Titova djeca

Detalji

Objavljeno Nedjelja, 08 srpnja 2012 18:00

Milanović je temeljito savladao školu partije

Zoran Milanović kaže:: «Nitko neće otići iz ove Vlade zbog grubog stila. Čačić nije mogao vršiti pritisak jer se radilo o stvari o kojoj on ne odlučuje». Kako bi rekao narod: «Bubnuo i ostao živ». Usput je dodao kako se iz Vlade može otići samo radi rezultata dok se o ukusima ne raspravlja.

Prvi predsjednik hrvatske Vlade Zoran Milanović svakodnevno nas obasipa svojim promišljenim izjavama. Da su promišljene, jasno je iz toga što govori poput svog partijskog prethodnika Ivice Račana, polako, rečenicu po rečenicu, pazeći kako ne bi rekao nešto nelogično. Savjetovali bismo mu da govori još barem upola polakše, budući da mu ipak redovito izlete, bolje reći, ispužu umotvorine poput ove da «Čačić nije mogao vršiti pritisak jer se radilo o stvari o kojoj on ne odlučuje»..

Da li čovjek vrši pritisak ako je odluka u njegovim rukama? Naravno da ne, nema razloga za to. To je vjerojatno svakome jasno, pa i Zoranu Milanoviću, kad malo temeljitije promisli. No, kad tako nešto izjavi Titova djecaTako je sve njih učio Josip Broz Tito, koji je pod Staljinom prošao školu revolucije. A za Tita Milanović kaže, a to mu vjerujemo, budući da to svojim nastupima i djelom dokazuje, da mu je bliži od Tuđmana. Što god Milanović mislio, ta njegova izjava ustvari znači da mu je Jugoslavija bliža od Hrvatske. I tu prestaje svaka priča. Potpuno isto vrijedi i za Ivu Josipovića i njegove savjetnike, baš kao i za Ivicu Račama i Stjepana Mesića i njihove savjetnike i suradnike. I dok takvi ljude vode Hrvatsku, napretka nema i ne će biti, nema šansepredsjednik Vlade, o pitanju koje nije nimalo nevažno budući da uključuje i nasilje u vlastitoj vladi, tada je to, takav prijezir prema inteligenciji ljudi u ime kojih vlada, još i nešto posve drugo, onda je to demonstracija njegovog stila rada i njegove osobnosti. Naravno, i njegove Vlade i njegove stranke.

Korijeni toga su tamo odakle potječe većina toga lošeg u Hrvatskoj, a to je razdoblje prije 1990. Milanović (uostalom kao i njegov alter ego, prvi predsjednik Vlade Radimir Čačić) vlada baš onako kako je to naučio, uživo od Ivice Račana, a «usmenom predajom» od Račanovih prethodnika i šefova. Kao i svi komunisti iz bivše Jugoslavije, i Milanović je uvjeren da je sve što kaže točno i istinito. A ako nije točno, postaje točno time što to on kaže. Jer, suprotstavljanja nema, za to se išlo, ovisno o razdoblju, u nemilost, zatvor ili pod zemlju.

Tako je sve njih učio Josip Broz Tito, koji je pod Staljinom prošao školu revolucije. A za Tita Milanović kaže, a to mu vjerujemo, budući da to svojim nastupima i djelom dokazuje, da mu je bliži od Tuđmana. Što god Milanović mislio, ta njegova izjava ustvari znači da mu je Jugoslavija bliža od Hrvatske. I tu prestaje svaka priča. Potpuno isto vrijedi i za Ivu Josipovića i njegove savjetnike, baš kao i za Ivicu Račama i Stjepana Mesića i njihove savjetnike i suradnike. I dok takvi ljude vode Hrvatsku, napretka nema i ne će biti, nema šanse. To što se još držimo, što nas većina još relativno dobro živi, samo je dokaz žilavosti hrvatskog naroda.

Da mogu, Milanović, Josipović, Čačić i ostali vladali bi još bahatije i brutalnije. No, pošto im je vlast ipak milija od bilo čega, znaju da moraju raditi na tome da oni koje ne mogu promijeniti, a to su hrvatski narod i u prvom redu hrvatski branitelji, ostanu na periferiji društva, porazbacani po raznim strankama i strančicama. I stoga zdušno rade, zajedno s podosta onih koji su javno, tj. formalno na drugoj strani, u oporbi, na eutanaziranju oporbe, jer znaju da bi ih zdrava i organizirana hrvatska oporba pomela s vlasti.

D.J.L.