Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

 Politička manipulacije logorom Jasenovac

Kada prelistate arhivu dva naša najveća dnevna glasila tražeći članke s pojmom Jasenovac, otvaraju vam se cijeli nizovi tekstova o toj vječnoj temi. Na žalost, ti brojni tekstovi većinom ne donose ništa novo već ili mučno licitiraju s brojkama pobijenih ili ostavljaju mučne tragove pukih medijskih svađa.

Svatko razuman, svatko tko osobno nije zainteresiran za obrt na ovome mega zločinu, za zaradu na mitu, ljudskim životima i smrtima, dobrohotno gleda na svaki (u nas vrlo rijedak) pokušaj da se u enigmu Jasenovac, u mit o Jasenovcu, unese barem malo znanstvenoga svjetla.

Još od početaka Drugog svjetskog rata Jasenovcem se politički manipuliralo. Za NDH prvo se zločin i logor skrivalo, a zatim su Tito i njegovi antifašisti stvorili višedesetljetni mit i obrt od Jasenovca. Licitiralo se brojkama naravno zbog ratne odštete, što veće novčane reparacije od okupatorske Njemačke. No, nikako ne i samo zato. Jasenovcem se Hrvate trebalo trajno držati pognute glave baš kao da rasni zakoni nisu bili prošireni cijelom Jugoslavijom, a ne samo zločinačkom Pavelićevom NDH. Logoru se Jasenovac napuhivao broj žrtava do milijun i po ubijenih i nikoga nije smetala ta odurna manipulacija, to ponovno ubijanje žrtava koje se iskorištavalo za osobne probitke, tiskanje cijele biblioteke knjiga. Jasenovac je bio onaj čep zahvaljujući kojemu je Titova Jugoslavija mogla nesmetano pljačkati Hrvatsku, kao što se kaže: „do kosti“.

Svaka komemoracija nije prvenstveno bila iskazivanje pijeteta i poštovanja nevinim žrtvama već je bila platforma s koje se prijetilo i optuživalo sve Hrvate, kojom se sve Hrvate proglašavalo ustašama, sve zločincima. To što su u Beogradu postojala dva koncentracijska logora (Banjica i Sajmište), to što se fašistička Srbija s četnikom Nedićem hvalila kako je ona jedina zemlja u Europi očišćena od Židova (Juden frei Srbija) i što su o tome ponosno izdali čak i poštansku marku, nikoga nije smetalo da se fašističku Srbiju abolira i zaboravi sve zločine a fašističko razdoblje hrvatske trajno stigmatizira i osuđuje evo do u 21-o stoljeće.

Jasenovački kameni, u stvari armirano-betonski cvijet NapuhavanjeLogoru se Jasenovac napuhivao broj žrtava do milijun i po ubijenih i nikoga nije smetala ta odurna manipulacija, to ponovno ubijanje žrtava koje se iskorištavalo za osobne probitke, tiskanje cijele biblioteke knjiga. Jasenovac je bio onaj čep zahvaljujući kojemu je Titova Jugoslavija mogla nesmetano pljačkati Hrvatsku, kao što se kaže: „do kosti“.nakon šestogodišnjih priprema i političkih odluka svečano je otvoren još davne godine 1966. Efraim Zuroff smatra primjerenim i nedavno u Beogradu sudjeluje u projektu izgradnje prvog srbijanskog memorijalnog centra koji će se započeti graditi tek 2017-te a koji treba obilježiti brojne židovske i druge žrtve klanja počinjenog na tlu fašističke Srbije. Mnogo prije Srbija je podigla spomenik četničkom koljaču Draži, a uskoro će (teku pripreme) i njegovu bratu po nožu Nediću. To su ta sramna dvojna mjerila pojedinih Židova, ta nova ubojstva žrtava, mjerila - ne mjerila kojima ili šute ili sramno aboliraju Srbiju a stigmatiziraju i histeriziraju pri svakom spomenu Jasenovca u hrvatskoj. Nisam ih nikada čuo da prozivaju Srpsku pravoslavnu crkvu i brojne njezine svećenike – velikosrbske vojnike, koji uporno veličaju uljudbene nakaze i koljače Karadžića i Mladića. Nisam tada čuo Zuroffa kako osuđuje Srebrenicu i jasno imenuje krivca. To su valjda neke tuđe, sporedne, žrtve.

Da se njih ne bi optužilo da revidiraju povijest i lažu - oni nas optužuju da želimo reviziju povijesti. Svak tko je živio u šugoslaviji dobro zna što se sve tada i kako revidiralo, cenzuriralo i skriveno ljudske kosti zakapalo.

