Privilegija, privilegija mješte hljeba

„Na izborima se ne mijenja. Kad bude bilo lakše mijenjat nego trpit - onda se mijenja!"

Školjke, kako ja volem školjke...

Prijepodne je u Saboru proteklo u odavno jalovim i zamarajućim svađama pozicije i opozicije. SDP bi vrijeđao, grizao i sramotio se, HDZ se distancirao, slabije uzvraćajući, rezignirao bi na građanski način dok bi HDSSB optuživao nastojeći objema strankama zabiti klin, uz obilje otanjega humora. Bilo je to još jedno kiselo jutro u neodgovornim zastupničkim - nazovi raspravama. Sadašnjim, ali (u ovom kontekstu) bivšim „raspravama". Jedan trač kaže: kad je sva ta kiselina ishlapjela, a kamere su i mikrofoni ugašeni, premijer je Sanader izašao pred skupinu zastupnika i protivničkih, i svojih, te im kao vođa sindikalnog izleta, radosno objavio kako je zrakoplov na stajanki i da im želi pokazati ponudu Dalmacije. Baš lijepo od njega. I nastavi on kako ih sve poziva na vikend na moru te kako im nudi kamenice u Stonu, uz kupanje, šoping ili što drugo po volji, sve besplatno, u i okolo naokolo Straduna...

Ja u to ne vjerujem, to nije moguće.

I tako su uzletjeli, spaljujući sasvim uobičajenu tonažu kerozina (bez katalizatora) solidno ispunivši Vladin (luksuzniji) zrakoplov. Cestama je, prije njih, krenula kolona službenih pasata praćenih čistačima prometa, policijskim rotirkama. I tako od Zagreba do Dubrovnika. Sitnica. Vozači su prazna vozila (Lukin trač kaže da ih je bilo ne manje od petnaest) mahnito jureći, brzo dovezli na uzletište Ćilipi, spremni prevesti detuđmanizatorsku kamarilu samo nekoliko desetaka kilometara dalje do stonskih kamenica i ostalih delicija, a sve na račun Vlade RH. Bilo je doduše (kao da je to uopće važno) i nekih sitnijih vožnji oko šopinga... ah te žene... A zatim su ih, sve nešto stežale, vratili na 'specijalan let' za Zagreb. U hrvatske vlasti, sve je specijalno. Sve propada, ljudi gladni, ali vlast je uvijek u svemu novom i specijalnom. Kano smo naftom natopljena Švedska.

Isto takvom, besmislenom kolonom, svaki je od vozača po naređenju, odjurio natrag gore, puneći po treći put spremnik i spaljujući ga odmah zatim, putem od Ćilipa do Plesa... (s katalizatorima). Da bi napokon, u nedjelju popodne, kao taksijem, službeni vozači Zagrebom razvozili presretne i prepune izletnike (u slobodno vrijeme inače zastupnike) kud koji mili moji.

Trač opisuje puni stupanj neodgovornosti, ma nije valjda? A prolazi i kao vic. Crni. U stvari, on je slika starog i ukorijenjenog Balkanskoga nasljeđa te pune Brozove škole hohštapleraja... No, je li to samo trač?

Hrvatski državni Sabor kao filijala

MentalitetHrvatskom odavno drma mentalitet bahatih hohštaplera. I sve nas petrificira. Taj nas je patogeni mentalitet doveo tu gdje jesmo, stranački naizmjenično. Dok je pasata, koji služe za kamenice, i zastupničkih plaća, koje se cijele pretvaraju u štednju... (danas) u eure - nema nama boljitka. To je razlog zašto se toliki grabe da uđu u politiku. Privilegije su one od kojih političari žive. O kojima se ne piše, ali su obilate.Vjerojatnije je da je to bilo u proljeće 1999. a ne godine 1998-me, i nije trač. Bio sam s kolegom (koji je pisao članak na već neku temu) u Saboru i na svoje oči vidio poslovnicu banke. Jasno, pomislim, pa ne će se valjda političari miješati s rajom i izgovarati za šalterom cifre osobnog prihoda nakon kojih teško da bi u jednom komadu izašli iz poslovnice recimo na Trgu bana Josipa Jellačića. Kolega obavi razgovore, dio i snimi kasetofonom dok sam ja izbliza proučavao biste hrvatskih istinskih velikana (one dostupne). Kadli me na odlasku, prolazećeg mimo poslovnice banke, smrzne jedan povik. Vikao je, uz tipično zadovoljstvo ekstroverta, siv i minoran opozicijski političar (jedva sam ga prepoznao koliko je nizak). Dobacio je s nekoliko metara udaljenosti i u prolazu blagajnici iza niskog stakla: "Ej znaš... daj mi ova tri... tri zadnja, znaš... promijeni u marke i stavi... već znaš." - „Može, može, gospodine (taj i taj) - znam. Riješeno!" - zbrzala je i otcvrkutala blagajnica, a da što će.

