Nenad PiskačNenad Piskac karikatura 02

Brisani prostor

 Mjesnim govorom do opće vrijednosti i poetske relevantnosti

Ove godine bio sam u Kumrovcu više puta (2) negoli u cjelokupnom životu. Razlozi za nedolazak su svakojaki, uglavnom poznati objektivni i nepoznati subjektivni. U djetinjstvu imao sam „temperaturu" kad se sa školom išlo „drugu Titu" na poklonstvo, pa sam tako trajno ostao uskraćen za važna mjesta revolucije naših naroda i narodnosti: Diktatorovu rodnu kuću u Kumrovcu, Tjentište, Neretvu, Sutjesku, Matić Poljanu, špilje u Drvaru i Titovu Jajcu... U mladosti volio sam lutati (osobito) Zagorjem, ali nekak mi se nije dalo iti dalje od Zelenjaka z donje strane i Zagorskih Sela z gornje između kojih se na samoj granici sa Slovenijom smjestio Kumrovec. Znamenitu partijsku školu jugoslavenske totalitarne komunističke ideologije vidio sam prvi put tek nedavno i nije mi jasno kako se ta građevina u državnom vlasništvu nije mogla dosad upregnuti u hrvatsko Predstavljanje zbirke Ulamine ostavštine u Kumrovcu 14. rujna 2012. Snimio Anđelko Kiseljakopće dobro. Nije valjda da čeka obnovu Komunističke partije Jugoslavije i ukazanje uskrsloga Diktatora?!

Muži zagorskoga srca ove godine odveli me u Kumrovec. Poezija je u pitanju. „Buš videl o čemu je rieč, ne bu ti žal" – kratko mi je objasnio stoloravnatelj udruge dr. Rajko Fureš. I tako sam 2012. godine radio na dvije zbirke pjesama kumrovečkih pjesnika, a jednu od njih sam s osobitim zadovoljstvom sredio i uredio. To je lijepo uvezena i tvrdo ukoričena zbirka poezije Kumrovečke kesne kmične vure (ostavština) pokojnoga pjesnika Drage Ulame (Kumrovec, 1936. – Krapinske Toplice, 2011.). Predstavljena je u Kumrovcu 14. rujna ove godine u staroj osnovnoj školi pretvorenoj u muzej. O zbirci smo govorili prof. dr. sc. Joža Skok i ja, a u programu su još sudjelovali predstavnici nakladnika i sunakladnika, prijatelji pokojnoga pjesnika i najbliža rodbina uključujući i sina imenjaka, današnjega načelnika općine Kumrovec, Drage Ulame, e, da ne zaboravim - bilo bi nepravedno ne spomenuti i izvrstan glazbeno vokalni sastav Zelenjak. Jasna stvar, osim na uskoj lokalnoj razini, Drago Ulamaknjiga i događaj ostali su medijski nezabilježenima.

Evo nekoliko riječi o tome zašto ovu zbirku, dosadašnji opus i samoga pjesnika Ulamu ne bi trebalo prešutjeti.

Ulazak u ostavštinu i kumrovečki idiom

Urednički pogled na zbirku pjesama Kumrovečke kesne kmične vure, koju u cjelini čini poetska ostavština pjesnika Drage Ulame, može se skicirati u nekoliko točaka. No, najprije treba reći kako ove knjige ne bi bilo bez zauzetosti obitelji pokojnoga pjesnika. Supruga i sinovi skupili su Ulamine neobjavljene rukopise, za tu ostavštinu zainteresirala se Hrvatska udruga Muži zagorskoga srca, a onda smo svi zajedno sjeli za stol u ožujku ove godine i odlučili da ostavština mora biti sređena, selekcionirana, valorizirana i do rujna objavljena. I bi tako.

Sve dosadašnje zbirke pjesama Drage Ulame, njih 14 pisanih na kumrovečkome idiomu, uredio je pokojni profesor Mladen Kuzmanović, ponajbolji poznavatelj Ulamine poezije i osobni mu prijatelj. Zato moram zahvaliti obitelji Ulama i HU Muži zagorskoga srca na iskazanome mi povjerenju, ostao sam malo zatečen kad su mi u ruke predali na čitanje Ulaminu ostavštinu. Nadam se da sam opravdao povjerenje. Premda sam kajkavac i po roditeljima Zagorec rođen u Zagrebu, moram priznati da mi je trebalo dosta vremena da se prilagodim kumrovečkome govoru na kojemu autor piše, u tome u kratkom vremenskom razdoblju nisam do kraja uspio, pa mi je tijekom rada proteklih mjeseci pomogao autorov sin i imenjak, Drago.

