Nenad PiskačNenad Piskac karikatura 02

Brisani prostor

 Općenarodna žalost: Svijet ovako nešto još nije vidio

Tijekom sedmodnevne općenarodne žalosti proglašene po najvišim tijelima države i Partije, šesti izvanredni broj Novoga lista izišao je 10. svibnja 1980. na 24 stranice. Od prvoga do zadnjega izvanrednoga broja ukupno je objavljeno 112 stranica. Na šestoj izvanrednoj naslovnici objavljen je portret J. B. Tita, crtež crvenom kredom Božidara Jakca nastao 1. prosinca 1943. u (Titovom) Jajcu. Riječ je o djelu veličine 31 x 21,1 cm. U doba reprinta na naslovnici Novoga lista crtež je bio vlasništvo Muzeja Drugog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu. Gdje se original danas nalazi, nisam uspio doznati.

6 foto 1

Uz nešto uvećani portret u odnosu na original objavljen je na naslovnici i tekst razvučen u četiri retka: „Druže Tito mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo“. I ništa više, osim jedne petokrake zvijezde. Broj je od izuzetne važnosti za povijest titoističke književnosti, jer iz njega ćemo znanstvenom obradom saznati kako je i gdje nastala, te tko je autorica pjesme „Druže Tito mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo“.

Svjetski prvak u lovu, najbolji sommelier

Na stranicama 2 i 3 „Titovi brionski sugrađani govore“ ispod naslova „Brioni tuguju“. Tekst je vrlo informativan. Iz njega saznajemo „na brionskom otočju TITO nikad nije bio sam“. I doista, opsluživala ga je cijela svita. Primjerice, Ana Draković ukrašavala je „TITU najbliži kutak Briona, otok Vangu“. Dok je davala izjavu za Novi list „suze su se slijevale niz njeno lice. I nije ih se stidjela“. Čime se sugerira da bez srama treba plakati za Titom. „Pogrešno bi bilo misliti da je drug Predsjednik samo uživao u mirisima, ljepoti cvijeća ili plodovima svog vrta. O, ne! On je u vrtu radio ponekad i više od nas“. Iz istaknutoga leada saznajemo: „Mi na Brionima postupit ćemo s Titovim raslinjem, kao Jugoslavija s ostalim njegovim djelima: čuvat ćemo sve što je zasadio i odnjegovao u toj botaničkoj riznici, kao zjenicu svoga oka“.

6 foto 2

Titov podrumar i vinogradar s Vange Josip Glušić kaže o pokojnom gazdi – „razumio se u sve vinogradarske poslove bolje od mnogih koji su o tome napisali knjige... bio je stručnjak za vinograd i vino“ (poput današnjega eurosommeliera I. Jakovčića, nap. a.). A tek za mandarine! Čak su sadnice i „Neretljanci tražili od njega“.

Titov lovočuvar Vlado Benazić skrbio je o uzgoju divljači. Pamti gazdine „diplomatske lovove“. Kao lovac Tito se „izdvajao od ostalih lovaca upravo tim osobinama, brzinom reagiranja i preciznošću hica. To mu je donijelo velik broj lovačkih priznanja, pa i naziv prvaka svijeta“. Lead: „Za sve životinje koje imamo vode se knjige, ali Titu one nisu trebale“.

6 foto 3

Kordunaši: Ljudi kojima treba pomoći u razvoju

Titov „uzgajivač bilja, konjušar i fijakerist Stevo Krtinić, rođen u Gračacu“ radio je za gazdu od 1955.: „Prvi put sam bio na metar od TITA 1956. godine. Tada sam bio kočničar na fijakeru 'Viktorija', a malo zatim i kočijaš. Od tada sam često vozio druga Predsjednika i njegove goste fijakerom po otoku“. Stevo je čuvao i konje jer gazda „je volio konje“, ali i druge životinje kao što su „deve, slonovi i indijske krave“. Tito je, misli konjušar, „možda najviše volio slonove“. No, bio je „najveseliji kad je žirafa dobila mlado“.

