Ponovni pokušaji polaganja kamena temeljca nove SAO Krajine?

Kao što je svima vjerojatno poznato, sredinom prošle godine Vesna je Pusić – iz njoj poznatih razloga – amandmanom spriječila da se kroz izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina provuče odredba da srpsko Zajedničko vijeće općina (ZVO) na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema dobije pravnu osobnost. U intervjuu za «Jutarnji list» Pusićka je pritom kazala da bi takvo rješenje koje bi ZVO-a dalo pravnu osobnost «značilo formiranje neke nove teritorijalne jedinice u Hrvatskoj temeljene na jednonacionalnom (manjinskom) principu. Da je to prošlo, dobili bismo svojevrsnu međurazinu regionalne organizacije koja nigdje drugdje u Hrvatskoj ne postoji». Na pitanje je li pokušaj davanja pravne osobnosti ZVO-u zapravo uvođenje na mala vrata autonomije koja neke može podsjećati na samoproglašenu srpsku autonomiju iz ratnih 90-ih, Pusić je odgovorila da ne bi govorila tako drastičnim rječnikom.

U intervjuu za srpske «Novosti» svoj je stav još dodatno pojasnila:» Unošenje jedne institucije, koja nije ni županija ni općina i zapravo ne postoji kao jedan teritorij u strukturi hrvatske države, u dokument koji se donosi dvotrećinskom većinom, po mojem mišljenju potencijalno mijenja arhitekturu države, što mislim da nije dobro. Prava srpske manjine jesu najugroženija i njima se treba posvetiti najveća pažnja zbog historijskih i očitih razloga. No na teritoriju tih općina živi samo jedan segment Srba, to ništa ne govori o onima u Zagrebu ili Dalmaciji i, prema tome, nema nikakve veze s načelnom zaštitom prava Srba u Hrvatskoj, nego s mijenjanjem organizacije, ako hoćete i teritorijalne, i potencijalno s uvođenjem jedne kategorije koja je između razine općine i županije».

Obnova SAO Krajine

Bivši SDP-ovac i gradonačelnik Đakova Zoran Vinković bio je, međutim, malo otvoreniji te je unošenje ZVO-a u Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina nazvao obnovom SAO Krajine.

Prethodno spomenutim intervencijama spriječeno da je sporna odredba uđe u Ustavni zakon, tako da ZVO na kraju nije dobilo status pravne osobe. Međutim, već su tadašnje izjave Milorada Pupovca i Vojislava Stanimirovića dale naslutiti kako se od plana da ZVO dobije status pravne osobe ne bude tek tako odustalo. A da se od njega doista nije odustalo, moguće je zapaziti u recentnim zakonodavnim aktivnostima Hrvatskog sabora. Naime, na 23. sjednici Hrvatskog sabora, koja je održana 26. svibnja 2011., održana je rasprava o Konačnom prijedlogu Zakona o registru vijeća nacionalnih manjina. O Zakonu se je trebalo glasovati u petak, 27. svibnja, prilikom redovitog glasovanja o raspravljenim zakonima, no od glasovanja se je iz određenih nepoznatih razloga odustalo.

Ono što je u konačnom prijedlogu «Zakona o registru vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina» zanimljivo jest čl. 3. koji govori o subjektima upisa u registar. U članku, naime, stoji:

U Registar se upisuju:

- vijeća nacionalnih manjina jedinica lokalne samouprave,

- vijeća nacionalnih manjina jedinica područne (regionalne) samouprave,

- predstavnici nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave,

- koordinacije vijeća nacionalnih manjina osnovane u istim ili različitim jedinicama lokalne samouprave,

- koordinacije vijeća nacionalnih manjina osnovane u istim ili različitim jedinicama područne (regionalne) samouprave,

- koordinacije vijeća nacionalnih manjina za područje Republike Hrvatske osnovane od vijeća nacionalnih manjina jedinica područne (regionalne) samouprave,

- drugi oblici udruživanja nacionalnih manjina koji se osnivaju sukladno međunarodnim ugovorima

Konkretno govoreći, u članku je sporan dio koji govori o drugim oblicima «udruživanja nacionalnih manjina koji se osnivaju sukladno međunarodnim ugovorima». Naime, ova rastezljiva konstrukcija stvorit će zakonske uvjete da se Zajedničko vijeće općina – koje je osnovano Erdutskim sporazumom iz 1995., kao međunarodnim ugovorom - upiše u Registar vijeća nacionalnih manjina, što dalje pak znači da će dobiti i pravnu osobnost. A davanje pravne osobnosti ZVO-a značilo bi, kako je već istaknuto, prihvaćanje jednog modela koji bi u konačnici mogao dovesti do legalizacije stvaranja srpske paradržave u onim krajevima istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u kojima Srbi imaju većinu. Ili, Vinkovićevim riječima: bila bi stvorena nova SAO Krajina. Političko-teritorijalna autonomija koji bi Srbi u tim krajevima dobili davanjem pravne osobnosti ZVO-u bila bi tek prva stanice prema scenariju kojega nije potrebno posebno ni spominjati. Već je viđen devedesetih.

