Rehabilitacija četništva
Da će Draža Mihailović biti rehabilitiran u svojoj Srbiji nije nova vijest. Pisali smo o tome na Portalu HKV-a, uzdajući se u ostatke pameti hrvatske države da će na vrijeme reagirati i poslati barem diplomatsku notu, ali se to nije dogodilo kao što se ne će u tom smislu ništa dogoditi ni poslije 23.ožujka, i kao što nikome u hrvatskoj politici nije zasmetalo što su četnici rehabilitirani još 2004., u Srbiji.
Da između Hrvatske i Srbije ne postoji drugi odnos osim onoga o međusobnom priznanju iz 1996., mogli bismo odmahnuti rukom i komentirati s prijezirom. Ali nije tako, jer hrvatska državna vlast posebno zadnjih godina vodi nakaznu politiku prema Srbiji, te se prema nedavnom okupatoru hrvatskih teritorija odnosi tragikomično udvorno i obzirno kao da je Hrvatska izvršila agresiju na Srbiju a ne obratno, u čemu prednjači predsjednik RH Josipović okružen savjetnicima koji promiču ne hrvatske Nakazna politikaDa između Hrvatske i Srbije ne postoji drugi odnos osim onoga o međusobnom priznanju iz 1996., mogli bismo odmahnuti rukom i komentirati s prijezirom. Ali nije tako, jer hrvatska državna vlast posebno zadnjih godina vodi nakaznu politiku prema Srbijinego srbijanske državne interese.
Ne radi se samo o regionalnoj politici na koju je Hrvatska prisilno osuđena te se hrvatska državna vlast ponaša u skladu s preporukama tuđinaca, nego se radi o nepatvorenoj , bolesnoj ljubavi prema zemlji koja je kroz skoro cijelo dvadeseto stoljeće posrbljivala Hrvatsku, negirala njezinu državnu opstojnost, negirala hrvatsku kulturu i hrvatski jezik, lagala, krala, varala i ubijala kada god bi se pružila prilika, s kokardom i bez nje, sa crvenom zvijezdom i bez nje. Takvo ponižavajuće iskazivanje ljubavi Beograd dočekuje s ciničnim zadovoljstvom, vjerojatno ponešto začuđen – ali što ne bi iskoristio hrvatsku glupost i dobro se zabavljao, a usput i profitirao.
Redoviti repertoar
No kad je već tako, kada su paljenja hrvatskih zastava na redovitom repertoaru u Srbiji, kada se Hrvati vrijeđaju na svakom koraku, u športu i izvan njega, kada se nastavlja krivotvorenje i infantilno otimanje hrvatskoga kulturnog blaga u vremenu kada u ratu opljačkano blago još nije vraćeno niti će biti, kada se novim memorandumom zacrtavaju ponešto skromnije granice Velike Srbije ali i te imaju na zubu dijelove hrvatskoga teritorija – kada je već tako kako jest, kažem, i kada hrvatska vanjska politika nema što reći i ne želi ništa reći, hajdemo vidjeti što se u tom smislu događa u Hrvatskoj i tko to u Hrvatskoj rehabilitira četnički pokret i Dražu. I na koje sve načine.
Prije svega, treba neupućenima objasniti što je, kako je i kada nastao četnički pokret izvan Srbije. Nastao je već svršetkom 19. stoljeća u Crnoj Gori, BiH i Hrvatskoj, kao organizirana snaga velikosrpske zamisli kojoj su na putu prema zapadu stajali Hrvati ( i muslimani). Poticani i financirani iz Srbije, uz stalnu potporu Srpske pravoslavne crkve koja je prenositelj ideje, četnici su prije i iznad svega bili protivnici svake hrvatske države koja bi bila okvir i štiti hrvatskoga naroda.
