Početak Godine Gospodnje 2012. u Hrvatskoj

Počela je prva i nadam se zadnja godina PDV-a. Radi se o kratici triju riječi: privremena državna vlast. Tako ću od sada u tekstovima na portalu HKV-a nazivati klatež koja je s 25% glasova hrvatskih građana sjela u sedlo nacionalne države jednoga naroda čiju tradiciju, kulturu i vrijednosti ne razumije i ne voli.

Ministarstvo mržnje sada doista postoji

Da će s militantnim provokatorom Željom Jovanovićem biti velikih problema, znalo se unaprijed, a i ja sam najavio početak cirkusa u prethodnom izdanju ove rubrike. Cirkus je doista širom otvorio vrata, i to naravno cipelarenjem hrvatskoga jezika.

Potpuni amater u jezikoslovlju, Jovanović se dohvatio neriješenoga pitanja službenog pravopisa i već dao prve upute jezikoslovcima. Cipelarenje jezikaDa će s militantnim provokatorom Željom Jovanovićem biti velikih problema, znalo se unaprijed, a i ja sam najavio početak cirkusa u prethodnom izdanju ove rubrike. Cirkus je doista širom otvorio vrata, i to naravno cipelarenjem hrvatskoga jezikaDao je i intervju sklonim novinama u kojemu veli da je "standardiziranje jezika vrlo složen posao", "da je u hrvatskom obrazovanju stanje toliko složeno da ga ni jedna strana ne može riješiti sama, pa tako ni naši jezikoslovci ne mogu izaći na kraj s pitanjima jezika."

Na taj je način izgovorio niz i netočnosti i uvreda, jer: 1. hrvatski jezični standard postoji i tako je stamen, kako reče jedan jezikoslovac, da ga više nitko ne može pomaknuti ni za milimetar. Prema tomu, složeni posao o kojemu govori ignorantski amater, već je obavljen. I 2. reći da naši jezikoslovci ne mogu izaći na kraj s pitanjima jezika, teška je uvreda jezikoslovnoj znanosti i još živim divovima hrvatske lingvistike koji su posvetili život izgradnji modernoga hrvatskog jezičnog standarda, do prije dvadesetak godina progonjeni od srbocrvenih protuhrvatskih bataljuna u samoj Hrvatskoj i srbijanskih jezičara, s nešto lakšim životom u samostalnoj Hrvatskoj u kojoj su, međutim, morali trpjeti stalne napade projugoslavenkih medija i ljubitelja nikada zaživjelog novosadskog pravopisa ali i kunktatorsko ponašanje ministara prosvjete kojima je zadrhtala ruka svaki put kada su se trebali potpisati pod rješenje o službenom pravopisu.

Što su učinili jezikoslovci o kojima govorim? Pokušali su (jer to im je posao) reći Hrvatima: vrli narode, hrvatski jezik je u dvije Jugoslavije teško zagađivan, otvorenim nasiljem ili prikrivenim otrovnim ubodima, i vrijeme je da se vratimo jednim dijelom u vrijeme prije armagedona, da otkopamo naše hrvatsko jezično blago, da vidimo što je živo i prihvatljivo a što mrtvo i neupotrebljivo, a drugim dijelom da ne zatremo onu modernost, suvremenost hrvatske jezične prakse za koju smo i te kako i mi zaslužni jer je nastajala u našem otporu protiv srbizacije, s ponešto popuštanja ali ne pretjeranog.

A glede pravopisa i jezika općenito, trebalo se vratiti i dalje u prošlost od dviju Jugoslavija, sve do prije pojave vukovaca koji i nisu bili drugo do svjesni ili nesvjesni širitelji velikosrpske ideje.

