Zastave Dubrovnika (Republike Sv. Vlaha) - zastave slobode i neutralnosti

(Povodom izložbe "Sv. Vlaho u povijesti i sadašnjosti", Dubrovački muzeji, Knežev dvor i Žitnica "Rupe", 16. 05. - 31. 07. 2012., i Europskog dana pomorstva 20. 05. 2012.)

Zastava je izrađevina uobičajeno rabljena simbolično za davanje znakova ili prepoznavanje, te su one od vojnih odrednica na bojnim poljima preraslesv. Vlaho u opće sredstvo za rudimentarnu signalizaciju i identifikaciju, naročito u okruženjima gdje je komunikacija razvidno komplicirana (npr. pomorsko okruženje). Brodovi zaraćenih strana tijekom rata često su mijenjali zastavu i time se transformirali u neutralne ili pripadajuće suprotnoj strani. Dubrovačka zastava oduvijek je bila simbol slobode i neutralnosti.

Zastava sv. Vlaha

U Statutu grada Dubrovnika (1272.) već u prvoj glavi prve knjige spominje se zastava sv. Vlaha koju prima knez "iz ruku dubrovačke komune" nakon prisege na javnom zboru (govoru) da bi mu pred glavnim oltarom u stolnoj crkvi (očito Sv. Marija) kanonici predali (na čuvanje/pohranu) barjak sv. Vlaha (vexillum b. Blasii). Općinski barjak (vexillum com[m]unis) poslije se višekratno spominje u zapisnicima vijeća. Pod hrvatskim barjakom plovili su dubrovački ratni i trgovački brodovi nakon 1358., ali 1362. naručila je za galije tri zastave s likom sv. Vlaha dubrovačka Vlada. Na Svijećnicu (Kandeloru, 2. veljače) na Orlandovu stupu postavila bi se zastava na veliki jarbol i razvila svečana zastava Dubrovačke Republike. Bratovština sv. Vlaha imala je u XIV. i XV. st. svoju zastavu jer je običaj da barjak ima svaka bratovština.

Na slici (triptihu „Bogorodica sa svecima") Nikole Božidarevića (oko 1460.-1518.) iz Dominikanskog samostana u Dubrovniku nalazi se prikaz dubrovačke luke i sedam brodova: tri velike nave ili galijuna, jedna marsiljana ili karavela, jedan obalne plovidbe i dvije male libertas veslarke (fuste - mali državni ratni brodovi). Tamo su vidljivi plamenci (duge zastavice). Srebrna zavjetna pločica Nikole de Allegretisa (dim. 15 x 12 cm) zavjet je dubrovačkog građanina koji je 26. prosinca 1574. izbjegao brodolom južno od Dvije zastaveIzgleda da je ratna zastava Dubrovačke Republike (istih simbola kao bijela) bila crvene boje, a sporedna je bila i ona na kojoj se nalazio natpis "Libertas". Sporedna brodska zastava "Libertas" ("uvijek kao sekundarna") možda je bila inspirirana grbom, ali (poslije) vjerojatno i obratnoRapalla, blizu La Spezie (dar crkvi na brdu Monteallegro), a zastava na vrhu glavnog jarbola odaje bijele konture s nejasnim naznakama i natpisom ispod prikaza koji upućuje očito na dubrovački brod.

Izgleda da je ratna zastava Dubrovačke Republike (istih simbola kao bijela) bila crvene boje, a sporedna je bila i ona na kojoj se nalazio natpis "Libertas". Sporedna brodska zastava "Libertas" ("uvijek kao sekundarna") možda je bila inspirirana grbom, ali (poslije) vjerojatno i obratno. Ponekad se može čak dogoditi da je zastava određene zemlje nepravilno ili prilično pogrešno prikazana zbog njezina nepotpunog poznavanja (ovisno o udaljenosti, trgovačkim ili drugim kontaktima) ili nedosljednosti pri prijepisu rasporednog niza pojedinih zastava s nekog već postojećeg tabelarnog predloška.