6 foto 4

Drugi Titov konjušar i vozač fijakera bio je „kordunaš Mile Kajganić iz Vrginmosta“. Njegovo zaduženje bili su „konji – najprije oni za jahanje, a sada ovi reprezentativni za fijaker“. „Da, znao je reći drug Predsjednik, Kordunaši su čvrsti ljudi, dobri borci. To su ljudi kojima treba pomoći u razvoju – tako je govorio TITO“ – rekao je Kajganić „s tugom u glasu“ brišući „suze“. Iz njegova „ekspozea“ saznajemo da je „drug Predsjednik neobično volio konje i jahanje. Dok je jahao, bila je milina gledati ga... Lipicaneri, jedini konji na Brionima, bili su mu posebno dragi. Sjećam se, volio je Kanisa, kojeg smo kasnije dali ergeli Karađorđevo“ (nego kome, ne valjda vratili ergeli u Đakovo, nap. a.).

6 foto 6

Jedan od Titovih slugu kaže: „TITO nas je toliko izgradio da mi sada točno znamo što i kako moramo raditi“ (str. 3).

Za rođendan više konzervi na proizvodnoj traci

Str. 4 cijela je posvećena Titovim herojima i njihovim pripovijedanjima, koja sva stanu u međunaslov „Nastavit ćemo putem koji je Tito krčio“. Na str. 5 „Tuga ne će nestati, ali ponos raste. Svi smo, podijelivši Titovo breme, preuzeli odgovornost za našu budućnost“. K tome „I danas upisivanje u knjige žalosti“ i to „širom regije“. Unatoč tuzi i bolu „U posljednjih pet dana povećana je proizvodnja u Koksari Bakar, nestaju gubici, kažu radnici ZUHRIJA NEZIREVIĆ, KADRIA ROS, ANTON PAĐAN I inž. IVAN METIG“.

„Mnogim izrazima duboke žalosti i odlučnosti da se pod vodstvom Saveza komunista nastavi Titovo djelo, proteklih dana priključili su se i prilozi u Titov fond, umjesto vijenaca na Titov odar... Uplate u korist Titova fonda... idu na teret fondova zajedničke potrošnje ili osobnih dohodaka. U protekla tri dana, bez jučerašnjeg, u Službu društvenog knjigovodstva Pule stigle su uplate iz 37 organizacija u ukupnoj svoti od 112.785 dinara... Uplate se iz čitavog područja regije i SR Hrvatske vrše na žiro račun 30102-678-48342“ (str. 5). Tko danas upravlja Titovim fondom i gdje je lova, nitko ne zna.

6 foto 7

Str. 6 je dragocjena budući da iz nje saznajemo da su „izvanredna izdanja“ u povodu smrti druga Predsjednika izišla u „18 radnih kolektiva u Istri i Rijeci, u ukupnoj nakladi od 25.000 primjeraka, koje je dobilo 25 tisuća radnika u tim kolektivima i članovi njihovih obitelji. Posebna izdanja svojih glasila izdali su i drugi radni kolektivi, skupštine općina i samoupravnih interesnih zajednica, škole i ustanove u daljnjih više od 30.000 primjeraka“.

Stranica je izuzetno informativna. Evo nekih informacija: „Sto metara poprečnih nosača – ispunjenje vlastitog zavjeta“, „Proizvodnja koksa povećana za 200 tona“, „Rekordi koji će postati – pravilo“, „Norma prebačena za 40 posto“, „Više konzervi na proizvodnoj traci“, „Udarnički za Titov rođendan“ (str. 6).

6 foto 8

Svi će slijediti Titov put jer Tito ostaje u nama

Na str. 7 „Pripadnici talijanske narodnosti govore o Titu“. I kažu: „Viviamo nella Yugoslavia di Tito – la societa' piu' democratica del mondo Živimo u Titovoj Jugoslaviji – najdemokratskijem društvu svijeta“. U superlativima o Titu i Jugoslaviji govore „predstavnici talijanske narodnosne grupe“, riječ je o prethodnicima aktualnoga potpredsjednika Hrvatskoga (državnoga) sabora Furia Radina, kao što su Ennio Machin, Mario Bonita, Ettore Mazzieri, Lucifero Martini...