Pjesnika Ulamu ne smije se zaobići

Poetska relevantnostUlama je talentom, tematskim spektrom, snagom izričaja, izražajnim iskricama i lirskom erudicijom nadrastao mjesni govor, da bi istodobno svoj kumrovečki govor zauvijek ucijepio (da baš ne velim „zakvačil") za kajkavski hrvatski književni korpus. Mnogi su pisali i danas pišu na mjesnim, zavičajnim govorima, ali rijetki ga poput Drage Ulame uspiju uzdići na razinu opće vrijednosti i na razinu poetske relevantnosti.Temeljno polazište kojim sam se rukovodio u selekciji materijala iz ostavštine, i općenito u uredničkim kriterijima, bio je dosadašnji objavljeni opus autora. Taj je opus karakterističan i samosvojan. U osnovi omeđen je kumrovečkim idiomom i općim, univerzalnim, Ulama naslovnicatemama. Za Ulamu se, naime, ne može kazati da je „naslonjen" na ovoga ili onoga pjesnika, ili pak da pripada ovome ili onome krugu. On je jednostavno originalan i neponovljiv. On je sam sebi uzor, on je sam sebi svoj krug. Kuzmanović će reći: „Tragao je sam i odabirao uvijek najteže varijante i modele. U Ulaminim bespućima nije bilo darovatelja (uzore nikad nije imao) i stoga njegova kajkavska lirika ne duguje niti jednu svoju sliku ili stih" (M. Kuzmanović, Doba spokoja, pogovor Ulaminoj zbirci Kumrovečki trpotec, 1989.).

Ulama će vjerojatno biti uzor drugima, ali to je još neispričana priča „na dugome štapu". To što Ulaminu originalnost i neponovljivost, pa i svježinu, danas možemo relativno lako prepoznati, moramo zahvaliti prof. dr. Mladenu Kuzmanoviću, ali i autoru Pogovora ove zbirke prof. dr. Joži Skoku. Sve buduće periodizacije, antologije i izbori iz kajkavske poezije, kad budu spominjale književnika Dragu Ulamu, morat će uvažiti relevantne ocjene njegove lirike napisane perom ova dva uvažena autora.

Treba reći da je u ovoj zbirci objavljena gotovo cjelokupna pjesnička ostavština Drage Ulame. Ono malo iz ostavštine što nije uvršteno u sadržaj ove zbirke odnosi se na pjesnikove crtice i skice, koje nažalost nije stigao dovršiti. Objavljeno je ukupno 67 pjesama, koje je s nekoliko ilustracija likovno popratio Rudolf Tramišak. Za neke se ovdje objavljene pjesme može s velikom sigurnošću reći kako bi, da je autor na njima stigao još raditi, pretrpjele izmjene i zahvate, cizeliranja i zanatska preslagivanja...

Možda je prava prigoda da kažem i ovo: Trebalo bi s njemačkoga prevesti na hrvatski standard, a onda eventualno i na kajkavski, Ulaminu prvu objavljenu knjigu (Gedichte, Sibgert Mohn Verlag, Gütersloh, Njemačka, 1966.). Čini mi se da smo to dužni ovome pjesniku. Time bismo samo potvrdili činjenicu kako Ulama na književnom nebu nema samo lokalni značaj. Naime, s tom knjigom, po mojemu mišljenju, do kraja bismo zaokružili jedan prepoznatljiv i osebujan opus, koji se već za života autora nije mogao zaobići, o čemu svjedoči Ulamina poezija uvrštena u autorske izbore i antologije.

Zavičajnim govorom nadrastao zavičajnost

Važno je reći i nekoliko riječi o odnosu autora i zavičaja, odnosno o odnosu suvremenika prema autorovoj zavičajnosti. Ulama je neraskidivo i nedvojbeno vezan za svoj kumrovečki zavičaj i govor (koji unosi u hrvatsku književnost godine 1970. u časopisu Kaj). Odmah je, a osobito kasnijim opusom, nadrastao datost zavičajnosti i ucijepio se u širi, Muzej Staro selo Kumroveckajkavski korpus, a to znači u korpus hrvatske dijalektalne poezije. Bilo bi nepravedno i sebično Ulamu gurati i držati samo u okviru mjesnoga govora, iako je, svi ćemo se složiti, mjesni govor Ulamino polazište. Možda ćemo jednom moći govoriti o Ulami kao pokretaču kumrovečistike ili kumrovistike s obzirom na to da kumrovečki govor Ulami predstavlja i izvor i ušće, a moguće se jave i novi autori kojima će Ulama biti uzor uz čiju će pomoć otkriti kumrovečko pismo.