U Pomorskom muzeju u Dubrovniku nalazi se slika koja prikazuje luku Ancone i koja potječe iz poznate dubrovačke trgovačke obitelji Bosdari-Bož(i)darević (jedan ogranak bio je nastanjen u Jakinu /Anconi/ i bavio se trgovinom). Dvije slike (prikaza) Dubrovnika i Ancone vjerojatno je načinio isti slikar (Dal Fabbri?). Dubrovnik prije potresa 1667. godine (signatura iz 1736.) vjerojatno jeDubrovnik prikazan po predlošku, a autentičnija Ancona u suvremenoj neposrednosti. Veliki dubrovački jedrenjak prikazan je u donjem lijevom kutu, te mu se na krmi vidi bijela zastava s likom Sv. Vlaha, a na pramcu stoji bijela zastava s grbom Dubrovačke Republike. Smatra se da je brod imao takve dvije zastave jer je prevozio velikodostojnike (veleposlanike ili dr.). Na desnoj strani slike (luke Ancone) još je jedan brod koji ima u cijelosti bijelu zastavu, pa neki smatraju da je i to dubrovački brod.

Neutralna zastava

Neutralnom dubrovačkom zastavom koristili su se čak i Mlečani na Levantu (krajem XVII. st.). Na pelješkim brodovima tijekom XVII.-XIX. st., zbog čestih promjena zastava i inzistiranja pojedinih država da zapovjednik posjeduje državljanstvo dotične države, postojao je uz "kapetana broda" i fingirani "kapetan zastave" - osoba ukrcana za plaću i uz državnu pripadnost pojedinoj zastavi.

Čak je i jedna brodska zastava spašena 1702. iz brodolomno nastradalog broda kap. Krista Fiskovića (pataka "Santissima Anunciata e S. Nicola") krajem 1701. u uvali Vrbovici na otoku Korčuli. Glavna velika gala-zastava Dubrovačke Republike od bijelog platna s prikazom Sv. Vlaha i slova "S. B." (Sanctus Blasius) vijorila se "na glavnoj katarci, na krmi broda". Dubrovčanin kap. Miho Galjuf je prevozio muslimanske hodočasnike iz Tunisa u Aleksandriju 1788. godine, a na krmi je bila bijela zastava sa slovima "S. B." bez svečeva prikaza. "Tolika bijaše skladnost starih Dubrovčana!"

Bakarski, lošinjski, rovinjski i drugi pomorci upotrebljavali su dubrovačku zastavu, najčešće bez znanja dubrovačke Vlade. Zabilježeni su i slučajevi mijenjanja dubrovačke zastave na brodovima, pa tako 1711. (i 1735.) Senat Dubrovačke Republike preventivno sprječava propisanim kaznama dubrovačke brodove koji plove pod stranom (austrijskom) zastavom (i obrnuto), a 1743. i 1744. Dubrovnikneki senjski brodovi plovili su pod dubrovačkom zastavom i zapovjedništvom dubrovačkih kapetana, te krijumčarili duhan.

Materijal za izradu dubrovačkih zastava bio je različit: tekstil, domaća bijela vuna ("raša"), vunena tkanina, uvezeno bijelo platno, "tela", "botana", žuto platno, muslin (muselin - fina pamučna tkanina). Poznati su i neki slikari-izrađivači dubrovačkih zastava, kao Kristo Nikolin-Krile, Petar Božov, Petar Ivanov, slikar Šimun i dr. Postoje brojni prikazi zastava Dubrovačke Republike na različitim zavjetnim slikama.

Dva prikaza

Tradicija korištenja različitim bojama i heraldičkog nepoznavanja manifestira se i u nekim prikazima dubrovačkog grba s naznakom "Libertas". U Pomorskom muzeju u Dubrovniku dva su prikaza zastava različitih država (oko 1800.), a na koloriranoj reprodukciji zastave Dubrovačke Republike su "Bandiera Mercantile" i "Altra detta".

Nakon pada Dubrovačke Republike u XIX. st. Pelješčani u početku nisu prihvaćali austrijsku zastavu, pa su radije plovili pod toskanskom, ruskom, engleskom ili turskom zastavom, a kapetani s Pelješca su "još dugo čuvali u salonima svojih brodova bijelu dubrovačku zastavu s likom sv. Vlaha". Uščuvana je samo nekolicina "opipljivih" zastava s prikazom sv. Vlaha, kao što su one u Dubrovačkim muzejima /Pomorskom muzeju i Kulturno-povijesnom muzeju (Kneževu dvoru) u Dubrovniku/, primjerak koji je bio u obitelji Skorić i Jugović, i dr.

Đivo Bašić

 

Sub, 15-12-2018, 11:26:25

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).