Na prijelazu iz srpnja u kolovoz

Sve se urotilo protiv Hrvatske – em su na vlasti programirane štetočine, em se upravo ubojstvom gospodarstva zatvara predzadnji (zadnji) ciklus striktno provedene odmazde za hrvatsku samostalnost, em se još i vrijeme povampirilo svršetkom srpnja pa kiša zalijevala ovu nesretnu zemlju baš kada joj je trebalo nešto sunca da bi imala jedino što joj je preostalo, to jest turizam.

Nema maslina

Srpanjske kiše bile su samo nastavak vodenog zastora koji se zadnjih mjeseci spuštao na hrvatsku zemlju, pa i onih tjedana kada je maslini potrebno lijepo vrijeme i lahor da bi se još jednom oplodila – ali vraga...Ove će godine berba maslina biti slaba ili nikakva. Kakva će biti turistička berba, još se ne zna. Po onome što sam vidio klatareći se pet dana po morima, srpanjska nije bila dobra, premda je sezona pažljivo pripremana pa smo turistima omogućili da se kupaju i prije no što dođu do mora. Ključne riječi u medijima bile su – srpanjska rupa, te se vodile polemike ima li rupe ili nema rupe, što je brzo prekinuto izvješćima o rupama koje se pojavljuju u Sibiru i nagovješćuju smak svijeta. A glede hrvatske rupe ne bi trebalo dopustiti ulazak turista i preko Rupa i preko Pasjaka, nego samo preko Pasjaka.

Tradicionalno

Drskom velikosrpskom proslavom u Srbu tradicionalno se začinje svršetak svakoga srpnja u zemlji Hrvatskoj. U samostalnoj hrvatskoj državi slavi se pokolj Hrvata, a hrvatski mediji taj datum i te dane nikako ne uspijevaju nazvati pravim imenom. Povijesna je znanost obavila posao, točno se zna što se dogodilo, koliko je Hrvata ubijeno kada su se vlakom vraćali u Drvar (300), koliko u Boričevcu koji je potpuno razoren, u Brotnju gdje je nedavno ekshumirana porodica Ivezić (desetero djece također poklano), ubijeni župnici Nestor i Gospodnetić. Srpski kolovođe surađivali s talijanskim fašistima, zatim prišli komunistima ili ostali u četnicima pa i oni najdalje 1944. doplazili partizanskoj vojsci, a Đoko Jovanić bio strah i trepet sve do 1990...Eto, to je ukratko dokazana i neupitna povijesna istina. Sve drugo je izmišljotina raznih pupovaca i mesića. Pupovac bi mogao onaj već ofucani citat "Drag mi je Platon, ali mi je istina draža", pisati kao "Drag mi je Platon, ali mi je istina Draža." Drugosvjetskoj ratnoj mitomaniji pridodaju sada Pupovac i Teršelička "domovinsku", a nova im je lokacija Dvor – tako srpska propaganda zaokružuje tjedan.

Luka Vukovar

Prodaje se Luka Vukovar, to jest udjel države. Što ako srbijanski konzorcij dade najbolju ponudu?

Slušajući radio

Danima sam živio bez televizora i struje uopće, ali sam slušao radijski program neke komercijalne postaje uz naše more. Govori novinar o stanju u knjižnici ili knjižnicama, govori o "čitaocima" koji ne čitaju ili čitaju "ispod republičkog prosjeka". Srpski kolovođeSrpski kolovođe surađivali s talijanskim fašistima, zatim prišli komunistima ili ostali u četnicima pa i oni najdalje 1944. doplazili partizanskoj vojsci, a Đoko Jovanić bio strah i trepet sve do 1990O kojoj se to republici radi? Valjda o Hrvatskoj koja je država (i uvijek je to bila), ali se na takvim radijskim postajama zapošljavaju oni kojima je u uhu i na srcu Hrvatska ostala jedna od jugoslavenskih republika. Orjuna radi.

Štap

Odjednom agilni Josipović izjavljuje u Istri da se "političari u Hrvatskoj trebaju uhvatiti za isti štap." Lijepo. I narod je već na rubu da se uhvati za štap.

Goli otok

Prodaje se državna imovina koju nitko ne želi kupiti: Goli otok, kumrovečka politička škola, Vjesnikov neboder. Od svih tih ljupkih mjesta poznat mi je samo Vjesnikov neboder u kojemu sam proveo petnaest godina na nižerangiranim športskim poslovima, okružen kumrovčancima ali i ponekim golootočaninom koji se prisjećao mučenja i drilanja. "Morao sam reći da je Staljin bio konj", tužio se. Na kraju je i rekao da je Staljin konj, pa su ga tako preodgojena pustili nakon dvije godine.

Priziv savjesti

Oni koji bi trebali "vjenčati" istospolce, pružaju otpor. Pozivaju se na savjest, prizivaju. Iz državne vlasti im poručuju da priziv savjesti u ovom slučaju ne važi, neka savjest ostave kod kuće. Dotle su mnoge države, od Finske do Makedonije uvele u ustave definiciju da je brak životna zajednica žene i muškarca, ali nisu istodobno podvalile zakon o životnom partnerstvu poznat pod naslovom "Nije šija nego vrat".

Glede savjesti: kao zagrebački vijećnik negdje pri svršetku prve polovice devedesetih, imao sam pravo vjenčati ljude (žene i muškarce) ali ni jedan par nisam vjenčao, izgovarajući se uvijek drugim obvezama. Tako da ja, neka se zna, nemam nikoga na savjesti.