No, da se vratim u sadašnjost, do ministra koji je odmah na početku mandata pokazao da će se ponašati kao onaj Božo Kundak, srbijanski ministar prosvete u vreme Aleksandrove diktature. Dalje iz spomenutog Jovanovićeva intervjua citiram:" Bez ikakve ambicije da arbitriramo u stručnim pitanjima, radit ćemo s jezikoslovcima i nastavnicima hrvatskoga jezika dok ne dospijemo do jednog rješenja." Dakle, on nema ambicije da arbitrira, čak ne govori u prvoj osobi, nego kaže "arbitriramo". Tko to "mi"? Mi crveni, mi Srbi, mi Vlada? Treba biti jasan. "Oni" će r a d i t i s jezikoslovcima i nastavnicima, kaže. Tko to "oni"? Vlast od 25 % glasova? Kako će to raditi? Sjest će u dvoranu deset crvenih političara protuhrvatskoga osjećaja i deset jezikoslovaca i onda će raditi. Uzet će nekoliko postojećih pravopisa, pa riječ po riječ. Ova je dobra, ova nije, ovo se ovako treba pisati, ovo onako. Jezikoslovci će poslušno bilježiti, a ako tko ne bude poslušan, ne će ga biti na sljedećoj seansi. Ili će od početka biti razni idioti i anarhisti poput onoga Kapovića? U svakom slučaju, po Jovanovićevoj viziji tako će doći do "jednoga rješenja" a po tom rješenju će "učenici ovladavati hrvatskim jezikom."

U svakom slučaju , "oni" će raditi, ali i mi ćemo raditi. No da se i ja ne pokrivam s "mi", reći ću za sada da ću ja raditi, kao i do sada. Uskoro će proraditi i kulturne ustanove starijega postanja od HKV-a, ali nešto sporije.

Tito, estrada i zbilja

Pune su novine i ekrani Tita, više ga ima nego kada je bio diktator. Začudna bi bila ta pojava i u nekoj drugoj zemlji, a nekmoli u ovoj gdje gotovo da i nema obitelji kojoj njegova vojska nije masakrirala jednoga, dva ili desetak članova. Titovi ljubitelji trude se da njegov svijetli lik bude što više estradiziran (zavodnik, ljubavnik, filmoljubac itd.) kako bi ga približili novim naraštajima, razni Zafranovići maltretiraju publiku dosadnim trakavicama, no s vremena na vrijeme poneko otkriće popunjava mračnu sliku ubojice: eto, sada se zna što je Broz Valter radio u Španjolskoj. Nije se borio protiv fašista nego je ubijao komuniste koji nisu bili po volji Staljinu. Titovi ljubiteljiTitovi ljubitelji trude se da njegov svijetli lik bude što više estradiziran (zavodnik, ljubavnik, filmoljubac itd.) kako bi ga približili novim naraštajima, razni Zafranovići maltretiraju publiku dosadnim trakavicama, no s vremena na vrijeme poneko otkriće popunjava mračnu sliku ubojice: eto, sada se zna što je Broz Valter radio u Španjolskoj. Nije se borio protiv fašista nego je ubijao komuniste koji nisu bili po volji StaljinuKao što je u Rusiji ili osobno ubijao ili cinkao sve hrvatske i nehrvatske komuniste koji su mu stajali na putu prema tronu. Kao što je dao ubiti Hebranga jer ga je ovaj predložio za sekretara, premda je mogao i sam postati sekretarom – ali to se ne zaboravlja ( ostalo je bilo "pakovanje"). I što je onda takvom tipu bilo teško poubijati i nekoliko stotina tisuća Hrvata koji sigurno nisu bili komunisti?

Građanski odgoj

Ministarstvo mržnje je agilno. Sprema školski predmet koji se zove građanski odgoj. Ako se ne varam, hrvatski Ustav odgoj prepušta obitelji, što znači da je "predmet" protuustavan. A što želi provokator Jovanović zvan Kundak? Uz prvu želju, a to je naravno vraćanje jezične prakse u doba jugokomunizma, shvatio je da treba izvući djecu iz okrilja, utjecaja i vrijednosti hrvatske obitelji, pa ih navući na drogu relativizma i iskrene osjećaje duhovno raseljenih osoba kojima će biti svejedno i kako se zovu i odakle su došli i od čega su građeni , kojoj vjeri pripadaju pa i kojem narodu pripadaju, kojem spolu itd.

Građanski odgoj stjecao se i stječe u građanskoj obitelji. Ili se nije stjecao, pa su nastajali lupeži. Trećega nema. Građanski je odgoj u hrvatskoj građanskoj obitelji trajao i za sve vrijeme zločinačkoga komunizma. Eto, ja sam primjer.

