Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

 Nužno je rasvijetliti

Hrvatska ima problem s argumentima, sa činjenicama. Mada se na prvi pogled čini da je kvar u događajima, da je problem što se u Kumrovcu okupljaju razne skupine: od Titovih ljubimaca do ridikula, od ostarjelih komunista sa svojom (misle ponosnom) petokrakom koje se Tito tako glatko odrekao na svome grobu, Kumrovec ridkulido osoba željnih medijske pozornosti, onih koji vole ProblemProblem dakle nije ni u zvjerskima njima, što ne znaju što je ljudski život, ogrezli u jednoumlju i bezumlju, u dijelom perverznima ili nekrofilnima njima, nego kako su oni prikazani u javnosti. Kako im je pravno dopušteno istupati u medijima: prikazani su kao legitimno okupljanje pod kipom u JNA šinjelu. Naravno, po poznatim dvojnim kriterijima, crveni fašizam nije problem, to je samo i jedino onaj crni.političke maskenbale, onih koji bi voljeli da Kumrovec turistički uđe na kartu južne Europe i dohodovno razvije svoju divotu apartmanizacije, pa makar i sa stigmom višedesetljetnih pokolja - do bivšeg ministra prometa, zaboravio sam mu troime, dakle bivše osobe iz bivše Vlade RH koji idilično i poslovno neometan, smatra Tita „zagorskim brendom“. Strogo tržišno, nikako kazneno-pravno ili uz te dosadne Ženevske konvencije.

Problem dakle nije u tome što svaki kružok hoće nešto svoje nego u tome što za većinu njih ne vrijede argumenti o Križnim putovima, Golom otoku i Grguru, Kočevskom rogu, Jazovki, Jasenovcu od 1945. do 1951. mariborskom protu-tenkovskom rovu, Zidanom mostu... kao stratištima na kojima su i civili mučki ubijani ne bez obrane, nego bez suđenja... No ne vrijede im ova dugo Kumrovec Tito2skrivana stratišta. Ako je to bio obračun s neprijateljem, zašto su skrivali masovna stratišta? A među onima najgorima oni su koji danas kažu: „šteta što su ti logori i ta stratišta već dugo izvan funkcije“!

Problem dakle nije ni u zvjerskima njima, što ne znaju što je ljudski život, ogrezli u jednoumlju i bezumlju, u dijelom perverznima ili nekrofilnima njima, nego kako su oni prikazani u javnosti. Kako im je pravno dopušteno istupati u medijima: prikazani su kao legitimno okupljanje pod kipom u JNA šinjelu. Naravno, po poznatim dvojnim kriterijima, crveni fašizam nije problem, to je samo i jedino onaj crni. Tzv. antifašisti još i danas bi crne (u odsustvu) proganjali do Merkura i natrag, pa makar to bile dvije kape i kokarda na Bleiburgu lani, ali o crvenima se ponosno i slobodno piše kao o skupu od 10.000 ljudi (fotografije izostale). Prenose se njihovi slogani i veleumne poruke, nadasve „prelijepe“ pjesme protiv Boga, grlate krilatice protiv neistomišljenika, veliča se još i drugog masovnoga ubojicu: Che Guevaru.

Komunistički bukači ne priznaju ništa što Titu ne ide u prilog

Hrvatska ima problem s činjenicama jer komunistički bukači ne priznaju ništa što Titu ne ide u prilog. Oni su tobože povjesničari, a povijesnu znanost ne priznaju. Ideološki povjesničari često plaču za dokumentima, traže nešto za što čvrsto vjeruju da je na vrijeme spaljeno i uništeno, kao što se i jest još 1987. započelo masovno spaljivanje po općinama i gradovima u strahu od udbine procjene da će doći do bauka višestranačja. Da će doći vremena kada nitko ne će biti siguran jer je na sjednici nekog vijeća nekad, negdje govorio ovo ili ono, oslikavajući svoju punu političku (neizmjenjivu) prošlost. Ideološki povjesničari, kojih su nam puni mediji, izgleda još nisu stigli čuti, nekmoli pročitati izdanja Hrvatskog instituta za povijest – Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Slavonski Brod s naslovom „Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. – Dokumenti“ (rasprodano prvo izdanje, drugo tiskano 2005.).

