Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

 Svršetkom lipnja 2015.

Vrijeme travanjsko, gužva upravo tramvajska: toliko se datuma u lipnju naslanja jedan na drugoga da ljudi to jednostavno ne mogu pratiti, pa odustaju i odlaze na more, u brda ili se zatvaraju u kuć . Na kojima ni 25. lipnja nema hrvatskih zastava, ili ih ima malo. Uoči 25. lipnja koji nije dan državnosti nego Dan nezavisnosti Republike Hrvatske, slavi se stanoviti dan antifašističke borbe, a Pupovac i društvo okupljaju se u Jadovnom koji pretvaraju u četnički dernek i velikosrpsko prenemaganje, pojačani srbijanskim ministrom Vulinom. Njegov istorijski govor o Stepincu i Hrvatima uopšte, to jest ustašama u cjelini, samo je glasno i na tlu Hrvatske izrečena misao koja greje srbijanska srca, nalazila se ona na vlasti ili pod njom.

O tome je sve rečeno, ali nije izrečeno što je to ohrabrilo Vulina da u srcu Hrvatske bude toliko drzak. Evo što: došao je u Hrvatsku u trenutku kada su udbaški provokatori nacrtali kukaksti križ na Poljudu, kao ilustraciju i potvrdu teze vladajućih hrvatskih krugova da je u RH na djelu novi val fašizacije. To je Vulinu dalo krila, pa je posegnuo u povijest, s besmrtnom tezom da je fašizam u Hrvatskoj endemičan. Ni Stepinca nije spomenuo (kao ustaškog vikara) slučajno, jer zna da se u Vatikanu ponešto oklijeva oko kanonizacije zagrebačkog nadbiskupa, da se štoviše „po tom pitanju" traži maltene suglasnost Srpske pravoslavne crkve. To je Vulinu dalo krila. Vidio je VulinDošao je u Hrvatsku u trenutku kada su udbaški provokatori nacrtali kukaksti križ na Poljudu, kao ilustraciju i potvrdu teze vladajućih hrvatskih krugova da je u RH na djelu novi val fašizacije. To je Vulinu dalo krila, pa je posegnuo u povijest, s besmrtnom tezom da je fašizam u Hrvatskoj endemičan. Ni Stepinca nije spomenuo (kao ustaškog vikara) slučajno, jer zna da se u Vatikanu ponešto oklijeva oko kanonizacije zagrebačkog nadbiskupa, da se štoviše „po tom pitanju" traži maltene suglasnost Srpske pravoslavne crkve.ondje, u vrijeme svoga govora, odlučnog ministra kulture Šipuša i shvatio da ga taj, a ni ostali, neće prekidati makar govorio protuhrvatske svinjarije usred Hrvatske, da će kulturno šutjeti. I to mu je dalo krila. Znade on, sem toga, da je ministrica vanjskih poslova RH Vesna Pusić koja će relativizirati stvari, ne će od toga praviti aferu, možda samo reći da se ne spušta na tu razinu. Pa je raširio krila.

Mogli smo tako i 1991. Milošević i velikosrpska banda divljaju, razmahuje se protuhrvatska histerija, prijeti se, a mi kažemo: Ma pusti ih, ne ćemo se spuštati na tu razinu. Onda oni vade oružje i ubijaju po Hrvatskoj, a mi kažemo: A jesu gadni, ali ne ćemo se valjda mi spuštati na tu razinu. I tako dalje, kao što je rečeno.