Ali, ponavljam, Ulama je uz pomoć svojega mjesnoga govora dosegnuo originalnost i neponovljivost osobnoga pjesničkoga izričaja. Na svojemu mjesnome govoru on može izreći sva svoja stanja i preokupacije, u svojemu mjesnome govoru pjesnik je zaokružio svoje jastvo, ljubav prema ženi i obitelji, domu i domovinu, svijetu i Bogu, svoje osjećaje i spoznaje, slike i dojmove, radosti i osobito tuge, ljepote, napore, osame, zagrljaje, prijateljevanja i sumnje. Ne treba mu nikakvo drugo izražajno sredstvo osim govora u kojemu je rođen. Po tome je Ulama, za moje kriterije, značajan pjesnik. Osobito je njegova poezija zanimljiva i dodatno aktualna u kontekstu kad dnevno izumiru ne samo mjesni govori, dijalekti i narječja nego i cijeli jezici, u kontekstu kad se hrvatski jezik ponovo pokušava ukuhati u srpskohrvatski gulaš, u kontekstu kad se engleski forsira kao globalni jezik i u kontekstu kad Hrvatska ulazi s hrvatskim jezikom u Europsku uniju sa svim njezinim prednostima i osobito manama – na koje Ulama izravno ukazuje u jednoj svojoj pjesmi.

Ulama je talentom, tematskim spektrom, snagom izričaja, izražajnim iskricama i lirskom erudicijom nadrastao mjesni govor, da bi istodobno svoj kumrovečki govor zauvijek ucijepio (da baš ne velim „zakvačil") za kajkavski hrvatski književni korpus. Mnogi su pisali i danas pišu na mjesnim, zavičajnim govorima, ali rijetki ga poput Drage Ulame uspiju uzdići na razinu opće vrijednosti i na razinu poetske relevantnosti.

Joža Skok: Ulamino popluvano nebo i zemlja

O knjizi sabrane ostavštine prof. Skok piše u Pogovoru: „Ulamin ljudski i pjesnički otpor vremenu/nevremenu u ovoj zbirci pun je žuči, pobune nemoćnog pojedinca koji u pomoć Skoksvome otporu uzaludno priziva odbačena načela morala i pravde. Svjestan donkihotizma svojeg otpora svijetu kojim već odavna hara nori veter, u kojemu su mu zakrvavili zemlu, u kojemu su porušeni već svi mostovi među ljudima, u kojemu je neizvjesna i njegova osobna europska sudbina kakvu je kao gastarbajter već davno osjetio na svojim leđima, Ulama odgovara pjesničkim krikom. Ne libi se pri tom zatomiti metaforičan pjesnički jezik zamijenivši ga direktnim iskazom, bilo da je riječ o registraciji prepoznatljivog stanja i pojava u ovom našem tragičnom, poratnom 'tranzicijskom' dobu, bilo da je riječ o osobnoj osudi vlasti kao inkarnacije zatočništva svake ljudske slobode, bilo da je riječ o najcrnjim slikama stvarnosti kojima nam njihovi nevidljivi akteri svakodnevno 'uljepšavaju' naš život.

Duboko nesretan, ojađen i razočaran popluvanim nebom i zemljom, ogorčen do fizičkog bola Ulama spontano i otvoreno iskazuje svoju žalost (Žalosten sem) što mu je sudbina namijenila vrijeme čiji su ga znakovi ZASTRAŠILI I PONIZILI KAO MALOG ČOVJEKA koji se s gorčinom i beznađem oprašta na svojem odlasku".
Knjigu je objavila HU Muži zagorskoga srca iz Zaboka, a kao sunakladnik pojavljuje se Ogranak Matice hrvatske – Klanjec. Grafički prijelom i naslovnica – Josip Brkić. Naklada - 800 primjeraka, cijena – 100 kuna.

Tako, ako sam zbog Diktatora desetljećima zaobilazio Kumrovec, odsad ću ga zbog pjesnika Drage Ulame uvrstiti u osobni zemljovid malih mjesta velike prirodne ljepote u kojima vrijedi ulamovski zastati, udahnuti, popiti gemišt i nastaviti dalje kroz „malo mrtve slobode" bez obzira koliko kmične i kesne vure bile da bile. Diktatoru usprkos, Ulami za hvalu.

Nenad Piskač

Prilog: Pjesma iz ostavštine

Drago Ulama: Kesne kmične vure

Kesne kmične vure
Oči so mi odprle
Maternica reči je počila
I mesec krvavo je sveto
Posvečeno noso je križ
Strašilo človeka visi
Z jene nepoznate zvezde
I šišimiši se luviju v smrt
Strah ves vu nufte mi je prešo
I smrtni so
I neč mi tu moja sramota ne znači
Zobi reči mi pregizavleju
I sprevod jen na grobje se odpravo
Počo je zvon od strele
I pokazala se mi je istina
I malo mrtve slobode

Uto, 18-12-2018, 17:44:04

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).