Zastrašivanje kao metoda jasno politički osuđeno i policijski sankcionirano, ali je li razvidno što je bila svrha?

Hrvatska izvještajna novinska agencija (Hina) o prekidu Dana srpske kulture 3. studenoga 2025. u prostorijama Gradskoga kotara Blatine u Splitu koji je izazvala skupina mladića objavila je u dva dana dvadesetak različitih napisa, od prvoga sastavljenoga na osnovi policijskih i medijskih izvora, do zaključno osude toga čina predsjednika Hrvatskoga sabora. No prije što podastremo kronološki naslove informacija, važno je napomenuti kako u Tjednoj najavi događaja Općega servisa Hine, od 1. do 7. studenoga, objavljenoj 31. listopada, nije naveden ni jedan događaj vezan uz Dane srpske kulture u Splitu. Jednako u najavi događaja u Općem servisu vijesti Hrvatska za 3. studenoga, objavljenoj nešto poslije ponoći, 2. studenoga 2025. nema ništa o početku Dana srpske kulture u tom gradu. U servisu nije objavljena ni jedna skupna informacija o navedenim manifestacijama ni njihovu sadržaju. Nije im uopće u javnom prostoru posvećena pozornost.

Događaj nije najavila ni Fotografska agencija Hine (Fah). Što može biti razlog tomu? Organizator SKD „Prosvjeta“ nije obavijestio Hinu o početku Dana srpske kulture u Splitu ili uredništvo taj događaj nije smatralo relevantnim, u što je teško povjerovati, a takav bi se zaključak moglo izvesti iz toga što sam događaj Hina nije novinarski pokrivala, nego je o njemu 3. studenoga izvijestila temeljem policijskoga izvora, objavljenoga u 21:43 sati, čak tri sata nakon što je došlo do prekida održavanja Dana srpske kulture, odnosno sat nakon što je o tome temeljem policijskih izvora vijest objavio Dalmatinski portal, a dvadesetak minuta (22:08) prije nego što je Hina prenijela u svojem servisu najoštriju osudu incidenta u Splitu premijera Andreja Plenkovića na društvenoj mreži X-u.

Ovdje donosimo prvu informaciju koju je Hina objavila:

„Skupina mladića u Splitu prekinula program Dana srpske kulture

03.11.2025. · 21:43/Hina

SPLIT, 3. studenoga 2025. (Hina) - Splitska policija traga za mlađim osobama koje su u ponedjeljak prekinuli program Dana srpske kulture u prostorijama Gradskog kotara Blatine, neslužbeno rekli su im da se program ne može održati u vrijeme obilježavanja pada Vukovara, te da članovi KUD-a iz Novog Sada iziđu iz prostorija.

U događaju nije bilo fizičkog nasilja ni ozlijeđenih osoba, naveli su iz policije koja provodi istragu.

Program u Splitu je organiziralo Srpsko kulturno društvo Prosvjeta

Splitska policija je potvrdila kako se incident dogodio oko 18.30 sati. Tada su zaprimili dojavu da se članovi KUD-a iz Novog Sada, zbog veće grupe mlađih osoba koja je bila ispred objekta Gradskog kotara Blatine, ne osjećaju sigurno u prostoru Gradskog  kotara gdje su trebali nastupiti.  Njihov vozač je, naime, dojavio da su se udaljili u smjeru gradskog kvarta Split 3.

'Žurnom intervencijom vozač i članovi KUD-a iz Novog Sada su pronađeni na tri lokacije i pružena im je zaštita', navela je policija.

'Naknadno smo saznali da je dio okupljene skupine mlađih osoba ušao u sam prostor Gradskog kotara Blatine gdje se trebala održati manifestacija i od posjetitelja zatražio da se raziđu, što su isti i učinili. Za vrijeme razilaska osobe iz skupine su u nekoliko navrata uzvikivanjem narušavali javni red i mir', dodali su u splitskoj policiji.

Neslužbeno, navodno je riječ o članovima navijačke skupine Torcide koji su prekinuli proslavu obilježavanja 'Dana srpske kulture', a koje je u Splitu organiziralo Srpsko kulturno društvo Prosvjeta.

Mediji navode da su navodno mladići koji su ušli u prostorije Gradskog kotara bili u crnoj odjeći, te je netko od njih rekao da se program ne može održati u vrijeme obilježavanja pada Vukovara. Lokalni mediji pišu i da su mladići uzvikivali 'Za dom spremni'.

