Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

 Svršetak svibnja

Vrijeme se poboljšalo, ali je i dalje nestabilno.

Preko puta grobnice obitelji moje majke na Mirogoju nalazi se markantna grobnica ukrašena lavljom figurom – u njoj kosti srpanjskih žrtava iz 1845., ubijenih po zapovjedi bana Hallera i austrijskih vlasti općenito. Hrvatski su rodoljubi smaknuti na Trgu sv. Marka. Tri godine poslije Hrvatska se uspravila, banom je postao jelačić, hrvatski je jezik uveden u službenu uporabu. Sada je Hrvatska samostalna država, Austrija i nadalje ne markovffpriznaje hrvatski jezik pa hrvatska djeca idu u BHS škole, a na Trgu sv. Marka crvena vlast šalje policiju na hrvatske rodoljube, hrvatske branitelje, veterane Domovinskoga rata.

Sudeći po situaciji nastaloj na vratima i preko vrata crkve sv. Marka, posebno odabrani interventni policajci iz istočne Slavonije - gdje valjda policija još ima erdutsku mješavinu – bili su spremni u svibnju ponoviti srpanjske događaje iz 1845. bjesomučno nasrćući na invalide iz Domovinskoga rata, a kada im nije uspjelo uspostavili su sanitarni kordon prema ljudima u crkvi koji ni sanitarije nisu imali, zabranili donošenje vode i lijekova vojnim invailidima, drugim riječima – kad nisu uspjeli fizičkim nasiljem, htjeli su im ugroziti živote na druge načine i u tome gotovo uspjeli.

Teško ranjeni u ratu, invalidi su tu noć bili pod stresom, u šoku, a što nitko od njih nije Crkva prosvjediumro samo je slučajnost ili Božja ruka. I ne samo invalidi u kolicima, bilo je ondje i ljudi vrlo bolesnih – razgovarao sam s postarijim braniteljem, Dalmatincem, koji boluje od raznih bolesti a šećerna mu sigurno nije od najblažih: i on je bio u stanju šoka, nagovarao sam ga da odemo zajedno do ambulante u Opatičkoj, ali nije htio premda se na njemu vidjelo da pati.

O događajima na Trgu sv. Marka pisao sam u realnom vremenu, takoreći, na stranicama Hrvatskoga kulturnog vijeća. Razgovarao sam i s novinarima – većina njih je razmišljala isto: da je sramotno što premijer svojim ponašanjem izaziva izvanredno stanje, razgovarao sam s policajcima čiju sam nelagodu opisao (vidi napis), razgovarao s braniteljima kada su izašli iz crkve, nisam razgovarao sa saborskim zastupnicima koji su trebali prekinuti sjednicu i svi zajedno doći pred crkvu, a nisu došli. Kad sam već uvodno ušao u povijest govoreći o srpanjskim žrtvama, hajdemo još dalje u prošlost i zamislimo CrkvaVrlo je simptomatično da nitko – pa ni Crkva – ne spominje da su opisani probrani interventni policajci upali u prostor crkve. Kao – idemo to prešutjeti, zaboraviti, odali smo priznanje svećenicima koji su napravili tampon-zonu i to je sve. A nije to sve, policija je ušla u crkvu! Pater Ike Mandurić svjedoči: „Prešli su prag crkve." Đuro Glogoški svjedoči: „Ušli su u crkvu." Oni koji su izdali takvu zapovijed prekršili su zakon.situaciju: svršetak je krvavoga 16. stoljeća, zasjeda Hrvatski sabor, a vani stražari tuku vojnike koji su nedavno ranjeni u trijumfalnoj bitki s Turcima kod Siska. Jadno.

