Osvrt na knjigu: Zdravko Ivković, Josip Vusić, Anita Blažeković: Jugoslavensko nasilje i prešućivane žrtve 2. svjetskog rata i poraća s područja današnje Bjelovarsko-bilogorske županije - 2. dopunjeno i ispravljeno izdanje(MH – ogranak Bjelovar, svibanj 2015.)

Dana 28. siječnja 2011. u Domu kulture u Bjelovaru predstavljeno je prvo izdanje knjige Jugoslavensko nasilje i prešućivane žrtve 2. svjetskog rata i poraća s područja Tadašnji predsjednik MH – ogranka Bjelovar Zdravko Ivković i suautor ovog hvalevrijednog rada tada bj zrtv2je već bio teško bolestan, a nedugo potom 1. ožujka je i umro.

Nakon predstavljanja prvo izdanje Žrtvoslova je ubrzo razgrabljeno. Nije mi poznato, koliko je predstavnika hrvatskih vlasti, napr. tada aktualni predsjednik RH, predsjednik Vlade i ministri, predsjednik Hrvatskog sabora i zastupnici u Saboru, ikada pročitalo išta iz tog Žrtvoslova? Naime, ako su upoznati s opisanim činjenicama, postavlja se pitanje zašto se ništa u protekle četiri godine ne mijenjalo u hrvatskoj politici?

Autori Josip Vusić i Anita Blažeković nastavili su poslije smrti Zdravka Ivkovića svoj istraživački rad. Danas predstavljamo 2. dopunjeno i ispravljeno izdanje (MH – ogranak Bjelovar, svibanj 2015.). kojim su obuhvaćene 6383 žrtve i 72 grobišta za razliku od prijašnje 6322 žrtve i 70 grobišta. Svi poubijani na području BBŽ popisani su imenom, prezimenom, godinom i mjestom rođenja, često s podacima o roditeljima i s opisom događaja, svrstani po gradovima i općinama na području BBŽ. O komunističkim zločinima dokumenti ukazuju na početak zločina u Drugom svjetskom ratu od 1941. - 1945. i nastavak po okončanju rata; ukazuju na nedužne žrtve, na izmišljenu krivnju bez dokaza, na osuđenike bez suđenja, ili suđenja bez mogućnosti priziva. Ubijani su hrvatski seljaci. No isto tako i seljaci mađarske, njemačke i češke nacionalnosti, koji su od partizana morali trpjeti otimačine, a svi oni koji su se suprotstavljali bili su likvidirani. Krajem rata uslijedile su konfiskacije cijelih imanja, uz masovna proglašenja narodnih neprijatelja. Dokumenti u knjizi to nedvojbeno dokazuju. Hrvatski seljaci stradavali su tijekom 2. svjetskog rata zbog „odbijanja suradnje" s partizanima. Bili su kažnjavani smrću. Mnoga su sela na taj način posve istrijebljena. Zločine potvrđuju dokumenti samih zločinaca. Zločinci su svoja zlodjela pokušali opravdati vrlo Matica predstavljanje knjige 620x337SamaricaPoseban primjer zlodjela je selo Samarica u općini Ivanska. U tom selu partizani su u razdoblju 1943. – 1945. imali ilegalni ratni sud i zatvor u zgradi Pučke škole. Mnoge su žrtve strijeljali u šumama oko tog sela, a broj ubijenih ne će se nikada doznati. Oko 3 km od Samarice, duboko u šumi na mjestu zvanom Cipeliševac, urezani su križevi u bukve koji ukazuju na stratište.neuvjerljivo, kao napr. u slučaju poubijane grupe Čeha 7. studenog 1942. u selu Rastovac.[1]

Poseban primjer zlodjela je selo Samarica u općini Ivanska. U tom selu partizani su u razdoblju 1943. – 1945. imali ilegalni ratni sud i zatvor u zgradi Pučke škole. Mnoge su žrtve strijeljali u šumama oko tog sela, a broj ubijenih ne će se nikada doznati. Oko 3 km od Samarice, duboko u šumi na mjestu zvanom Cipeliševac, urezani su križevi u bukve koji ukazuju na stratište. U blizini sela nalazi se i druga lokacija tzv. Vapljenice, za koju stariji mještani tvrde da krije možda još više žrtava nego ih ima na Cipeliševcu2. Taj podatak bi tek trebalo istražiti.