Nekoliko dana poslije Šaranove jame u kojoj speleolozi nisu našli ljudske kosti, ipak je došao i 25. lipnja. U poslanici uoči blagdana Kolinda je biranim riječima „pobrala" i spomenutu sestru Pusić, ne imenujući ju, govoreći o vanjskoj politici koja je mizerna, koja je „zanemarila stara prijateljstva, a nova nije stvarala". (Ukoliko se stvarno dogodi da sestra Pusić postane glavna tajnica UN, bit će to isto kao kada je svojedobno, ne tako davno, Vuk Jeremić bio predsjedavajući Vijeća sigurnosti.) Kolindina poslanica i propovijed kardinala Bozanića bile su u TuđmanizatorIzbori se bliže, sporo ali dostižno. Crveni su se naglo trgnuli, rastrčali po Hrvatskoj. Milanović se humanzira (pročitao sam negdje). Ministri odjednom imaju brdo ideja, među njima i Pelješki most koji su srušili na početku svoga mandata. Lažne ankete opet briljiraju, jer su ljudi zaboravni i ne sjećaju se predsjedničkih izbora. Daju se lažni podatci o napretku, europski se relativiziraju. No kako to nije dovoljno, SDP i humanizirani Milanović postaju najveći zagovornici dr. Franje Tuđmana, čvrsti i iskrenu tuđmanizatori koji zadaju konačan udarac detuđmanizaciji. Milanoviću su puna usta Franje, a kada dođu izbori šetat će hrvatskim gradovima noseći Tuđmanovu sliku na štapu i govoriti: Ili mi ili oni.mnogim sekvencama nalik kao jaje jajetu – posebno o demografskom problemu ali i o još jednoj boljki što proizlazi iz nemuštoga zakonodavstva i priglupoga prepleta „proturječnih i nepotrebnih propisa" (Kolinda) koji su sjajna podloga za „zakonsku korpuciju" (Bozanić) , o čemu građani naše zemlje znaju sve i svakodnevno padaju pod tim teretom, ali i stranci koji bi htjeli investirati, kao i Hrvati iseljenici koji bi htjeli uložiti novac u domovinske projekte.

Tuđmanizator Milanović

Izbori se bliže, sporo ali dostižno. Crveni su se naglo trgnuli, rastrčali po Hrvatskoj. Milanović se humanzira (pročitao sam negdje). Ministri odjednom imaju brdo ideja, među njima i Pelješki most koji su srušili na početku svoga mandata. Lažne ankete opet briljiraju, jer su ljudi zaboravni i ne sjećaju se predsjedničkih izbora. Daju se lažni podatci o napretku, europski se relativiziraju. No kako to nije dovoljno, SDP i humanizirani Milanović postaju najveći zagovornici dr. Franje Tuđmana, čvrsti i iskrenu tuđmanizatori koji zadaju konačan udarac detuđmanizaciji. Milanoviću su puna usta Franje, a kada dođu izbori šetat će hrvatskim gradovima noseći Tuđmanovu sliku na štapu i govoriti: Ili mi ili oni.

Njegovi spin doktori izmislit će i novu biografiju: Milanović je bio jedan od utemeljitelja HDZ-a, ali je tu činjenicu skrivao da ga tata ne prebije, ni u Domovinski rat nije išao jer mu je Tuđman rekao: „Ti ostani u podrumu, jer ako pogineš, tko će ostati." I u SDP je ušao po Tuđmanovu nalogu, da klatež razbije iznutra. Kada Tuđmana više nije bilo, i nadalje je provodio njegove upute:" Dragi moj dečko, ako se jednoga dana ne daj Bože taj SDP nađe na vlasti, ti moraš poduzeti sve da ne traje dulje od jednoga mandata. A da tako bude, bilo bi dobro da ti budeš na čelu. Okruži se s mlađim bedakima, što bedastiji, to bolje." „Dobro, predsjedniče", rekao je Milanović, „ za posao spreman".