Sveučilišni profesori ideološke povijesti nakon i više od deset godina još nisu stigli pročitati objavljene dokumente u tom izdanju na 345 stranica. Zateklo ih, pa nisu stigli zaviriti ni u drugi dio s naslovom: „Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. – Dokumenti, Slavonija, Srijem i Baranja“ iz 2006. Ističem, i u ovome izdanju na 713 stranica donijeti su brojni dokumenti o represiji, o Titovim zločinima, o zločinima komunističke partije, sustava i raznih represivnih aparata države koje je stvorio Tito i njegova komunistička partija.

Ideološkim povjesničarima i svim diletantima simpatizerima zatim je promakao iz istoga izvora i dio 3 („Zagreb i središnja Hrvatska“, 2008.) u izdanju Hrvatskog instituta za povijest – Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Slavonski Brod zajedno s Hrvatskim institutom za povijest Zagreb. Ne postoji za njih, nije tiskano izdanje, dio 4 (Dalmacija, 2011.) „Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. – Dokumenti“. Da ne nabrajam dalje o kakvom je IdeoloziSveučilišni profesori ideološke povijesti nakon i više od deset godina još nisu stigli pročitati objavljene dokumente u tom izdanju na 345 stranica. Zateklo ih, pa nisu stigli zaviriti ni u drugi dio s naslovom: „Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. – Dokumenti, Slavonija, Srijem i Baranja“ iz 2006. Ističem, i u ovome izdanju na 713 stranica donijeti su brojni dokumenti o represiji, o Titovim zločinima, o zločinima komunističke partije, sustava i raznih represivnih aparata države koje je stvorio Tito i njegova komunistička partija.izdavačkom pothvatu riječ o kolikom istraživanju. Ima li njemu kraja? Riječ je zaista o sitnici, prijezira vrijednoj od ideoloških povjesničara, potkrijepljenoj dokumentima na više od 3.000 stranica. Jesam li napisao dokumenata? Zaista pretanak rad da bi mogao biti vjerodostojno potkrijepljen. Nekmoli kritički valoriziran. Jer on se ukratko – nije dogodio.

Znači li im išta logika?

Drugo, stvarno ne znam i često dvojim jer ni „drug Tito nije znao“: koliko vrijede tvrdnje drugog čovjeka Jugoslavije, Titova vjenčana kuma, čovjeka koji je u komunističkom pokretu (u dvama državama) proveo na vrhu samo trideset godina (od 1936. do 1966.), koji je obavljao najviše funkcije u Komunističkoj partiji Jugoslavije te koji je cijelo vrijeme, sve do 1966. godine, bio šef svih policijskih i tajnih službi, zadužen za borbu protiv svih koji su smatrani protivnicima režima i države Jugoslavije. Koliko dakle vrijedi riječ iz govora Aleksandra Rankovića u Skupštini čiji je bio višegodišnji zastupnik: „Kao ministar unutrašnjih poslova, u svom ekspozeu o radu Odjeljenja za zaštitu naroda, pred Narodnom skupštinom 24. ožujka 1946. godine, obavijestio je da je uhvaćen Draža Mihailović. (A.Ranković) mnogo je pridonio jačanju i razvoju organa državne represije, koji su uspješno i brzo likvidirali preostale političke neprijatelje (četnike, ustaše, rupnikovce...). Ranković je u svom izlaganju u jugoslavenskoj skupštini g. 1951. rekao : »Likvidirali smo 568.000 narodnih neprijatelja, a kroz logore od 1945. do 1951. prošlo je 3.777.776 zatvorenika». (Politika«, Beograd, 01. veljače 1951.). Najveći dio pobijenih su bili Hrvati.“

