Hrvatska i EU

Koja je veza između tekome, Unije i Tita?

A) U mojem Primorju i mojem Hrvatskome Zagorju podjednako uspijeva tekoma. Ukrasna biljka sitnijih tamno zelenih listića i desetak centimetara dugih tuba – cvjetova narančasto-crvene boje. Sjemenke su joj zatvorene u velike mahune ponekad u obliku polumjeseca. Prigodno za ovu priču.

B) Rumunjska i Bugarska ni dan danas, 2013-te, nisu spremne za Uniju. Dočim je Hrvatska (po tim kriterijima) to bila već 2007-me kada su one ulazile (po geopolitičkom, a ne nikakvom ekonomskom kriteriju).

C) Za potrebe hohštaplera Tita, između svega ostaloga izlijevalo se nedopustivo mnogo kopija slavnih Meštrovićevih originala. A noge su dobile i mnoge glasovite, izvorne skulpture. Poklanjao je taj „belosvetski" bonvivan i kad je trebalo i kad nije. Kao sjemenke, prekrasne su Meštrovićeve umjetnine razasute svijetom. Nalik velikome vođi i njegovih 27 vila od Vardara pa do Triglava, imali su i mali vođe svoje manje, ali nerijetko nimalo jeftinije vile. Koja je razlika? I jedne i druge bile su preskupe narodu bez kave, bez voća, bez detergenata, bez struje, bez benzina...

Med po prstima, ali i u krvi

Bakarić se tako bahatio u hvarskoj uvali nadomak grada. S poslugom. Baš ta vila kasnije se omilila Mesiću. S poslugom. Koja je razlika? Za vrijeme faraona Sanadera 1. prekasno zatočenog i prekrasno elokventnog, po hohštaplerovu principu okupacije terena, započeto je, doduše ne zauzimanje, ali zato rasprodaja hrvatskih otoka. Bisera, kako im neki tepaju. Prosječni novinari nisu skočili na tu temu, ali jedan do dva onih profesionalnijih ipak su upitali faraona: a kako to?

„Pa što, ne će ih odnijeti" – bio je Sanaderov mudri odgovor. Može li se povući usporednica s devalvacijom Meštrovićevih dubokih reljefa, skulptura i kipova? Može. U oba slučaja riječ je o hrvatskom bogovskome zlatu. Zlatu? Onome koje je odnio Karađorđević? Pavelić? Da, i Tito. Svi su ga odnosili. Nije ga Tito držao samo u beogradskome sefu, samo dragi bogo zna koliko ga je „zaostalo" po švicarskama, po tajnim računima, nakon raspada šugoslavije.

Sve je to biznis

Bio im je vrlo profitabilan taj ratni raspad među tim našim „narodima i narodnostima"... uključujući i embargo na oružje te švercerske cijene po kojem smo ga tada bili prisiljeni (od sličnih dobavljača) nabavljati. Prema ostalim prljavim ratnim igrama velikih sila, kod našega rata, koja je razlika?

Europa se i opet pokazala. Odlično su zarađivali i bankarski - od donesenih sklonjenih sredstava sa svih ratnih područja. Velike su to svote, a krupna je bila i manipulacija iste vrste, lani, s grčkim depozitima i kreditima. Taj je model isisavanja sličan i odavno uigran.

A što je to kriza?

Todorić je imao lovište za visoku divljač na punti Hvara, od rta Pelegrin pa prema „Mesićevoj" vili. Dragi drug Tito isto je volio muflone i jelenje rogove. Koja je razlika? Tako smo tek nedavno DaroviDok je dragi drug Tito nosio „svoje" dragocjene poklone kada je odlazio u svoje grandiozne političke posjete po kontinentima i planetima, ne bi li impresionirao domaćine koje je zatrpavao zlatom, politička Hrvatska već dugo dariva sve zvjerke koje dolaze njoj u posjet.saznali da i Mudrinić ima svoj srednje-dalmatinski otok, poput Kardelja nekad, u Malološinjskom zaljevu. S poslugom. Koja je razlika?