Zlatarovo zlato

Temeljne tendencije nove Vlade su brzo postale poznatima: udariti na hrvatske branitelje, na hrvatsku djecu, na hrvatski jezik i na – Hrvatsku radioteleviziju. Prve tri stvari su dugoročne i teško ili nikako ostvarive, jer će strpljivi Hrvati ubrzo pokazati kakvi su kada se prelije čaša (a onda su sjajni, svaka čast), ali HRT se može "riješiti" i na način da se s njima ne "radi" kao s jezikoslovcima, nego se donese novi zakon pa instalira nove Jovanoviće koji se priključe starima.

Da je HRT kulturna ustanova ili bi barem trebala biti, upravo sam ja stalno podsjećao. Opće podsjećanje počinje tek kada dođe do većih strahova, pa se onda vidi da HTV spada u resor Ministarstva kulture, ne samo uvjetno. Sada je ministrica kulture anarholiberalna osoba po imenu Andrea Zlatar, do sada poznata po ispadima i dvotjedniku "Zarez" koji nitko ne čita, a nisam siguran je li još uopće živ. No svejedno, ta je Dora Krupićeva izvoljela izjaviti da bi član Programskoga vijeća HRT-a trebao biti i netko iz "regije", Slovenac ili Srbin. Prevedeno: iz Srbije ili iz Slovenije. Ne čudim se toj stupidnosti jer očekujem i veće, a i izbor je indikativan – zašto (valjda) u Programskom vijeću hrvatske kulturne ustanove , odnosno javnoj iliti državnoj hrvatskoj televiziji ne bi sjedio netko iz susjednih država, upravo onih s kojima Hrvatska ima teške sporove, što teritorijalne što ostale (genocid nad Hrvatima, kulturocid i slično). I kakve su to sulude ideje uopće, draga gospođo Zlatar. Pokupite krpice dok je vrijeme.

Mir s vama

Božić bi trebao biti vrijeme mira, dobrih želja i darovanja, ali nije. Na Božić, 25. prosinca, izgorjela je škola u Čeralijama gdje su se naselili Hrvati s Kosova – valjda na zemlji koju neki ne smatraju hrvatskom. Pa se njihova tragedija nastavlja i u obećanoj zemlji, kao i Hrvata iz Bosne koji su se doselili u dalmatinsko zaleđe. Požar krajnje sumnjiv, očito podmetnut, toliko očito da čak nije "preveden" u spontane, nego su uhvaćena dva "maloljetnika". I zatim šutnja.

Glede Božića i božićnih misa – činjenica je da se Božić pretvara u političku lakrdiju kojoj je cilj unošenje ravnoteže. Nisu Jospiović i Milanović bili na misi u zagrebačkoj Katedrali zbog dobrih odnosa sa Crkvom u Hrvata, nego zato da bi poslije mogli biti na pravoslavnoj misi pa su se osigurali od prigovora . Bolje je onda da nisu bili ni na jednoj. No ovako su po njihovu kratkovidnom shvaćanju pokazali širinu i unijeli ravnotežu, koja podsjeća na ravnotežu krivnje u svezi s bliskom prošlosti. Ili su, bolje rečeno, napravili novi korak prema srpskoj konstitutivnosti, o kojoj sanjaju Pupovac i njegovi.

Nikakve ravnoteže ne može biti jer se ne radi o "pravoslavcima" ni o "julijancima" nego o Srpskoj pravoslavnoj crkvi koja rečeni pridjev ima zato što jest srpska, što jest srpska državna crkva, što je oduvijek bila i sada jest čvorom svezana uz srpsku državu...a takve u Hrvatskoj nema, premda bi rado postojala. SPC je od svoga postanka bila sredstvo velikosrpskoga ekspanzionizma, i sredstvo i poticatelj, što je bilo zorno i u vrijeme nedavne srpske agresije na Hrvatsku.

Autoceste sunca

PDV (privremena državna vlast) želi dati u koncesiju Hrvatske autoceste građene hrvatskim novcem. Istodobno stižu vijesti da je autocesta Zagreb-Rijeka u banani iz koje se ne može sama izvući, pa će trebati državnu pomoć. Slično bi se dogodilo s ukoncesiranom "Dalmatinom". O tome je odavno progovorio pokret Hrast – da se , naime, ne može saditi tikve s onima koji imaju parolu "profit naš, socijalizacija vaša ".

