Only zunzarije&vuvzele

'Eppur si muove' u medijskoj demokraciji

U sklopu svoje emisije «Otvoreno» HTV je učinila određen iskorak glede medijske demokracije. Svakog četvrtka, kako je obećao voditelj Mislav Togonal, ista četvorka medijski istaknutih i uglednih novinara i kolumnista u svojim uredništvima, počnimo od dame Jasmine Popović iz novog zagrebačkog tjednika Forum, zatim Ivice Šole iz osječkog Glasa Slavonije, Tihomira Dujmovića iz Večernjeg lista i Branka Mijića iz riječkog Novog lista, kojim redom su predstavljeni, raspravljat će u Otvorenom – pressklub o aktualnim temama po izboru voditelja i HTV.

'Retro'

Prema nazivu čini se da će to biti specijalizirano Otvoreno, a nama s dužim pamćenjem isto tako se čini da smo takvu ili sličnu emisiju već gledali u nekom drugom vremenu pod vođenjem Nenada Ivankovića, koja je neslavno skinuta s programa, zajedno s autorom, nakon promjene vlasti. Budimo «zločesti» pa recimo – kad je retro, nek' je retro.

Ovakav pristup obradi aktualija nije nov, jer, kao jaje jajetu, sličan imamo i u jednoj razgovornoj tjednoj emisiji u kasnim satima, gdje četvorica od HTV izabranih intelektualaca razgovaraju i iznose svoja mišljenja i razmišljanja, također o aktualnim događanjima i temama. IProgramska shemaNaš je dojam je da HTV čini u svojem programskom sadržaju velike korake, a relativno ne baš prevelike pomake u doprinosu medijskoj demokraciji Otvoreno-pressklub kao i ozbiljna emisija s intelektualcima, ako je zadržana u programskoj shemi, emitiraju se u kasnim terminima, nakon prime-time-a, pa su, među gledateljima djelatnici, studenti i ostali ranoranioci, koji rano liježi, zakinuti za prezentirane novinarske i intelektualne spoznaje.

I u jednoj i u drugoj emisiji sudjeluju, ponavljamo, od strane HTV izabrani ljudi, iz čijih je razgovora i izlaganja moguće čuti ili odgonetnuti njihov svjetonazor. Različito je, da intelektualci svoj svjetonazor, osim u spomenutoj emisiji, mogu iskazivati i predstavljati u svojim sredinama u kojima djeluju, dakle ne javno, a novinari i kolumnisti svoj svjetonazor izlažu ili svakodnevno, ili tjedno, «bruse» - javno, u svojim komentarima/kolumnama, u medijima u kojima rade.

Naš je dojam je da HTV čini u svojem programskom sadržaju velike korake, a relativno ne baš prevelike pomake u doprinosu medijskoj demokraciji.

'Uzde' još uvijek čvrsto u rukama

Još uvijek su «uzde» čvrsto u rukama HTV, i glede izbora sudionika i izbora tema, ali i vođenja, gdje voditelji svojim vođenjem, upadicama i intervencijama vode emisiju po nekakvom dogovorenom »redu vožnje» u strukovnom voditeljskom/novinarskom smislu, ali i svrsi. Jer, kao što nema besplatnog ručka, nema ni emisije bez cilja. Pritom ne treba zanemariti i činjenicu da i voditelji imaju svoj vlastiti svjetonazor, koji često nije javno i određeno iskazan, ali ga je moguće «iščitati».

Iskorak je učinjen već time što se, kao što je bilo nekoć, ne ide nekuda po «svoje» mišljenje, što ne znači da nekakvog mišljenja nema, uobličenog i u vlastitoj sredini i hijerarhiji. Također se iskoračilo iz još uvijek vrlo aktualne «šprance» da uvijek isti i, moguće je reći, tradicionalni, i još mogućije – već domaći i «udomaćeni» sudionici, s profesorskim i doktorskim titulama iz točno određenih i izabranih fakulteta, u maniri apostola, tumače događaje i događanja po svojem vlastitom svjetonazoru.