Str. 8 informira čitatelje kako „izrazi saučešća neprekidno stižu iz svakog kutka zemlje“, a glavna im je poruka/naslov tvrda ideološka pornografija - „Tito ostaje u nama“. Brzojave šalju gradovi, ali i „mjesne zajednice“, regionalne privredne komore, radnici na privremenom radu u inozemstvu i njihova udruženja („klub Jugoslavija u Bad Hamburgu“), borci NOR-a... U neupitan Titov put zaklinju se svi i svatko – obećanja vjernosti Titu „stižu od boraca, učenika, pomoraca, studenata i profesora, seljaka i radnika“. Svi će „slijediti Titov put“.

6 foto 9

Žaluje i školski brod JRM Galeb. On je uplovio u riječko brodogradilište „Viktor Lenac“ „sa zastavom spuštenom na pola koplja... ali i odlučnošću da se nastavi Titov put“ (str. 9). Na Galebu je predsjednik Tito boravio 50 puta, s njim je „posjetio 33 zemlje, preplovivši 87.000 milja“.

Str. 10 prenosi „govor maršala Tita preko Radio- Beograda 9. svibnja 1945. godine“. Neimenovani „Titov ađutant“ prepričava svoja sjećanja na „čovjeka pokreta, čovjeka akcije“ (str. 11). Iz rubrike „Tito je rekao“, zapravo se nema što istaknuti (str. 11). Redaju se njegovi govori: Govor na narodnom zboru u Bujama iz 1964., govor u Puli iz 1955. i „riječ prilikom posjeta Brodogradilištu '3. Maj'“ iz 1954., kad je istaknuo: „Moram zato da kažem da sam uvijek kad dođem u neku fabriku, a naročito danas kad sam došao u ovo preduzeće, nekako uzbuđen, jer me to podsjeća na one dane kad sam sa ostalim radnicima morao ne samo da radim, nego i da strepim svakog časa da ne izgubim posao... Danas vi od toga ne treba da strepite jer su preduzeća u vašim rukama: vaša sudbina je u vašim rukama, i od vas samih zavisi da li će produktivnost biti veća ili manja“ (str. 12).

6 foto 10

Počast se može odavati svakog dana od 9 do 19 sati

U BiH mjesec svibanj „kada se zauvijek oprostio narod Jugoslavije od svog učitelja i vođe... u mnogim radnim kolektivima... proglašen je udarnim“. „Za zavjet Titu“ i u Hrvatskoj se „radi udarnički“, i to bez „formalnih odluka“. Primjerice u Tvornici parnih kotlova poručuju za zavjet Titu „uvest ćemo novu tehnologiju“, u „Josipu Krašu“ – „također se danas radi udarnički – za zavjet Titu“. Pridružuju se Podravka, Saponija, „gigant jugoslavenske elektrostrojogradnje 'Rade Končar'“, Varteks, Jugoturbina... (str. 13).

„Radni ljudi i građani mogu odavati počast nad grobom druga TITA počevši od subote, 19. svibnja 1980. godine, ne čekajući definitivno uređenje cjelokupnog prostora memorijalnog kompleksa, koristeći se privremenim prilazima i pravcima kretanja. Za odavanje počasti nad grobom druga TITA građani će se koristiti prilazom iz Užičke ulice broj 11. Počast se može odavati svakog dana od 9 do 19 sati“ (str. 13).

6 foto 11

Na „vrh Jugoslavije vrh Triglava“ „jugoslavensku trobojku“ izvješenu na pola koplja donijeli su i postavili „Dušan Polajner, Izidor Kofler iz Mojstrane, Boris Prevanja i Branko Klinar iz Jesenica... Kraj zastave na vrhu Jugoslavije u snijegu su utisnuli ime – T I T O“. (Svaka čast, dečki, još ako je bilo kuhanoga vina, nap. a). Na sahrani Tita bio je „721 izvjestilac iz 58 zemalja“ i to kako slijedi: „sa svih kontinenata. Iz 10 afričkih zemalja došlo je 40 novinara, iz 16 azijskih zemalja 144, a iz 24 evropske zemlje o sahrani je izvještavalo 419 novinara. S oba američka kontinenta doputovalo je 117 novinara“. Izgleda kako brojeve nitko nije provjeravao, jer kad se zbroje navedeni „inozemni izvjestioci“ ispada da ih je bilo 603, a ne 721. Stoga sam skeptičan i prema naslovu: „Sahrani druga Tita prisustvovalo 208 delegacija iz 126 zemalja“ (str. 13), jer su očito neke „zemlje“ poslale i po dvije, možda i više, „delegacija“.