Ne znam koje još dokumente ideološki povjesničari slučajno nisu pročitali. Da li logika njima uopće išta znači? Tko je mogao mimo Tita provesti pokolje ovakvih razmjera i bez odobrenja „pohvaliti“ se svim tim likvidacijama u JasenovacIstraživanjem Jasenovca, po brojnim pismohranama, kao najosjetljivije teme te samo definiranje pojma što je to revizija povijesti u znanstvenom smislu a što u diletantsko-populističkom i negativističkom smislu, koautori Pilić-Matković našli su se u (očekivanom) žrvnju. U posljednjih godinu dana, naročito od objavljivanja knjige „Jasenovački logori – Istraživanja“ u svibnju 2015., spomenutog izvornog znanstvenog rada iz 2014., izloženi su, kako pišu: „linču kojeg provode raznorazni mediji (koji umjesto da izvještavaju ustvari propisuju nove dogme)“.beogradskoj Skupštini? Tko je mogao znati prije jugoslavenske Skupštine, a najveći je sin naših naroda i narodnosti, o više milijuna zatvorenika koji su eufemistički „prošli“ kroz logore „nove“ Jugoslavije?

Treće, kada prof. Stipo Pilić (Zagreb, Hrvatska) i mr. sc. Blanka Matković (London, Engleska) objavljuju u Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, No. 56 u prosincu 2014., izvorni znanstveni rad „Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima“ na više od 80 stranica - u hrvatskoj službenoj povijesti nema reakcije. Osim vjerojatno pod-žitno. Hrvatska ima problem s činjenicama. Ni onaj opus od 3.000 niti ovaj od 80 stranica nije izazvao pozornost službene povijesti za bogove istine i za božanstva činjenica gore na dvobrdu vječnih Titovih krasota zvanom Filozofski i Fakultet političkih znanosti. Ideološki povjesničari odlučili su se za još jednu ignoranciju. Inače poznatu karakteristiku i vječnu pratiteljicu prave znanosti bez koje, znamo, napretka ne bi ni bilo.

Problemi s Titovim pionirima, centralo-komitetlijama...

Hrvatska ima problem s Titovim pionirima, centralo-komitetlijama, decom komunizma, s boljševičkim, ideološkim povjesničarima. Zbog njih a i zbog samozvanih povjesničara vrijedi ponoviti što je kazala u intervjuu mr. sc. Blanka Matković: „...američki povjesničar James M. McPherson: revizionizam je životna snaga povijesne znanosti, a interpretacije prošlosti podliježu promjenama u skladu s novim dokazima. Bez revizije povijesti povijesna je znanost mrtva, a budućnost nikakva. Na britanskim sveučilištima revizija je nešto što radimo svakodnevno i upravo je revizija ono što se ne propituje već podrazumijeva. Za razliku od Hrvatske i nekih drugih ideološki opterećenih zemalja, napredak se na Zapadu shvaća kao posljedica gladi za novim spoznajama koja podrazumijeva poštivanje etičkih normi, ali nije ograničena nečijim mitomanstvom i političkim ambicijama onih koji izmišljenim revizionizmom s negativnim predznakom ustvari prikrivaju vlastiti negacionizam. Ono što se u Hrvatskoj sustavno podmeće kao »revizionizam«, ovdje nazivamo »prinos znanju« (engleski: contribution to knowledge).“

Istraživanjem Jasenovca, po brojnim pismohranama, kao najosjetljivije teme te samo definiranje pojma što je to revizija povijesti u znanstvenom smislu a što u diletantsko-populističkom i negativističkom smislu, koautori Pilić-Matković našli su se u (očekivanom) žrvnju. U posljednjih godinu dana, naročito od objavljivanja knjige „Jasenovački logori – Istraživanja“ u svibnju 2015., spomenutog izvornog znanstvenog rada iz 2014., izloženi su, kako pišu: „linču kojeg provode raznorazni mediji (koji umjesto da izvještavaju ustvari propisuju nove dogme)“.

Naravno, borci za partizansku istinu i njihove produžene ruke po fakultetima i medijima nisu se smatrali imalo potkovanima proturječiti ili samo komentirati radove više autora povijesnih instituta u Slavonskom Brodu i u Zagrebu a o partizanskim represijama i zločinima. Jesam li naglasio da je riječ o dokumentima? To bi ipak bio prevelik zalogaj. Zato je i izvorni znanstveni rad koautora Pilić-Matković bio prvo ignoriran jer je objavljen u znanstvenoj publikaciji (plebs to ne čita) ali kada su u javnost izašli s knjigom, dat je znak: linč može otpočeti.