U događaju nije bilo fizičkog nasilja ni ozlijeđenih. Policija provodi intenzivno kriminalističko istraživanje kako bi otkrili osobe koje su sudjelovale u incidentu.“

Ta popabirčena informacija zaslužila bi poseban osvrt, ali to nije svrha teksta.

Kronologija naslova u servisu Hine

- Skupina mladića u Splitu prekinula program Dana srpske kulture (3. studenoga, 21:43)

- Plenković: Najoštriji osuđujem incident u Splitu (3. studenoga, 22:08)

- Gradonačelnik Šuta i splitske stranke osudile incident u Splitu (3. studenoga, 23:45)

- SDP: Sramotan događaj u Splitu; Hrvatska tone u moralni mrak (4. studenoga, 8:46)

- Program Dana srpske kulture u Splitu nastavlja se unatoč incidentu (4. studenoga, 9:40)

- HSLS: Nasrtaj na sugrađane srpske nacionalnosti treba sasjeći u korijenu (4. studenoga, 10:52)

- Šuta osudio incident na Danima srpske kulture u Splitu (4. studenoga, 11:35)

- Obavijest korisnicima: Izjava premijera Plenkovića u 14,30 sati, u Banskim dvorima (4. studenoga, 11:54)

- Vlajčić: Nasilje nikada nije rješenje (4. studenoga, 12:18)

- Prosvjeta i SDSS osudili napad u Splitu: Nema opravdanja za nasilje i netrpeljivost (4. studenoga, 13:06)

- Split: Otvorena izložba Srpskog kulturnog društva "Prosvjeta" (4. studenoga, 13:44)

- Možemo!: Napad u Splitu je zrcalna slika predsjednika Vlade i Sabora (4. studenoga, 13:49)

- Pučka pravobraniteljica: Potreban je iznimno snažan odgovor na izgred u Splitu (4. studenoga, 14:45)

- Milanović o i incidentu:  Vucibatine mojih godina treba locirati, izručiti i presuditi (4. studenoga, 14:57)

- Plenković: Incident u Splitu neprihvatljivo i grubo kršenje prava manjina (4. studenoga, 15:02)

- Splitski DP podržao incident kojim je prekinuta večer srpskoga folklora u Splitu (4. studenoga, 16:14 sati)

- Penava (DP): Osuđujemo incident u Splitu (4. studenoga, 16:58)

- Inicijativa "Za Hrvatsku slobode" uputila zahtjev za zaštitu ustavnih sloboda (4. studenoga, 17:07)

- Plenković o incidentu u Splitu: To je nasilje i ne toleriramo ga (4. studenoga, 18:22, šire izvješće)

- Anušić osudio incident u Splitu. To samo šteti hrvatskoj državi (5. studenoga, 12:12)

- Hajdaš Dončić: Plenković je kukavica i talac radikalizacije za koju je odgovoran (5. studenoga, 13:11)

- Jandroković: Incident u Splitu izaziva strah kod srpske manjine i šteti ugledu RH (5. studenoga, 13:59)

Beogradski mediji nazivanjem Hrvata ustašama pokušavaju optužiti Hrvatsku za neonacizam

Na naslovnicama četiriju beogradskih listova našao se 5. studenoga događaj sa splitskih Blatina: u tabloidu Alo, Politici, Večernjim novostima i Kuriru. Politika u donjem dijelu naslovnice donosi autorski tekst nadnaslovljen: „Hrvatski huligani prekinuli 'Dane srpske kulture' u Splitu“ i naslovljen: „Ustaškim pokličem na mlade iz Srbije“. Naslovnicom tabloida Alo dominira nadnaslov: „Za dom spremni. Nacisti prekinuli Dane srpske kulture u Splitu“ i naslov: „Ustaše napale Srbe!“ Na desnom rubu naslovnice Večernjih novosti stoji nadnaslov: „Srpska deca meta 'Torcide'“ i naslov: „Za dom i progon Srba su spremni“. Kurir ima na naslovnici nadnaslov: „Divljanje u Splitu“ i naslov: „Proustaški huligani napali Srbe, od njih 100 privedena trojica“.

