Davor DijanovićDavor Dijanović

Fragmenti hrvatske zbilje

25 misli i poruka prof. Ivana Oršanića

IVizija slobodeako se bez sumnje ubraja u najbriljantnije hrvatske političke pisce i mislioce druge polovice 20 st., ime prof. Ivana Oršanića nakon osamostaljenja Republike Hrvatske uglavnom je potisnuto u zaborav. Štoviše, i među hrvatskim nacionalistima broj onih koji su za njega uopće čuli nije naročito velik. Ništa čudno, rekli bismo, s obzirom na to da su i imena brojnih drugih hrvatskih velikana – poglavito onih koji su u vrijeme Drugoga svjetskog i u vrijeme komunističke Jugoslavije puškom i perom borbeno djelovali protiv Jugoslavije – danas uglavnom prešućena, dok njihovi krvnici i dalje imaju svoje trgove, ulice i škole. Obljetnica smrti Bruna Bušića, koju obilježavamo ovih dana, tako je, primjerice, u tiskanim medijima prošla posve nezapaženo. No, s obzirom na to da su i Oršanić i Bušić bili žestoki borci protiv zločinačkih Jugoslavija i uopće ideje jugoslavenstva, a imajući u vidu jugosfersku orijentaciju većine hrvatskih medija, na takve smo se otužne pojave već uglavnom i navikli.

Prof. Ivan Oršanić rodio se je 2. srpnja 1904. g. u Županji, kao najstarije dijete Grgura i Marije rođ. Bušić. Prvi politički govor održao je u četrnaestoj godini. U devetnaestoj godini postao je prvi tajnik Hrvatskog orlovskog saveza, čiji je predsjednik bio dr. Ivan Protulipac. Vjenčao se s Ivanom Berger, djevojkom židovskog porijekla, s kojom je imao troje djece. Radio je kao srednjoškolski profesor matematike i fizike. Bio je jedna od najagilnijih osoba koja su radile na sustavnom i planskom prikupljanju i izgrađivanju hrvatske sveučilišne, srednjoškolske, radničke i seljačke mladeži. Član je uredništva, a kasnije i glavni urednik časopisa „Hrvatska smotra"; časopisa koji je odigrao važnu ulogu u intelektualnom i politikom razvitku hrvatskoga nacionalističkog pokreta.

HRZU ožujku 1940. Oršanić od strane Mačekova režima biva uhićen zbog revolucionarnog rada i zatvoren u Petrinjskoj ulici u Zagrebu, zatim u Lepoglavi, te konačno u konc-logoru u Kruščici, u Bosni, gdje je dočekao proglašenje NDH. U NDH je vršio dužnost šefa promidžbe, odakle je bio smijenjen radi njemačkih pritisaka, nakon čega je postao šef Ustaške mladeži, koja je stvorena s izričitim ciljem da se spriječi nacistički utjecaj na hrvatsku mladež. Od prvoga svibnja 1944. vrši dužnost Državnog savezničara. Nakon sloma hrvatske države živi u emigraciji, uglavnom u Argentini gdje uređuje časopis „Republika Hrvatska", koji je, u biti, predstavljao glasilo Hrvatske republikanske stranke kojoj je Oršanić ujedno bio i predsjednik. Umro je u 64-oj godini, 1968. u Argentini.

SlobodaZa prof. Oršanića integralna sloboda značila je slobodu čovjeka unutar svoje narodne zajednice i slobodu narodne zajednice među drugim narodima. Ili, drugima riječima, integralna sloboda znači slobodu čovjeka kao čovjeka (individue i osobe) i slobodu čovjeka kao Hrvata (zajednice).Kao urednik „Republike Hrvatske", Oršanić je objavio čitav niz briljantnih članaka i eseja, čije misle i poruke ni danas nisu izgubili na svojoj svježini i točnosti. Štoviše, čitajući ih, možemo vidjeti kako je Oršanić anticipirao brojne probleme s kojima se susreće i mlada hrvatska država. Zato Oršanića, kao vizionara Slobode, filozofa izrazito demokratskog usmjerenja i briljantnoga političkog mislioca treba čitati i danas, u vremenu kada se ponovno – pod krinkom kojekakvih tobože naprednih i benignih ideja – ponovno žele progurati kojekakve integracionističke ideje, koje u svojoj biti predstavljaju negaciju hrvatstva i uopće negaciju ljudske slobode.