Neučinkovitost sudskih institucija sadašnje države Republike Hrvatske prema komunističkim zločinima pokazuje napr. tužba Tomislava Ivančića iz Sesvetskog Kraljevca podignuta 1997.g. protiv Miše Kmecika iz Daruvara3 kao partizanskog sudca u logoru Ravna Nada na Papuku, koji je osudio više od stotinu ljudi na smrt, a među njima i oca tužitelja. Tuženi sudac Kmecik je sve do svoje prirodne smrti uživao slobodu, a Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu nikada se nije očitovalo ni pokrenulo sudski postupak.

To su posljedice komunističkog terora, a zašto nitko od političara nikada ne spominje uzroke?

1924. udruženje četnika

Knjiga Jugoslavensko nasilje i prešućivane žrtve 2. svjetskog rata i poraća s područja današnje Bjelovarsko-bilogorske županije ukazuje na početak srpskog terora i zločina u staroj Jugoslaviji, te pojavu četničkih udruženja na području BBŽ, koji su slijedom uzroka i posljedica te zbog cjelokupne istine izuzetno bitni podaci o progonu Hrvata ali i svih drugih nesrba, današnjih nacionalnih manjina. Te nacionalne manjine, nemaju nažalost danas takav medijski i politički prostor, kao oni poznatiji etno-trgovci koji stalnim optužbama Hrvate drže taocima u vlastitoj državi.

Povijesne su činjenice napr. da od proljeća 1920. hrvatski seljaci ginu od srpskih žandara u Velikom Trojstvu troje seljaka, 109 ih je uhićeno, u jesen iste godine u Velikom Grđevcu ubijeno je opet troje seljaka, a isti dan u Čazmi gine još dvoje seljaka. Slijede pojedinačna okrutna ubojstva Hrvata i nesrba u bjelovarskom kraju, ukupno 20 seljaka do početka 1941.

Nevjerojatna je činjenica, koja se prešućuje u javnosti, da se u Bjelovaru već 1924.g. utemeljuje Udruženje četnika. Posljedica velikosrpstva je najveći politički zločin prve polovice 20. stoljeća – atentat na hrvatske zastupnike u beogradskoj Skupštini 20. lipnja 1928. Taj je zločin bez presedana u svjetskoj povijesti: pripadnik četničke postrojbe Puniša Račić u beogradskom parlamentu(!) gađa i puca po hrvatskim zastupnicima, kao na streljani po glinenim golubovima. Od ruke zločinca, na mjestu je ubijeno dvoje i teško ranjeno troje hrvatskih zastupnika. Ranjeni Stjepan Radić umire od posljedica tog atentata nekoliko tjedana kasnije, 8. kolovoza 1928. u Zagrebu. Tako je konačna bilanca atentata u beogradskoj skupštini: troje ČetništvoNevjerojatna je činjenica, koja se prešućuje u javnosti, da se u Bjelovaru već 1924.g. utemeljuje Udruženje četnika. Posljedica velikosrpstva je najveći politički zločin prve polovice 20. stoljeća – atentat na hrvatske zastupnike u beogradskoj Skupštini 20. lipnja 1928. Taj je zločin bez presedana u svjetskoj povijesti: pripadnik četničke postrojbe Puniša Račić u beogradskom parlamentu(!) gađa i puca po hrvatskim zastupnicima, kao na streljani po glinenim golubovima.mrtvih i dvoje ranjenih hrvatskih zastupnika.