Srbijanski režimski i prorežimski mediji posljednjih godina često rabe naziv ustaše za Hrvate. Praktično, to je postala stalna zamjenica za čitav jedan etnos, ma gdje se nalazio na zemaljskoj kugli, u okviru hrvatske države ili izvan nje. Desetljećima, posebno nakon Drugoga rata sve do danas, na razne načine u Srbiji, stvarana je percepcije o ustašama, drugim riječima o Hrvatima kao životnoj opasnosti za Jugoslaviju, Srbiju, pravoslavne obitelji i pojedince, iako su ustaše kao pokret i pojedinačno poraženi i likvidirani što u Drugom ratu i nakon njega, najčešće i bez sudskoga postupka, nakon predaje na Bleiburgu, na Križnim putovima, kao i mnogi domobrani i nedužni civili, koji su tražili spas na Zapadu. Po spomenutom obrascu često se etiketiraju na naslovnicama i najviši predstavnici hrvatske državne vlasti. U dobrom dijelu srbijanskoga političko-medijskoga mainstreama sve hrvatsko uglavnom ima rezerviranu spomenutu naljepnicu.

Koja je svrha svega toga, otkako je ratni huškač u Beogradu na vlasti, osim držati Srbe na okupu ujedinjene u mržnji spram Hrvata? Zar to nije bilo pogonsko gorivo Miloševićeva režima i agresije na Hrvatsku, masovnih zločina i razaranja čitavih naselja 90-ih prošloga stoljeća?

Svrha je izjednačiti Hrvate i Hrvatsku s poraženim režimom NDH, proglasiti ju neonacističkom. Želi se političko-vojnu gubitničku poziciju u koju su se sami doveli 90-ih prošloga stoljeća na valu velikosrpske ideologije, izgubivši četiri rata, pretvoriti u pobjedničku. To su neki od ciljeva koje je zacrtao otac srbijanske nacije Dobrica Ćosić. U vrijeme rada na Memorandumu SANU 2 izjavio je za beogradske novine da su Srbi u 20. stoljeću „izgubili četiri rata (Slovenija, Hrvatska, BiH i Kosovo), ali da u 21. stoljeću trebaju gledati kako se u miru dobivaju izgubljeni ratovi“. Da bi postali pobjednici, informacijskim ratom protiv Hrvatske i Hrvata, pokušavaju Hrvate i Hrvatsku pretvoriti u gubitnike, gurnuti u defenzivu. Projektu „ustašizacije“ Hrvatske tempo daje radikalna hrvatska ljevica, ali na poseban način i hrvatska krajnja desnica. U šestoj točki Memoranduma 2 SANU iz 2012. nalaže se „destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužaba protiv Srbije“. Nije nepoznat, u obavještenijim krugovima, i nešto noviji ruski plan destabilizacije država EU. Po tom planu treba orkestrirati „desničarske“ ispade, organizirati medijsku kampanju i optužiti države „za neonacizam“.

Zar iz ovoga nisu puno jasniji odgovori, ali i političke „figure“ na hrvatskoj šahovskoj ploči? Poseban zamah dobile su otkako je stranka Možemo! postala parlamentarna stranka, a svoju „kvintesenciju“ imala na Markovu trgu, krajem veljače 2024., kada se od simbolike do retorike jasno moglo razabrati odakle vjetrovi pušu i s kojim ciljem.

Srbijanska politička zbilja je pod teškim teretom unutarnjih sukoba izazvanih tragičnim događajima u Novom Sadu. Neki računaju da bi se situacija uvelike relaksirala kad bi se tamošnji neredi prelili na Hrvatsku, izazvalo raskol. Je li upravo Split odabran odakle može krenuti taj „požar“? Kako bilo, lokaliziran je. No već na početku ovotjednoga rada Hrvatskoga sabora možda doznamo više o daljnjim ciljevima onih koji žele loviti „u mutnom“.

Zasad je jedno jasno: na sve načine želi se različitim optužbama za „revizionizam“, optužbama za otvaranje vrata „ustašluku“ i puštanje „ustaškoga duha iz boce“ optužiti i na stanovit način u javnom mnijenju izolirati premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića, svrgnuti koaliciju HDZ-a i DP-a s vlasti, te promijeniti hrvatski politički okvir. Nešto slično, u drugim okolnostima, Hrvatska je doživjela 1971. i postala – kuš, do izlaska na političku pozornicu dr. Franje Tuđmana, koji je Hrvatsku izveo iz totalitarnoga jugozagrljaja, suprotstavivši se i obranivši zemlju od velikosrpske agresije te trasirao put prema slobodi, oslobođenoj od programiranih istina i laži, nadasve usmjerio zapadnim integracijama. To mu ne opraštaju i nikad mu ne će oprostiti u Beogradu, ali ni jugo-orijentirani krugovi u Hrvatskoj.