Dva pitanja

Dva su pitanja na koja je vrlo teško odgovoriti a ona su: je li taj svjetonazor stvarno njihov ili je u nekakvoj funkciji, a moguće je i da je stvarno njihov, a nenamjerno u određenoj funkciji, pa su oni u stvari 'opinion-makeri', stvaratelji javnog mišljenja, a također i: imaju li voditelji dovoljno znanja za formuliranje svojih vlastitih spoznaja ili su sigurniji, i moguće komotniji, kada traže i, kao sudionike uvrštavaju u emisiju, profesionalne 'opinion-makere', skidajući na taj način sa sebe nekakvu odgovornost prema nekomu.

Za prvu emisiju ove vrste nemamo prigovora na izbor tema, a to su bila pravna događanja u Haagu, bez spominjanja prosvjeta i crvenog kartoniranja; propisa o sprječavanju srbijanske pravne agresije; Ine, izmjena Zakona o trgovini. Način vođenja bio je, vjerojatno jedini mogući, kao u školi, gdje je voditelj bio u ulozi voditelja nastave, ali su za stolom, jer nije bilo školske klupe, stajali stručni i informacijama, kao i spoznajama odlično «potkovani» profesori.

Za uživanje gledateljima i slušateljima koji žele biti informirani od informiranih, koji znaju formulirati svoja mišljenja i izreći ih na razumljiv način, za razliku od političara. Ipak pomakIako nemamo visoko mišljenje o općenitoj i prevladavajućoj praksi demokracije, i doma i u svijetu, HTV-ov pomak može se – eppur si muove - tumačiti kao pozitivni doprinos u toj praksiI još nešto. Iako je emisija koncipirana tako da nitko ne sumira rečeno i formulira to u nekakve zajedničke stavove i mišljenja, jer je to nemoguća zbog autorskih stavova i mišljenja pravih autora, a moguće ne bi bilo pristojno, dopustit ćemo si nepristojnost i iznijeti dojam da se u emisiji tjeralo lisicu, a istjeralo vuka, što temeljimo na stavu Branka Mijića iz Novog lista, koji je rekao da ne samo što hrvatska politika u proteklih dvadeset nije znala artikulirati svoje nacionalne interese i nije znala odrediti strategiju spram Ine i ostalog nacionalnog bogatstva, nego je poentirao kazavši: da nam se sutra Ina i vrati, mi ne bi znali što bi s njom.

Mali pomak, ali ipak pomak

Ostajući u dvojbama zbog teškoća u traženju i nalaženju odgovora na spomenuta pitanja ostaje nam pozitivna ocjena za HTV-ovu novost, pomak za nas gledatelje i slušatelje, jer su za isti stol dovedeni i «postrojeni» pravi svakodnevni ili svakotjedni 'opinion-makeri', koji svoja mišljenja i stavove, dakle svjetonazor, hrabro stavljaju pred čitatelje, jer se radi o novinarima iz tiskanih medija, ostavljajući nam mogućnost svakovrsnog reagiranja – od prihvaćanja, ako se s njima slažemo, do odbijanja i indignacije, ako ne. I sve ostalo što je između ta dva krajnja stava, da pouku i mogućnost realnih spoznaja, jer se radi o vrlo informiranim ljudima, i ne spominjemo. Glede odgovornosti za javnu riječ pred čitateljima, a pritom uopće ne mislimo na neku kaznenu, oni znaju sve jer se s njom suočavaju dnevno ili tjedno. I ustrajavaju.

Iako nemamo visoko mišljenje o općenitoj i prevladavajućoj praksi demokracije, i doma i u svijetu, HTV-ov pomak može se – eppur si muove - tumačiti kao pozitivni doprinos u toj praksi.

Za pohvaliti je tijek razgovora i kulturu dijaloga uglednih novinara i kolumnista, što ne znači da, ako emisija iz nekog trivijalnog razloga bude skinuta s repertoara, u budućima ne će i, nakon početne, ipak, suzdržanosti sudionika, zaiskriti, što će samo, uz kvalitetan razgovor, pridonijeti zanimljivosti predstave. Jer na javnoj sceni, i naravno televizijskoj, sve je – predstava.

DRAN