Dan poslije, to jest u subotu održana je svečana sjednica Hrvatskoga sabora na izmišljeni dan koji se u zbilji zove Dan državnosti ali je ukinut neodgovornim i protuhrvatskim spletkama. Kakva je to bila „svečana sjednica" na kojoj su o potrebi jedinstva govorili oni (Leko u njihovo ime) koji očito, namjerno i zlurado izazivaju podjele, to jest govore o nepostojećim podjelama, sjednica na kojoj su na jedinstvo poput onoga početkom devedestih lažno pozivali jugofilni smutljivci koji su napustiti najvažniju sjednicu Sabora u novijoj povijesti, u lipnju 1991., jedinstveni u tome da nikakve samostalne hrvatske države ne treba biti. Oporba je učinila dobro što nije nazočila cirkuskoj predstavi 30. svibnja 2015. branitelji policjaUmjesto „svečane sjednice" trebala je biti održana „tematska" sjednica o događajima u petak i četvrtak i postavljena pitanja Vladi u čije ime šalje policiju na branitelje, uz zahtjev da se Vlada crvenih terorista pokupi u najkraćem roku.

Vrlo je simptomatično da nitko – pa ni Crkva – ne spominje da su opisani probrani interventni policajci upali u prostor crkve. Kao – idemo to prešutjeti, zaboraviti, odali smo priznanje svećenicima koji su napravili tampon-zonu i to je sve. A nije to sve, policija je ušla u crkvu! Pater Ike Mandurić svjedoči: „Prešli su prag crkve." Đuro Glogoški svjedoči: „Ušli su u crkvu." Oni koji su izdali takvu zapovijed prekršili su zakon. Stali su na stranu bezakonja oni koji bi trebali štititi zakon, i to je sva istina o događajima na Trgu sv. Marka svršetkom svibnja. A to što su invalidima iz Domovinskoga rata uskraćeni hrana, voda i lijekovi pa su se osjećali kao u srbijanskim logorima ili u gradovima pod opsadom, govori o teškom kršenju humanitarnoga prava. U tom su smislu najbolje reagirali Vesna Bosanac i Andrija Hebrang u ime liječnika, spominjući da ova sablazan proizlazi i iz činjenice da Hrvatska nema Ministarstvo hrvatskih branitelja (pridjev „hrvatski" je izbačen), ali i iz činjenice da nitko od srpskih agresora nije osuđen za ubojstva i razaranja 14 bolnica, za tisuće silovanja i ubojstva pet stotina djece.

Gospodin Dragan Vasiljković

Gledam Dnevnik HTV-a početkom prošloga tjedna. Službena osoba HR daje izjavu o navodno bliskom izručenju „kapetana Dragana" i kad god spomene toga zločinca naziva ga – gospodinom. Gospodin Vasiljković.

U istom Dnevniku, nekoliko priloga potom, spominje se Đuro Glogoški. Njega se naziva baš tako – Đuro Glogoški. Nema gospodina. Gospoda su samo srpski agresori i teroristi, a hrvatski branitelji tek parije koje se ne treba ni uljudno oslovljavati. Kažu mediji. Dotle gospodin Vojislav Šešelj daje hrvatskom novinaru svoju knjigu u kojoj se Hrvatska naziva veštačkom nacijom, što nije daleko od Milanovićeve slučajne države ali nešto obzirnije od davnoga zenitista čiju je knjigu dobio na dar bivši Josipović (Hrvati kao kombinacija i plod papige i majmuna). Pa dok se Hrvate i Hrvatsku iz Srbije stalno i uporno vrijeđa, svaki odrješit odgovor iz Hrvatske završava pozivom na informativne razgovore – u Zagrebu, ne u Beogradu. Ružu Tomašić policija zove na obavijesni razgovor, zove i dr. Zvonimira Šeparovića čiji se Etički sud bavi nedodirljivima – Mesićem, Lončarom, Pupovcem, sestrom Pusić i sličnim veleizdajnicima.