Konačno, trebalo je povijesnim mitomanima i vremena da odluče što će i kojim će putom. Možda su čak i započeli provjeravati dokumente, vidimo sami koliko ih se našlo pobješnjelima zbog pronađenih činjenica. One nisu u skladu s njihovim mitovima a predrasude su tu da pobijaju činjenice a ne obratno. Zato je nedopustivo kad tamo neki izmišljaju Titove zločine ili ga neprijatelji iz inozemstva (od prije poznati tajnoj policiji) svrstavaju na visoka mjesta ljestvice svjetskih krvoloka. Drug Tito za zločine nije znao TitoTvrdnjom kako Tito nije počinio „nikakve zločine“ postavlja se pitanje zašto je Jakov Sedlar snimio odličan film s novim dokumentima o Jasenovcu prikazan i u Izraelu? Zašto je po scenariju cijenjene Višnje Starešine snimljen film o Titovim neprijateljima naroda? Izgleda drug Tito i za ta dva tipa pogroma nije znao. Zapravo kad sve zbrojim, Tito je bio velika neznalica, jer, u Jugoslaviji, svak je radio što je htio. Zato termin smiono, kao logična oznaka, ne pokriva ni dopola izjave D. Ivina.a sigurno ih nije ni počinio kako nas želi (pod)učiti Danijel Ivin: „Tito je jedan od najvećih ljudi 20. stoljeća, on nije počinio nikakve zločine“. Po toj eksplicitnoj izjavi o zločinima koje Tito nije počinio ovaj je autor sasvim jedinstven. Već jako dugo nismo čuli ovakvo eklatantno negiranje.

Ivin za Tita, protiv svih

D. Ivin očito pobija neke „sumnjive“ knjige dr. Josipa Jurčevića, sve gore navedene „izmišljene“ znanstvene radove i „nepotrebne“ tomove knjiga, „upitne“ zaključke Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, tvrdnje skupine uglednih hrvatskih intelektualaca i cijele grupe zaslužnih sveučilišnih profesora okupljenih oko diplomata i profesora emeritusa Zvonimira Šeparovića, sve one iz Kruga za trg, koji godinama Tita „lažno“ oglašavaju zločincem i traže promjenu imena trgu. Tvrdnjom kako Tito nije počinio „nikakve zločine“ postavlja se pitanje zašto je Jakov Sedlar snimio odličan film s novim dokumentima o Jasenovcu prikazan i u Izraelu? Zašto je po scenariju cijenjene Višnje Starešine snimljen film o Titovim neprijateljima naroda? Izgleda drug Tito i za ta dva tipa pogroma nije znao. Zapravo kad sve zbrojim, Tito je bio velika neznalica, jer, u Jugoslaviji, svak je radio što je htio. Zato termin smiono, kao logična oznaka, ne pokriva ni dopola izjave D. Ivina.

Kako prenosi portal narod.hr, D. Ivin, u izrazito demokratskom tonu, sugovorniku koji drugačije misli, ne želi dati do riječi. Malo je reći to je bio vehementni spor. Prije je to bio „dijalog“ jedne posebne vrste u kojoj je uzrujani Ivin svoja stajališta smatrao jedinima i ako takva ne mogu biti onda on odlazi iz emisije! Pa ne ćemo valjda čuti i drugu stranu. Sasvim logično za Ivina, predsjednika Savjeta antifašista Hrvatske. Vidi pod slično i manire: dva Zorana, Milanović i Pusić i...

(Dopredsjednik HRAST-a) „Hrvoje Zekanović (piše dalje narod.hr) podsjetio je da su u Hudoj jami iskopane dječje pletenice, da je tamo zazidano 2.500 ljudi, da su umirali u najgorim mukama i da je za to odgovoran Josip Broz Tito, te da ga ne bi začudilo da je Tito osobno gledao zazidavanje.