Većina tih članaka i eseja sabrana je i objavljena u knjizi „Integralna sloboda", koju je 1979. u Buenos Airesu objavio i uredio prof. Kazimir Katalinić.

Za prof. Oršanića integralna sloboda značila je slobodu čovjeka unutar svoje narodne zajednice i slobodu narodne zajednice među drugim narodima. Ili, drugima riječima, integralna sloboda znači slobodu čovjeka kao čovjeka (individue i osobe) i slobodu čovjeka kao Hrvata (zajednice).

U nastavku se može pročitati 25 misli i poruka prof. Oršanića, koje u integralnom obliku donosim na temelju gore spomenute knjige, bez ikakvih jezičnih i pravopisnih intervencija.

1

Hrvatsja„Ja znam da stvarno doživljavanje vjerovanja u poštene ciljeve ne pripada realnostima svakoga dana, i da se ovakve osobe može kvalificirati kao 'luđake'. No čini mi se da Bog doživljava čovječanstvo kao svoju sreću samo kroz ovakve luđake, i da u raju sjede u prvom redu ovakvi luđaci. Pa gdje bi se konačno Bog mogao ugodno osjećati nego među ljudima silne vjere, među takvim luđacima. (...) Zato nam ne preostaje drugo nego vjerovati i onda kad svi budu klonuli. Ne zaboravimo, da je Bog rekao Mojsiju:'Ako ti nećeš vjerovati, Izraelci se neće osloboditi'. I što onda ako i mi spadamo među one o čijoj vjeri ovisi sloboda hrvatskoga naroda? (...) Nisam naduven ni prepotentan da bih mislio da smo upravo mi kanal uspjeha hrvatskoga naroda, ali osjećam što se mene tiče neodoljivu dužnost da tu vjeru unesem u borbu za slobodu hrvatskog naroda i u samu njegovu slobodu. Samo zato  sam predan tom poslu, jer se osjećam na dužnosti. Da sve to radim od dobre volje, možda bih bio komotan, nemaran, ali ne mogu dopustiti jednom vojniku na dužnosti ili jednom činovniku u službi da bude marniji od mene na mojoj dužnosti. Što za to ne primam nikakvu plaću, nije nikakvo mjerilo" (str.30.).

2

„Dok u jednom narodu mnogi žive izvan ideje cjeline i ne bave se politikom, a pritom jadikuju na diktaturu, ne može biti promjena, jer je u tom slučaju kriv narod što ima diktaturu, a diktator sjedi na svojoj prirodnoj stolici. Biti slobodan i htjeti biti slobodan znači biti u neprestanom naporu..." (str. 50).

3

Hrvatska„Prošla su vremena u kojima se mislilo da svaki narod i svaka država moraju imati u svojim granicama sve ono što im treba; naprotiv, svi su razvijeni narodi u ekonomskom pogledu međusobno ovisni. Ta se ovisnost uređuje različitim ugovorima ekonomskog značaja koji ne mogu krnjiti nacionalne nezavisnosti. Kako Hrvatima nije potrebno gubiti političku nezavisnost zbog vlastitih ekonomskih razloga, to nije jasno zašto bi je trebalo gubiti u razlozima bilo kojeg drugog naroda na svijetu, i to još možda s našom jedinstvenom pomoći na različitim bratskim, posestrimskim, ideološkim i sličnim dekorativnim zamkama. Hrvatska ekonomska baza je takve naravi po svojoj poziciji da nije nužno iscrpljivati je politički u okviru izrabljivačkih koncepcija, kad ona pruža mogućnosti za stvaranje ravnoteže u kojoj sloboda i nezavisnost hrvatskog naroda mogu biti potpuno osigurani" (str. 85.).

