Marijačić, Kovačević, Stojić, Pešorda i Piskač o „novinarstvu" Zorana Šprajca

Dne 20. studenog, dakle dva dana nakon obljetnice pada Vukovara, u večernjem dnevniku Hrvatske radio televizije (HTV), koga uređuje i vodi Zoran Šprajc, prikazan je prilog novinara Hrvoja Zovka o ratu u Vukovaru, u kojemu se je manipuliranjem, podmetanjem, krivotvorenjem i izvlačenjem iz konteksta nastojala iskonstruirati priča kako je Vukovar izdan, za što je okrivljen a tko drugi nego za Jugoslavene vječiti trn u oku, prvi predsjednik RH dr. Franjo Tuđman.

O obavještajnoj pozadini ovih konstrukcija podrobnije je pisano u hrvatskim medijima kroz reakcije koje su uslijedile, no ovdje se ipak nameće temeljno pitanje što u Hrvatskoj uopće predstavlja novinarska profesija? Koliko su danas novinari poput voditelja HRT-ovih Dnevnika – novinari, a koliko su nešto drugo? Odgovore na ova pitanja pokušali smo potražiti kod uglednih osoba iz hrvatskog javnog i medijskog života.

Mrzitelja napretek u hrvatskim medijima

Urednik „Hrvatskog lista" Ivica Marijačić u razgovoru za portal je kazao kako hrvatsku javnost nije trebalo iznenaditi podmetanje urednika nedjeljnog HTV-ova Dnevnika, s obzirom da je on dosad nebrojeno puta zlorabio Dnevnik za politička podmetanja. „Likova poput Šprajca, izobličenih od mržnje ima napretek u hrvatskom medijskom prostoru. Kad su oni u privatnim medijima, ne bi nas se trebalo puno ticati, ali kad je riječ o javnoj televiziji kao što je HTV, koju svi plaćamo, onda je to problem hrvatskoga društva i to onog dijela koji mu je omogućio i doveo ga u poziciju da uređuje i vodi vodeću televizijsku informativnu emisiju na jedan tako neprofesionalan (prošle nedjelje nije ni pokušao čuti drugu stranu) i podmetački način".

„Šprajcove privatne političke traume i mržnje uopće me ne zanimaju, one su njegova noćna mora, od njega nije moguće napraviti lojalnog hrvatskog građanina, ali su njegova stajališta, često na razini velikosrpskih, problem onih koji su plaćeni da Hrvatska televizija reflektira mišljenje većine Hrvata i napokon povijesnih činjenica, a ona čini suprotno od toga". „Ovakva HTV je zapravo odraz stanja u hrvatskome društvu u kojemu se odavno laž podvaljuje kao istina"- zaključio je Marijačić.

Cilj je umanjiti odgovornost Srbije i JNA

Novinar Mate Kovačević smatra da poruke subotnjeg i nedjeljnog dnevnika imaju barem dvije razine. „Prva" – ističe Kovačević „ima svoju podlogu u nastojanju da se revidira novija hrvatske povijest te da se iz stvaranja hrvatske države, na bilo koji način, potisne kolosalna uloga prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. To je nastavak politike tzv. detuđmanizacije, koju su provodile sve dosadašnje vlasti od 2000., a s Pantovčaka sve donedavno njom je ravnao Stjepan Mesić. Taj je desetak godina manipulirao tzv. transkriptima iz Predsjedničkog ureda, a valja podsjetiti kako je sa sadržajem pojedinih transkripata upoznao prvo britanske medijske specijalce. Dakle, televizija sugerira da su za okupaciju Vukovara i istočne Hrvatske odgovorni hrvatsko političko vodstvo, a ne okupacijska JNA te Srbija i Crna Gora. To je teza kojom se nastoji izbiti argument o srpskom genocidu u Vukovaru, što bi na međunarodno-pravnoj razni značilo povlačenje hrvatske optužnice s Međunarodnog suda pravde u Haagu protiv Srbije. Tko su zastupnici tog povlačenja poznato je javnosti. Kako bi se opravdao srpski genocid na stanovništvom u prilog su uključeni i generali JNA poput Rašete, čije tvrdnje o navodnoj spremnosti hrvatskoga vodstva da rasproda vlastiti teritorij jednostavno pobijaju blistave vojnoredarstvene operacije Bljesak i Oluja, kojima je potučena jugoslavenska vojna strategija, ali i srpske okupacijske snage u Hrvatskoj".