Bio trač s kamenicama istinit ili ne bio, postojala poslovnica i danas ili ne postojala u Saboru, „štedilo" se među političarima isto kao i tada (ili više) - Hrvatskom odavno drma mentalitet bahatih hohštaplera. I sve nas petrificira. Taj nas je patogeni mentalitet doveo tu gdje jesmo, stranački naizmjenično. Dok je pasata, koji služe za kamenice, i zastupničkih plaća, koje se cijele pretvaraju u štednju... (danas) u eure - nema nama boljitka. To je razlog zašto se toliki grabe da uđu u politiku. Privilegije su one od kojih političari žive. O kojima se ne piše, ali su obilate.

Sve sami magnati

Vlasnici privatnih medija dobro paze da ne načnu tu vruću temu. Sjede u istome redu. Temu: što sve saborski zastupnik, ministar, djelatnici ministarstava i svo istaknutije državno osoblje svaki mjesec uživa kao brojne privilegije, koje tobož „idu uz položaj". Da. Idu, ali u velikim gospodarstvima. Medijski gazde dobro paze da ne dotaknu taj rastrošeraj i onaj po inozemstvima, predstavništvima i konzulatima... jer jednom kad se to dotakne bili na vlasti njihovi ili naši - s privilegijama bi trebalo biti gotovo.

Dok se to klupko ne razmrsi, i dok nam Čačić i Linić i Pusić i Stazić i Mimica i Grčić... ne nabroje koliko iznose sve te privilegije, za koga sve i koje su one sve vrste, iznosa, boje i okusa, pričice o (bezobraznoj) visini njihovih plaća ostaju samo djelomične pričice. Basne o visini plaća nekada automatski pretvaranih u marčice, a danas u juriće (kako neki nadjezikoslovci inzistiraju da se kaže juro).

Nedostaje nam stranaka

To su pravi razlozi zašto je Hrvatska presedan. Zašto se našim narudžbama pasat-a, audi-ja i bmw-a čude i u moćnoj Njemačkoj. To su razlozi zašto smo imali 90, pa 100, pa 110 registriranih političkih strančica. To je razlog zašto je upravo u ovoj maloj, gospodarski devastiranoj Hrvatskoj politika najbolje plaćeni posao. Oduvijek. Posao koji puca od privilegija bez obzira na stečaje, bankrote, preskupe kredite, režijske troškove, cijene benzina ili hrane te rasprodaje cijelih gospodarskih grana... ili upravo baš zato. Politici uvijek dobro. Istrage danas Sanadera ni ne pitaju za iznose manje od milijun eura, u tužbama su samo pusti milijuni...

RH politika je evergreen posao za kojeg ne postoji ni poslodavac, ni burza, ni recesija, a niti odgovornost. Današnji više ne postavljaju niti ciljeve, rezultati su fakultativna kategorija prepuštena mahom spinovima (ali tek kad baš neki neposlušni iz medija samoinicijativno i naivno gnjavi). Nema nezaposlenih bivših političara. Što nedostaje JKosor? Za što je ona bila odgovorna? Izgleda samo za broševe... To mi je sada najvažnije, i ja bih da svetlucam ko' plankton. Carstvo za broš! I još ga ne vraća...