4

„Ako nije nikakav grijeh ni zlo što postoje, recimo, Italija i Francuska, talijanski i francuski narod, zašto bi nakon tisućgodišnje činjenice trebalo vršiti nasilje, uspinjati se i dokazivati da Srbija i Hrvatska ne postoje, nego da se radi o jednoj zemlji – Jugoslaviji, i o jednom narodu – jugoslavenskom? Zar je teže poći od činjenice o postojanju Srbije i Hrvatske, srpskog i hrvatskog naroda, a jednostavnije, možda od „Jugoslavije" i od 'jugoslavenskog naroda'? Tisućgodišnje susjedstvo Srbije i Hrvatske, srpskoga i hrvatskoga naroda, ne poznaje niti jedan međusobni rat, ni jedan međusobni sukob, ni jedno međusobno klanje. Nametanje, naprotiv, Jugoslavije i jugoslavenstva predstavlja niz zločina, predstavlja uništavanje Srbije i Hrvatske, Srba i Hrvata. Postaviti se, dakle, u raspravljanju na stajalište Srbije i Hrvatske, srpskoga i hrvatskog naroda, znači stati na stajalište tisućgodišnjeg činjeničnog stanja, na stajalište tisućgodišnjeg mira. Postaviti se, pak, u raspravljanju na stajalište Jugoslavije i jugoslavenstva, znači postaviti se na stajalište nasilje, zločina, uništavanja, brisanja..." (str. 102).

5

„Država koja ne afirmira slobodu osobe je zločin, a kombinacija koja ne afirmira državu-narod je besmisao" (str. 144).

6

„Svi diktatori, sve diktature i integracioni totalitarizmi najprije uništavaju bogatstvo individualnih i skupinskih razvijenosti, te njihovu autonomiju, da bi život sveli na svoju mentalnu prosječnost i tehničku jednostavnost" (str.152.-153).

7

„Ograde (..) treba ukidati, a ne narode i države" (str. 153).

8

No-yugoslavia„Nema Hrvata-Jugoslavena koji je ostao u procesu integracije, a da se nije pretvorio u svjesnog uništavatelja svega što je hrvatsko. Najprije nacionalno samoubojstvo u sebi, a onda u cijelom narodu. To su činili i morali su činiti i svi oni koji su ma u najmanju ruku pristajali uz jugoslavenstvo i Jugoslaviju. Ni u jednoj fazi, ni u jednom času jugoslavenstvo i Jugoslavija nisu bila afirmacija hrvatstva. Uvijek i svagda samo njegovo uništenje. Borba, dakle, protiv jugoslavenstva i Jugoslavije je borba protiv jednog od najvećih zločinačkih kompleksa u povijesti Balkana, borba je protiv mržnje kao regulatora sudbine naroda, borba je protiv jednog stanja koje predstavlja stalno i nepromjenjivo obnavljanje zločina" (str.163.-164).

9

„Otrov Balkana je u jugoslavenstvu. Nosioci otrova na Balkanu jesu nosioci jugoslavenstva.

U najdubljem povijesnom smislu krivnju za zločine na Balkanu ne nose ni srpska ni hrvatska državna ideja, jer ove izražavaju načela samoodređenja i srpskog i hrvatskog naroda; krivnju nosi jugoslavenska zabluda.

Jugoslavenska zabluda je najveća nesreća Balkana i izvor zločina, jer je protiv ideje slobode i samoodređenja svih njegovih naroda.

Mi moramo biti protiv Srbije u konkretnom smislu, jer drukčije nije moguće, ali u idejnom i temeljnom smislu mi moramo biti protiv jugoslavenske zablude.

U izvornom smislu ispravno je antijugoslavensko stajalište, jer smo po jugoslavenstvu postali srpskom kolonijom.

