prica za "Civiliziranu Evropu" Tesko je to njima shvatljivo..
Ali shvatljivo je nama Licanima,i drugim djelovima "rubne " Hrvatske ..narodu
koji je morao pod prijetnjama i terorom
ocuvavati svoj Hrvatski bitak i opstanak..
Zato razumijem dobro o cemu "Jusuf" pise..svi smo mi prosli slicnu skolu..
Samo sto nas srecom nije snasla krvava sudbina Hrvatskih zitelja Kule i Vukave,
Imali smo nesto i srece, bilo nas je malo vise,imali smo dublje zaledje,bili smo i naoruzani i organizirani u kriticnom trenutku
raspada trule Jugoslavije..
Inace i mi bi zavrsili u jamama,i bezimenim grobnicama...
Da isto kao nevine zrtve Kule...
Njihov grijeh,njihova krivica?
-Samo to da su bili Hrvati.
Meni se čini da bismo morali podržati sudkinju Mirjanu Juričić koja se moćniku Turudiću argumentirano suprotstavila, koliko se da iz ove nepodpune vijesti razumjeti,i čini mi se da je bitno da takve podržimo:
www.youtube.com/.../
Niti govoriti ne zna.
Onakovo suđenje nakon, državnog atentata na nesretnu Ivanu Hodak, zbog obrane njezinog oca u "aferi Zagorec", ono nije bilo zamislivo ni u SSSR-u.
I tu je odigrao najprljaviju ulogu taj mucavi Turudić.
Ne mogu zamisliti da među drugim narodima može biti takove bijede i kukavstva kao među Hrvatima.
Ne prezaju ni pred čim. Dobro je netko rekao da je hrvatstvo profesija.
Citat:Zauzet je čovjek formiranjem nove Kugoslavije.
Pa ne će se on valjda baviti hrvatskim žrtvama!
Presitno je to za njega.
A mora i oduzimati činove hrvatskim generalima.
Ne stigne se na sve strane.
ako ovo čitate,
evo ima Hrvata, a vjerujemo i drugih građana kojima je Hrvatska pri srcu, koji razumiemo da nas jedino takvi kakvi ste vi, profesionalci koji ne sude po narudžbi UDBe HR (dopustite da te strukture tako nazovemo) i ostale politike.
Nek vas čuva dragi Isus!
Od srca...
A što se pisca ovih redaka tiče, mene, Miroslava Rovisa, ja sam još korak bliže zatvoru politički mi dosuđenom.
Za sad je moja uvjetna kazna od četiri mjeseca zatvora na dvije godine (pojedinosti nađite na preslicima listića:
www.facebook.com/.../
te na:
www.facebook.com/.../
i napravite pričuvne preslike, ako me UDBa odluči maknuti u blažem nadam se smislu rieči, kao što me sad već ucjenom maknula iz javnosti, s Hrelića gdje sam imao štand Udruge... www.CroatiaFidelis.hr)...
Za sad je moja uvjetna kazna od četiri mjeseca zatvora na dvije godine još nepravomoćna, a o čemu se radi, znaju, koliko hoće reći, vrlo neutrali ljudi, kao Zoran Vujasin odvjetnik, kao i Zoran Tomaš, koji se bave i zaduženja su im antipiratstvo, kao i neki članovi Udruge...
I nije ovo utjecaj na sud, nego:
POZOR
pravo na javno suđenje, u skladu sa Europskom konvencijom o ljudskim pravima
POZOR
I bit će lusttracija u Hrvatskoj.
Bit će, past ćete vi koji štitite krvnike. Past ćete...
Pa ako mora i tko od nas koji se za lustraciju borimo i žrtvujemo pasti, ali past ćete i vi...
I blago onima od vas koji se pokaju ne od grižnje, kad bude kasno, i kad pokajanja ni Bog ne če primati, nego sada, dok vam se još čini da imate vlast, i da možete činiti što vas je volja i ovako gaziti po časti tisuća pobijenih radi par zločinaca, jer su "antifašisti" "zvezdom" obasjani.... Sram vas bilo!
Nadam se da će se sada bolje prikazati...
Zar nitko iz Eunije ne prati kako komunističko pravosuđe šteti razvoju demokracije u Hrvatskoj,a koje kao takovo ne može biti dijelom pravosudnog sustava eu-a ?
O kakovom se sustavu radi najbolje se može pročitati u obrazloženju presude generalu B.Glavašu .
Po tome kako su ga sročoli, hrvatski branitelji i cijeli hrvatski narod, se protuzakonito borio protiv velikosrpske "jna " u obrani domovine Hrvatske ,a tzv.jna je bila " jedina zakonita sila " sa pravom uništenja svih koji joj se suprostave.
Stoga nema mjesta čuđenju ,kada aktualni predsjednik države vrši nasilje nad zakonom u slučaju "oduzimanja " činova i časti hrvatskim generalima iz domovinskog rata.
Biti će toga još,ovo je tek početak kada crvena boja ,kao krv ,preplavljuje Hrvatsku i Hrvate. Što je i obećano u Rijeci.