Život na dvoru

Kud Ivo...Dovoljno je bilo odgugutati „Kud Ivo tud i ja" u zadanom trenutku i broševi prosto zrakom lete. Svi su homo-politicusi u nas zbrinuti kao lički medvjedi u Kutarevu ili bisernice u Stonu, svejedno. To je bjelodani razlog mimo metaforičkih bajki i dubokih psiholoških analiza o prirodi moći, o smjeni suradnika, o suštini vlasti, o upravljanju i direktivama, o mamcu dvoracpopularnosti, o sveprisutnosti na radiju, televiziji i u hladnjaku...Dovoljno je bilo odgugutati „Kud Ivo tud i ja" u zadanom trenutku i broševi prosto zrakom lete. Svi su homo-politicusi u nas zbrinuti kao lički medvjedi u Kutarevu ili bisernice u Stonu, svejedno. To je bjelodani razlog mimo metaforičkih bajki i dubokih psiholoških analiza o prirodi moći, o smjeni suradnika, o suštini vlasti, o upravljanju i direktivama, o mamcu popularnosti, o sveprisutnosti na radiju, televiziji i u hladnjaku... To je razlog, a ne jato savjetnika Predsjednika uz koje bi i moj susjed Branko mogao biti predsjednik RH (ako poput bivšega predsjednika, izmasira logopeda, i do hipertenzije dovede profesora retorike). Ostalo će učiniti kozmetičari, pedikeri, šminkeri, stilisti, kulinari, krojači, liječnici, nutricionisti, obučari, frizeri, stomatolozi, savjetnici za tenis, saunu i školjke (ne češće od jednom mjesečno) i svi ostali dvorski uljepšivači. Više ih je nego li u najvećemu kazalištu. Prije cirkusu. To 'ostalo', učinit će oni, i iz nekog bljedolikog ili obraslog - učiniti Lice. Dajte dakle vlasnici privatnih senzacionalnih, ne-vladinih, ekskluzivnih trans-nacionalnih i slobodnih medija, progovorite o privilegijama. Vi, gospodari anarhije i skandala, katalizatori onih udarnih (sada udarničkih) vijesti koje paparazzi-tehnikom sve pretvarate u talog, donesite ono vaše najkurentnije i najstupidnije: „Istražujemo"! Ma što istražujete i koga vi istražujete?

Vi lanseri dogovorenih vijesti, onih za koje vam se naredi da ih ispalite, ili vi 'kreatori' napumpane crne kronike - nekadašnja ste „Arena" i ništa više. Iznesite napokon malu hrvatsku istinu o jednom sramnom kontinuitetu od Tita, Beograda i Balkana do dana današnjega: Koliko privilegija ima danas tobože hrvatski političar mimo onoga što kamere vide? Mimo plaće ili mirovine s kojom jedva kubure hrvatski građani? Imate li petlje u taj kontekst staviti hrvatske branitelje - invalide, pa da se pokaže koliko njihove prihode tendenciozno i zlonamjerno napuhujete, a političarske, ničim opravane privilegije - desetljećima skrivate? Zemlja zove zvidače, kako me čujete? Da nemaju možda vladajući, neke nove bankovne račune? Ma ne će biti.

Trakavica Sanader

Optuženik kaže da je primio dvije slike, koje su sada zaplijenjene i zbrinute (kao i sve druge njegove) u Modernoj galeriji. Kaže zatim da je Mladen Bajić unatoč tom poklonu za premijera, otvorio istragu protiv njega, kao tadašnjeg najmoćnijeg. Optuženik se zgraža, i ističe kao kuriozitet da u Uskoku postoji „cijela jedna soba za rušenje Sanadera". Kaže nam (povjerljivo) i da je Bajić od njega tražio produljenje svog mandata. Moja pitanja glase: Zašto je primio te dragocjene poklone, ako ih je primio... Takav moralan kakav Sanader već jest, a vidimo da njegovu istinoljubivost novine paraju po šavovima i otkrivaju laži. Gospodin Bajić, usput, nema petlje za službeni nego nam nudi neslužbeni demantij. Poznat po bahatoj izjavi „Ništa ja ne moram!" ipak će na teške, teške optužbe iznesene u javnosti, morati službeno reagirati, ukoliko drži do uvjerljivosti dužnosti i položaja kojeg obnaša. Drugo, zašto (sa slikama ili bez njih) Bajić ne bi smio pokretati istrage? Čak ako je državni odvjetnik i tražio produljenje svog mandata, kakve to ima veze s pokretanjem ili nepokretanjm službenih istraga? Što nam je Sanader ovdje, i nehtijući, priznao? Kupoprodaju mandata? Nagodbu oko istraga? Slikama? Imenovanjem? Ma lijepo...

Što se sobe u Uskoku tiče, naziv joj je dao optuženik, publikum ne može provjeriti istinitost tog naziva (a on je strašan, još sad me boli oko srca). Prostorija u kojoj se istražuje najveći ikada, politički korupcijski lanac u RH, pravosudni i presedanski proces, valjda bi se trebao voditi s dvi pisaće makine i dva stručna makinista iz Matinog šufita? Zgodno poimanje istražnih organa Republike Hrvatske, buduće članice... kojoj je, tako degutantno imitirajući, ljubio zastavu na Trgu bana Jellačića.