U tom poslu naša je stvar da se jugoslavenska zabluda potpuno dotuče ali ne obranom Jugoslavena, a napadanjem Srba, nego napadanjem Jugoslavena, Jugoslavije i jugoslavenstva, te životom u našoj državnoj ideji, a stvar je Srbijanaca, da se oslobode zastarjelih ambicija Pravoslavne crkve i da žive u svojoj državnoj ideji tako da na granicama Hrvatske i Srbije ne bi stajali luđaci, koji se htjeli smatrati ideolozima i svecima, nego stanovnici normalno priznatih i ostvarenih načela u cijelom svijetu. Samo u to slučaju moglo bi se očekivati i na Balkanu razvitak solidarističkih odnosa kakvi postoje i među drugim narodima.

Međutim kod Jugoslavena-Hrvata opaža se kompleks čudnog iživljavanja. Stalno napadaju na Srbijance, umjesto da napadaju sebe i svoju zabludu.

Ako su Pašić i Aleksandar Karađorđević Srbi, to je normalno i što mi tu imamo napadati.

To što Maček, Šubašić, Meštrović, Tito i Bakarić nisu Hrvati, kao što su oni Srbi, to je abnormalno i glupo, to treba napadati. Mi bismo pak ove htjeli zaobilaziti, nepovijesno, i blagonaklono, te ih osloboditi krivnje 'lajanjem' na Pašića, Aleksandra i Rankovića i time prihvatiti shvaćanja da su ovi krivi zato što nisu Jugoslaveni, a ne oni prvi što nisu Hrvati.

Hrvatstvo se ne može definirati kao neko antimađarstvo, antitalijanstvo, antifrancustvo, antisrpstvo i kao mržnja na druge narode, nego se mora definirati kao antijugoslavenstvo, jer to isključuje hrvatska državna ideja u svim svojim pozitivnim političkim, kulturnim, socijalnim, ekonomskim i vjersko-moralnim projekcijama kao nešto neprirodna, kao sociološki i povijesni monstrum" (str. 166.-167).

10

Oršanić„Treba da se okane svoga posla oni koji bi htjeli imati jednu stranku, jedan sindikat, jedno kulturno društvo i jedno vjersko društvo ili samo nešto od toga uz uništavanja i isključenje drugoga, jer to nije stvaranje jedinstva nego totalitarizma, jer to nije razvijanje slobode, nego diktature i svemu tome disciplinirane praznine. Nacionalno jedinstvo i duh slobode pokazuju samo i isključivo oni ljudi, koji mogu biti u istom kulturnom društvu, makar su različitih stranaka, koji mogu biti u istom vjerskom društvu, makar su u različitim strankama i sindikatima; koji mogu biti u istoj stranci, makar bili različite vjere, sindikata ili kulturnih društava (str. 293.-294.).

11

„Sudbinska smislenost hrvatske države nasuprot Jugoslaviji i komunizmu samo je u ostvarenju ideje slobode. Prema tome ne može se govoriti da je glavno hrvatska država, a sve drugo da će se već urediti, jer se time ne izražava pravilna spoznaja i pravilna formulacija o našoj borbi, našim osjećajima, našem jedinstvu, našoj slozi, našemu odnosu prema neprijateljima, nego je, naprotiv, glavno i sudbinski smisleno, da hrvatska država ostvari, izražava, personificira, doživljava ideju slobode nasuprot jugoslavenskog barbarstva. Hrvatska država mora ostvariti, nositi, nametati ideju slobode. To je glavno. To je izvorni stav hrvatske sudbine nasuprot svim pojavama. To mora biti supstanca našeg jedinstva i naše sloge" (str. 310.).

12

„Mnoga razočaranja, nakon oslobođenja, dolaze otuda, što nitko ne zna, kako se to bude slobodan, i što se to treba zapravo raditi da sloboda predstavlja red i rad, a ne anarhiju i nerad. Dešava se i to da u takvom razočaranju narod počinje žaliti za starim stanjem reda ili da počinje težiti za kakvom bilo čvrstom diktatorskom rukom" (str. 313).

