Autogol nervoznog Josipovića

Kako se približavaju predsjednički izbori, aktualni predsjednik Ivo Josipović postaje sve žičaniji i sve više pokazuje svoje pravo lice nasuprot onoga kojega svaki dan prezentiraju mediji. Naime, njemu skloni mediji, dakle najveći hrvatski mediji, stvorili su kroz godine od njega pravu sliku Velikog i voljenog Vođe: skromnog, pravednog, uglađenog, poštenog, objektivnog i kakvog sve ne. Po anketama u tim medijima Ivo Josipović daleko je najomiljeniji političar u Hrvatskoj, zbog čega bi dobivanje i drugog mandata praktički trebalo za njega biti pitanje formalnosti.zamo

No, od trenutka kada je postalo izvjesno da će mu se na tim izborima suprotstaviti kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar Kitarović, stvari su se počele mijenjati. Primjerice, nije dugo trebalo čekati da Predsjednik izrazi svoje mišljenje o gđi. Kitarović, koje je bilo toliko uglađeno i dostojanstveno, da su ga i udruge poput, sjetimo se samo izbora 2009., njemu izrazito naklonjene udruge B.a.b.e., prozvale zbog neprimjerenosti i seksizma.

Strah od poraza

Zašto se Josipović toliko uplašio za svoj položaj? Razlog je jasan. U svezi gđe. Kitarović se, bar do sada, nisu spominjale nikakve afere, dok je Josipović upleten, koliko se zna, u afere Gradska groblja, Štedno-kreditna zadruga Zlatica, Komercijalna banka, ZAMP, …, koje su otkako je 2000. tada Račanov SDP preuzeo vlast, na sve načine zataškavane. No, ljudi za njih znaju, mnogi portali su o njima podrobno pisali i pišu, pa je jasno da Josipović ne može ići u kampanju, kao 2009., sa neokrnjenom slikom skromnog profesora prava (vlasnika, po vlastitom priznanju, pola tuceta stanova u Zagrebu) i s parolom PravDa.

Još manje može uspjeti sa svojom parolom „Zacrvenjet će se Hrvatska“, budući da bi se, uzevši u obzir stanje u koje je Hrvatska josipovic_tadidovedena, crvenjeti od stida morala vlast u Hrvatskoj, uključujući i Josipovića. Ne može se hrvatskom narodu hvaliti ni svojim vanjskopolitičkim „uspjesima“, pogotovo ne onima u regiji. Sjetimo se samo kako je poljupcima popratio Tadićevo vrijeđanje Hrvatske u Vukovaru kad je ovaj „kao znak dobre volje“ donio dio ukradene arhive vukovarske bolnice, i to onaj iz vremena kad je Hrvatima Hrvatska još bila tek san. Ili, sjetimo se da je s izuzetkom predsjednika Srbije, Josipović jedini svjetski državnik koji je dao legitimitet Republici Srpskoj posjetivši njenog premijera u Banja Luci, i to dva puta.

Nije Sanader jedini veleizdajnik

Budući da je očito da ne može (makar je pokušao) ništa dobiti seksističkim napadima na protukandidatkinju, jedino mu je preostalo napasti stranku iz koje ona dolazi. Tako dolazimo i do naslova članka. Josipović je optužio Ivu Sanadera i tada vladajući HDZ zbog veleizdaje u svezi prepuštanja upravljačkih prava nad INA-om mađarskom MOL-u, a dokazi objavljeni u današnjem Jutarnjem listu bjelodano dokazuju da su ta upravljačka prava predana još 2003., kad je na vlasti bio Račanov SDP, tj. Josipovićeva stranka.

Po svemu sudeći, Sanaderova uloga u poslu s INA-om je bila ta da je primio mito (kako je presudio Vrhovni sud) za nešto što je već bilo učinjeno, što je veliki grijeh, ali ne i krunski. Krunski Sanaderov grijeh u svezi INA-e je taj što nije razotkrio veleizdaju Račanove vlade i SDP-a, nego je samo nastavio tamo gdje su oni stali. Zato, ako Predsjednik insistira na veleizdaji u slučaju INA-e mi smo zadnji koji bi imali nešto protiv.  Ali bi veleizdaju proširili i na mnoge druge slučajeve u Hrvatskoj kada su nacionalni interesi bili svjesno izigrani. To za nas potpuno jednako vrijedi za osuđenoga Sanadera, kao i za one koji su se sličnim poslovima bavili prije, ali i poslije njega.