Velikosrpski projekt u Hrvatskoj, Srbiji i Haagu

Ovakvi perfidni postupci, kojima se na jedan skriveni način, pod zakonima opskurnog i «benignog» naziva želi progurati ono što se nije uspjelo progurati na ustavnoj razini, idu ruku pod ruku s vanjskom politikom Republike Srbije. Pred nekoliko mjeseci srbijanski ministar za dijasporu Srđan Srećković otvoreno je izjavio da će za Srbe u Hrvatskoj zatražiti status konstitutivnog naroda. Vođa hrvatskih Srba Milorad Pupovac otklonio je taj zahtjev, uz napomenu da je iskustvo Srba kao konstitutivnog naroda u Hrvatskoj 90-ih kompromitirano, no istodobno je upozorio i to da Srbi imaju nov položaj u novim okolnostima koje su definirane Ustavom i Zakonom. Igra li Pupovac igru kojom na jedan perfidniji način želi ostvariti u biti iste ciljeve kakve proklamira i srbijanska politika, ili je njegova izjava iskrena dalo bi se raspravljati. Sudeći po zaključcima skupštine Srpskog Narodnog vijeća iz prosinca 2009., među kojima je i ono da se Srbi u RH trebaju «izdignuti iz pukog manjinskog položaja», nije previše izgledno da je riječ o iskrenim stavovima.

Pored svega ovoga, valja napomenuti i činjenicu da se srbijanska politika nikada nije pomirila s raspadom «Republike Srpske Krajine», pa je tako Ljuba Tadić, otac srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, u intervjuu za jedan srpski medij posve otvoreno izjavio:» Vojni gubitak Srpske Krajine i slavonskih zemalja, gde su Srbi bili većina, mi ne smemo nikad prihvatiti kao definitivan gubitak. Te krajeve nikad ne treba smatrati izgubljenim, jer ni Nemci nisu Istočnu Nemačku smatrali definitivno izgubljenom. Čak ni u ustavu».

Tomu treba dodati i činjenicu da će se nedavne presude hrvatskim generalima također političkim, obavještajnim i diplomatskim spletkama srbijanske politike nastojati upregnuti u funkciju reaktiviranja plana Z4. Savo Štrbac, suradnik haaškog tužiteljstva, na konferenciji za novinare još je u kolovozu 2001., u vezi reaktiviranja plana Z4, izjavio: «Mislim da je realno očekivati da se taj plan vremenom ostvari, pogotovo ako se uzmu u obzir važne postavke u najnovijim optužnicama koje je Haški sud podigao protiv generala hrvatske vojske za počinjene ratne zločine nad Srbima».

Dakako, srpska strategija koja smjera u pravcu reaktiviranja plana Z4 ima i svoje intelektualno izvorište. Riječ je o novome Memorandumu SANU, o kojemu smo već pisali na ovome portalu.

A da se Srbi na istoku Hrvatske, gdje se aktualnim zakonodavnim aktivnostima Hrvatskog (?) sabora želi postaviti kamen temeljac nove SAO Krajine, već ponašaju kao u svojoj državi, zorno će nam pokazati dvije slike iz Borova Sela – mitskoga mjesta pogibije hrvatskih policijaca - koje možete pogledati u prilogu ovoga teksta. Stari Latini bi na to samo dodali: sapienti sat!

Muk koji govori sve

I još recimo na kraju kako je na gore navedene pokušaje davanja ZVO-u pravne osobnosti od parlamentarnih stranaka reagirao je samo HSP, koji je danas diljem Hrvatske održao konferencije na kojima je upozorio na pogubnost takvog zakonskog rješenja. Muk preostalih parlamentarnih stranaka govori nam, dakako, više od bilo kakvih riječi...

Davor Dijanović

OVDE POČIVA

Vukašin Vule – Šoškoćanin

Tragično preminuo u talasima Dunava u 32. godini života 15.5.1991. – komandant obrane Borova sela

ZA NARODNOG JUNAKA

Proglašen na velikoj narodnoj skupštini u Belom Manastiru 25.9.1991.

 I sada gledam Borovo rođeno moje selo, braću i sestre i srpske borce. Moje bitke biju žestoko, ponosno dižu čelo i srpske zastave visoko i tvrdo na srpskoj zemlji stoje.

Na ovom mestu 2.5.1991. poginuo je Vojislav Milić prva žrtva rata u Borovu.

Na koreji kraj Dunava, levo i ulazak je u Borovo selo gde se mutni sastaju oblaci tu padoše krajiški junaci. Živote su dali za slobodu, slobodu srpskome narodu.

 Slava im čelesi, Beli orlovi ORK, Borovo 1997.