13

sloboda„Nužno je uočiti da su oslobođenje naroda i uvođenje slobode dva procesa koji ne moraju predstavljati nikakvo povezano jedinstvo. Narod se oslobodi diktature tuđina i upadne u vlastitu diktaturu ili se oslobodi jedne diktature, pa upadne u drugu. Zbog toga je vrijedno i potrebno razmotriti uvjete i mogućnosti u kojima će sloboda postati prirodnim saveznikom oslobođenja. (...) Ako u oslobođenju sudjeluju samo sile, pogledi, sklonosti i iskustva diktatorskog i totalitarističkog smjera, onda će oslobođenje sigurno donijeti diktaturu i totalitarizam, a ne sustav slobode. Takvim se oslobođenjem ostvaruje država vlastite diktature, a ne država vlastite slobode. (...) Samo oslobođenje izvršeno u silama, pogledima, sklonostima i iskustvima slobode može narodu osigurati razvitak i učvršćenje sustava slobode" (str. 314.-315).

14

„Jugoslavija će propasti, to joj je sudbina, ali s propašću Jugoslavije propast će diktature samo ako ih ne bude u nama, i nastat će sloboda, ako je budemo nosili kao vrlo živu i živahnu viziju i odgovornost" (str. 315.).

15

„Narod koji se bori za slobodu mora se hraniti idejama slobode" (str. 315).

16

„Povijest ne pozna periode velikih sloboda iza perioda velikih diktatura, jer se iz velikih diktatura do velikih sloboda mora ići postepeno, a samo zato što organizacija slobode nije mehanička stvar nego rezultanta živih sila, izraženih i organiziranih u idejama slobode, dakle, upravo onih komponenata koje zločinačke diktature redovno uništavaju ali uništiti ne mogu, jer pripadaju naravi života" (str. 317).

17

„Slobodu ne nosi onaj koji kaže da će o njoj neki drugi odlučivati; slobodu ne nameće u vlastitom narodu niti proti tuđinu onaj koji se odriče da jest i da bude jedinica odlučivanja u takvome poslu; slobodu ne nose ni oni koji imaju patriotsku, sentimentalnu i deklamatorsku naklonost prema domovini, nego oni koji hoće slobodu određenu, u koju unose sve svoje aktivne sile. Samo razvijene ideje, razvijene političke, socijalne, ekonomske, vjerske, kulturne i ine ustanove i organizacije, koje hoće sudjelovati u slobodi, mogu nametnuti zemlji vlast, vladavinu, sustav, rezultantu slobode. Sloboda kao sustav rezultanta je određenih pogleda o slobodi, konkretiziranih u programe, nastojanja i organizacije" (str. 320).

18

sloboda-1„Biti (...) u ropstvu ili pripadati kao emigrant narodu koji je u ropstvu, a koji želi biti slobodan, pa ne sudjelovati u revolucionarnom pripravljanju i razvijanju čimbenika slobode na bilo koji način, znači biti kriv i odgovoran, a pobijati to znači biti pomagač diktature, zbog gluposti, što je rjeđe ili zbog plaćeništva, što je češće" (str. 372).

19

„Mi se međusobno možemo razlikovati u stotinu stvari, što prirodno pripada razvijenom narodu i demokratskom sustavu, ali uvijek na podlozi državne ideje kao naše političke realnosti. Samo se time izjednačujemo u stupnju zrelosti sa svim državnim narodima, u kojima su antidržavni stav i antidržavno djelovanje istovjetni s izdajom" (str. 383).

20

„Ako Balkan hoće slobodu, mora ukloniti Jugoslaviju, ustanovu stalnog nereda i nasilja jer ta država nema drugi supstrat za svoje postojanje" (str. 388).

