Slikar Grigor Šiltjan

Grigor Šiltjan (rus. Григорий Иванович Шилтьян, tal. Gregorio Sciltian) je ruski i talijanski slikar realist armenskoga podrijetla. Radio je u stilu kubofuturizma i realizma. G. Šiltjan je rođen 20. kolovoza 1900. god. u gradu Nahičevanju na Donu (sada je gradska četvrt grada Rostova na Donu) u Rusiji. Otac mu je bio u tom gradu poznati odvjetnik Ovanes (Ivan) Šiltjan, a majka je potjecala iz bogate obitelji armenskih veleobrtnika (tvorničara). Nakon završetka gimnazije preselio se je u Moskvu gdje je nastavio školovanje. U Moskvi posjećuje umjetničke izložbe, a uskoro i sam počinje risati. Petnaestogodišnji Grigor 1915. god. se vraća u Rostov na Donu, a zatim se seli u Petrograd gdje je upisao studij na Akademiji likovnih umjetnosti. U mladosti je bio pod utjecajem kubista, poglavito Pabla Picasa. Nakon Listopadske revolucije 1917. god. bježi u Gruziju, u Tbilisi, s namjerom da odatle ode u Europu, ali nije imao vizu. U Tbilisiju je upoznao svoju buduću suprugu Helenu Boberman (1902., Jerevan - 1991., Rim), sestru slikara V. Bobermana (1897.-1977.). Godine 1919. napušta Gruziju i preko Kryma odlazi u Carigrad, a odatle u Beč gdje nastavlja studij na Akademiji likovnih umjetnosti. Od studija u Beču teče njegova faza klasičnoga slikarstva.

Autoportret

Koncem 1922. god. seli se u Berlin gdje otvara zajedno s drugim ruskim slikarima umjetničku radionicu (studio), daje privatne satove risanja. U Berlinu 1923. god. ponovno susreće Helenu Boberman kojom se ženi. Nakon medenoga mjeseca u Italiji nastanjuje se sa suprugom u Rimu kamo se doseljava i njegova obitelj. 1925. - 1926. god. sudjeluje na bijenalima u Rimu i Veneziji. Uz pomoć talijanskoga slikara futurista Antona Giulia Bragaglie (1890. - 1960.) otvara 1926. god. umjetničku radionicu na Campo de'Fiori, a zatim se u galeriji braće Bragaglia održava svoju prvu izložbu. Od 1927. do 1932. živi u Parizu, a zatim se ponovno vraća u Italiju i nastanuje u Milanu. Izlaže u Parizu, Bruxellesu i Milanu, sudjeluje u skupnim izložbama u Moskvi (1928.), Beogradu (1930.), Pragu (1935.), Berlinu, Londonu, New Yorku i drugim gradovima. Šiltjanove radove kupuju muzeji Luksemburga, Belgije i Italije.

Dvije dobi

1930-ih godina je izradio svoj prepoznatljiv stil koji je prakticirao do kraja života. Slikao je mrtvu prirodu, alegorijske i žanr-slike, prikazujući besprijekornu slikovito-grafičku tehniku i klasično poimanje, a također i osobitu intelektualnu “neprirodnost”, sličnu nadrealizmu: “Dioniz u taverni” (1935.), “Iseljenik” (1936.), “Skitnice” (1943.), “Škola lopova” (1955.), “Škola modernista” (1956.), “Armenska Bogorodica” (1959., nalazi se u Ečmiadzinskoj katedrali), “Krštenje Isusovo” (1969.), “Vječna iluzija” (1969.), “Stranice povijesti” (1977.), “Atomna smrt” (1978.), “Postolar” (1980.). Slikao je portrete po narudžbi predstavnika talijanske kulture i politike, te katoličke hijerarhije.

Jutro

Tijekom 2. svjetskoga rata preseljava u vlastitu malu vilu u naselju Gardone Riviera na Gardskom jezeru. Milanski stan mu je bio uništen tijekom bombardiranja. Godine 1947. vraća se u Milano gdje je otvorio umjetničku radionicu u dvorcu Trivulzia. Godine 1950. stvara ilustracije za talijansko izdanje romana “Ana Karenjina” Lava Tolstoja i seriju akvarela na biblijske motive, a također oblikuje i različite opere. Iste je godine o njem izišla u Milanu monografija “Šiltjan: magija stvarnosti”. Godine 1958. posjećuje SSSR, uključujući Armeniju. Stalno organizira različite osobne i skupne izložbe.

Sentimentalni predmeti

Grigor Šiltjan je preminio u Rimu 1. travnja 1985. god., pokopan je na nekatoličkom groblju Testacciu (tal. Cimitero acattolico al Testaccio).

Filatelist

Autor je knjiga: “Slikarstvo realnosti” (1965.), “Traktat slikarstva” (1977.) i memoara “Moje pustolovine” (1963.). Slike Grigora Šiltjana možemo vudjeti u mezejima i galerijama suvremene umjetnosti Bruxellesa, Firenze, Jerevana, Milana, Pariza, Rima, Vatikana. Njegova je supruga 1988. god. darovala Fondu Vittoriale degli Italiani šesnaest Šiltjanovih radova i zbirku starih umjetničkih djela. Na osnovi tih darova otvoren je 1997. god. Muzej Šiltjana (Museo Sciltian) koji je smješten u naselju Gardone Riviera (“Villa Mirabella”).

Izvori 1
Izvor 2

Pripremio: Artur Bagdasarov