Kao obrana od velikosrpstva pokreće se ustaški pokret krajem 1928. u Zagrebu, a službeno je osnovan 7. siječnja 1929. u Italiji. Danas nitko ne naglašava da je ustaški pokret nastao kao posljedica galopirajučeg velikosrpstva i militantnog četništva. Udruženje četnika jača se i širi po BBŽ te djeluje slobodno i organizirano do pred 2. svjetski rat. Znakovit je primjer sprege četništva i kasnijih komunističkih sudova. Uočljivo je to na primjeru žrtve Johana Johsinga, rođenog 28. kolovoza 1919. u Velikoj Pisanici, sina Josipa i majke Jane, rođ. Blum. Johan je bio po nacionalnosti Nijemac, rimokatolik, neoženjen, poljodjelac, 18-godišnji mladić. Srbin (četnik) Drobnjak ga je 7. studenoga 1937. zaustavio na cesti u selu Velika Pisanica i rekao mu: „Zaklati ću te!" Nakon te prijetnje, izvadio je nož i na sred ceste zaklao Johana. Na sudu nije osuđen, a njegov odvjetnik je tada rekao: „Eto što vam je dala vaša HSS". Johanov djed Josip i otac također Josip, sreli su Drobnjaka 1941. On je i njih napao nožem, a oni su ga tada pretukli. Nisu ga ubili! Međutim 1945. obojica su zbog toga dobili po 25 godina zatvora. Izjavu o ovom događaju dao je Ivan Johsing iz Velike Pisanice 7. studenog 1997.4

Krvavo kolo

Od svih poglavlja u knjizi središnje mjesto pripada posebnim povijesnim događajima kada se početkom mjeseca travnja 1941. u Bjelovaru i okolici započinje širiti krvavo kolo 2. svjetskog rata. Potrebno je naglasiti da krvave događaje nisu započeli ni počinili Hrvati. U knjizi je detaljno opisan Bjelovarski ustanak i Travanjski rat. Povjesno su utvrđeni događaji5 prije i poslije 8. travnja 1941. kada je u Bjelovaru proglašena hrvatska država. Dogodilo se to bez ičije pomoći, voljom i samoorganiziranom obranom hrvatskog naroda u Bjelovaru i okolici. U tim događajima 8. i 9. travnja padaju i prve hrvatske žrtve. Zbog tih ubojstava istog dana u Bjelovaru dolazi do ustanka. Srušena je jugoslavenska vlast i poslije podne proglašena hrvatska država. S balkona Gradskog poglavarstva Hrvatsku državu proglasio je gradonačelnik Bjelovara dr. Julije Makanec. Dogodilo 20090418 52 Donji Mosti komemoracijase to dva dana prije nego je proglašena NDH u Zagrebu. Do kraja mjeseca travnja 1941. na području BBŽ stradale su ukupno 33 hrvatske žrtve od srbočetnika.

Prvi zločin nad civilima u Drugom svjetskom ratu na području Jugoslavije dogodio se nad hrvatskim seljacima. Počinili su ga pripadnici 2. četničkog puka „Car Dušan Silni" okrutno i krvavo se iživljavajući nad 11-tero nedužnih seljaka u selu Donji Mosti. Zločin se dogodio 10. travnja 1941. u prijepodnevnim satima, nekoliko sati ranije nego je u Zagrebu poslijepodne proglašena NDH. Žrtvama je podignut spomenik, svečano otkriven 8. travnja 2006.g. posebnim zalaganjem autora ove knjige, tadašnjeg predsjednika Matice hrvatske – ogranak Bjelovar Zdravka Ivkovića i uz pomoć njegovih suradnika. Prvi ratni zločin u Drugom svjetskom ratu počinjen od srbo-četnika dogodio se 10. travnja 1941. prije ikakve pojave fašizma u Hrvatskoj, prije ikakvih partizanskih ustanaka, prije ikakve uspostave logora Jasenovac i sličnih podmetanja. Na spomeniku u Donjim Mostima nalazi se ukupno 75 imena žrtava iz vremena 2. svjetskog rata, a s njima je i njihov župnik Viktor Müller kojeg su u ožujku 1945. odveli pripadnici OZN-e te ubili na nepoznatom mjestu. Nažalost, s istinom iz Donjih Mosti ne žele se suočiti današnji političari.6 Iako je upravo to krucijalna povijesna činjenica o početku Drugog svjetskog rata na tlu Hrvatske, koja ruši lažne srpske mitove, podvale i krivotvorine. S tom istinom treba upoznati Hrvatsku, a trebalo bi i cijeli svijet.

