Sredinom listopada 2015.

Dvjesto litara vode svakoga je dana padalo po glavi stanovnika, smočila se Lijepa naša do kože, a i dublje jer mnogi kožu više i nemaju nakon četiri godine vladanja komunističkih gulikoža, velika je poplava pogodila karlovačko područje i sam grad, i još samo čekam da ministri na odlasku optuže Velimira Bujanca za silne bujice, a ostane pošteđen prognostičar Jakovina koji je rezolutno i predizborno izjavio da poplava ne će biti. Umjesto da Hrvatska raste predvođena takvim lumenima, rastu jedino vodostaji. Ubuduće treba naslagati ministre umjesto zečjih nasipa, ali i to je promašena ideja jer ne drže vodu kao ni njihove izjave, a posebno Milanovićeve.

Na znanje biračima: migranata ne će biti u Hrvatskoj, poplava ne će biti ,zapošljavanja partijskih kadrova ne će biti, plan 21 pretvorit će Hrvatsku u zemlju meda i mlijeka, itd. – već je glupo nabrajati diletantske projekcije crvenih koji su odavno postali potpuno iracionalni, što je umnogome znak duševne poremećenosti, ali je dražesno što uvijek imaju nove planove koje planski bacaju u vodu, a iz nje izvlače nove, jednako besmislene. A koliko su iracionalni dokazuje činjenica da SDP-HNS i njihova MigrantiBlesava celebralna vlast na odlasku zadnja je u Europskoj uniji shvatila (ili još nije) što će se dogoditi ako Njemačka, Austrija i Slovenija potpuno zatvore granice, pa migranti ostanu u Hrvatskoj i tu pojedu sve robne zalihe i postanu nemirni. Kakav plan imaju celebralci ako se preko Srbije nastavi ulazak stotina tisuća migranata u Hrvatsku, to jest ako ulaz bude otvoren, a izlaz zatvoren?celebralna koalicija na prva mjesta svojih lista stavlja upravo te ministre podcjenjujući pamet birača, zlokobno nesposobnu klatež koja je Hrvatsku bacila nekoliko desetljeća unatrag i nova će Vlada imati groznih poteškoća da se Hrvatska barem izjednači s Rumunjskom.

U migrantskom su se egzodusu posve izblesavili planovima koji imaju prva slova abecede, a do kraja krize doći ćemo i do zadnjih slova ako se tehničkoj bagri ne zabrani da bilo što poduzima, jer što god poduzme bit će krivo i stupidno. Nulti plan bez slovne oznake prvi je propao, budući da su se migranti pojavili u Hrvatskoj. Nakon toga je propao plan A, pa zatim i plan B, a sada živimo o ozračju plana C (nazvanom valjda prema Cloveniji koja za clan C nije cula i to jasno cekla.) Bilo je tužno gledati šarmantnu sestru Pusić kako se migolji u televizijskom dnevniku i objašnjava bedacima pred ekranima da Clovenija možda ne zna za plan C, ali je s njom dogovoren baš takav jedan plan, samo joj nije otkriveno da se zove „C“ (državna tajna) i sada zbog jednog slova radi probleme na putu prema novom planu A (Austrija) i planu D (Deutschland).

Blesava celebralna vlast na odlasku zadnja je u Europskoj uniji shvatila (ili još nije) što će se dogoditi ako Njemačka, Austrija i Slovenija potpuno zatvore granice, pa migranti ostanu u Hrvatskoj i tu pojedu sve robne zalihe i postanu nemirni. Kakav plan imaju celebralci ako se preko Srbije nastavi ulazak stotina tisuća migranata u Hrvatsku, to jest ako ulaz bude otvoren, a izlaz zatvoren? Imaju plan F (početno slovo riječi fijasko) koji se već pomalo realizira izgradnjom sve većega broja prihvatnih, a po svemu sudeći i stalnih „centara“ od kojih onaj u Slavonskom Brodu zemljopisno već školovanim migrantima nikako ne paše jer ih drži dalje od obećane zemlje, pa u njemu ne će mirno ostati.

