Ivanje u Piljenicama

U subotu 29. kolovoza 2015. svečano je u Piljenicama obilježeno sjećanje na smrt sv. Ivana Krstitelja - Glavosjek svetog Ivana Krstitelja ili Ivanje, kako kod nas kažu. Ivan je bio rođak Isusa Krista i krstio ga je u rijeci Jordan. Preporučam hodočasnicima posjeti to mjesto. Židovske su vlasti otvorile taj dio granice s Jordan i podigle prostor za hodočasnike. S druge, jordanske strane, nalazi se veliki hram koji je sagradila Ruska Pravoslavna Crkva).

Prema Rimskom martirologiju datum 29. kolovoza izabran je za proslavu mučeništva ili glavosjeka sv. Ivana Krstitelja, jer je na današnji dan po drugi put pronađena časna njegova glava. Ta je glava kasnije bila prenesena u Rim, gdje se s velikim poštovanjem čuva u crkvi Sv. Silvestra ad Campum Martium. Osim sv. Marka, mučeništvo sv. Ivana opisuje sv. Matej i sv. Luka. Ti opisi idu u red najdramatičnijih scena Novoga zavjeta.

Sveti Augustin, koga smo slavili 28. kolovoza, ovim riječima komentirao taj događaj:

“Tek što sam pročitao Evanđelje, pred našim se očima ukazao okrutan prizor: glava sv. Ivana na pladnju, prokleti nalog pun okrutnosti, jer se nije mogla podnositi istina. Jedna djevojka pleše, a jedna se mati odmara; usred bestidnosti i uživanja jedne gozbe drsko se stvara i izvodi bezbožna zavjera. I tako se na Ivanu ispunila riječ, koju je sam unaprijed rekao: ‘On mora rasti, a ja se umanjivati. On je, uistinu, bio umanjen kad mu je bila odrubljena glava; a Krist je porastao na križu.”

Zanimljivo je da je i židovski povjesničar Josip Flavije, jedna od ustaničkih vođa koji je bio zarobljen, ali je pomilovan nakon što je generalu Vespazijanu prorekao carski tron, oko g. 90. dao je o Ivanu Krstitelju slijedeću obavijest:

“Herod je, naime, dao pogubiti toga Ivana, zvanoga Krstitelj, jer je bio dobar čovjek i Židove poticao na nastojanje oko kreposti, zapovijedajući im da se među sobom vladaju pravedno a prema Bogu pobožno i tako se očiste.”

Osim toga, on točno navodi da je Ivan bio zatvoren u tvrđavi Meheront, a razlog je uhićenja ležao u “strahu da toliki ugled toga čovjeka ne bi njegove podanike naveo na otpad”. U takvom su postupku svi tirani jednaki, i stari i novi. Njima uvijek smetaju oni koji se boje više Boga nego ljudi, koji ljube pravdu, a mrze bezakonje, pogotovo ako još hrabrošću Ivana Krstitelja otvoreno žigošu zločin i nepravdu. Pišem to onima koji su u vjeri i kojima je stalo da bude više vjernika, ne onima koji su deklarativno u crkvi, a služe Sotoni. Okrutna mučenička smrt Ivana koji nije bio nikome kriv, koji je ubijen za i radi pravde, zasigurno je mnoge ohrabrila u podnošenju kušnja.

Pouke ovoga dana i spomena Ivana Krstitelja su dalekosežne kako i dolikuje prorocima. Njegov primjer me ponajprije uči da oni koji govore čistu istinu bez uvijanja i ulizivanja te podilaženja nisu uvijek dobrodošli u društva moćnika ovoga svijeta i onih koji su nama odnosno dva puta, a pitanje je kome će se naša sloboda i volja prikloniti te krenuti putem jednoga ili drugoga. Hoćemo li krenuti putem beskompromisne bračne vjernosti, istine, poniznosti i skromnosti kao Ivan Krstitelj ili ćemo krenuti putem laži, uživanja i prepuštanja požudama i zabavama kao Herod?

Oni koji beskompromisno slijede istinu odsijecat će im glave moćnici ovoga svijeta na giljotinama svojih mračnih strasti i pohota kad im pred očima zaplešu Herodijade. Oni koji se odluče za put poput Heroda živjet će u okrutnosti u prosudbama prema životima svojih bližnjih,bestidnosti, uživanju i kovanju zavjera i spletki protiv onih koji im govore istinu u brk. Za koga ćeš se odlučiti i za koji put? Zaslijepljeni sjajem srebra i zlata kao Herod.