Dok su se lokalni i glavni mediji, kako nekada tako i dan-danas, zanosili i još se zanose, velikim najavama još većih političkih zvjerki koje su prije stizale sa Zapada, Istoka i s nesvrstanih strana, te su znale svratiti i u ove krajeve, kad su se kamere ugasile, izmjenjivali su se pokloni. Razdavalo se (mahom) hrvatsko zlato. Dok je dragi drug Tito nosio „svoje" dragocjene poklone kada je odlazio u svoje grandiozne političke posjete po kontinentima i planetima, ne bi li impresionirao domaćine koje je zatrpavao zlatom, politička Hrvatska već dugo dariva sve zvjerke koje dolaze njoj u posjet.

To nazivaju otvaranjem i detuđmanizacijom. Došli oni nama ili mi njima „naše zlato vanka gre". Koja je razlika? Nećete mi reći da je bivši, meni pomalo antipatičan, američki veleposlanik u RH William Montgomery kupio kućicu s okućnicom u Konavlima po tržišnoj cijeni? Ali, kažu da ju je brzo po njoj i prodao...

Za Uniju samo najbolje

Kao službeni termin početka pristupnih pregovora RH s Unijom određen je prosinac 2004-te, no, najmanje još pet godina prije, Uniji smo se sustavno ulizivali. Koliko nas je, dakle, stajalo četrnaestogodišnje „pristupanje" Uniji? Drugarica Vesna danas je oduševljena, to je dovoljno za osnovanu sumnju. Ispunili smo sve uvijete, ili smo odnijeli dovoljno poklona? Kako je hohštapler Tito kupovao svoj image tako se gotovo desetljeće i po kupovalo naše „punopravno" članstvo u Uniji.

Hoćemo li ikada saznati koliko nas je otoka, otočića, hridi i škoja to stajalo? Možda hoćemo, kao i kod dragog druga Tita – nakon desetljeća ili dva. Koja je razlika? Stavili su nas u čekaonicu 2004-te rekavši kako nismo spremni, a onda su zaostale privrede Rumunjske i Bugarske glatko i obnoć već 2007-me, postale spremnije od Hrvatske.

Nismo više auslenderi i balkanezeri

Divno je što smo i mi od neki dan spremni. Nismo više zaostali, a i zauvijek smo izgubili ZERP. Pravosuđe ima mali, mali zaostatak od svega milijun, milijun i 300.000 komada. Predmeta. Komada pravde. Komada sudbina. Ili svaki treći građanin... Ni policija više ne tuče. Ali niti manje. Repovi u zdravstvu su impozantni. Čujem da se za jedne naše toplice čeka godinu dana. Ako nemate vezu. Mislim poklone. Zlato.

Pa naši ljudi idu onda u toplice u Bosnu, gdje ćeš ljepše? Stanje s vlasničkim knjigama, famozna zagrebačka Gruntovnica, na kojoj je toliko podsljemenskih vila sagrađeno, je redovno – status quo. Nakon što je dekapitirana ministrica Škare-Ožbolt, između ostaloga i gruntovnih razloga radi. Hrvatska vojska zapravo ne leti, ne plovi. Daklen smo odjednom spremni za Uniju. A po čemu jesmo? Što se promijenilo od 1999.? Koja je razlika?

Može naprijed, ali spuštenih hlača

Pa, izotvarali smo i pozatvarali 33 poglavlja i svako je koštalo. Razlika je drastična: Hrvatska je isisana. Napretka nema. Sad možemo ući u Uniju. Željezare, cementare, brodogradilišta, drvna, tekstilna i obućarska industrija su rasprodane i uništene, kao i Pliva, Chromos, RazlikaRazlika je drastična: Hrvatska je isisana. Napretka nema. Sad možemo ući u Uniju. Željezare, cementare, sturmbrodogradilišta, drvna, tekstilna i obućarska industrija su rasprodane i uništene, kao i Pliva, Chromos, Končar, Ina... ili su kao banke u vlasništvu stranaca. Sada možemo ući. Spremni smo. Pravosuđe i zdravstvo... ma kome je to bitno??Končar, Ina... ili su kao banke u vlasništvu stranaca. Sada možemo ući. Spremni smo. Pravosuđe i zdravstvo... ma kome je to bitno??