Naravno, da se stari lašci grčevito boje istine, pa uzvikuju – nema revizije povijesti. Ne radi se o reviziji – već se radi o istini! O onome što se prikrivalo desetljećima kako bi partizanski zločinci uživali svoje privilegije, kasnije i njihova djeca, a sada već i njihovi unuci. Danas je to komunističko naslijeđe nažalost u mnogim sastavnicama vlasti i pri vlasti. Viču – nema revizije povijesti, jer se boje istine.

Potrebno je zaključiti kako županijska, gradska i općinska bjelovarsko-bilogorska vlast, u svim mandatima, podržava i pomaže očuvati sjećanje na spomenute događaje. Međutim, kao da postoje dvije Hrvatske. Vlast na državnoj razini ne pridaje Bjelovarskom ustanku i Travanjskom ratu 1941. nikakvu pozornost. Krajnje je vrijeme da hrvatska vlast obznani konačno te povijesne činjenice. Žrtvama se i ovim 2. izdanjem Žrtvoslova vraća dio pogaženog dostojanstva. No vodeći hrvatski političari, Predsjednik Vlade, Predsjednik Sabora i Predjednica RH trebaju se suočiti s činjenicama i povijesnom istinom o početku Drugog svjetskog rata, upravo ovdje na prostorima BBŽ, u Bjelovaru i u Donjim Mostima.

Velika hvala Zdravku Ivkoviću i svim njegovim suradnicima na velebnom zalaganju – u ime otkrivanja i utvrđivanja istine! Hvala prof. Josipu Vusiću na suradnji u Žrtvoslovu, a posebice hvala prof. Aniti Blažeković koja se prihvatila dužnosti predsjednice MH – ogranak Bjelovar i nastavlja putem kojim je ova časna institucija u Bjelovaru ostavljala svijetli trag. Nažalost, iako nas od prvog do drugog izdanja dijeli više od četiri godine – ništa se nije promjenilo na razini državne politike. Ona je i dalje u kontinuitetu ostala mazohistička, podložna etno-trgovcima i njihovim ucjenama. Zato predlažem da se primjerak ove knjige sa oznakama najbitnijih stranica, pošalje Predsjednici RH, Predsjedniku Sabora i Predsjedniku Vlade, ali i bivšim predsjednicima države, kako nakon upoznavanja s ovim Žrtvoslovom nitko ni prije ni poslije u državnoj vlasti ne bi mogao reči – nismo znali!7 Naime, nepobitni dokazi nikada se nemogu zvati – revizija povijesti!

Damir Borovčak

[1] Jugoslavensko nasilje i prešućivane žrtve 2. svjetskog rata i poraća s područja današnje Bjelovarsko-bilogorske županije (MH – ogranak Bjelovar, rujan 2010.), str. 477

2 O žrtvama u ratu i miru (Zbornik radova HŽD, Zagreb, 2008.), str. 198

3 Jugoslavensko nasilje i prešućivane žrtve 2. svjetskog rata i poraća s područja današnje Bjelovarsko-bilogorske županije (MH – ogranak Bjelovar, rujan 2010.), str. 256

4 Isto, str. 17

5 Isto, str 29-32

6 Damir Borovčak, Vjera u sjeni politike – 3.knjiga (VN, Zagreb 2008.), str. 39

7 Jugoslavensko nasilje i prešućivane žrtve 2. svjetskog rata i poraća s područja današnje Bjelovarsko-bilogorske županije – 2. izmjenjeno i dopunjeno izdanje (MH – ogranak Bjelovar, svibanj 2015.)

Sri, 16-10-2019, 20:49:38

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.