Bleiburg 2015.

Konačno sam i ja sudjelovao u hodočašću na Beliburško polje u Austriji, gdje je 15. svibnja 1945. počela velika tragedija hrvatskog naroda, ali i moralni kolaps Titovog partizanskog antifašizma. Umjesto poštivanja Ženevskih konvencija o ratnim zarobljenicima, oni su sve to zabacili i bez suđenja, bez svjedoka, ili bilo kakve, bar simbolične pravne procedure, izvršili masovne pokolje, a desetine tisuća ljudi prinudili na marševe smrti poznate u povijesti kao križni putovi hrvatskog naroda.

Tito i njegovo partijsko vodstvo ponovili su zločin na način na koji je Otomanska imperija riješila armensko pitanje 1915.: pokolji plus marševi smrti do sirijskih pustinja. Ovdje nije riječ o ideologiji i politici, već o zločinu. Zločin u ime bilo koje ideologije ne može se opravdavati ideologijom. Onog trenutka kada prestanu ratna djelovanja i jedna strana prizna poraz, pobjednik je dužan poštivati Ženevsku konvenciju. Tito je 1945. bio Staljinov sljedbenik i našao se na strani pobjednika. To mu nije dalo pravo na masovne zločine bez suđenja, kao oblik odmazde i genocida, pravo na preziranje međunarodnog pravnog poretka.

Tada se, u tim danima, antifašistički moralni doprinos u YU pretvorio u zločin, postao je istovjetan nacističkim odmazdama i logično je što se instalirao kao totalitaristički oblik vlasti koji je prezirao demokraciju, višestranačje i ljudska prava. U današnje vrijeme članovi SDP-a, zapravo dio njihovoga neobrazovanog vodstva, brane zločin kao pravo na odmazdu i javno tvrde kako se partizanski zločini ne mogu kvalificirati kao zločini ustaša, nacista, ili četnika. Takvim stavom izgubili su bitku na historiografskom, etičkom i juridičkom području. Teško im je bilo priznati kako se partizanski pokret koji je izašao iz rata na strani saveznika i bio ogrnut plaštem antifašizma, umjesto da koristi sve prednosti te situacije, razvije demokraciju, poštuje parlamentarizam, ljudska i nacionalna prava, pravo na vjeroispovijest i politički opredjeljenje, pretvorio, ili bolje reći, otkrio se kao totalitarizam najgore vrsti, krenuvši u pokolje i fizičko istrebljenje protivnika enmass.

djbl1

Nepregledno mnoštvo hrvatskih hodočasnika nije stalo na Bleiburško polje, već se zauzelo obližnju šumicu i odanle sudjelovalo u svečanosti (snimio Đ. V.)

Hodočastio sam prvi puta na Bleibuško polje. Zahvalan sam dr. sc. Josipu Sjepandiću, hrvatskom znanstveniku koji živi u Njemačkoj, što je predložio da se pridružim akademiku Pečariću i njegovim automobilom krenem u Austriju. Na pamet mi je dolazio djed kojega nisam mogao upoznati jer je stradao u Jasenovcu, također kao žrtva ideologije koja je zloporabila pravdu. Moramo napokon povijest prepustiti povjesničarima.

Sadašnja vlast je pretjerala u podjeli hrvatskog naroda na „mi ili oni", dajući znati kako su svi koji ne dijele Milanovićevo političko uvjerenje automatski ustaše, a ustaše treba, dakako, likvidirati. Eto, tako sam se i ja našao među onima koji su postali potencijalni kandidati za likvidaciju, ili za svrstavanje u četveroredove. Povijest ovakvo veleizdajničko cijepanje etnije ne može verificirati. Za to nema opravdanja.

djl

Pored memorijalnog spomenika, istaknuta je slika „Bleiburško polje 1945.", rad hrvatskog slikara iz Australije, Čarlsa Bilića, rođenjem istarskog Hrvata iz Lovrana.

U Bleiburg se slijevalo nepregledno mnoštvo. Pretežito mladi ljudi. Hodočasnici iz dalekih hrvatskih krajeva. Mirni i sabrani, s nacionalnim, ili zastavama iz Domovinskog rata. Pomno sam promatrao kolone strahujući kako će se pojaviti netko u ustaškoj vojničkoj odori. Ako je mlađa osoba, onda plaćeni maneken, a ako bi bila starija, onda povijesna žrtva. Nisam nikoga takvoga vidio. Bila je to mirna, tužna i sabrana hodočasnička masa, koja me ispunjavala ponosom i žalošću. Ponosan sam što su svi ovi ljudi sačuvali historijsku svijest i nacionalni identitet, što u uvjetima decenijskih progona i žestoke protu-hrvatske promičbe, nije bilo lagano.