D.J.L.

Josipović: U slučaju Ina - MOL riječ je o veleizdaji!

Na izravno pitanje da li je sporni ugovor protuzakonit i može li ga se rušiti predsjednik je odgovorio "apsolutno" dodajući da sve ono što je nastalo korupcijom ne može biti pravovaljano.

- Sad kad je presuda postala pravomoćna cijelu priču mogu okarakterizirati samo jednom riječju: veleizdaja. Toliko su važni nacionalni interesi zanemareni i prodani da to nije moglo proći bez sudske osude – rekao je danas u Rijeci predsjednik RH Ivo Josipović upitan da komentira kako će se presuda Ivi Sanaderu u pravnom smislu odraziti na odnose Ine i MOL-a.racan_milanovic_josipovic

Podsjetio je da za vrijeme cijelog postupka nije davao nikakve ocjene toga postupka poštujući integritet suda i da je bio i pomalo kritičan zbog medijske agresivnosti prema obitelji Ive Sanadera, no da sad može izreći svoje stajalište.

- Posljedice su ozbiljne, sasvim sigurno odnosi koji su ustanovljeni nezakonitim koruptivnim poslom ne mogu opstati. Podržavam odluku Vlade da kroz pregovore riješi to pitanje, da se saniraju posljedice jednog takvog nezakonitog posla i da Ina, koja treba strateškog partnera, uskladi svoje djelovanje s pravom, ali i sa moralom – rekao je Josipović

Na izravno pitanje da li je sporni ugovor protuzakonit i može li ga se rušiti predsjednik je odgovorio "apsolutno" dodajući da sve ono što je nastalo korupcijom ne može biti pravovaljano.

- Ponavljam, Ini treba partner, Hrvatskoj treba partner, ali ne na koruptivnim temeljima. Zato pozivam Vladu da nastavi s onim što je započela, smatram da su smjernice koja je Vlada prihvatila ispravne i dobre i očekujem da će se kroz pregovore zaštitit naš nacionalni interes – zaključio je predsjednik.

Tamara Opačak Klobučar
Večernji list

 

Ekskluzivno: Otkrivamo pravu istinu: 'Predali smo Inu Mađarima još 2003.'

Mađarska naftna kompanija MOL dobila je 2009. godine upravljačka prava nad Inom koja joj nisu pripadala na osnovu 10 milijuna mita koje su dogovorili predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernadi i nekadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader. Zaključak je to sudaca Vrhovnog suda koji su potvrdili osuđujuću presudu bivšem hrvatskom premijeru. Oni smatraju da nije bilo nikakve potrebe za sklapanjem Dodatka međudioničarskom ugovoru između hrvatske Vlade i MOL-a kojim je promijenjeno korporativno upravljanje Inom, a mađarska je strana dobila upravljačka prava koja joj prema udjelu u vlasništvu ne pripadaju. Korporativno upravljanje Inom kamen je spoticanja u pregovorima Vlade i MOL-a koji traju od studenog prošle godine, a dogovor se ne nazire. Hrvatski pregovarači način upravljanja žele promijeniti, a mađarskima to ne pada na pamet.

Plan o privatizaciji

Iako se u javnosti nameće zaključak da je MOL nesrazmjerni udio u upravljanu Inom dobio 2009. godine, kada je je potpisan Dodatak međudioničarskom ugovoru, to baš i ne odgovara činjenicama. Da bi se cijela stvar oko hrvatsko-mađarskog upravljanja Inom raspetljala, treba se vratiti u 2003. godinu, kada je realiziran plan o privatizaciji Ine i namjeri da se strateškom ina mol

partneru proda 25 posto plus jedna dionica nacionalne naftne kompanije. Međudioničarskim ugovorom utvrđeno je da strateški ulagač, dakle MOL, ima pravo predložiti dva člana Inine uprave - jednog za financije, a zadaća drugog člana trebala se naknadno utvrditi. Time se MOL-u još 2003. omogućilo da usprkos manjinskom udjelu operativno upravlja kompanijom. To je bio izričit zahtjev mađarske strane, koji su hrvatski pregovarači prihvatili. Dakle, već tada je omogućeno da se u Budimpešti kroji financijska i poslovna politika Ine.