Mi živimo, poštovane čitateljice i čitatelji, usred crvenoga totalitarizma. Sve govori tomu u PropagandaU Rusiji se u zadnje vrijeme o Hrvatskoj govori istim rječnikom kao i o Ukrajini. U izvješću ruskoga Ministarstva vanjskih poslova spominje se fašizacija Hrvatske, što nije samo neistinito nego i krajnje opasno jer se putinovski krakovi pružaju u neposrednoj našoj blizini pušući u isti rog sa Srbijom i od nje instruirani i potpirivani, što govori o propagandnom stroju specijalnoga rata protiv naše domovine i zamišljenoj budućoj bojišnici u skoro doba sudara svjetova (i) na balkanskom tlu, sudaru u kojemu Srbija uz pomoć Rusije napokon ostvaruje svoje težnje, tek djelomično realizirane devedesetih prošloga stoljeća.prilog: informativni razgovori, povratak verbalnoga delikta u obliku zlurado smišljenoga „govora mržnje", policijsko nasilje nad prosvjednicima slično onom u gušenju Hrvatskoga proljeća, cenzura na javnoj televiziji, potpuni nadzor crvenoga režima nad medijima, nadzor Partije nad Hrvatskim saborom, neproporcionalna zastupljenost Srba u tijelima vlasti kao u vremenima o kojima je govorio pokojni Đuro Brodarac, izravne i poluotvorene agenture Beograda u Hrvatskoj, sve više pod utjecajem Rusa.

U Rusiji se u zadnje vrijeme o Hrvatskoj govori istim rječnikom kao i o Ukrajini. U izvješću ruskoga Ministarstva vanjskih poslova spominje se fašizacija Hrvatske, što nije samo neistinito nego i krajnje opasno jer se putinovski krakovi pružaju u neposrednoj našoj blizini pušući u isti rog sa Srbijom i od nje instruirani i potpirivani, što govori o propagandnom stroju specijalnoga rata protiv naše domovine i zamišljenoj budućoj bojišnici u skoro doba sudara svjetova (i) na balkanskom tlu, sudaru u kojemu Srbija uz pomoć Rusije napokon ostvaruje svoje težnje, tek djelomično realizirane devedesetih prošloga stoljeća. Taj propagandni stroj ima svoje kotače i kotačiće u Hrvatskoj i tko god ovdje svjesno ili nesvjesno – navijajući za jugofilstvo i srbofilstvo – radi u njegovu korist, upušta se ne samo u izdajnički posao nego i u vlastitu propast.

Oni kojima je sve jasno, kao što je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, rade na jedinoj korisnoj osovini od Baltika do Jadranskoga mora kao prvoj crti otpora prema istočnim presezanjima, s osloncem na drugu crtu (Berlin-Washigton) koja nije posve pouzdana jer „zapad" ima svoje slabosti, oklijevanja i račune, ima na grbači Englesku koja jest i nije u Europi, ali jest uvijek spremna na podle postupke, i Francusku tradicionalno sklonu Srbiji i srpskoj ekspanziji – Francusku koja je zaslužna (prisjetite se) da je produljen, nastavljen rat u BiH, a englesko-francuskim nastojanjem osiguran život na genocidu nastale „republike srpske" koja se ukazuje kao mostobran za imperijalističke težnje Srbije.

U tome su kolu, svjesno ili nesvjesno, mnogi u Hrvatskoj. Svi oni koji nastoje umanjiti posebnost hrvatskoga jezika, svi koji u zanosu za rekonstrukcijom „jugoslavenske kulture" u njezinu korist djeluju u filmu, u kazalištu i književnosti, u medijima, svi koji nose ukrasni pridjev „politički analitičari", a namjerno „analiziraju" tako da se narod ne bi dosjetio pravih tendencija i ugroze, svi koji krivotvore povijest i veličaju zločinačke umove poput Tita, svi koji tvrde da je komunizam manje zločinački od nacizma, svi koji radeći na hrvatskim fakultetima truju studente, „lingvisti" poput Kapovića koji na najprimitiivniji, skaredni način vrijeđa hrvatske žrtve s Bleiburga i Križnih putova, „povjesničari" koji poput neukoga Klasića drže štangu zločinicima i opravdavaju zločine na infantilan način.