Ne može bez Hrvatske

Kao što sam već pisao, Srbija ne može bez Hrvatske. Jednostavno ne funkcionira. Hrvatska joj je opsesija. Kad je Kosovo proglasilo nezavisnost, palila se hrvatska zastava. Uvijek se našla prilika da gori hrvatski barjak. Sada se Vuk Drašković našao pozvanim da potvrdi srbijanski zločin u Srebrenici, ali nije na tome stao te je u istoj rečenicu potegnuo Jasenovac i Jadovno, da ne prekine tradiciju spominjanja Hrvatske ma gdje se neki zločin dogodio. Da se nađe. U Tunisu, u Mianmaru, nije važno, glavno je da završni dio rečenice bude posvećen Hrvatskoj. U medicini se to zove komupulzivno-opsesivnim sindromom.

Opsesija je zamjetna ne samo u srbijanskih političara nego i mafijaša. Baš nekako usporedo s Vukovom srebreničkom izjavom (Drašković je autor romana „Nož", sjetimo se), u Hrvatskoj je uhićen drugi jedan Drašković iz kriminalnog podzemlja, kada se vraćao s provoda na Hvaru. Koliko dugo se taj svat provodi po Hrvatskoj, nije poznato meni, ali bit će da obavještajne službe znaju ali nikoga nisu obavijestile. Koliko u ovom trenutku ima srbijanskih mafijaša u Hrvatskoj? A tko to zna, od koga bi se moglo saznati? A tako je od vremena kada su račanovci uništili hrvatsku obavještajnu zajednicu.

Nije se znalo ili se znalo pa nije tko je pobio Hrvate u Sotinu, sve dok mladi Hrvat iz Sotina nije uzeo stvari u svoje ruke, raspitivao se po Srbiji (vrlo odvažno) i štošta saznao pa je i beogradski sud morao dovući zlikovce pred (svoju) pravdu, kakva bila da bila. Poučak: hrvatska policija, DORH i slični moraju angažirati privatne detektive jer sami imaju druga posla, na Trgu sv. Marka i drugdje.

Nastavak opsesije

Dobra vijest iz Beograda kaže da će Srbija službeno slaviti 5. kolovoza. Doduše ne kao Dan pobjede, nego Dan sjećanja. Opsesija Hrvatskom se nastavlja, kud oni, tu i mi, vele Srbijanci koji nemaju pravo srditi se na Miloševića: obećao im je da će svi Srbi živjeti u istoj državi, pa sada doista svi (ne baš svi) Srbi iz fantomske krajine – DORHNije se znalo ili se znalo pa nije tko je pobio Hrvate u Sotinu, sve dok mladi Hrvat iz Sotina nije uzeo stvari u svoje ruke, raspitivao se po Srbiji (vrlo odvažno) i štošta saznao pa je i beogradski sud morao dovući zlikovce pred (svoju) pravdu, kakva bila da bila. Poučak: hrvatska policija, DORH i slični moraju angažirati privatne detektive jer sami imaju druga posla, na Trgu sv. Marka i drugdje.žive u Srbiji. Još da ih je tko prognao, hajde de, ali otišli su svojevoljno odnosno voljom svojih vođa. Na pitanje pokojnog dr. Adalberta Rebića koji se našao na licu Snezana Pavicmjesta, a pitanje je bilo treba li ih zaustaviti, visoki predstavnik" međunarodne zajednice" odgovorio je: „Ne, nikako."

Snježana među četnicima

Da, skoro sam zaboravio da je svršetkom lipnja, ne zna se u sklopu kojega blagodana, izvedena u Rijeci trilogija o hrvatskom fašizmu. Svi su se okomili na jadnog srbijanskog Vulina, a zaboravili na Frljića i kompaniju koji pod zaštitom policije izvode svoje velikosrpske gadosti. Toliko su već i crvenima počeli štetiti da jutarnje novine, čini se, nisu uspjele nagovoriti svoje novinare koji prate kazališta, nego su u riječko pozorište poslale Snježanu Pavić, jednu od dvije snježne heroine koje lupaju po Hrvatskoj kada i gdje stignu. (Snježana koja je najavila kraj Tuđmanove Hrvatske, sada se hvata za glavu kada čuje Milanovićevo glorificiranje Tuđmana, pa dakle i „njegove" Hrvatske).