Branimir Farkaš

Odličan televizijski reporter reče sve što je trebalo reći o Izraelu i Gazi, ali na krivom mjestu – u Dnevniku HTV-a koji ima svoje kanone (ne mislim na topove) i svoju licemjernu političku korektnost, svjetonazorno dirigiranu od ljudi poput Sklapanje brakaOni koji bi trebali "vjenčati" istospolce, pružaju otpor. Pozivaju se na savjest, prizivaju. Iz državne vlasti im poručuju da priziv savjesti u ovom slučaju ne važi, neka savjest ostave kod kućeStipe Alfiera. No, Stipe je otišao na odmor, Dnevnik vodio Drobac i stvari su krenule: Farkaš je rekao ono što misli i hrvatska javnost. Dovoljan razloga da svjetonazorno i ideološki zacementirani tisak digne dreku do neba, pa se pojavio i pogromaški tekst pod naslovom "Antisemitski ispad u središnjem Dnevniku". Nisam imao televizor ni struje, kako rekoh, pa sam tek dva dana poslije pročitao o čemu se radi. Nije u toj reportaži bilo ni antisemitizma ni ispada, slično su pisale i novine koje nije pokrenuo Soros, isto su – puno glasnije – govorili ljudi na prosvjedima u Francuskoj i Španjolskoj, a i drugdje.

Oni koji zatvaraju oči pred ubojstvima žena i djece ( i muškaraca civila) u Gazi, nisu ništa manje beštije od onih koji negiraju holokaust u vrijeme Drugoga svjetskog rata. Dok ovo pišem, broj ubijenih Palestinaca penje se prema dvije tisuće.

Pa i nije otkrivanje ili zataškavanje zločina nad Palestincima ključ reportaže, crimen je javno izreći da američki Židovi imaju golem utjecaj na američku politiku, financije i kulturu (mediji, film itd.). Zašto je to crimen? Ili nešto jest ili nije. Ako jest, tako je kako jest. A jest. I je li antisemitizam progovoriti o tome? Nije.

Iseljenici

Završile Hrvatske svjetske igre, medalje podijeljene, svi zadovoljni. Mnogi mladi Hrvati i Hrvatice iz svijeta prvi put vidjeli Hrvatsku i oduševili se. Mnogi namjeravaju ostati, neki već našli curu ili dečka, ženili bi se i udavali. To je najveće postignuće Igara. Još da država Hrvatska priređuje slične igre dvanaest puta u godini, a ne moraju biti ni športske, samo da mladi dođu i barem u nekom postotku zamijene one mlade koji su otišli iz Hrvatske. A i stariji bi se vratili u nešto većem broju , uložili novac u poslove, da ih stariji birokrati ne doživljavaju kao prirodne neprijatelje, da ne velim narodne neprijatelje. Ti neprijatelji šalju u Hrvatsku više od milijardu eura godišnje, a to je podatak koji juri samo službenim kanalima. Procjena je da hrvatsko iseljeništvo ubacuje u Hrvatsku dvije milijarde eura godišnje. Koliko je to Peljeških mostova?

Rebalans

Bit će ga odmah nakon godišnjih odmora. Službeno je tumačenje da se rebalansu prilazi zbog "šteta od poplava". Da, od poplava nesposobnosti, poplava nedostatka znanja kako se upravlja iO rebalansuBit će ga odmah nakon godišnjih odmora. Službeno je tumačenje da se rebalansu prilazi zbog "šteta od poplava". Da, od poplava nesposobnosti, poplava nedostatka znanja kako se upravlja i državom i dugovima državom i dugovima. A glede prave poplave u Županjskoj posavini – da se novac tražio od EU (kao što su tražile i dobile Srbija i Bih), rebalansa ne bi bilo? Ma bilo bi ga, naravno.

Jezik

Pročitah i ovu rečenicu: "Oni su se alijenirali..."Jest, baš su alijenirali od hrvatskoga jezika. Pročitah i ovu: "Obama je pričao s Putinom." Više nitko ni s kim ne razgovara, samo pričaju. Tako hrvatski jezik postaje pričom za sebe, sve udaljeniji od samoga sebe, te i kada sebe sretne – ne može se prepoznati.

Buka

Da nisam samo ja opsjednut borbom protiv buke, dokazuje mi meni slabo poznati rocker, mislim da se zove Langer. Taj se pobunio protiv buke, zaključivši da je glazbe nestalo i od nje ostala samo buka koja se glazbom ne može nazvati. A upravo tom bukom diči se hrvatski turizam i misli da je vrlo napredan i suvremen, te maltretira iste turiste zbog kojih postoji, a oni u ljekarnama kupuju čepiće za uši da bi mogli donekle spavati ili – odlaze. Da se više nikada ne vrate. Valjda turistički djelatnici i ugostitelji misle da tako čuvaju i prezentiraju narodne običaje, to jest tjeranje zlih duhova bukom. Ukoliko se pokaže da je ova sezona podbacila (nadam se da ne će) jedan od razloga svakako treba potražiti u tjeranju demona.

Ilustracija iz slikovitoga gradića na Braču: ugostitelj razvaljivao bukom cijelu naseljenu uvalu, ljudi se bunili, pisali peticije. Buka je trajala i nakon radnog vremena ispisanog na ploči ( Radimo do dva u noći). Ugostitelj je poslušao kritike, pa promijenio ploču. Sada piše: Radno vrijeme do pet ujutro. Da se zna. Pa dalje udara iz sve snage, makar gostiju i nema. Tek da se zna.

Hrvoje Hitrec