Kad sam već spomenuo srpsku tvorevinu u BiH... Čitam nedavno o konferenciji mreže pravobranitelja za djecu jugoistočne Europe (baš tako se zove). Koga ona okuplja? Hrvatsku, Grčku, Sloveniju, Cipar, Albaniju, Bugarsku, Makedoniju, Rumunjsku, Srbiju i – Republiku Srpsku. (To sam citirao.) Tako se daje toj paratvorevini status samostalne države koja se kao i ostale suverene države brine o djeci „jugoistočne Europe". Iz te su paratvorevine gađani hrvatski gradovi i hrvatska djeca, brojna djeca ubijena iz srpskih teških topova, u Slavonskom Brodu i drugdje – pet stotina njih, kako u izjavi povodom policijskoga nasilja nad braniteljima navode Hebrang i V. Bosanac.

Dan zahvalnosti i poštovanja prema žrtvama komunističkoga režima

Imamo li mi takav dan? Nemamo. Svaki dan je nekakav dan, dok ovo pišem upravo je dan nepušenja i ja ga slavim paleći cigaretu. No tko ima SPCSrpska pravoslavna crkva koja koristeći hrvatski mazohizam i crvene režime bez ikakve osnove djeluje u Hrvatskoj (budući da je Crkva srbijanske države) ne samo što ne slijedi primjer Bugarske pravoslavne crkve, nego u dosluhu s komunističkim nostalgičarima pokušava spriječiti kanonizaciju komunističke žrtve, kardinala Alojzija Stepinca.rečeni dan? Na primjer Bugarska. Noću s prvoga na drugi veljače 1945. komunisti su na groblju u Sofiji likvidirali bugarsku političku, vojnu i intelektualnu elitu – zastupnike Narodnog sobranj, ministre svih vlada od 1941. do 1944. na čelu s premijerima, tri regenta malodobnoga cara Simeona – kneza Kirila Preslavskog, prof. Bogdana Filova i generala Nikolu Mihova, tajnike carske palače, novinske nakladnike, publiciste, 47 generala i pukovnika. Pucano im je u zatiljak, žrtve bačene u jamu. Godine 2002. objavljena je odluka Bugarske pravoslavne crkve kojom se proglašavaju mučenicima, blaženima i svecima sve žrtve komunizma u Bugarskoj.

Srpska pravoslavna crkva koja koristeći hrvatski mazohizam i crvene režime bez ikakve osnove djeluje u Hrvatskoj (budući da je Crkva srbijanske države) ne samo što ne slijedi primjer Bugarske pravoslavne crkve, nego u dosluhu s komunističkim nostalgičarima pokušava spriječiti kanonizaciju komunističke žrtve, kardinala Alojzija Stepinca. I Vatikan se tu ponaša krajnje kunktatorski, zove na pregovore i razgovore SPC, a četnik Nikolić poručuje da bi „pogrešna odluka" narušila valjda idilične odnose Srbije i Hrvatske. Očekujem da se u sve umiješa i sestra Pusić koja doživljava novu mladost – em drma crvenim vragovima, em određuje kada će biti izbori (2016!), em se natječe za tajnicu Ujedinjenih naroda. S tim u svezi: iz Hrvatske treba poteći zahtjev svim normalnim državama svijeta da zaborave na tu nominaciju.

O Strossmayeru

Uredno čitam „Rodnu riječ" na latinici i ćirilici, glasilo Nacionalne zajednice Bugara u RH, naših prijatelja. Akademik Bratulić piše o Strossmayeru, Strossmayerkatoličkom prelatu vrlo cijenjenom u pravoslavnoj Bugarskoj. Volio je Bugare i, citiram, „zato mu je teško pao rat koji je Srbija pokrenula protiv Bugarske i bila poražena, u čemu je vidio prst Božji." U pismu Račkome veli:" Dragi Franjo.... ne mogu Vam reći koliko me veseli da je pravedna stvar Bugara pobijedila."