»Zamislite kako su se osjećala ta zazidana djeca kada se sjetite imena Josipa Broza Tita», rekao je Zekanović. - »Kakve dokumente imate da optužujete Tita za te zločine?», pitao je Ivin Zekanovića. »Jeste li vi bili u toj Hudoj jami, kad to znate? Niste bili? Gdje su dokumenti da je Tito kriv za bilo što?«, povikao je Ivin.

Zamislite da netko tom analogijom negira Križni put zato što na njemu nije bio. Ili holokaust ili u nas Jasenovac?! Ivin traži dokumente za Hudu Jamu. Kao da prvi potez zločinca nije bio izbrisati tragove. A tamo gdje nisu uspjeli izbrisati tragove dva hrvatska povijesna instituta dokumentima ispisuju 3.000 stranica (samo za razdoblje 1944.-1946. i samo za pojedine dijelove hrvatskog teritorija). Tamo gdje „nema“ dokumenata znanstveni tim Pilić-Matković iznosi na svjetlo dana do sada nepoznate dokumente o Jasenovcu. To je ljubiteljima Tita zaista grozno... da su doživjeli istinu. Sve ostale grozote niti vide niti žele čuti za njih.

Hrvatska ima problem s činjenicama pa i kada su one u Sloveniji. Tako svako malo osvane u nas u medijima neka bizarnost, sporednost ali između redova obvezna hagiografija o dragom drugu Titu. S fotografijom. Redovito. Kao poslije 2. sv. rata – biraju se samo najuspjelije fotografije a i jednom Tito uvijek Tito - da se ne zaboravi. Slično je i u Sloveniji. U Srbiji, doduše ne znam zašto, sudski isplaćuju odštete informbiroovcima. Čvrsto vjerujem, ta je pojava enigmatična i svakako mazohistična. Inače, srećom sad već češće, tzv. antifašisti na sto su muka, sebe ne mogu više uvjeravati jer su otporni na činjenice ali im je problem što sve rjeđe u boračku povijest (1941.-1990) ne mogu uvjeriti ni malen dio slobodnih medija ni velik dio mladih naraštaja. Mnogim se argumentima pri tom pokušavaju služiti: prvo su tvrdili kako Tito ništa nije imao, pa se dogodila vrlo duga i po točkama brojna ostavinska rasprava u Beogradu. Onda se isticalo kako je Tito rekao ne Staljinu, pa je izašlo da je Staljin Tita izbacio iz svojeg dvorišta a ne obratno. To što je Zapad hvalio Tita (trebala im je bilo kakva država kao bijedni tampon) antifašisti su dugo ponosno isticali. Mada je to isti onaj truli i buržujski Zapad kojeg su proleteri (ako se prije sam ne raspadne) tako gorljivo namjeravali osvojiti. I evo, samo što ga nisu jer prije je propala zemlja proletera SSSR ili Jugoslavija, nego zapadne kvazi-demokracije.

Argumenti ništa ne vrijede

Hrvatska ima problem s argumentima, sa činjenicama. Kad argumenti ništa ne vrijede, kada se o njima uopće ne raspravlja, kada ih se po mjestu i po potrebi izvrće, u istinitom obliku ih se ne prihvaća nego se samo nameće svoj stav - nemoguće je išta riješiti. Od lipnja prošle do travnja ove godine, kao i svake godine, nosi se parola „okrenimo se budućnosti“. Zatim nas u travnju upravo ti nazovi antifašisti okrenu prošlosti i traže pijetet veći od jasenovačkog cvijeta, da bi nas složno opet prije svibnja i obilježavanja bleiburške tragedije i pokolja, prisilno pokušali tobože izliječiti od podjela i to opet s onim istim bezveznim: „okrenimo se budućnosti“. Dokle dva mjerila? Točno zaključuju oni koji tvrde da su dvojni kriteriji problem, a ne podjele. Ljudi se, prirodno, u mnogo čemu dijele. Ima pravo dr. Andrija Hebrang kad kaže kako Hrvatska nije podijeljena na ustaše i partizane nego se dijeli Titov sprovodna one koji su htjeli samostalnu Hrvatsku i one koji ju niti žele niti su je ikada željeli. Od toga je tragičnije samo to što je tzv. povijest još uvijek većinski – služavka totalitarna socijalističkog režima. Ili možda nisam smio upotrijebiti riječ total... jer nije u dokumentima?

