Duduk
Armenski duduk je jedno od najstarijih puhačkih glazbala u svijetu. Pojedini istraživači tvrde da se duduk spominje u pisanim spomenicima države Urartu što znači da mu je približno tri tisuće godina. Drugi pak istraživači smatraju da se njegovo pojavljivanje odnosi na vrijeme vladavine armenskoga kralja Tigrana II. Velikoga (95. - 55. pr. Kr.).
Armenski povjesničar 5. stoljeća Movses Horenaci u svojim radovima govori o glazbalu "ciranapoh" što u prijevodu znači "cjevčica od marelice" ili "duša mareličnoga drva". Izvorni armenski duduk proizvodi se doista od drveta marelice. Usput budi rečeno da rimski pisci Plinije, Kolumela i grčki vojni ljekar Disokorid zovu marelicu - "armenska jabuka" (lat. Mela armeniaca, lat. pomum armeniacum) i moguće da je došla iz Armenije u Rim ili uz pomoć armenskih trgovaca. Duduk se je izražavao u mnogim srednjevjekovnim armenskim rukopisima.
Arrmenski duduk
Duduk je narodno puhaće drveno glazbalo s udarnim jezičcem, na svirali ima rupice za prebiranje. Duduk se sastoji od cijevi i dvojnoga piska na skidanje. On je cilindričnoga oblika, a dužina mu može biti od 28, 33 i 40 centimetara. Ima sedam ili osam zvučnih rupa i jednu ili dvije za palac.
Đivan Gasparjan - svjetski poznati svirač na duduku
Njegov se zvuk odlikuje mekoćom zvučanja. Armenski duduk izaziva u čovjeka duševni osjećaj bola, samilosti, ljubavi i radosti. Glazbalo može prikazati mnoge nijanse života i narav čovjeka. Možemo ga čuti i na svadbi, gozbi i na sprovodu. On se široko rabi u narodnim orkestrima, prati narodne pjesme i plesove. Duduk je važan dio armenske narodne kulture i samobitnosti. Armenski duduk i njegova glazba su upisani na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine.
Priredio Artur Bagdasarov