„Druga dimenzija manipulacije vukovarskim događajima" – dodaje Kovačević – „ima svoju izbornu svrhu. Naime, riječ je o pokušajima da se posredno, blaćenjem prvoga hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, spriječi po svaku cijenu možebitni ulazak novoga Tuđmana u Hrvatski sabor, koji se izričito zalaže protiv balkanizacije hrvatske države. Medijske reakcije na odgovor Miroslava Tuđmana HTV-u svjedoče upravo o tom strahu nositelja detuđmanizacije. Što se tiče medijskih priloga i načina plasiranja poruka, mogu samo reći kako se radi o neprofesionalnosti javne nacionalne televizije".

Uradak tajnih službi

„HTV već duže vrijeme zanemaruje svoje obveze javne televizije, dakle, ne samo u ovom slučaju. Umjesto da predstavljaju uravnoteženo stanje u društvu i služe hrvatskim društvenim probitcima, novinari, čast izuzetcima, predstavljaju neku svoju sliku. Zbog toga je već konačno vrijeme da se tom pojavom pozabavi Vijeće za elektroničke medije. Isto tako o svemu bi trebalo progovoriti i Hrvatsko novinarsko društvo, umjesto da šuti i javlja se samo onda kada na bilo koji način budu kritizirani gore spominjani novinari. Svi zajedno konačno bi morali naučiti razliku između javnih i privatnih elektroničkih medija. Tek je, naime, privatnima dopušteno iznositi neka svoja gledišta, ali u okviru koncesije, a neslužbeno i u okviru onoga što 'gazda' kaže"- prvi je komentar novinara i književnika fra Miljenka Stojića.

„Glede gosp. Šprajca i 'njegova' Dnevnika" – dodaje Stojić – „treba jasno reći, u skladu s riječima gosp. Tuđmana, da je to čisti uradak tajnih službi, odnosno zakulisnih središta moći. Sve je upereno na to da se ne bi netko slučajno usudio dati svoj glas na sljedećim izborima HDZ-u. Računa se na neobaviještenost šireg gledateljstva. Zbog toga je 'zanemareno' spomenuti je li Anton Tus znao za plan komadanja Hrvatske, je li i sam sudjelovao u njegovu stvaranju, što bi bilo da je predsjednik Tuđman poslao tada raspoloživu hrvatsku vojsku na Vukovar..."

„Znalci kažu da je predsjednik Tuđman učinio što Dnevnik misli da je trebalo učiniti, rat bi stvarno bio gotov. Međutim, Hrvati bi ga izgubili. Tenkovi, zrakoplovi i ogromno ljudstvo preplavili bi i ispresijecali napadnutu Hrvatsku. Vukovar vjerojatno ne bi bio razoren, ali bi bio poražen. To Dnevnik ne želi spomenuti, nego uobičajeno komentira događaje umjesto da nepristrano izvješćuje o njima i pušta gledateljstvu da na temelju provjerenih informacija stvara svoje zaključke. Ali, sve je ovo dio šireg plana. Za završetak prisjetimo se samo kako su diljem svijeta skakali kad je predsjednik Tuđman htio uvesti malo reda na HTV, a kako su šutjeli kad je Račan na stotine novinara doslovno istjerao na ulicu" – kazao je još Stojić.

Udbaško novinarstvo

Književnik i kolumnist Damir Pešorda mišljenja je kako „obavješatajno-novinarska svinjarija koja se redovita reciklira svake godine u vrijeme godišnjice Dana sjećanja na Vukovar, nije slučajna". „Nije slučajno ni da u njoj redovito sudjeluju novinari kao Šprajc-Jovanović, Hrvoje Zovko i sl. Radi se o nastavku rata drugim sredstvima. A što se hrvatskih novinara i novinarstva tiče, tu je dobru ilustraciju svojedobno dao Kuljiš govoreći za jednog našeg poznatog novinara i urednika da je u vrijeme bivšeg sustava kružila anegdota kako u njegovoj obitelji svi rade za Udbu, osim majke. Ona kuha i pere udbašima! Vrijedi napomenuti da Kuljiš nije mislio na sebe i svoju obitelj - teško je biti objektivan prema samome sebi! - nego na jednog omiljenog Pavićeva i Sanaderova novinara".

„Medijska tranzicija iz bivšeg totalitarnog sustava u demokratski u Hrvatskoj još se nije dogodila, a bez tranzicije medija teško da se može govoriti i o istinskoj političkoj preobrazbi" – upozorio je zaključno Pešorda.

Književnik i novinar Nenad Piskač na upit je portala napisao malo opširniji osvrt o odnosnoj temi, koga donosimo u prilogu.

Davor Dijanović