Međudioničarski ugovor između hrvatske Vlade i MOL-a potpisan je u 17. srpnja 2003. godine. Mađarski MOL tada je je za četvrtinu vlasništva Ine plus jednu dionicu platio 505 milijuna dolara. Ugovor je javno objavljen i njegov sadržaj je odmah izazvao kontoverze koje do danas nisu razjašnjene. HDZ-ova parlamentarna većina taj je ugovor 2010. godine proglasila štetnim i lošim za Hrvatsku. No, on nikad nije bio predmet sudskih postupak. Stoga je on i dalje pravno valjan i nije suspektan.

Hitna prodaja

Vlada Ivice Račana, tada suočena s teškom gospodarskom situacijom, odlučila je 2002. rupu u državnom proračunu popuniti prodajom dijela državne naftne kompanije. “Ina nije bila razlog privatizacije, nego gospodarska situacija u kojoj se Republika Hrvatska nalazila početkom 2000. godine. Početkom 2003. godine, kad je počeo proces privatizacije, Ina je bila konsolidirana tvrtka, strukturno organizirana, prisjetio se 2010. Slavko Linić pred saborskim Povjerenstvom koje je istraživalo privatizaciju naftne kompanije. Linić je 2003. bio potpredsjednik Vlade za gospodarstvo i predsjednik Nadzornog odbora Ine. Kako bi se četvrtina Ine što lakše prodala, 2002. godine donesen je zakon o njezinoj privatizaciji te je raspisan međunarodni natječaj. U prvom krugu na natječaj se javilo devet ponuđača, a u uži izbor ušla su tri potencijalna strateška investitora - mađarski MOL, austrijski OMV i ruski Rosnjeft. Ruska kompanija na kraju nije predala ponudu te se bitka svela na dva kandidata. Također je osnovan Savjet za privatizaciju u kojem su bili tadašnji članovi Vlade.

Ljubo Jurčić u to je doba bio ministar gospodarstva i glavni čovjek za privatizaciju Ine. Na sjednici spomenutog saborskog povjerenstva priznaje da prvim ponudama nije bio zadovoljan. Tvrdi da su bile neusporedive te da su ponuđači nudili između 80 i nešto više od 300 milijuna dolara za 25 posto plus jednu dionicu Ine. Primjerice, Mađarski MOL tada je ponudio 353 milijuna dolara. Savjet, na Jurčićev prijedlog, tada donosi odluku da se napravi prijedlog međudioničarskog ugovora koji će se dati ponuđačima i na koji će oni imati pravo davati prijedloge i primjedbe. Oba ponuđača daju svoje primjedbe i podižu vrijednost ponude. MOL nudi 505 milijuna dolara, a OMV 420 milijuna. Predsjednik Uprave OMV-a Wolfgang Ruttenstorfer 11. srpnja 2003. ministru Jurčiću šalje dopis u kojem mu piše da je njegova kompanija spremna ponuditi više od 505 milijuna dolara, koliko je nudio MOL. No, iz Zagreba nema odgovora na taj dopis.

Krešimir Žabec
Jutarnji list

Prilog: Prijevod dopisa generalnog direktora OMV-a

Beč, 11. 7. 2003.

Ekselencijo,

U svezi naše jučerašnje ponude za 25% plus jednu dionicu INA-e, želim Vas obavijestiti da je OMV spreman nadmašiti cijenu MOL-a od 505 milijuna $ u slučaju da ćete Vi i odbor imati stratešku povlasticu za OMV.

Srdačni pozdravi,

Wolfgang Ruttenstorfer [tada generalni direktor OMV-a]

Ned, 15-12-2019, 12:09:42

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.