Mnoštvo će i dalje dolaziti iz Srbije

Novo mnoštvo dolazit će iz Srbije i Hrvatska to nikako ne će moći izdržati pa će se prići planu G koji podrazumijeva velike ograde prema Srbiji, s brojnom hrvatskom vojskom i policijom u blizini zida. Teško da je taj plan dogovoren sa Srbijom, koja će reći da za plan G nikada nije čula i nastaviti filati Hrvatsku migrantima, s velikim zadovoljstvom. Ako Hrvatska otvori zelenu ili bilo koju raznobojnu granicu i ogradu da bi se migranti koji su već ušli u Hrvatsku mogli vratiti u Srbiju, naši susjedi iz pakla dovest će na ta mjesta svoju policiju i vojsku pa vraćene vraćati u Hrvatsku, pri čemu može doći do izvlačenja oružja s obje strane i ne baš zagonetnoga razvoja situacije. Možda prije toga neugodnog scenarija celebralci u izbornoj kampanji sjednu za stol s Beogradom i natjeraju ga da šalje u Hrvatsku samo one migrante koji bi se htjeli naseliti u „napuštenim srpskim kućama“ obnovljenim hrvatskim novcem, a tu bizantinsku namjeru zastupa Štrbac kojemu je sve prihvatljivo, samo da u Hrvatskoj ima što manje Hrvata a što više ostalih, pa makar i nisu Srbi.

No, migranti se u međuvremenu nisu školovali samo zemljopisno nego i povijesno, te to sitno podmetanje ne će ŠtrbacMožda prije toga neugodnog scenarija celebralci u izbornoj kampanji sjednu za stol s Beogradom i natjeraju ga da šalje u Hrvatsku samo one migrante koji bi se htjeli naseliti u „napuštenim srpskim kućama“ obnovljenim hrvatskim novcem, a tu bizantinsku namjeru zastupa Štrbac kojemu je sve prihvatljivo, samo da u Hrvatskoj ima što manje Hrvata a što više ostalih, pa makar i nisu Srbi.dobro primiti. Kao ni dug boravak u prihvatnim centrima iz kojih će bježati čim im se pruži prilika, te pustolovno tražiti izlaz iz Hrvatske prema obećanim zemljama. Na taj način dobivamo stanje slično onom u jugokomunističkoj, Titovoj Jugoslaviji poslije Drugoga svjetskog rata, kada su Hrvati bježali iz potpuno zatvorenog kaveza, preplivavali Dravu i Soču, plovili trošnim čamcima preko mora do Italije i planinarili brdima.Vodiči će dobro zarađivati, jer migranti očito još imaju nešto novaca.

Eto, scenarija ima puno. Komunistička klatež na odlasku inficirana istočnim grijehom i „naprosto“ zaljubljena u Srbiju svih ovih četiri godine, sada se odjednom našla u neočekivanoj konfrontaciji s istom tom voljenom, četničkom Srbijom i ne zna kako da se ponaša jer joj je sve to novo i zbunjujuće, jer se region pretvorio u nešto drugo baš u trenutku kada su jačale stare političke sveze i postojala mogućnost formiranja neke jugosferne podunije. U potpunoj panici sada se cerebralci okreću Hrvatima koje prije nisu ni primjećivali, posjećuju seminare maloga Brauna na kojima uče da u Hrvatskoj 95 posto pučanstva čine Hrvatice i Hrvati od kojih barem 80 posto ima averziju prema Srbiji. A tako je to, razumjeli su napokon celebralci, tu ćemo tući konkurenciju na izborima i reći biračima da smo se u međuvremenu doškolovali na večernjim tečajevima i postali takvim Hrvatima kakvih nikada nije bilo, za razliku od oporbe koju iza planjke predvodi predsjednica države viđena u društvu četnika Nikolića s kojim je zajedno nedavno doputovala u New York.