Rehabilitacija četnika u Hrvatskoj
Rehabilitacija četnika u Hrvatskoj odvija se danas na svim razinama i nju provode svi oni koji su bili i ostali protiv svake hrvatske države, pa naravno i protiv suvremene, suverene i samostalne Republike Hrvatske. Provode je oni koji dan četničkoga zločina nad Hrvatima u Srbu slave uz nazočnost predstavnika hrvatske vlasti, provode je oni koji bi ukinuli Dan državnosti RH, provode ju oni koji su izručili hrvatske generale Haagu i oni koji šutke dočekuju sugestije haaškoga tužitelja da Hrvatska ne bi trebala slaviti Dan pobjede. Pobjede nad kim? Pa nad četnicima, naravno. Provode ju oni u Hrvatskoj koji se prema srpskom entitetu u BiH nastaloj na četničkom genocidu nad Hrvatima i muslimanima odnose kao prema državi i odlaze tamo u državne posjete.
Rehabilitaciju četnika provode oni u Hrvatskoj koji Politička vlastKutija je otvorena koalicijom sa srpskom strankom prepunom četnika u vrijeme prošle Vlade, a puna dominacija ostvarena je s novom. Posve je razvidno da je pobjedom koalicije koja je sada na vlasti – a ne će biti dugo, jamčim vam – nesrazmjerno velik broj Srba ušao u sve pore političke vlasti u Hrvatskojdrže da su hrvatski i srpski jedan jezik i to čine unatoč svim znanstvenim činjenicama, znajući dobro da nepostojeći srpskohrvatski i nije nego srpski i da na taj način podržavaju bitan dio četničke ideologije. Četničku misao podržavaju i oni u Hrvatskoj koji pomažu Srbijancima u krađi osoba i djela koja pripadaju hrvatskoj kulturi, oni koji pod vidom kulturne suradnje unose u hrvatsku kulturu tuđe i odiozne oblike, te oni koji filmskim i kazališnim djelima relativiziraju četničke zločine i zločinačku unutarnju i vanjsku agresiju na Hrvatsku.
Četnike i četničku velikosrpsku ideju promiču povjesničari, intelektualci i pseudointelektualci zajedno s hrvatskim sudstvom i srodnim institucijama – svi oni koji zataškavaju nedavne četničke zločine, a incidente u hrvatskoj obrani potenciraju do karikaturalnosti. Četništvo rehabilitiraju i svi protivnici istine o komunističkim zločinima netom poslije svršetka Drugoga svjetskog rata, jer istina pokazuje da je među koljačima Hrvata bilo vrlo mnogo "partizana" koji su to postali 1944. prelaskom iz četničkim redova u komunističku vojsku.
Četništvo rehabilitiraju svi oni u Hrvatskoj koji ni dan-danas ne vraćaju imanja potomcima onih Hrvata koje su četnici poubijali u Španovici, Zrinu, Dvoru, Gvozdanskom i Udbini. I na kraju, četništvo je već rehabilitirano u mnogim naseljima u istočnoj Slavoniji, odnosno nije mu ni trebala rehabilitacija jer je nekažnjeno ostalo živjeti, pa se u "srpskim" kavanama dan-danas pjeva pjesma "Svud su straže generala Draže", a Hrvati nazivaju ustašama, te u ponekoj školi vise veliki porterti Vuka Karadžića. I posve na kraju, četništvo se u Hrvatskoj rehabilitira novom dominacijom Srba, jer je ideja o dominaciji originalno četnička.
Kutija je otvorena koalicijom sa srpskom strankom prepunom četnika u vrijeme prošle Vlade, a puna dominacija ostvarena je s novom. Posve je razvidno da je pobjedom koalicije koja je sada na vlasti – a ne će biti dugo, jamčim vam – nesrazmjerno velik broj Srba ušao u sve pore političke vlasti u Hrvatskoj, te se gotovo ponavlja situacija iz jugoslavenskog razdoblja. Ako se dio njih i smatra političkim Hrvatima, opet ostaje gorak okus nasilnoga nametanja (jedne) manjine narodu koji je tako teško i krvavo uspostavio svoju nacionalnu državu u okolnostima upravo srpskog oružanog protivljenja nastanku hrvatske države.
Hrvoje Hitrec