Mr. Karino Hromin Šturm, s grupom uglednih ekonomista, već mjesecima u javnost iznosi jedan strašan podatak: svi oni osobno, svim Vladama Republike Hrvatske, Račanovoj, Sanaderovoj, Kosorovičinoj i Milanovićevoj (a neki dan je bio i kod predsjednika Josipovića) nudili su konkretan model ekonomskog oporavka Hrvatske. Kako ozdraviti tvrtke, zaposliti ljude, podići izvoz, postupno popravljati i BDP. BDP famozni.

Mletački trgovci...

NIJEDNA Vlada, pazite, nijedna Vlada od 2000-te do danas nije bila zainteresirana! Znači neka burza rada divlja, neka preostatci gospodarstva tonu, sve je „to" vladajućima potpuno svejedno! Kako to? Ne bi li to bila velika razlika? Ogroman zaokret? Perspektiva. Da, ali „Gdje sam tu ja" pitao je iznervirano jedan ratni premijer u RH kada su kanadski Hrvati skupili ne manje od 20 milijuna dolara i donijeli ih u Hrvatsku da otvore novu tvornicu. Bilo koju, onakvu kakva je najpotrebnija. Već je na stolu bio i određen broj adekvatnih lokacija i tipova tvornica koje su nam tada bile najvažnije. Presudne. Ako bi ih se otvorilo i pokrenulo... zaposlilo više stotina radnika. Stvar je išla prema realizaciji. Ali, nikako da netko od kanadskih Hrvata napokon kaže koliko će u džep staviti premijeru. Tako je on silno revoltiran, vehementno eksplodirao i bezočno povikao: „A gdje sam tu ja?!"

... i hrvatske sjecikese

Zapanjeni Hrvati kratko su bili zatečeni, a zatim su mu jasno odgovorili: „Vas tu nema, kao što nema ni svih nas i onih u Kanadi, koji smo dragovoljnim prilozima mjesecima i mjesecima zajedno stvarali ovaj fond". Pogađate, zbog te velike neposlovnosti, nepravde i krajnje drskosti „Kanađana", a sve tijekom Domovinskog rata, naš se premijer-rodoljub po zanimanju, demonstrativno digao od stola i nestao.

„A gdje smo tu mi?" – nastavili su njegovi nasljednici, koje je svojevremeni predsjednik Udruge ekonomista Hromin Šturm nagovarao da se hrvatsko gospodarstvo digne na noge. Ali gdje bi tada bili „naši" političari? Kako će uzeti proviziju od tvornice koja je u povojima? Ili se tek gradi? Kome će prodati nešto što je još novo? Može li im (i) ta tvornica donijeti „manču" kao Pliva, kao Ina, kao tobožnji Jadranski hoteli... Naravno da ne može. Naravno da su svi bili nezainteresirani. I naravno da je to strašno po posljedicama. Ali strašno „samo" za nas. Političarima je to divno. I još neki kažu kako je ukinuće smrtne kazne uljudbeno dostignuće!

Plaće balkanske, a režije i cijene europske

Ministrici Pusić je divno: "Ljudi gotovo je!" nemaštovito je uskliknula. Slažem se, gotovo je. Hrvatska je isisana. Preostaje finale. Ulazimo u Uniju, srećom ne još u onu monetarnu. Ali hoćemo, dok se još malo više, cijela Unija ne raspukne kao tekoma.