Franjo Tuđman i Ljubica Štefan

Iako se o mitu u Jasenovcu pisalo još u iseljeništvu gdje Titovi cenzori nisu mogli škarama sasjeći bilo koji novi dokument, svjedočenje ili publikaciju, u nas se tek mnogo kasnije moglo donekle slobodno pisati o toj povijesnoj laži koja dokida pijetet i žrtve izlaže ponovnom - duhovnom masovnom ubojstvu. I povjesničari Franjo Tuđman i Ljubica Štefan pisali su iskreno i stručno, pisali su s pijetetom o Jasenovcu, ali njihovi su glasovi bili tek tihi glasovi znanstvenika... koji su predočavali dokumente... koji su u Jugoslaviji bili potpuno neželjeni. I još su uvijek i u samostalnoj Hrvatskoj. Franji Tuđmanu nisu mogli, ali Ljubici Štefan prijetili su do same smrti. Prijetili su joj antifašisti štiteći svoje privilegije sagrađene na lažima o Jasenovcu. Titu je trebala ogromna laž o 700.000 ubijenih, trebala mu je što veća laž između ostaloga i zato što je i on kostima punio Jasenovac baš kao i Pavelić. No, kako pokazuju znanstveni radovi i dokumenti, Tito je ubijao u Jasenovcu od 1945. do 1951. - mnogo duže od Pavelića. I to poslije rata.

Dokumenti koji danas napokon sve češće izlaze na svjetlo TuđmanFranji Tuđmanu nisu mogli, ali Ljubici Štefan prijetili su do same smrti. Prijetili su joj antifašisti štiteći svoje privilegije sagrađene na lažima o Jasenovcu. Titu je trebala ogromna laž o 700.000 ubijenih, trebala mu je što veća laž između ostaloga i zato što je i on kostima punio Jasenovac baš kao i Pavelić. No, kako pokazuju znanstveni radovi i dokumenti, Tito je ubijao u Jasenovcu od 1945. do 1951. - mnogo duže od Pavelića. I to poslije rata.svjedoče o povijesnoj istini te pokazuju da su Tito i njegovi antifašisti u Jasenovcu pobili više nevinih ljudskih života nego Pavelić. Da je to logično dovoljno se prisjetiti Križnih putova i četveroreda izmučenih ljudi koji su od Bleiburga glavnim tokom tjerani u Slavoniju pa u Bosnu i Srbiju. Velik je broj tih nesretnih ljudi skončao upravo u Jasenovcu koji nije bio jedino mjesto na kojemu su Titovi navodni antifašisti miješali kosti, kako bi dokazali da je ubijeno više partizana nego što ih je u stvari bilo. Da bi dokazali kako je u Jasenovcu stradalo više Židova i Srba nego što je itko mogao zamisliti. Titovi povjesničari ili „povjesničari“ minorizirali su ili prešućivali Hrvate zatočene u Jasenovcu a isticali Srbe i Židove. Po potrebi.

Odurna manipulacija (i) životima jasenovačkih žrtava kao jadnom monetom za međunacionalnu optužbu i mržnju očitovala se u prvom redu u brojkama. Antifašistička je svijest naime do danas ostala u brojkama i kad se na svjetlo dana izvadi dokument iz onoga vremena koji napuhani i lažni broj smanjuje oni se dižu na stražnje noge i urlaju svim medijima o tome kako se fašističke zločine želi umanjiti. Tipična komunjarska bezosjećajna svijest koja i danas još zaziva Goli otok, koja nas dijeli na „ili mi ili oni“, Titovih se zadanih brojeva grčevito drži.

Obrtnici Jasenovca

Oni ne shvaćaju da nema tog broja, nikakav manji broj ne može rehabilitirati Pavelića, NDH ili sam logor Jasenovac. Oni ne shvaćaju, čak ni Domovinskom ratu unatoč, da se suvremena uljudba s jednakim pijetetom odnosi spram masovne grobnice se nekoliko desetaka ubijenih kao i spram one s nekoliko stotina. Ali svaki zločin nije zločin u očima sluđenih antifašista i „dece komunizma“. Postoji njihov zločin kojega ne priznaju i ustaški zločin kojega zapravo svojim nepriznavanjem, svojom mitomanijom – stalno obnavljaju i veličaju. Da su bila dopušten znanstvena istraživanja, iskopavanja u Jasenovcu moglo se još u dvadesetom stoljeću doći do točnijih podataka (ne samo golih brojeva, ljudi nisu brojke), ali su istraživanja prekidana naglo, čim bi iz zemlje izvirila ustaška kokarda ili dugmad.