Jugoslavija ostaje na Titovom putu nezavisne revolucije

Stranice 14 i 15 donose kratke izvještaje o tomu s kime su se susretali partijski i državni „rukovodioci“, te „Priznanja svjetske zajednice izuzetnoj veličini Tita“. Sve vrvi frazama s temeljnim naglaskom o potrebi očuvanja Jugoslavije. Na primjer pod međunaslovom „Most između istoka i zapada“ piše: „Šri Lanka je istaknula dvije velike ostavštine Tita – radničko samoupravljanje i riješeno nacionalno pitanje“, dok je za Gvineju „Tito gigant koji je oblikovao historiju prema najboljim interesima naroda“, da bi događaj s komemoracije pri UN-u sublimirao međunaslov: „Jugoslavija odlučno nastavlja Titovim putem“.

6 foto 12

Predstavnik SFRJ pri OUN, Miljan Komatina „je uvjerio prisutne da su jugoslavenski narodi i narodnosti odlučni u tome da nastave Titovim putem. To je put... autentične socijalističke revolucije, put osiguranja socijalističke, nezavisne, slobodne, nesvrstane i ujedinjene Jugoslavije, put bratstva i jedinstva put podrške izvornim principima nesvrstanosti, put mira i ravnopravne suradnje, kao i solidarnosti sa svim snagama slobode i progresa“. Komatina je zaključio: „Sva ta ostvarenja čine trajne osnove jugoslavenskih odnosa sa svijetom i ta ostvarenja ćemo braniti svim sredstvima suverene zemlje i nezavisne revolucije“.

Prilog za povijest jugoslavenske književnosti

Na str. 16 izvanredno izdanje sugerira čitatelju “predsjednik Tito je ipak bio najradosniji kada bi se našao među Beograđanima – radnim ljudima“ jer „Želio je da grad bude što ljepši da bi njegovi stanovnici uživali“. Saznajemo: „Beograd je dočekao kraj rata sa 270 tisuća stanovnika... U narednih 30 godina Beograd se razvio brzinom za koju ima malo primjera u historiji. Broj stanovnika povećan je za 5,5 puta... Uoči rata Beograd je bio veća palanka s nerazvijenom industrijom, da bi danas postao ne samo jak industrijski centar već i evropski velegrad. Gotovo svi razvojni problemi Beograda bili su često i na radnom stolu druga Tita... O tome postoje zapisi, zapisnici i dokumenti“ (Drugovanje s Beogradom, str. 16).

„Tito u pjesmi Druže Tito mi ti se kunemo“ književni je prilog otisnut na str. 17. Uz Juru Kaštelana, Miroslava Feldmana i Vladimira Nazora objavljena je „Pjesma Titu“ velikana književne riječi „Keneta Kaunde“, predsjednika Zambije. Ne bojte se, ne ću ga citirati, ali ću prenijeti egidu „kako je nastala pjesma Druže Tito, mi ti se kunemo“ i tekstić objavljen pod naslovom „Rođena u muci – da živi u slobodi“. Riječ je o izuzetnom prilogu za povijest titoističke književnosti „na ovim prostorima“.

6 foto 13

„U kozarskoj ofanzivi 1942. godine – priča Persa Ristić iz sela Bjelajaca kod Bosanske Dubice – stradalo je blizu tridesetoro mojih najbližih. Ja sam za dlaku ostala živa. Na zgarištu rodne kuće čekao me je prizor koji do groba neću zaboraviti: na sve strane kosti našeg naroda i boraca. Skupljali smo ih u pregače jer je to bilo jedino što smo imali. Srce mi se steglo, silni prkos je nabujao i tada sam ispjevala tužbalicu koja je od srca krenula:

... Svud grobovi u zelenu žitu,
Kozara se zaklinjala Titu.
Druže Tito, mi ti se knemo,
Da sa tvoga puta ne skrenemo...

Pjesmu su prihvatile moje drugarice. Danima smo skupljale kosti, plakale i pjevale. Povjerovala sam, nakon rata, da je pjesma već zaboravljena. Onda su je 1948. godine, na Petom kongresu naše Partije 'poveli' Kozarčani. Iskazivali su svoju bezmjernu odanost i zahvalnost našem dragom Titu. Tada sam bila najsretnija u svom životu. Tu pjesmu sam ispjevala i pjevala od muke i prkosa, a od sada ćemo je svi pjevati – iz ponosa!“. Kraj članka i početak titoističkoga onkraja.