Zbog čega bi ga inače Miljenko Jergović svojedobno nazvao „krivoustom mirogojskom lešinom“, zbog čega bi nedavno napisao kako su „hadezeovski zastupnici, uz pomoć medija, kao i već otvoreno proustaškog HRT-a, iskonstruirali Aferu lajk“ (24 sata.hr, 8. 11.), ili zbog čega bi nešto prije toga napisao kako se od Nikole Pašića 1919., pa do danas, država u Srba i Hrvata „ustrojava kao razbojničko udruženje, ili kao ponešto unaprijeđena hajdučka banda“, te u istom tekstu dometnuo kako su vrhunac, u simboličkom smislu, „dosegnuli, ipak, Hrvati, kada su mafijaškog pouzdanika, suca za montirane procese i intimnog prijatelja svih viđenijih hrvatskih razbojnika, Ivana Turudića, postavili za glavnog državnog odvjetnika, tojest tužitelja“, (...) „ustanovili da je ipak bolje mafijaško tužiteljstvo, ono koje aktivno djeluje po nalogu mafije i državne vlasti, stopljenih u kompaktnu cjelinu“?

Tema toga teksta bila je: kad su Srbi, a kada Hrvati „sišli s uma“? To se, kako piše, dogodilo u proljeće 1990., kada su „i na sebe i svoju svijest, identitet, kolektivnu pripadnost, projicirali i ustaše, i NDH. To nipošto nije značilo da su svi oni postali ustaše, pa ni da je većina njih postala ustašama, to čak ne znači ni da je itko od njih 1990. postao ustaša, ali znači da je kao imperativ narodnoga duha, pripadnosti, identiteta, u toj noći sluđivanja postalo da svaki Hrvat u sebi mora stvoriti prostor u kojemu će, među ostalim likovima njegove podijeljene ličnosti, prebivati i po jedan ustaša.“ (Miljenko Jergović: „Noć silaska s uma“, Velike priče, 10. listopada 2025.).

Nakon te završne rečenice, koju dulje vrijeme na razne načine varira u svojim publicističkim tekstovima, treba li se uzrujavati zbog retorike beogradskoga novinstva?

Jedno je, međutim, neprijeporno: treba odijeliti Jergovićev književni rad od aktivističkih političko-publicističkih tekstova i podvrgnuti ih kritičnoj prosudbi, sine ira et studio, a ne pokrivati tzv. umjetničkim slobodama kako se pokušalo još krajem rujna u novinarskom osvrtu u jednim dnevnim novinama: „Politički desant na kulturu u slobodnoj državi Hrvatskoj. Vraća li se Hrvatska u stanje kad su državnim službama operirali 'policajci duha'“, zbog grafita, koje nitko zdrave pameti ne može opravdati, kao ni jedan drugi koji ima poruku prijetnje i slično.

Kakva je razlika između takvih grafita i ovoga što smo u prethodnom dijelu teksta izdvojili?

Ako se dobro razumijemo: što je bilo u proljeće 1990.? Služi li nas pamćenje: krajem travnja, odnosno početkom svibnja održan je prvi, pa drugi krug višestranačkih parlamentarnih izbora na kojima je pobijedio HDZ s dr. Franjom Tuđmanom na čelu! Eto, tada su Hrvati „sišli s uma“?!

Dani srpske kulture ne bi se smjeli postati kanal za podmetanje politike „srpskog sveta“ u Hrvatskoj

No vratimo se izgredu zastrašivanja u Splitu, koji je iste večeri naišao na osudu. Slučaj je dobio političku dimenziju, zbog stvorena ozračja u hrvatskoj državi u kojoj se na sve načine hoće svrgnuti aktualnu vlast, pod izgovorom da dopušta ili žmiri na „neonacističke ispade“, premda je po svom karakteru to bio predmet kojim su se trebali baviti policija i pravosudna tijela.