Što sam zapamtio

Dva su mi se događaja usjekla u 2011. – ubojstvo Gadafija i smijeh u britanskom parlamentu kada je njihov premijer spomenuo potpisivanje hrvatskoga pristupnog ugovora s EU kao, eto, dobru stvar koja se dogodila u nizu loših. Ne znam što je bilo strašnije, ubojstvo libijskoga vođe koji je imao svojih mana ali nitko ne zaslužuje takvu smrt , ili taj prijezirni, šovinistički, u SPCNikakve ravnoteže ne može biti jer se ne radi o "pravoslavcima" ni o "julijancima" nego o Srpskoj pravoslavnoj crkvi koja rečeni pridjev ima zato što jest srpska, što jest srpska državna crkva, što je oduvijek bila i sada jest čvorom svezana uz srpsku državu...a takve u Hrvatskoj nema, premda bi rado postojalastvari rasistički iskeženi auditorij u britanskom parlamentu. Nije to bio smijeh, bilo je to arogantno ismijavanje. Bio je to povod za diplomatsku notu s hrvatske strane, ali tko bi...

Kad smo već kod Libije

Ne samo Libija, dakako, nego trinaest zemalja ukupno ubrzano ide prema visokom dizanju zastave islamskoga fundamentalizma, a na putu je i Turska. Na stanovit način, ponavlja se situacija iz stoljeća sedmog i nadalje, pa se Mediteran na očigled "zapada" krcka u islamističkim kliještima, koja imaju mostobrane i u Europi. Nije dobro. Kada popusti Turska, a to se već događa, bit će velikoga belaja. U Europi su njezini mostobrani porazbacani posvuda, ali nigdje tako snažni kao u Bosni. Bosanski muslimani potpuno su okrenuti prema Turskoj i ni za što drugo ne žele ni čuti. Bit će vrlo zanimljivo.

Armenci i Turci

Vrlo slično kao s Bleiburgom i Križnim putovima, samo što se dogodilo desetljećima prije: Turci su poubijali nekoliko stotina tisuća Armenaca, a po nekim procjenama i milijun. Sada se (Turci) srde na sve države koje su (recimo Francuska) potegnule to pitanje i koje traže "međunarodno priznanje genocida". Pobliže možete saznati o tom događaju u knjizi "Četrdeset dana Musa Daga" Franza Werfela.

A što je s "međunarodnim priznanjem" genocida nad Hrvatima nakon svršetka Drugoga svjetskog rata? Crveni umovi ne shvaćaju da će ulaskom Hrvatske (vjerojatnim) u EU i to pitanje biti stavljeno na dnevni red. Usprkos svemu, pa i Britancima koji su ne samo držali ljestve, nego i locirali i transportirali Hrvate iz Austrije u Sloveniju.

Žmegač čitao Hrastov program

Vidim da se učeni Žmegač čudi kako to da je pristupni ugovor Hrvatske EU potpisan prije referenduma. To čuđenje, pretvoreno u zahtjev, nalazilo su se izbornom programu Hrasta u vrijeme dok je obratan slijed bio izvediv.

Pupovac čita Portal HKV-a

U prethodnoj rubrici upozorio sam na mogućnost da u ministarstvima ostanu Pupovčevi i Stanimirovićevi kadrovi iz doba koalicije s HDZ-om. A onda se u Dnevniku HTV-a osam dana poslije pojavi namrgođeni Pupovac koji veli da bi ti kadrovi trebali ostati. Eto, ja mu dao ideju.

Škvorecky iliti zaborav

Kažem da je umro Škvorecky, a neki mladi me gledaju i pitaju tko je to. Bože moj, kako je zaborav okrutan Moloh.

Ipak nešto povoljno o Hitleru

Jest da je Adolf bio zločinac i to megazločinac, čak i već i od Tita, ali mi se u zadnje vrijeme posve slučajno prikupilo nekoliko podataka s raznih strana, koji govore i ponešto Hitleru u prilog. Naime, u knjizi o Habsburgovcima koju sam nedavno kupio u austrijskoj knjižari, govori se i o Napoleonovom sinu koji se poslije imperatorova pada doveden u Beč i ondje umro vrlo mlad, navodno od tuberkuloze. Hitler je 1940. dao prevesti njegove kosti u Pariz i pokopati ga pokraj oca, u Domu invalida. Drugi podatak: crnce i druge neeuropljane prikazivali su u kavezima kao životinje sve do 2o. stoljeća, u svim civiliziranim europskim državama. Hitler je zabranio, u Njemačkoj.