Žalostan sam zbog strašnih patnji i demografskog gubitka koje je hrvatski etnos doživio nakon pobjede partizana 1945. godine. Bio sam političar i smijem postaviti (sam sebi) retoričko pitanje: zbog čega je trebalo partizanima i Titu učiniti ovakav masovan zločin, ovako eklatantno negiranje Ženevskih konvencija? Ne znam drugi odgovor, od onoga koji glasi: odmazda nad Hrvatima koji nisu prihvaćali komunističku ideologiju i staljinizam. Ako znademo kako je hrvatski etnos tijekom Prvog svjetskog rata doživio demografski gubitak od oko 200.000 muškaraca u fertilnoj dobi, a nakon Drugog svjetskog rata u masovnim pokoljima i križnim putovima još oko 200.000, tada je svakome jasno da takav gubitak jedan mali narod nikada neće moći nadoknaditi. Dodajmo tome i 500.000 tzv. gastarbajtera koji su radni vijek proveli izvan zemlje i čiji su potomci postali državljani domicilnih država, zauvijek izgubljeni kao dio naroda svojih očeva, a većina se asimilirala u tamošnji etnos, tada je demografska situacija još tragičnija. Zbog toga je današnja Vlada odgovorna jer omogućava masovno iseljavanje mladih obrazovanih kadrova. Je li to svjesno demografsko urušavanje etnosa, pokazati će buduća istraživanja.

dj pcaric

Dr. sc. Josip Stjepandić, akademik Josip Pečarić i pisac ovih redaka, u naselju na ulazu u Bleiburško polje. (Snimio Benjamin Stjepandić)

Bio sam oduševljen dostojanstvenim obilježavanjem 70. obljetnice Bleiburške tragedije. Kardinal Bozanić je održao vrlo razumnu i povijesno relevantnu homiliju, imam zagrebačkih muslimana me oduševio svojim izlaganjem, kao i naši političari. Na žalost, nitko od tzv. kukuriku-koalicije nije imao građanske hrabrosti, ako ne već političke odgovornosti, i doći na ovo mjesto. Što više, istaknuti član SDP-a Peđa Grbin javno je izjavio kako komemoracija u Bleiburgu nije žalovanje za žrtvama, već je to žalovanje za propalom državnom tvorevinom, tzv. NDH.

Oni koji doista žele žalovati za žrtvama užasnih zločina, podcrtao je - odlaze u Tezno, u Macelj i na Kočevski rog. Oni koji idu na Bleiburg žele iskoristiti današnji dan za jeftine političke poene i ne razmišljaju o tome da relativiziraju zločine počinjenje u NDH. Izrekao je to bez stida i povijesne odgovornosti. Mislim kako je riječ o čovjeku koji je, obzirom na svoje godine, ili beskrajno glup, ili beskrajno zatupljen titoističkom ideologijom. Pa tko pametan može glasovati za njegovu Stranku nakon ovakve intrašovinističke izjave?

blpol

Na komemoraciji su bili i moji dragi znanci iz prvog i drugog saziva Hrvatskog Državnog Sabora, Vladimir Šeks i Gordana Turić.

Želim javno pohvaliti austrijsku policiju i Crveni križ koji su vrlo dobro, diskretno i ljubazno regulirali promet. Helikopterima su iz zraka cijelu svečanost imali pod kontrolom. Posebno treba pohvaliti organizatore, Počasni bleiburški vod, na odličnoj i politički mudroj organizaciji ovog velikog događaja.

Čitam po povratku kako naši režimski novinari lažu o broju nazočnih u Bleiburgu. Dobili su naputak kako tu brojku ne smiju povećati iznad 20.000, pa onda neki u kontekstu ipak to malo približe istini, ali ni jedan se nije usudio kazati kako je ove godine na Bleiburško polje, kao hodočasnici, stiglo nepregledno mnoštvo, sigurno preko 60.000 duša, pretežito mladih ljudi. Na Bleiburškom polju bilo mi je definitivno jasno kako je komunističkoj, titoističkoj i filo-jugoslavenskoj i orjunaškoj ideologiji došao kraj. Ovo je pobjeda hrvatske državotvorne ideje, ovo je dokaz da povijesnu memoriju nasilje ne može ubiti. A gdje je hrvatska državotvorna ljevica, gdje su istinski hrvatski antifašisti?

Đuro Vidmarović

Pet, 22-11-2019, 03:49:26

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.