Perverzne izjave

Doista su perverzno priglupe izjave celebralnih ministara na odlasku koji kratak i nedogovoren (s predsjedničine PozorišteU Hrvatskoj, u ovom smutno vrijeme bezvlašća do izbora 8. studenoga, javljaju se društveni pijanci i solotrinkeri, preplivači i mutikaše, anketari i strvinari, sinovi i sinčići, orjunaški provokatori koji bi se se trebali nalaziti u dubokoj tamnici a ne na položajima s kojih mogu činiti velike štete. HNK Rijeka, primjerice, nalazi se u sustavu hrvatskih narodnih kazališta, a ponaša se kao gradsko kazalište pod kapom sedamdesetogodišnje jugokomunističke riječke vlasti, s „intendantom“ kojemu su obersneli objasnili da je Rijeka corups separatum, „slobodarska „crvena krpica koja sa hrvatskim zakonima i hrvatskom državom ima samo labave veze i može se ponašati ignorantski...strane neželjen) razgovor Kolinde i nasilnoga Nikolića, vođen s nogu na marginama Opće skupštine, štono riječ, pokušavaju hrvatskoj javnosti predočiti kao urotu osovine Beograd-Kolinda- Domoljubna koalicija-Budimpešta protiv Hrvatske, a Kolindinu ironičnu (ali u biti vrlo realističnu) izjavu o preuzimanju izvršne vlasti proglašavaju državnim udarom. Štoviše, budući da je ta poruka poslana iz Kine, osovina poprima globalne razmjere, a kako su se u međuvremenu pridružile Poljska, Češka, Slovačka i baltičke zemlje, stvorena je u stvari zastrašujuća osovina Baltik-Jadransko more – Tihi ocean uperena protiv Zo Kija, Ran Koa, Jo Vana, Ar Sena i ostalih budista. Znači protiv Hrvatske, priopćuju narodu crveni celebralci iz plana C, u duši ljubitelji zastave CCCC.

U Hrvatskoj, u ovom smutno vrijeme bezvlašća do izbora 8. studenoga, javljaju se društveni pijanci i solotrinkeri, preplivači i mutikaše, anketari i strvinari, sinovi i sinčići, orjunaški provokatori koji bi se se trebali nalaziti u dubokoj tamnici a ne na položajima s kojih mogu činiti velike štete. HNK Rijeka, primjerice, nalazi se u sustavu hrvatskih narodnih kazališta, a ponaša se kao gradsko kazalište pod kapom sedamdesetogodišnje jugokomunističke riječke vlasti, s „intendantom“ kojemu su obersneli objasnili da je Rijeka corups separatum, „slobodarska „crvena krpica koja sa hrvatskim zakonima i hrvatskom državom ima samo labave veze i može se ponašati ignorantski, pa se na tzv. HNK nekažnjeno stavlja druga zastava, a ne hrvatska, pa se takvo pozorište porukama na pročelju ruga hrvatskim braniteljima i izravno uključuje u izbornu kampanju na strani crvenih, a kada Karamarko točno definira ulogu Frljića i drugova kao protivnika (ja kažem neprijatelja) hrvatske kulture i hrvatskoga naroda, onda pomalo zatečeni vade otrcane fraze o ugroženosti, o velikoj opasnosti od fašizacije, o spaljivanju knjiga do kojega će doći ako pobijedi Domoljubna koalicija, vade iz svoje ustrašene mašte Budaka, cviče i podvaljuju, udaljuju se najednom od svoga „dramskog“ programa na temu slučaja Zec i izvode baletnu predstavu sivu i beznačajnu, neukusnu do zlaboga i posve balkansku jer koji bi baletan drugdje pristao (bio pirisiljen) plesati u „soknama“. Jadni baletani, jadne balerine, u Rijeci su baš stradale kao u Zagrebu kada su 1995. pogođene srpskim raketama.