Stari kolumnisti gladni presude prije presude

Jedno su Sanaderovi argumenti, drugo uspješan medijski nastup, treće procesi, a četvrto presude koje će biti donešene. Ali, kolumnisti najvećih listova (jedan je ostvario zamamnu slavu izmislivši cijeli intervju s premijerom!) pridružuju se niskim strastima nacije, koji su Sanaderu već odsjekli glavu (ne) preskočivši galge. Sanaderov intervju, očito, izazvao je velik bijes u svih onih koji su tražili, zahtijevali i opravdano očekivali - a nisu dobili: isprovociranog Sanadera, poniženog Sanadera, paranoidnog Sanadera, uhvaćenog u laži Sanadera, ali, bome i neuvjerljivog Sanadera. Ali fin je to fićfirić - ništa od svega toga. Koliko su mjeseci pljuvali po njemu, po obitelji, po kćerima i puncu? Po svemu. Koliko su toga isprevrtali, tiražno isprodavali?

Ima li čovjek pravo (neosuđen) odgovoriti na cijele bujice linčeva? Ima pravo! I slučaj je Sanader postao štenga kojom se mnogi neznani karijeristi žele uspeti i prikazati ovoj vlasti kao podobnici i vjerni SDP miljenici. Balkane moj. Najdraži su mi ljudi za sva (partijska) vremena. Druga je stvar zanima li poštene ljude ta sapunica, ta igra, ta farsa, ta medijska kobasica, ta predstava s mnogo likova, ta nasljednica - premijerka koju se nastoji u isti vir baciti, taj sudac koji nepotrebno arogantno replicira, to potemkinovo selo za Europu, taj šaljivi obračun navodno s korupcijom, to poglavlje u pregovorima, taj obračun s tuđmanovštinom kojoj se želi prikrpati čak i jedan ovakav - prvoklasni detuđmanizator! Ali ima pravo, kao što mi imamo pravo ugasiti napravu.

Staus quo

Politička tvornicaPolitika u Hrvatskoj adekvatna je propalom socijalističkom i plansko-privrednom gospodarstvu, sa svim Uredstrahotama (puna dva desetljeća kasnije!) pride. Politička tvornica Markov Trg & Pantovčak d.d. (since 1945.) još se plansko-privredno drži (čuva sve svoje zaposlenike) a brine i o svojim anti-fati umirovljenicima. Kako moderno i prozapadnjački, čak i suprotiva europskim konvencijama o totalitarizmu.Politika u Hrvatskoj adekvatna je propalom socijalističkom i plansko-privrednom gospodarstvu, sa svim strahotama (puna dva desetljeća kasnije!) pride. Politička tvornica Markov Trg & Pantovčak d.d. (since 1945.) još se plansko-privredno drži (čuva sve svoje zaposlenike), a brine i o svojim anti-fati umirovljenicima. Kako moderno i prozapadnjački, čak i suprotiva europskim konvencijama o totalitarizmu. Ta me (kontinuitetna) politika impresionirala i svojim demokratskim postignućima stranačke stege, primjerice. Sve za napredak i demokraciju. Stege koja je potpuno nepotrebno rudimentarno-zastupnički zaostala i poslije rata.

Zadivili ste me drugovi, svojom gospodarskom sposobnošću, stupnjem dostignute oligokracije, komunističkim (prvobitnim) kapitalizmom na balkanski način, medijskim slobodama odstrela, nadasve investicijskim oporavkom „vidljivim na svakom koraku". I u Europi će nam odmah biti bolje, mada nam je već korisno i u regiooonu. Pojednostavnit ćete ta neka glupa granična pitanja i povući ravniju crtu. Pa da. Fasciniran sam nadalje putom, koji je Hrvatska prošla (u otplati dugova) jer kažu briselski birokrati da smo prošli (sve ucjene) i dobro odradili sva poglavlja. Doduše, iako ih je čak 33 ne vidim da je ijedno išta promijenilo, ali nema veze (ja sam kratkovidan) - barem smo se trudili i pokazali da možemo. Na tom putu bez puta, modernizirali smo se i u skladu s NATO standardima (do nepopravljivosti MIG-ova). Oduševljen sam i stupnjom demokracije (stranih medija u Hrvatskoj - oni rade što hoće). U tim nevladinim udrugama, pardon, medijima skrili ste sve što se tiče vas. Sve što se tiče vaše prošlosti, vašeg beogradskog uzora, vaših tajkuna, vaših vlasnika medija i vaših stranačkih 'kolega'. Jata svih vaših podobnika. A po ostalom stanovništvu - oderi porezima i poskupljenjima (JBrozova ili SLinićeva pauperizacija, svejedno - isti su efekti). A može i uzduž naslovnica! Jesmo demokracija ili nismo?

Mi jesmo, ali vi ste sa Balkana.

Javor Novak