Pave Župan: car je gol

Prabivša ministrica turizma hvaljena je sa svih strana jer je rekla da je car gol, odnosno da se polugoli ili goli turisti iz posve određenih zemalja ponašaju kao stoka u hrvatskoj Ateni. Na rubovima te istine progovorilo se o Dubrovniku i turistima uopće, o ometanju dramskih predstava i buci koja svaki umjetnički čin čini nemogućim.

Divlje urlanje, povraćanje i decibeli i inače su začin ljeta na našem moru, i ne samo ljeta. Čitam neki dan da je čovjek s motornom pilom nasrnuo na lokal u Supetru, iz kojega se širila nepodnošljiva buka. Čestitam mu od srca. Nikoga nije ozlijedio, ali je dao do znanja da sve ima svoje granice. A granica od 85 decibela nakon koje buka postaje i smrtonosnom, stalno se prelaze. Supetar nije iznimka, blizu je i Sutivan gdje u uvali Likva neki ugostitelj terorizira dio slikovitoga gradića i nitko ništa ne poduzima. I tako dalje, po obali o otocima. Neka se jave oni kojima je nesnosna buka uništila godišnji odmor, pa i odvela u bolnicu – ali neka se javljaju na refule, jer će pasti Portal HKV-a.

Nekako istodobno sa slučajem motorne pile, gledam američki film "Buka" s odličnim Timom Robbinsom. Čovjek protiv sustava, ravnodušnog prema buci . Film završava Timovom pobjedom nad bukom. Na Jadranu sustav ostaje neporaženim – sve dok mnogi ne uzmu motorne pile.

Porezi, novi porezi

Tako bi vikali prodavači novina, koji su u međuvremenu nestali sa zagrebačkih trgova.

(Još se sjećam početka šezdesetih i prodavača koji viče: Ubilo Kenedija, Konj pojeo žarulju, Najnovije vijesti!).

Pitam PDV (privremenu državnu vlast) što je s porezom na javne zahode. Zašto pitam? Naime, Vespazijan je imao sina Titusa. Isti Vespazijan uveo je porez na javne zahode, a sin mu je otprilike rekao da je to obično sranje. Na to mu je Vespazijan stavio pod nos novac skupljen rečenim porezom i rekao: "Ne smrdi", odnosno "Non olet".

Dragi moji idioti

Nešto je PDV zaboravio. Kad već mijenjaju šport u sport u nazivu ministarstva mržnje, zaboravili su ujednačiti nasilje s ostalim ministarstvima, recimo novim "ministarstvom zdravlja". Bilo bi logično da onda nije ministarstvo znanosti nego ministarstvo znanja. Logika jest idiotska, ali priliči vremenu.

A propos zdravstva – kako ga definira Rječnik hrvatskoga jezika Leksikografskoga zavoda? Ovako: zdravstvo je jedna od temeljnih državnih služba koja se bavi istraživanjima bolesti, sprječavanjem i otkrivanjem bolesnih pojava u ljudi, liječenjem i rehabilitacijom bolesnika te gradnjom i organizacijom zdravstvenih ustanova.

A kako isti rječnik definira zdravlje? Ovako: stanje organizma pri normalnom radu njegovih organa.

Pa sad, hoće li se taj Ostojić baviti organizmima kojima organi rade normalno, ili bolesnim ljudima? Ako će se baviti organizmima koji rade normalno, onda ukinimo sve bolnice i ambulante jer nisu potrebne. Ako se ipak želi baviti zdravstvom, znači službom kojoj su na duši bolesnici, onda se i ministarstvo tako treba zvati.

Štoviše, zdravstvo će i te kako biti potrebno, jer smo s novom Vladom dobili niz organizama kojima organi ne rade normalno.

Hrvoje Hitrec

(P.S. Isprika na opširnosti.)