Tzv. lijevi mediji, a gotovo svi su takvi, naoko neopazice drukaju i dalje za toga Frljića, u sebi vrlo radosni, zajedno s informativnim HTV koji reda radi daje malen prostor i Mili Biondiću (on je vrlo točno definirao svi silnice protuhrvatske mreže u Rijeci), a o riječkom pozorišnom slučaju pruža nemuštu reportražu svoga dopisnika. U „Vijencu“ autor B. Strižić postavlja pitanje kako to da „moralni, humanu i pacifističku“ sadašnju riječku kazališnu riječ nije zaintrigirao, recimo, slučaj ubojstva obitelji Čengić 1992. u Erveniku kod Benkovca, zločina u kojemu su uz roditelje ubijeni i sinovi (jedan je imao jedanaest, drugi četiri godine), kako to da autore nije zanimalo ubojstvo hrvatske obitelji Grgić (petogodišnja kćer i četrnaestogodišnji sin), no takva su pitanja nesmislena jer je zadaća bagre instalirane u NK Rijeka (nije riječ o nogometnom klubu), bivšem HNK, jedino i samo kriminaliziranje hrvatske vojske i hrvatske države, gušenje podsjećanja na djecu ubijenu u Slavonskom Brodu, u Vukovaru, njih četiri stotine u cijeloj Hrvatskoj.

Frljić će letjeti ovako ili onako

Također nije istina da se taj virus u hrvatskom kazališnom tijelu ne može istjerati zakonitim lijekovima, dovoljno je dovesti u Ministarstvo kulture ministra koji će proučiti cijelu tu aferu, vidjeti na koji je način, s kakvim kvalifikacijama intendant postavljen u vrijeme A. Zlatar, naparaviti reviziju i vratiti HNK Rijeka, a s njim i cijelu Rijeku u ustavno-pravni , ne samo kazališni, poredak Republike Hrvatske. Bez suglasnosti ministra nitko ne može biti intendantom. Elem, taj će Frljić letjeti ovako ili onako. Sadašnji, već tehnički ministar kulture koji je mirno i pokorno stajao uz srbijanskog ministra u vrijeme kada je ovaj usred Hrvatske vrijeđao Hrvatsku, ne može naravno više učiniti ništa, kao što ništa nije učinio kada je mogao. Pa vi dajte glas na izborima i takvom i takvima, poštovani čitatelji. Takvima koji na frankfurtski sajam knjiga šalju glorifikatora krepanog orjunaškog „Ferala“ i tko zna kakvu klatež u pratnji, umjesto da se novac za njihovo slanje preusmjeri u obnavljanje fonda poplavljene šibenske knjižnice, primjerice.

Biskupe ne možete birati jer ne će biti na listama, a da možete vjerojatno ne biste zaokružili dubrovačkoga Uzinića koji se vrlo uravnoteženo izražava o srpskim i hrvatskim zločinima, kao da je uopće moguća takva usporedba, kao da nije bilo srpske agresije i hrvatske obrane, kao da ...no, čemu trošiti riječi.

Izborne se liste predaju i predavat će se do ponoći. Manji se žure u zgradu Sabora da predaju što prije, da budu barem zabilježeni, veći čekaju do zadnjega trenutka, crveni će se ušuljati u zgradu pod okriljem noći da javnost ne vidi na svjetlu dana njihove očajno nesposobne kandidate među koje su se usudili uvrstiti čak i Željka Jovanovića nakon svi zala koje je učinio hrvatskoj znanosti, školstvu i hrvatskom jeziku, potez vrlo nalik samoubojstvu. Ni ostali kandidati cerebralne koalicije ne zaostaju u provjerenom diletantizmu, lažima i nevjerodostojnosti, tako da je pobjeda Domoljubne koalicije unaprijed zajamčena. No da, domoljubni partneri na kraju su ipak našli bolju krilaticu od plus pet. Slogan „Za jaku Hrvatsku“ zvuči snažno i u opreci je prema crvenoj (skrivenoj) krilatici „Za slabu Hrvatsku“. Prema javnosti idu s ukradenom krilaticom „Hrvatska raste“, što samo potvrđuje da onaj tko laže taj i krade.

I na kraju, preporučam vam (kao relaksaciju) poštovane čitateljice i čitatelji, jedan vrlo zanimljiv dugometražni dokumentarni film o zgodama i nezgodama nogometaša po imenu Joe Šimunić, sa svim vama poznatim implikacijama ali i nepoznatim detaljima. Za tekst osobno jamčim. Redatelj je Jakov Sedlar, protagonisti (uz Šimunića) najbolji hrvatski reprezentativci. Kino „Europa“, Zagreb, u srijedu 21. listopada, 17 sati.

Hrvoje Hitrec

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.