Na Bliskom Istoku, u Siriji i Iraku, ubijanju se bez milosti kršćani koji se ne žele odreći Krista. Zvjerstva i progoni podsjećaju na najgora rimska vremena. O ono doba to su činili bezvjerci, a danas pokolje čine pripadnici jedne od abrahamskih religija. U istom raspoloženju nalaze se snažne muslimanske grupacije te u Afganistanu, Pakistanu, Maleziji, Nigeriji, Sahelu,... gotovo u svim državama s islamskom prevalencijom.

Piljenice, crkva posvećena Glavosjeku sv. Ivana Krstitelja

... zašto nisam imao snage da ostanem cijelu mladost na Pakri u Piljenicama gdje se kuće ljuljaju na kolju kao rode u ljubljenju, ili u Lipovljanima gdje je pod crvenim perjem blatnoga djetlića šumarovao Josip Kozarac, mažen od neke nježne ogromne žene koja je njemu pekla srnetinu s gljivama, a njegovim barabama, razbijačima klada, prala grubo muško rublje ? Uvijek ću žaliti što me guska i bjelouška nisu gledale kako kilometre i kilometre svuda prolazim između ružičaste djeteline i blatnih suza krtice. Nitko me neće utješiti što nisam iskoristio priliku: ići samom sredinom zemlje, ne ograničen bilokakvim obalama, u zelenu daljinu gdje nema ni jablana ni birtije, ni škole, orijentira bilo čemu...

Matko Peić

U lijepom slavonskom selu Piljenicama Glavosjek sv. Ivana slavi se kao kirbaj. Prije podne održava se sveta Misa koju predvodi župnik Župe Lipovljani kojoj pripadaju Piljenice, a poslije podne organiziraju se razne priredbe i pučka zabava u noćnimsatima. U selu djeluju tri vrlo zaslužne udruge: DVD, Ogranak Matice hrvatske i Kulturno društvo Mlinarice“.

Matija Pokrivka: Mlin „Vaclavek“ u Piljenicama

Piljenice: Mlin obitelji Toš

Kroz selo prolazi rijeka Pakra. Na njoj se nekada nalazilo pet mlinova: Prevendarov, Kirinov, Vaclavekov i dva Toševa. Zdanja mlinova Vaclavek i Toš još stoje lijepa i stamena, ali izvan funkcije. Njihovim se branama zadržava visoki vodostaj Pakre, što rijeci i selu daje poseban ugođaj. Na rijeci su se naselile dvije obitelji labudova, vratile se vidre, obogatila flora i fauna. Stoga su Piljenice jedno od najljepših mjesta u ovom dijelu Slavonije. Ispod sela nalaze se livade i duboka slavonska šuma između rijeka Pakre, Ilove, Trebeža i Save. Idealan odmor za sve koji vole lov i ribolov, ili koji više uvažavaju foto-safari i uživanje u očuvanoj prirodi.

Bogata slavonska šuma dodiruje Piljenice. Ovo su mlada stabla. Autor se sjeća stoljetnih divova visokih debala, bojnih krošanja i velike kubikaže.

Tko se želi odmoriti uz tiho grgoljenje vode, šum lišća u krošnjama drveća i pjev ptica, neka dođe u Piljenice na Pakru. Dođite s fotoaparatima, kamerama, olovkama i bojama, dođite pjesnici i prozaici, ekologisti i svi ljubitelji prirode, od panteista, preko kreacionista do karikaturista i hiostoriozofa.

Piljenice: odmorište uz rijeku Pakru

Piljenice: odmoriše uz rijeku Pakru

Piljenice: autor na odmorištu uz rijeku Pakru

U Piljenice se može doći cestama iz Kutine, preko sela i rijeke Ilove, cestom iz Banove Jaruge, preko rijeke Pakre i cestom iz Lipovljana kroz šumu Beljavinu.

Piljenice 2014. Pjesnički susreti „Rijeka, šuma, nebo“

U Piljenicama se svakog travnja u čast sv. Jurja održavaju pjesnički susreti pod nazivom „Rijeka, šuma, nebo“. Prilika je spomenuti kako je u ovom selu rođena najveći hrvatski karikaturist, Branimir Petrović.