21

„U oportunizmu se žrtvuju ideje, u radikalizmu časoviti uspjeh. U oportunizmu nema ni žrtve ni revolucionarstva, u radikalizmu je vatra požrtvovnosti, idealizma i revolucionarstva (...) Narod koji je u ropstvu, pa mu njegova inteligencija nosi povijesnu oportunističku orijentaciju, bolje je da ne postoji – jer je u stalnoj tragediji, da se divi genijalnim uspjesima svojih velikih oportunista, i da jadikuje nad žalosnim neuspjesima svojih rijetkih radikalista. Bijeda, koja ne shvati da joj je jedini izlaz u silnim snagama radikalizma, uvijek će cementirati svoje stanje varljivom ornamentikom oportunističkog sjaja" (str. 391).

22

„Organizacija države ima smisao samo u tome, da ostvari prirodni povijesni tok slobode jednom narodu. Prema tome, ako to jedna država ne ostvaruje, nego naprotiv onemogućava, nameće se pravo i dužnost svakome i svima da tu državu ruši; hrvatskaočevidno, ako se radi o više naroda, onda državu, a ako se radi o jednoj državi, onda nosioce nasilja" (str. 394).

23

„(...) Ni oslobođenje ni sloboda nisu posljedice spontanih doživljaja, nego mnogih i mnogih znanih i neznanih, više ili manje formuliranih nastojanja, borbi, žrtava i požrtvovnosti" (str. 419).

24

„Zbog toga su najgori oni Hrvati, koji sami sebe ubijaju, sami sebe vješaju, sami sebe zatvaraju, sami sebe ukidaju samouvjeravanjima da oni ništa ne mogu, da su nevažni, da sudbina Hrvatske ne ovisi o njima, da je neprijatelj tobože dobro organiziran, da ima međunarodnu pomoć, i time upravljaju savjest na neodgovornost, neaktivnost i pasivno čekanje. Tko na svom mjestu, za svoje mjesto i sa svojeg mjesta, ma gdje bio, ne može ni nakon nekoliko mjeseci ili godina izgraditi mogućnost makar i najskromnijeg djelovanja ili sudjelovanja u uništenju hrvatskog nacionalnog neprijatelja ili je budala ili je toliko komotan, da njegova komotnost sama po sebi definira izdaju i neprijateljstvo prema vlastitom narodu (str. 422.)".

25

Savjet jednome hrvatskom borcu 1962 g:„ Odlučiti se slobodno, s glavom, koja uvijek može biti u opasnosti, na rad s jednom skupinom. Raditi savjesno i savršeno sa svim svojim životom u onome što se slobodno odabere i utvrdi pa onda što Bog dade. Odluka je čvrsta samo onda, ako je idejno čista, organizatorno definirana, radno orijentirana i karakterom zajamčena. Sve drugo je ništa. Odaberite brazdu, odaberite mobu, pa ako Vas zapadne da sijete sjeme, činite to savjesno; svjesno i sa znanjem; ako Vas zapadne da čistite korov, činite to da nitko ne može bolje; ako Vas zapadne da samo lijepite marke, nemojte se osjećati poniženim kao što se nisam osjećao ni ja. Da se ovako odlučuju svi koji se ističu svojim rodoljubljem, možda bi naši unutrašnjo-politički štetočine bili manje odlučni i uvaženi na vanjsko-političkom području i možda bi se Tito već prestao svijetom šepiriti! (...) Dobar je samo onaj Hrvat koji hoće raditi, ili ako to ne zna ili ne može, koji daje efektivna novčana sredstva za veći uspjeh rada. Svi drugi Hrvati, dobri su toliko za našu nacionalnu borbu koliko se mogu propagandistički iskoristiti, inače ne znače apsolutno ništa sa svojim brbljanjem, kartanjem, žderanjem, zarađivanjem, škrtošću, hipokrizijom, lažljivom brigom za domovinu, apsolutnom lijenosti i tako dalje. Mi ne postojimo zato da ovakvi pitaju što radimo. Samo oni koji sami rade imaju pravo pitati za rad. Mene zanima što netko konkretnim radom jamči na mukotrpnom putu za Hrvatsku" (str. 429).

Priredio: Davor Dijanović

Uto, 23-10-2018, 12:47:59

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

HT: Kolumna Z. Hodaka

Hrvatski tjednikOd četvrtka u prodaji

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).