Do kakvog se zaključka može doći ako se argumenti suprotne strane gledaju isključivo kao argumenti lažljivca kao što je to neki dan suparniku prilijepio javno, u medijskom prostoru, Danijel Ivin?

Mnogo je argumenata i kvazi-argumenata u hrvatskoj javnosti o Titu. Titu sa šesnaest imena i nadimaka te devet rođendana. Braniče nekada pravovjerne sada mitske istine ništa od toga ne smeta. Kad padne jedan „argument“ iskite drugu priču: onu o Titovu sprovodu. O tome kako je to potvrda njegova ugleda i dokaz da nije bio zločinac. A ParazitiKomunistička Jugoslavija i njezina oligarhija, revoluciju je provela prvo protiv tih istih buržuja, ali, kad se i sama opernatila pljačkom (između ostaloga i na židovskoj imovini) naglo su plemenite i okrunjene glave postale dragocjeni likovi na sprovodu. Samo zato što su došli. A oni su nazočili iz svojih i višeslojnih i partikularnih interesa pride, ne samo iz jednog jedinog razloga kako bi to htjeli tobožnji antifašisti. Paraziti na jugoslavenskim privilegijama i stranim kreditima.koliko je godina trebalo proći poslije Titove smrti 1980. da se otkrije samo jedan stravičan lokalitet – Huda Jama? Jedan među 900 u Hrvatskoj i više od 600 u Sloveniji?? Kada se počelo pisati o Jazovki, a kada o Jasenovcu od 1945-1951.? Oni duhoviti kažu da su brojni na sprovod došli da vide gdje je i u što je utrošen njihov novac. Što dolazak na sprovod može dokazati? Ništa, osim da su pojedine države ili pojedini predsjednici manji i veći bili u nekom odnosu s Titom. Da su imali neki zajednički interes. Onako kako neki i označavaju Tita kao višestrukog agenta. Jesmo li za Jugoslavije mogli saznati nešto o tim nazovi odnosima i o njihovim sadržajima? Kakve je usluge Tito obavljao u tzv. Trećim zemljama i kome je sve dostavljao informacije? Ima i onih ljubitelja koji su bliže istini pa svog pelikana, pardon velikana, ovako krasno hvale: „I drug Tito je krao, al' je i nama dao.“

Paraziti na jugoslavenskim privilegijama i stranim kreditima

Zar ne postoji tajanstvena „štednja“ ne samo maršala JNA druga Tita nego i brojnih jugoslavenskih rukovodilaca po svim viđenijim i sigurnim bankama Zapadne Europe u iznosima od kojih se vrti u glavi? Zar nije svojedobno iz Europe jasno poručeno da bi se svi jugoslavenski dugovi mogli riješiti za tren kada bi se ti skriveni računi otvorili?
Krupne glave europskog establišmenta imale su obavještajni i drugi interes odužiti se Titu. Onome tko donosi korisne međudržavne informacije ne gleda se u zube. Nešto slično kao što je Jugoslavija, čitaj Tito, koristio usluge jednog Arkana i srodne mu kilere iz galerije hrvatoždera. Ups, opet sam rekao nešto iz tiska a ne iz dokumenata... zasad, dok suđenje u Muenchenu ne završi.

Razne male kneževine, razna imena plemenitaša u bankarskim su poslovima jasno cijenila prvo one najveće ulagače. Komunistička Jugoslavija i njezina oligarhija, revoluciju je provela prvo protiv tih istih buržuja, ali, kad se i sama opernatila pljačkom (između ostaloga i na židovskoj imovini) naglo su plemenite i okrunjene glave postale dragocjeni likovi na sprovodu. Samo zato što su došli. A oni su nazočili iz svojih i višeslojnih i partikularnih interesa pride, ne samo iz jednog jedinog razloga kako bi to htjeli tobožnji antifašisti. Paraziti na jugoslavenskim privilegijama i stranim kreditima.

Javor Novak

Pet, 7-08-2020, 14:25:35

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.