Škola u Piljenicama, na mjestu stare u kojoj je rođen Branimir Petrović

A s pjesnicima se rado druže djeca iz mjesne škole. Marne učiteljice koje rade u dosta otežalim uvjetima, zaslužuju pohvalu. Najviše zbog njih i učenika priređuje se ova manifestacija.

Piljenice, 2014. Učenici osnovne škole „Josip Kozarac“ Lipovljani– Područno odijeljene Piljenice u društvu s hrvatskim pjesnicima

Ove godine mjesne društvene udruge priredile su bogat program. Duša svega bila je prof. Melita Lenička, predsjednica Ogranka Matice hrvatske – Lipovljani.
Najprije je organizirano takmičenje mladih veslača. Na žalost, nakon regulacije Ilove, prokopavanja lateralnog kanala i discipliniranja Pakre, čamci su postali dio tradicije, tako da mladi naraštaj ne znaju veslati. U mojoj mladosti čamci su bili sastavni dio života. Živjeli su u ritmu poplavnih voda. Ne znaju oni, na žalost, mnogo toga, recimo kako izgledaju mreže za lov ribe, kako uzgajaju svinje, krave i konji, kako se sadi, obrađuje, prerađuje lan a potom prede, tka i pretvara u platno koje se ukrašava prekrasnim dekorativnim sadržajima. U selu koje je nekada bilo poznato po kravogojstvu, svinjogojstvu i konjima, danas su te domaće životinje rijetkost. Pola u šali, a pola u zbilji možemo kazati kako većina mladeži ne bi znala odgovoriti na pitanje koliko cica ima krava, a koliko koza?

Mladi Piljenčani plove Pakrom u starinskome čamcu.

Mladi Piljenčani plove Pakrom u starinskome čamcu

Nakon vožnje čamcima počeo je mali folklorni festival. Spletom moslavačkih igara i plesova publiku je oduševilo Kulturno-umjetničko društvo iz Repušnice, sela nadomak Kutine.

Piljenice: Društveni i vatrogasni dom koji smo prije pedeset godina gradili tada još postojećim sistemom tzv. „rabote“

Kulturno-umjetničku manifestaciju „Ivanje 2105. u Piljenicama otvorili su domaći sin, Đuro Vidmarović i načelnik Općine Lipovljani, Mario Mlinar.

Autor govori na otvaranju svečanosti „Ivanje 2015.“ u Piljenicama

Nakon pisca ovih redaka nazočnima se obratio toplim riječima načelnik Mlinar.

Moslavčanke iz sela Repušnica (rodno mjesto suvremenih moslavačkih književnika Dragutina Pasarića i Katarine Brkić)

Uz nastup folklornog društva organizirano je takmičenje u pisanju bećaraca. Ova vrckava narodna poezija, praćena karakterističnom glazbom, proglašena je nematerijalnom baštinom čovječanstva i stavljena pod zaštitu UNECO-a.

„Ivanje“ je vrijeme kršćanskog razmišljanja o dobru i zlu, vrijeme radosti i opuštanja, vrijeme druženja, ali i oblik čuvanja tradicije, prijenosa povijesne memorije sa starijih na mlađe naraštaje.

Djevojčica iz Piljenica skladnim plesnim pokretima pratila je izvođenje folklorne točke. Očito je genetski baštinila osjećaj za ljepotu narodnog melosa. Ova djevojčica je dokaz kako u Piljenicama neće doći do prekida povijesne memorije.

Ivanje je vrijeme sređivanja nekih starih nesporazuma. Tako se desilo i piscu ovih redaka koji je ublažio višegodišnje neslaganje oko koncepcijom vođenja Dana Josipa Kozarca i Lipovljanskih susreta susreta, načelnikom Mlinarom i nekih stranačkih prijepora s lokalnim povjesničarom Nikolom Zemanom.

Nikola Zeman, lokalni povjesničar-amater, autor i načelnik Općine, Mario Mlinar

Na kraju, treba odati veliko priznanje ženama iz Piljenica, domaćim vatrogascima, ali i Ogranku Matice hrvatske – Lipovljani, a uloženom trudu , ali prije svega na ljubavi i ozbiljnosti. Bez ozbiljnosti sve se moglo završiti seoskom zabavom u jelo, piće i bučno veselje. Bez etnografske i baštinske komponente to ne bi imalo nikakvu ulogu u prijenosu povijesne memorije kao bitnom čimbeniku čuvanja narodnosne samobitnosti. „Ivanje“ u Piljenicama može poslužiti kao uzor ostalim selima u našem kraju.

Đuro Vidmarović