Urednicima je bilo jasno da još samo Snježana u ovoj Hrvatskoj, kakva jest da jest, može napisati nešto povoljno o pozorišnoj neprijateljskoj djelatnosti u Rijeci, pa je i napisala. Da nije ona, onda bi Jelena. U svakom slučaju, izbor je sve manji. Ni Dežulovića više nema, i još nekih. Ali nema straha za egzistenciju, svi će se oni na kraju naći u srpskim „ Novostima" Milorada Pupovca. Privatne novine su ipak riskantno poduzeće, a „Novosti" financira državni proračun RH pa Pupovac poručuje: Dok je Croatije, bit će i „ Novosti". Živjela vječna Hrvatska.

Još o svastici

Ne volim informacije iz treće ruke, ali mi pouzdan čovjek kaže da je u Splitu ili oko Splita uoči svastike viđen u jednom restoranu visoki dužnosnik (sigurnost) s još jednim visokim dužnosnikom za sigurnost i jednim čovjekom isto tako za sigurnost (travnjaka)

Svršetkom prošloga tjedna javnost je obaviještena da od stotinu ljudi koje je policija pokupila u Splitu – njih čak stotinu nije krivo ni dužno. Naravno da nije. Krivac (krivci) se ne mogu pronaći zato što se ne smiju pronaći, jer ako se pronađu onda će udbaško-kosovska ujdurma biti provaljena.

Remetinec

Jedan od onih koji su bili u Remetincu i sretno izašli, opisao je kakvo je ondje stanje. Vrlo detaljno - o prenatrpanostima, lošim uvjetima, brutalnim odnosom jedne vrste pritvorenika prema drugoj, i slično. Nedavno sam napisao povijesni roman o Špilberku, austrijskoj kaznionici u tvrđavi iznad Brna (koja nije oskudijevala Hrvatima). Vidim mnoge sličnosti, s tim da u Špilberku nije bilo televizije pa zatvorenici nisu bilo tako očajni.

HTV

Poslije svih vulinovsko-pupovačkih podmetanja i bizantinskih drskosti, na HTV-u se pojavljuje – tko? Milorad, prirodno, onaj koji je sve zakuhao. U razgovoru za Dnevnik mulja kao i obično, ne pokušava smanjiti štetu, ali se i opet prenemaže dramskim pauzama i nejasnim izjavama iz kojih je jasno jedino to da će i opet. Premda progonjen u Hrvatskoj (bio je i šef Vanjskopolitičkog odbora Hrvatskoga sabora!), premda mu je onemogućena karijera u struci (samo je profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu), tako jadan i ogorčen naravski da živi u stalnom strahu i stresu. Ni svoje studente ne uspijeva u cjelini indoktrinirati, premda ima pojedinčanih uspjeha ( Bojan Glavašević). Puno bolje se osjeća u Beogradu nego u Zagrebu, ali mu u Beogradu predbacuju da nije uspio ugurati srpsku konstitutivnost u hrvatski Ustav, pa čak ni autonomnu srpsku zajednicu opština u istočnoj Slavoniji (tu mu je na put stala sestra Pusić, što jest jest, ja sam jedan objektivan čovjek, što i mene srdi).

Iz kojih je udžbenika učio o povijesti srbijanski ministar Vulin? Iz hrvatskih. To jest iz udžbenika koje je Srbija tiskala za male zaostale Hrvate (zaostale u Vojvodini nakon masovnih iseljavanja u Hrvatsku devedesetih). U tim udžbenicima koje je, kako znamo, platila Hrvatska (!), piše da je u Jasenovcu poubijano 700.000 Srba. Crno na bijelo. I da je Stepinac bio gadan tip.

Grčka

Čini se da će grčka drama završiti drahmom.

Hrvoje Hitrec

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sri, 17-04-2024, 17:47:44

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.