Ono što znamo da nas čeka, jer je umlatilo i sve druge, jest ovoljetno poskupljenje svega i svačega za samo 30 posto. Čim uđemo. Možda su zato za ulazak odabrali „sezonu kiselih krastavaca" tj. vrijeme godišnjih odmora?

Ono što znamo jest da je Unija već imala etničko nasilje. Gorjela je Njemačka, Belgija i Francuska. I ne samo one. Italija i Španjolska sustavno su bombardirane valovima mrtvih, ali i (među valovima preživjelih) ilegalnih imigranata.

Gadafijeva kletva

Još jedna izjava prilično je zastrašujuća. Izgovorio ju je pokojni Gadafi, Titov mostarski đak i ljubljeni prijatelj, možda prije nekih deset godina. Svakako prije nego li su ga Zapadnjaci nasilno svrgnuli čim je kazao da će reprogramirati koncesije na brojnim bušotinama nafte i plina te da će velikim cjevovodima iz pustinje, dovesti pitku vodu u libijske gradove na obali. „Libija odavno nema vanjskoga duga"(!) - kazao je - „a uskoro više ne će uvoziti niti voće i povrće."

Izjavio je to ponosno i u svome „osebujnom stilu"... i tako se osudio na smrt. No, izjava po kojoj ćemo ga pamtiti glasi: "Nama ne trebaju bombaši samoubojice da bismo pokorili Europu. Demografski, demokratskim putem, Europa će pasti! Bit će većinski muslimanska do godine 2050-te. Ako ne i prije." A tko će to ljudstvo nahraniti? Koja ekonomija?

Trajna destabilizacija Unije

Ono što ne samo da znamo, nego smo već i vidjeli, je to kako baš kao tekomine mahune, pucaju cijeli dijelovi mediteranskog prstena država. Zapadni Mediteran, Sjeverna Afrika, Egipat, SukobiEuropa će gorjeti u etničkim sukobima, koji su zakuhani planski, kao tzv. Arapsko proljeće. Baš kao što „Američko proljeće" tek čeka SAD. Jer, kako je gorko kazala kancelarka Merkel, priznajući poraz: „Multi-kulti ideja... plan... je mrtav!" Niti SAD-u, ni Engleskoj, a niti azijskim divovima ne treba gospodarski jaka Unija. Ne treba im nikakva Unija. Ne treba ni nama. Ne moramo biti članovi da bismo trgovali. Kao što ni Kinezima ne treba jaka američka unija.sada Turska. Puca prsten po prsten islamskih zemalja, zatvorenih društava. Kad se velike mahune tekome dovoljno sasuše one se u sekundi rastvore, eksplodiraju i izbace svoje krupne pilulaste sjemenke metrima daleko. U vrtu se odjednom dogodi tekomina demografska eksplozija.

I Europa je bila vrt. Za deset-dvadeset godina, kada Hrvatska napokon i zaista bude spremna, i stvarno bude imala nezavisno novinarstvo, aktivno pravosuđe i pravodobno zdravstvo, kada bude nalik nekadašnjoj kulturnoj Europi - toga vrta više ne će biti. Europa će gorjeti u etničkim sukobima, koji su zakuhani planski, kao tzv. Arapsko proljeće. Baš kao što „Američko proljeće" tek čeka SAD. Jer, kako je gorko kazala kancelarka Merkel, priznajući poraz: „Multi-kulti ideja... plan... je mrtav!" Niti SAD-u, ni Engleskoj, a niti azijskim divovima ne treba gospodarski jaka Unija. Ne treba im nikakva Unija. Ne treba ni nama. Ne moramo biti članovi da bismo trgovali. Kao što ni Kinezima ne treba jaka američka unija.

Osim ako ne mislimo, da bismo po paležu, balvanima i uništavanju cijelih naselja ponovno trebali postati „poznati" brojnim svjetskim i američkim tv-postajama, koje kroje visoku politiku i globalni palež... pa otimačinu. Diljem cijeloga globusa.

Javor Novak