Svijet ovako nešto dosad nije vidio

Stranice 18 i 19 u cijelosti su posvećene egidi „Tito u djelima likovnih umjetnika Jugoslavije“. Otisnuti su portreti Tita autora: Đorđe Andrejević Kun (Maršal Tito, ulje na platnu), Božidar Jakac (Portret maršala Tita, crtež crvenom kredom na koji se Tito „potpisao u srednjem donjem dijelu crteža“ (sic!)), Marijan Detoni (Portret druga Tita, crtež olovkom), Branko Šotra (Portret druga Tita, linorez), Gabrijel Stupica (Maršal Tito, ulje na šperploči), Vladimir Becić (Portret druga Tita, ulje na platnu), Paja Jovanović (Portret maršala Tita, ulje na platnu), Antun Augustinčić (Maršal Tito, brončana skulptura) i Mevludin Ekmečić (Tito, ulje na platnu).

Str. 20 prenosi pabirke skupljane desetljećima o tome što je koji inozemni političar rekao o Titu od obnove Jugoslavije pa nadalje. Nakon pripreme na str. 20 dolazi zaključak na str. 21 - „Tito pripada cijelom svijetu“ koji zapravo govori o „oproštaju cijeloga svijeta“ od Tita. Što se tv prijenosa pogreba tiče – „Više od milijardu ljudi gledalo Titov pogreb“ (str. 21). Možemo se složiti s međunaslovima „Svijet ovako nešto dosad nije vidio“ i „Neviđeno u suvremenoj povijesti svijeta“.

Samodoprinos: Kako održati neodrživu Jugoslaviju

Na str. 23 osjeća lagani povratak u objektivno stanje Titove Jugoslavije: „Sutra od 7 do 19 sati, radni ljudi i građani riječke općine izjasnit će se o novom, šestom samodoprinosu GRADILI SMO – GRADIT ĆEMO“. Izjašnjavanje će se održati „na glasalištima u svim mjesnim zajednicama“. O čemu se radi? O ovome: „Na temelju prethodno donijetih odluka svih mjesnih zajednica na području općine Rijeka (njih 55, nap. a.), referendumom ćemo odlučiti o ulaganju 1,5 posto od svojih osobnih dohodaka u izgradnju i opremanje zdravstvenih ustanova i dječjih vrtića, te za dovršenje obnove Kazališta. (...) Radni ljudi i građani Rijeke, Izađimo masovno na referendum, dajmo svoj glas za svoj program radi svoje bolje budućnosti. Potvrdimo i u nedjelju našu solidarnost, iskažimo smisao i ljepotu našeg zajedništva“ (str. 23, Proglas radnim ljudima i građanima općine Rijeka Općinske konferencije Socijalističkoga saveza radnog naroda Rijeka).

6 foto 14

Ukratko: „Usvojimo li Šesti samodoprinos obvezni smo od lipnja 1980. do lipnja 1985. godine izdvajati 1,5 posto od svojih osobnih dohodaka, mirovina i ostalih neto osobnih primanja“. Ni samodoprinosi nisu pomogli da se zaustavi raspadanje Titove Jugoslavije. Deset godina kasnije raspalo se gigantsko djelo Titana čovječanstva, premda se sedmodnevna općenarodna žalost za Titom protegnula do naših dana. Na zadnjoj stranici izvanrednoga broja Novoga lista za povijest je ostalo: „Demokratski Trst žali za Titom“ jer je „Najveći i najdraži susjed“ (str. 24).

Giganta čovječanstva i Titana historije, njegovo grandiozno djelo i nezavisnu revoluciju pod crvenom petokrakom hrvatski branitelji opjevani u Bojni Čavoglave autora Marka Perkovića Thompsona deset godina poslije sedmodnevne općenarodne žalosti stavili su u mali džep „historije“.

Nenad Piskač

(Kraj)

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Uto, 19-09-2017, 13:26:45

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Lijepa Naša

0069_Veliki_Tabor.jpg
Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).