U takvu ozračju s novinskim komentarima išlo se mimo svake mjere, pa se mogao pročitati naslov na mrežnim stranicama jednoga lista: „‘Kristalna splitska noć‘ nije pala s neba, bilo je samo pitanje dana kada će se dogoditi. A jasno je tko je dopustio ustašizaciju Hrvatske!“ Kakva kristalna noć u Splitu pa i u navodnicima? Kakva „ustašizacija“? Zna li autor toga teksta što je bila Kristalna noć?!

Akademik Zvonko Kusić izjavio je u emisiji „U mreži Prvoga“, 5. studenoga kako se pojedini incidenti medijski jako promoviraju.

„Imamo poznati fenomen, posebni neprijateljski takozvani savez između krajnjih ekstremista - dakle jedni druge pothranjuju. Imate ove koji izazivaju incidente i ove koji na to reagiraju, oni žive jedni s drugima“, izjavio je. Osudivši incident u Splitu, rekao je kako se ne bi „složio s tezom oporbe da je to dio nekog procesa i da se to konstantno događa“. Po njegovim riječima radi se o „izoliranom“ slučaju jer u društvu ne poznamo takve ekscese protiv srpske manjine. „Jako puno gostiju iz Srbije turistički dolaze, mnogo radnika iz Srbije radi u Hrvatskoj, čulo bi se da ima incidenata“, rekao je.

Tomu se može dodati kako je srbijanska pjevačica Aleksandra Prijović lani održala pet koncerata u zagrebačkoj Areni u jednom tjednu, što nitko prije nje nije uspio. Više od 90 tisuća ljudi slušalo je njezine hitove i nikakva incidenta nije bilo.

U hrvatskom tiskanom novinstvu imamo jedan fenomen posljednjih godina koji prije nismo poznavali. Sve manje ima temeljnih novinskih informacija o događajima, a sve više komentara. Nekad su novine na zadnjoj stranici imale rubriku – posljednje vijesti. Toga više nema, a često se iz onoga što je vijest i informacija ne razaznaje što je vijest, a što komentar. Od običnih ljudi često čujem: „Ne zanimaju me komentari, zanimaju me činjenice, imam dovoljno rasudne snage da sam mogu zaključiti o čemu se radi.“

Budu li Dani srpske kulture po hrvatskim gradovima kanal za podmetanje politike „srpskoga sveta“, to će neizbježno izazivati prosvjede

Iz svih dostupnih informacija – osim, kako smo konstatirali, što nacionalna agencija nije najavila otvaranje Dana srpske kulture u Splitu u svojem servisu i poslala novinara da o tome napiše izvještaj, fotografa da zabilježi događaj – nije također razvidno: je li splitska gradska uprava raspolagala informacijom o održavanju spomenutih dana? Nova pravila Schengenske granice ne ćemo spominjati. Jednostavno: je li splitski gradonačelnik pozvan na događaj? Ako jest, budući da imamo Ustav i ustavni zakon koji regulira položaj manjina, zašto nije bio na otvaranju dana ili poslao svojega izaslanika? Ili je nekomu sve trebalo da se zapali požar, kad već nije uspjelo u toliko prijašnjih prilika, a jedna je svakako svastika na Poljudu koje ni crtači, kao ni inspiratori, nakon 10 godina nisu otkriveni!?

Što reći o nedavnoj izložbi priređenoj u Zagrebu, koja je trebala biti uvodom u Dane srpske kulture u Zagrebu? Ovom prilikom manje je važno što organizator misli o Memorandumu SANU, puno je bitnije da je središnja ličnost izložbe, onaj kojemu je posvećena i čiji su radovi izloženi na izložbi, akademik Dejan Medaković, jedan od koautora Memoranduma SANU iz 1987. Što je značio i kakve je posljedice taj Memorandum ostavio u Hrvatskoj, BiH i Kosovu, nema potrebe podrobnije objašnjavati. Najbolja je slika razoreni Vukovar, masovne grobnice oko grada od kojih se izdvaja Ovčara. Posvetiti izložbu takvu čovjeku i vraćati ga preko dana kulture u Zagreb, glavni grad hrvatske države, zar nije drska politička provokacija, ispitivanje memorije i uopće političke pameti?

Treba reći jedno i konačno: ako Dani srpske kulture koje se organizira po hrvatskim gradovima budu kanal za podmetanje politike „srpskoga sveta“, to će neizbježno izazivati reakcije hrvatskih građana i prosvjede.

Marko Curać