Obrtnici Jasenovca o tome se nikada nisu izjašnjavali, čisto čudi da nisu izašli s teorijom kako je Pavelić klao Jasenovcem stotine i stotine ustaša u njihovim odorama. Znači i one koji su bili za NDH, a ne samo protivnike. Da, i Tito se nikada nije došao pokloniti žrtvama u Jasenovcu, dobro znajući da su tamo i brojne kosti njegovih žrtava. Kako se povijest sumorno ponavlja: i sada kada 2016.-te izlazi na svjetlo dana da se manipuliralo ljudskim smrtima, ljudskim imenima u Memorijalnom centru Jasenovac, sada kada se otvoreno govori da je logor bio i Titov i to sve do proljeća 1951., sve je više onih koji se više ne žele otići ZloporabeOpćepoznatu povijesnu činjenicu da su ustaše bile reakcija, dakle ne akcija spram svih nehrvata, već reakcija na zločinački režim i na ubijanje nevinoga stanovništva, familija Goldstein ne želi prihvatiti. Oni nas žele uvjeriti kako su to bila sporadična ubijanja i kako se jedan zločin ne smije pravdati drugim. Da naravno, da se ne smije, ali se pogotovo jedan zločin (Jasenovac) ne smije zloporabiti u političke i druge svrhe u što je on od 1941., već punih 75 godina sustavno i gotovo mitingaški zloupotrjebljavan.pokloniti žrtvama u Jasenovcu. Zasigurno, zanimanje za žrtve trajno opada, otkako su politički i manipulatorski govori utišani i više ih nema nad lijehama uz Savu. Ne želi ni Pupovac više tamo dolaziti jer zna da više ne će moći širiti mitove, optuživati i ucjenjivati. Ne će moći žrtvu Jasenovca kapitalizirati i tako egzistirati na samo njemu shvatljivoj (uvijek protuhrvatskoj) satiri.

U tom i takvu vremenu hrvatski i svjetski redatelj Jakov Sedlar s grupom suradnika uložio je velik napor na istraživanju jasenovačkog zločina i stavio ga u poznat povijesni kontekst. No etno-biznismeni i obrtnici na Jasenovcu ne žele čuti za ubojstvo Radića u beogradskoj skupštini, ne žele čuti za brojna ubojstva hrvatskih ljudi koja su neprestano činili srpski žandari po hrvatskoj, ne žele čuti za zloglasnog Anđelinovića koji je na Jelačić placu mitraljezom prolijevao krv koseći mirne demonstrante, ne žele čuti da se isti taj Anđelinović odmah zatim u Beogradu hvalio kako je on osobno izdao nalog da se ljude pobije i kako bi opet učinio isto.

Općepoznatu povijesnu činjenicu da su ustaše bile reakcija, dakle ne akcija spram svih nehrvata, već reakcija na zločinački režim i na ubijanje nevinoga stanovništva, familija Goldstein ne želi prihvatiti. Oni nas žele uvjeriti kako su to bila sporadična ubijanja i kako se jedan zločin ne smije pravdati drugim. Da naravno, da se ne smije, ali se pogotovo jedan zločin (Jasenovac) ne smije zloporabiti u političke i druge svrhe u što je on od 1941., već punih 75 godina sustavno i gotovo mitingaški zloupotrjebljavan. Zašto bi inače pomno, sva jasenovačka dokumentacija, poslije rata, bila odvezena u Beograd ako ne zato da se njome Hrvate može trajno ucjenjivati. I kompletna Jasenovac istina5filmoteka iz vremena NDH, isto tako. I dok su dokumenti i filmovi samo predmeti, sa zloporabom ubijenih ljudi stvar je ipak mnogo zloćudnija i odvratnija.

Sedlarov dokumentarni film „Jasenovac – istina“ prije svega je potreban, zatim je znanstveno korektan i na kraju je povijesno uvjerljiv. Nema tu navijanja za naše ili njihove, za manji, mali ili najmanji broj žrtava, film prije svega govori o zločinu. Priča povijesnu priču koja nam treba kao katarza. Osuđuje i režim i zločine. Rečenicu koja mi je odzvonila iz filma možda i najviše parafrazirat ću ovako: Hrvati, obični ljudi i intelektualci nikada nisu negirali postojanje Jasenovca, postojanje zločina. I u tome je ključ. Da nije bilo velikosrbske politike iz te goleme žrtve nikada ne bi nastalo bišavo brašno iz kojeg se (po potrebi) mijesi trulo politikantstvo visokih brojki. Nikada ne bi bilo svađa i vrijeđanja čim netko u javnost izađe s nekim novim dokumentom. Prirodno, razgovaralo bi se o vjerodostojnosti izvora i dokumenta, konzultiralo bi se strukovnjake a ne Slavka Goldsteina, poticalo bi se na razgovor, što je uostalom istakao i sam Sedlar.