Toliko o toj dimenziji Strossmayera, a on ih ima mnogo. Iz današnjega kuta, koliko god se slažem (u tomu) s biskupom, ta bugarska pobjeda imala je glede Hrvatske nesagledive posljedice: Srbija je udarila u tvrdo i zastala u ekspanziji na istok, pa se okrenula prema zapadu. A ondje su bili Hrvati.I ostali. Hoću reći – ostali su.

Jozić izgubio bitku s Natašom Bašić

Hiperaktivni tvorac čudovišno neznanstvenoga i brzopotezno ispiljenoga pravopisnog cušpaj za izgubio je na sudu (koji se i sam ne drži njegova pravopisanja), a jezikoslovka dr. Nataša Bašić trijumfirala - o čemu je detaljno izvijestio „Hrvatski tjednik". Rečeno Jozićevim institutskim pisanijem, sada se taj svat može jedino prekrižiti „uime" oca Goldsteina i sina Jovanovića i duha crvenoga režima koji su u presudi oštro odvojeni od RH.

Zašto je Željko Jozić „uime" Instituta za jezik i jezikoslovlje tužio sudu Natašu Bašić? Zato što je izvan svake sumnje u znanstvenoj raspravi dokazala da je Goldstein-Jovanović-Jozićev pravopis prava sramota rođena na način da su četiri pravopisa bačena u stroj za mljevenje a tako faširano meso dočekao je Jozić na izlaznom otvoru (stroja) i smjesu nazvao „Hrvatskim pravopisom" - neovlašteno uzimajući ime „Hrvatskoga pravopisa" Babić-Moguš koji je imao blagoslov struke putem Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika. Jozićev gazda Jovanović ukinuo je to vijeće, uvrijedio njegove članove i predsjednika Katičića, te naložio do tada potpuno anonimnom Željku da udarnički smisli pravopis koji mu ne će parati nehrvatske uši. A kako je Jovanović bio ministar školstva, taj je uradak dostojan prijezira nametnuo i školama.

Hiperaktivni Jozić usporedo je poduzeo ofenzivu na sve što je bilo i jest blisko hrvatskoj jezičnoj tradiciji, tužakao, telefonirao, pritiskao filologe „uime" režima, a režimski su ga mediji naravno nosili na rukama i stvarali maglu u kojoj prosječno obaviješteni naš čovjek nije mogao razumjeti prijevaru. Hrvatska jezična zajednica odbila je biti sudionikom tog incidenta kojemu uskoro dolazi žalostan svršetak, a Jozić i njegov eksperiment bit će spominjani u jezikoslovnoj znanosti (ako i to) kao diletantski i ideološko obojeni pucanj u hrvatski jezik, koji je završio - promašajem.

Filmske neistinite laži

Vrlo nesimpatičan istup redatelja koji je u canneskom zvizdanu očito ponešto izgubio kontrolu. Njegov je film dobio nagradu žirija u pratećem programu zvanom „Izvjestan pogled" ili tako nešto. Sve bi se još moglo razumjeti da su mediji u žaru slavljenja regionalnoga filma provjerili što pišu. Tvrdili su, naime, zajedno sa zvizdanskom ekipom, da je se „hrvatski" film eto tek sada nakon mnogih desetljeća probio na međunarodnu scenu. Koliko se sjećam, film Nevena Hitreca „Snivaj, zlato moje" prikazan je prije devet ili koliko godina na Filmskom festivalu u Moskvi, u glavnom programu. Ne u pratećem. Osim toga, to je bio doista hrvatski film.

Hrvoje Hitrec

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sri, 2-12-2020, 10:10:04

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.