Bez konačnog broja žrtava

Film nije donio konačan i točan broj žrtava Jasenovca, on je prije svega progovorio o različitim izvorima, o nedvojbenom „antifašističkom“ Jasenovcu sve do 1951. Film je na svjetlo izvukao i one dokumente koji su do sada bili nepoznati. Jasno da je redatelj očekivao negativne reakcije jer u nas antifašisti i Goldsteini imaju monopol na jasenovačke žrtve. Titova istina mora živjeti vječno, a povijest se ne smije mijenjati. Redatelj logično i istinoljubivo Jasenovac Izraelporučuje: „Film ne želi revidirati povijest osim u dijelu, koji se odnosi na ponavljanje laži.“ Tko normalan danas pristaje na to da je povijest znanost koja se ne mijenja?

Da je povijest struka koja mora zanemarivati novopronađene dokumente koji vrve drugačijim podatcima nešto je čime se za zločinca Tita obvezno mitomanilo. Pa i u svjetskoj atrakciji Tutankamonovoj grobnici, koju su desetljećima istraživali valjda svi svjetski arheolozi, nedavno je otkriveno da on nije pokopan sam, da ima još jedna grobnica, još jedan prostor. To je povijest, to su nove metode istraživanja i tehnologije. Zemni ostaci, žrtve ili faraoni, danas se traže i fizikalno, i kemijski, i genetski i brojnim drugim znanstvenim metodama. Prema tome, ako ima dokumenata, svjedočanstava čuvara u Jasenovcu, ako ima fotografija koje su obrtnici ove masovne smrti skrivali ili ih nisu do sada istraživali, fakte treba izložiti MitoviAko ima dokumenata, svjedočanstava čuvara u Jasenovcu, ako ima fotografija koje su obrtnici ove masovne smrti skrivali ili ih nisu do sada istraživali, fakte treba izložiti znanstvenoj istrazi, propitivanju i medijskom i filmografskom i svakojakom samo da bi se došlo što bliže istini. Ali oni koji su karijere sagradili na mitovima i javnim lažima ni pod koju cijenu od istih ne žele odustati. Nema tog dokumenta (ne filma) nema dokumenta koji bi njima bio dovoljno vjerodostojan i jak pa da kažu – jest, bila je Titova laž a istina glasi ovako.znanstvenoj istrazi, propitivanju i medijskom i filmografskom i svakojakom samo da bi se došlo što bliže istini. Ali oni koji su karijere sagradili na mitovima i javnim lažima ni pod koju cijenu od istih ne žele odustati. Nema tog dokumenta (ne filma) nema dokumenta koji bi njima bio dovoljno vjerodostojan i jak pa da kažu – jest, bila je Titova laž a istina glasi ovako.

Kad Sedlar u filmu donese Vjesnikov naslov kako je Sava leševe iz Jasenovca donijela do Zagreba, javi se poznat orkestriran vučji čopor novinara u nas koji se deru do neba o fotomontaži. Da sutra ispliva dokument (kao što je isplivao za Bleiburg) o izravnom Titovu naređenju da se u Jasenovcu pobije što više bandita, vučji bi čopor zavijao o krivotvorini. Jedino da možda iskopamo dragog druga Tita pa da ga pripitamo jer drugih dokumenta nema. Pa ne će valjda zločinac dokumentirati svoje zločine. Ionako se s pokoljima moralo stati jer je Zapad tražio od Tita da se s poslijeratnim klanjima napokon jednom već prestane. I kao što nam dokazuje primjer stravičnog ubojstva Đurekovića prestalo se...

Kad jedan svjetski redatelj kao Jakov Sedlar založi svoju struku i cijelo-životni renome prikazujući svoj novi film „Jasenovac – istina“ tada se to u nas glatko blati i vrijeđa, proglašava krivotvorinom i laži, u najmanjem dovodi u pitanje, ali nema toga novinara koji bi primjerice Slavka Goldsteina upitao na kojem je to fakultetu on diplomirao povijest (a kojom se tako bučno bavi cijeli svoj život) – jer je ta diploma neupitna? Možda zato što povijesna struka treba ustuknuti pred povijesnim tribunom ili samoukim povjesničarom? Ili zato što se
provjeravaju samo diplome hadezeovaca?

To da je jasenovačka ratna i poslijeratna istina strašna nikada nije bilo upitno. Nije upitna ni stara zločinačka i današnja „moderna“, neuvjerljiva, uskoro i europska Srbija. Strašno je samo koliko još i dan danas u hrvatskoj ima takozvanih povjesničara i takozvanih antifašista i takozvanih Židova i takozvanih Srba, koji sve žele učiniti i sve čine, da mitovi traju vječno, a istina nikada ne izađe na vidjelo.

Javor Novak

Čet, 28-05-2020, 05:14:55

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.